REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Poslovni broj: P-735/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja ĐH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ČH, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku ŠH; OD Leko i Partneri, radi Obvezno - isplata, 18. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne promjenjive kamatne stope isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.484,24 EUR i to sa kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od:
6,50 EUR koja teče od 31.08.2007.
6,38 EUR koja teče od 30.09.2007.
6,37 EUR koja teče od 31.10.2007.
6,46 EUR koja teče od 30.11.2007.
6,42 EUR koja teče od 31.12.2007.
6,53 EUR koja teče od 31.01.2008.
15,68 EUR koja teče od 29.02.2008.
15,95 EUR koja teče od 31.03.2008.
15,50 EUR koja teče od 30.04.2008.
15,40 EUR koja teče od 31.05.2008.
15,55 EUR koja teče od 30.06.2008.
15,26 EUR koja teče od 31.07.2008.
15,28 EUR koja teče od 31.08.2008.
15,45 EUR koja teče od 30.09.2008.
16,88 EUR koja teče od 31.10.2008.
15,91 EUR koja teče od 30.11.2008.
16,94 EUR koja teče od 31.12.2008.
17,10 EUR koja teče od 31.01.2009.
17,17 EUR koja teče od 28.02.2009.
16,95 EUR koja teče od 31.03.2009.
16,99 EUR koja teče od 30.04.2009.
16,70 EUR koja teče od 31.05.2009.
16,46 EUR koja teče od 30.06.2009.
16,52 EUR koja teče od 31.07.2009.
16,75 EUR koja teče od 31.08.2009.
16,64 EUR koja teče od 30.09.2009.
16,51 EUR koja teče od 31.10.2009.
16,76 EUR koja teče od 30.11.2009.
16,94 EUR koja teče od 31.12.2009.
17,23 EUR koja teče od 31.01.2010.
17,15 EUR koja teče od 28.02.2010.
17,53 EUR koja teče od 31.03.2010.
17,45 EUR koja teče od 30.04.2010.
17,62 EUR koja teče od 31.05.2010.
18,75 EUR koja teče od 30.06.2010.
18,51 EUR koja teče od 31.07.2010.
19,17 EUR koja teče od 31.08.2010.
18,96 EUR koja teče od 30.09.2010.
18,51 EUR koja teče od 31.10.2010.
19,37 EUR koja teče od 30.11.2010.
20,45 EUR koja teče od 31.12.2010.
19,71 EUR koja teče od 31.01.2011.
19,98 EUR koja teče od 28.02.2011.
19,62 EUR koja teče od 31.03.2011.
19,67 EUR koja teče od 30.04.2011.
21,11 EUR koja teče od 31.05.2011.
21,20 EUR koja teče od 30.06.2011.
22,44 EUR koja teče od 31.07.2011.
21,84 EUR koja teče od 31.08.2011.
21,18 EUR koja teče od 30.09.2011.
21,10 EUR koja teče od 31.10.2011.
21,04 EUR koja teče od 30.11.2011.
21,33 EUR koja teče od 31.12.2011.
21,63 EUR koja teče od 31.01.2012.
21,66 EUR koja teče od 29.02.2012.
21,45 EUR koja teče od 31.03.2012.
21,55 EUR koja teče od 30.04.2012.
21,65 EUR koja teče od 31.05.2012.
21,50 EUR koja teče od 30.06.2012.
21,55 EUR koja teče od 31.07.2012.
21,46 EUR koja teče od 31.08.2012.
21,24 EUR koja teče od 30.09.2012.
21,48 EUR koja teče od 31.10.2012.
21,60 EUR koja teče od 30.11.2012.
21,56 EUR koja teče od 31.12.2012.
21,06 EUR koja teče od 31.01.2013.
21,48 EUR koja teče od 28.02.2013.
21,50 EUR koja teče od 31.03.2013.
21,33 EUR koja teče od 30.04.2013.
20,86 EUR koja teče od 31.05.2013.
20,85 EUR koja teče od 30.06.2013.
20,95 EUR koja teče od 31.07.2013.
21,14 EUR koja teče od 31.08.2013.
