Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-128/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlasta Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-1222/2025-14 od 2. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe opt. žs i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. ŽS zbog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je na temelju odredbe čl. 117. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju odredbe čl. 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, a koji ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11, opt. ŽŠ, u kaznu zatvora će se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. listopada 2025. do 2. siječnja 2026.
1.2. Na temelju odredbe čl. 69. KZ/11, opt. ŽŠ je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine. Za vrijeme trajanja kazne zatvora izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava, a potom u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava.
1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11, opt. ŽS je upozoren da mu se uvjetovani dio kazne zatvora od 8 (osam) mjeseci iz djelomične uvjetne osude može opozvati, ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom iz čl. 69. KZ/11.
1.4. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), opt. ŽS oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. ZKP/08., u cijelosti.
2. Protiv te presude žali se opt. ŽS osobno ne navodeći zakonski osnov, no iz sadržaja bi proizlazilo da se žali na činjenično stanje, navodeći prvostupanjsku presudu neprimjerenom, neustavnom, nehumanom, da je ne prihvaća i da se ne osjeća krivim, odnosno da nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret.
3. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, prigovarajući što je prvostupanjski sud optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
6. Žalbe opt. ŽS i državnog odvjetnika nisu osnovane.
Na žalbu optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja
7. Optuženik u osobnoj žalbi upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje navodeći u osnovi da nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret i da se ne osjeća krivim, te da ne prihvaća takvu presudu i da je ista neprimjerena i neustavna, bez navođenja prijedloga za odluku drugostupanjskog suda.
7.1. Suprotno žalbenom navodu optuženika, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, koje je ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, pri čemu je naročito dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. To stoga, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kao vjerodostojan iskaz žrtve GŠ kao okolnosan i da je u skladu sa materijalnom dokumentacijom i medicinskom dokumentacijom o ozljedama koje je zadobila i da je iskaz suglasan sa iskazom svjedoka RŠ, koji je kao očevidac potvrdio navode iz iskaza žrtve – kćerke, o okolnostima kako je žrtvu napao njezin brat opt. ŽS na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, kada je istoj zadao povrede koje su lake naravi. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio nevjerodostojnim iskaz optuženika koji je osporavao da je u kontaktu sa sestrom u obiteljskoj kući oca, čupao rukama za vrat, grebao po vratu i hvatao i stiskao desnu nadlakticu, te nanio tjelesne ozljede, jer je isti u suprotnosti sa personalnim dokazima iskazima žrtve GŠ i njihovog oca RŠ, kao i medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka koji je oguljotine na vratu pojedinačno i u zbroju označio kao tjelesnu ozljedu, na koji nalaz nitko nije imao primjedbe. Isto tako, provedenim sudsko-psihijatrijskim vještačenjem pravilno je utvrđeno da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv u bitnom stupnju te da je djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti uzrokovanu uporabom opioda – heroina i da postoji realna opasnost od počinjenja sličnog ili težeg kaznenog djela zbog kojih je i predložio mjeru obveznog liječenja od ovisnosti.
7.2. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i pravilno zaključio iz provedenog dokaznog postupka kada je našao dokazanim da je optuženik na način opisan u izreci pobijane presude ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, za što ga je pravilno proglasio krivim. Stoga nema opisane povrede.
8. Kako žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to će shodno čl. 478. ZKP/08 drugostupanjski sud propitati prvostupanjsku presudu i u tom dijelu.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni
9. Protivno žalbenom navodu državnog odvjetnika te optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji shodno čl. 471. st. 1. ZKP/08, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pri tome prvostupanjski sud je pravilno kao olakotno utvrdio da je optuženik do sada kazneno neosuđivana osoba i da je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, da je bio sudionik Domovinskog rata i da ima narušeno zdravstveno stanje, a isto tako je pravilno kao otegotno utvrdio da je optuženik višestruko prekršajno kažnjavan za različite prekršaje iz Zakona o zaštiti sigurnosti prometa na cestama te jednom i zbog prekršaja iz Zakona o javnom redu i miru. Pravilno je prvostupanjski sud pri odmjeravanju vrste i mjere kazne koju će primijeniti prema optuženiku utvrdio stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja, prijašnji počiniteljev život i okolnosti kako se optuženik ponašao prema žrtvi – sestri, kao i ocu koji je starije dobi, te ponašanje nakon počinjenog djela remećenjem reda i mira na istražnom ročištu i na raspravi, a što upućuje i na pravilan zaključak da je optuženik ovisnik o opiodima i da ima poremećaj ponašanja uporabom droge heroin te da mu je utvrđena dijagnoza aktualnog stadija supstitucijskog režima F11.22.
9.1. Stoga je prvostupanjski sud optuženika za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, te na temelju čl. 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci se izvršava, dok se preostali dio kazne zatvora od osam mjeseci uvjetuje provjeravanjem od tri godine. Pravilno je temeljem čl. 69. KZ/11 optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena a najdulje tri godine.
10. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upravo takva vrsta i mjera kaznene sankcije, te sigurnosna mjera ostvarit će svrhu kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).
11. Slijedom navedenog, žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 18. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
