REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7170/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FR, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 144/22. i 152/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika FR, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb, Službe za nadzor, Odjela za inspekcijske i nadzorne poslove u podruju carine i druga operativna postupanja od 25. ožujka 2025., broj: 79/2025, Klasa: 471-01/24-04/2980, Ur. broj: 513-02-3035/21-25-6 na sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika FR, a u povodu tog prigovora i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se prekršaj činjenično i pravno opisan izrekom tog prekršajnog naloga zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona te se temeljem citiranog zakonskog propisa, okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto) eura, koju kaznu je temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), dužan platiti u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik BR dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 35,00 (trideset pet) eura u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik BR proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.670,00 (dvije tisuće šesto sedamdeset) eura.

2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 (dvadeset pet) eura.

3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne.

4. U podnijetom prigovoru okrivljenik tek šturo navodi kako bi plaćanje izrečene novčane kazne znatno otežalo poslovanje i obrt dovelo u probleme, predlažući stoga da se ista smanji.

5. Prigovor je osnovan.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Međutim, ovaj Sud je također po službenoj dužnosti utvrdio kako je počinjena povreda odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, budući je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti, s obzirom da je prekršaj zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim pravno označen kao prekršaj iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona.

6.2. Odredbom članka 192. stavka 5. Općeg poreznog zakona, propisano je između ostalog, kako će se za ponovljeni prekršaj iz stavka 1. ovog članka, kazniti fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčanom kaznom od 2.650,00 do 53.080,00 eura. ako ne izdaje račune te je takvo postupanje suprotno materijalnoj odredbi članka 62. stavka 1. i 5. istog Zakona.

6.3. Naime, iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja vidljivo je kako se okrivljenik u bitnom tereti što u poslovnom prostoru pekarne KAJZERICA nije izdao račun 3. listopada 2024. (za prodanu hrenovku u lisnatom tijestu, naplaćeno u gotovini - 1,60 euro i kukuruznu pirošku, naplaćeno - 0,70 eura) te 30. rujna 2024. (za prodani slanac, naplaćeno u gotovini - 0,70 eura), bez da se na bilo koji način navodi da je okrivljenik ranije pravomoćno kažnjen zbog počinjenja istog prekršaja, a što je osnovni uvjet za primjenu odredbe članka 192. stavka 5. Općeg poreznog zakona, dok se okolnost da je okrivljenik ranije pravomoćno kažnjavan navodi u dijelu obrazloženja prekršajnog naloga u kojem su izneseni razlozi za odmjerenu novčanu kaznu. Kako za primjenu navedene pravne kvalifikacije okolnost da se radi o ponovljenom prekršaju mora biti nesporno razvidna u činjeničnom opisu djela i to navođenjem broja pravomoćne odluke i datuma njezinog donošenja te stjecanja pravomoćnosti, izdavatelj prekršajnog naloga morao je prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret pravilno pravno označiti isključivo kao prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, čija su zakonska obilježja njegovim postupanjem ostvarena, budući je citiranom odredbom propisano kako će se fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, kazniti novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura.

6.4. Stoga je, uslijed počinjene povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, ovaj Sud po službenoj dužnosti, otklonio navedenu povredu, i radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, djelo koje mu se stavlja na teret pravilno pravno označio kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.

8. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga navodi da je uzeo u obzir „kao otegotne okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o počinjenju djela prekršaja iznimne i očite društvene opasnosti“, kao i da je već kažnjavan za iste ili slične prekršaje pravomoćnim nalogom od 5. travnja 2024. zbog povrede odredbi članka 62. stavka 4. Općeg poreznog zakona. Olakotno je okrivljeniku cijenjeno priznanje počinjenog prekršaja i kajanje zbog istog. Kontradiktorno navedenom, u dijelu izreke u kojem su sadržani osobni podaci okrivljenika konstatirano je, kako isti nije kažnjavan. Iz ovakvog obrazloženja međutim, razvidno je da je samo težina djela mogla biti cijenjena otegotno, iako se ovako koncipirano obrazloženje zapravo svodi tek na paušalnu konstataciju, bez konkretizacije u čemu se ta težina ogleda upravo u ovom pojedinačnom slučaju. Neodređena konstatacija da je okrivljenik već kažnjavan pravomoćnim prekršajnim nalogom od 5. travnja 2024., bez konkretizacije broja odluke i da li predmetni datum predstavlja datum njezinog donošenja ili datum stjecanja pravomoćnosti, ne pruža nedvojbenu sigurnost da se radi o pravomoćnom prekršajnom nalogu, dok spisu predmeta ne prileži izvadak iz prekršajne evidencije ili preslika te odluke, kako bi ova činjenica bila relevantno provjerena. Da je izdavatelj prekršajnog naloga, treba napomenuti, valjano koncipirao činjenični opis prekršaja u smislu prethodno navedenog u točki 6.3. obrazloženja ove odluke, raniju pravomoćnu kažnjavanost okrivljenika ne bi mogao istovremeno cijeniti i kao otegotnu okolnost, imajući u vidu načelo zabrane dvostrukog vrednovanja, budući ta okolnost predstavlja bitno zakonsko obilježje iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona.

9. Naime, okrivljenik navodima prigovora ne osporava počinjenje inkriminiranog prekršaja pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, pri čemu se sukladno ranije navedenom ranija pravomoćna kažnjavanost ne može smatrati nesporno utvrđenom, s time da je izdavatelj prekršajnog naloga propustio cijeniti i činjenicu da su iznosi za koje računi nisu izdani, doista mali (1,60, 0,70 i 0,70 eura). Uzimajući u obzir sve navedeno, kao i ranije konstatiranu povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te činjenicu da računi nisu izdani dva različita dana (30. rujna i 3. listopada 2024.) koja ukazuje na kontinuiranost u takvom postupanju, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje u konkretnom slučaju opravdavaju izricanje blaže novčane kazne od one koja je odmjerena pobijanim prekršajnim nalogom. Ujedno, budući okrivljenik uz prigovor nije podnio niti jedan vjerodostojan dokaz kojim bi ukazivao na svoje slabije imovinske prilike, nije bilo osnova za primjenu instituta ublažavanja kazne.

10. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja, kao i ,da je individualizirana u dovoljnoj mjeri te je opravdano očekivati da će se istom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

11. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine ukupno izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini ukupno izrečene novčane kazne .

12. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.

13. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

14. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Carinskom uredu Zagreb, Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u podruju carine i druga operativna postupanja u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.