21,43 EUR koja teče od 30.09.2013.
21,28 EUR koja teče od 31.10.2013.
21,36 EUR koja teče od 30.11.2013.
21,46 EUR koja teče od 31.12.2013.
21,56 EUR koja teče od 31.01.2014.
21,69 EUR koja teče od 28.02.2014.
21,65 EUR koja teče od 31.03.2014.
21,44 EUR koja teče od 30.04.2014.
do isplate, sa zakonskom kamatom na navedene iznose do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena;
II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.003,36 eura sa kamatom koja se na navedeni iznos obračunava od donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.”
Obrazloženje
Kod ovog suda zaprimljena je dana 6. 02. 2019. Godine tužba tužitelja protiv tužene radi isplate.
U tužbi se navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9012404282 u Splitu, 12.04.2007.g., koji je solemniziran dana 13.04.2007.g. pred javnim bilježnikom Mirom Rubić u Splitu, pod brojem OV-3284/07.
Temeljem tog ugovora tužena je odobrila kredit za kupnju vozila u iznosu od 24.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Ugovorena je kamatna stopa od 5,10% godišnje. Bez posebnog ugovaranja i pregovora tužena je jednostrano za sebe pridržala pravo za vrijeme trajanja ugovora primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u skladu s jednostranim internim odlukama banke.
Protivno ugovoru i otplatnom planu, temeljem jednostranih odluka tužene, tužitelju su povećani anuiteti uslijed protpupravnog povećanja kamate, te je tužena naplatila veći iznos od onog kojeg je bila ovlaštena naplatiti temeljem pravnog posla koji je sklopljen medu strankama.
Odredbe o promijenjivoj kamatnoj stopi u prethodno citiranom ugovoru ništetne su te su iznosi naplaćeni temeljem tih odredbi uslijed povećanja kamatne stope naplaćeni temeljelll djelomično ništetnog pravnog posla.
Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.26. P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.g. u pravnoj stvari tužitelja POTROŠAČ-Hrvatski savez udruga za zaš'titu potrošača, 01B:43284395639) protiv tuženih banaka, među kojima je i tužena iz ove parnice, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koja je potvrđena presudom Visokog trovačkog suda RH broj 43 Pž-7129/13-4 od 13.1ipnja 2014.g. utvrđeno je da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promijeniva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je određeno da je odredba ništetna.
Dakle povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe uzrokovalo je stjecanje bez osnove na strani tužene.
Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu zapravo je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje odobrenih novčanih sredstava tijekom ugovorenog vremena. Prema tome kao takva mora biti određena ili barem odrediva kako to nalaže Č11.269.st.2. Zakona o obveznim odnosima, članak 87. Zakona o pravima potrošaća, te Direktiva 93/13 EEZ, koja u članku 3. govori o kreditima s promijenjivom kamatnom stopom , na način da određuje da je nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotež' u u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.
Tužitelj i tužena su u ovoj situaciji u realno raličitom položaju, s obzirom na znanje, iskustvo i snalaženje u materiji. Tužena je kreditorska ustanova čiji je zadatak bio putem svojih zaposlenika informirati korisnika kredita u ovom slučaju tužitelja, o sadržaju i značenju ovakovih ugovornih odredbi. Međutim tužena je napravila upravo suprotno, jednostrano je odredila obvezu tužitelju, koja promj enu obveze nije mogla predvidjeti niti izračunati pravilnost izvršene promjene.
Presudom Europskog suda u predmetu C-186/16, Ruxandra Paula Đ i dr./Banca Romaneasca SA, Sud je utvrdio da je sporna ugovorna odredba dio glavnog predmeta ugovora o kreditu, tako da se njezina nepoštenost može ispitivati s obzirom na Direktivu samo ako nije sastavljena jasno i razumljivo. Naime, obveza vraćanja kredita u određenoj valuti bitan je element ugovora o kreditu s obzirom na to da se ne odnosi na akcesoran način plaćanja, nego na samu narav dužnikove obveze.
U tom smislu Sud podsjeća na to da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti sastavljena jasno i razumljivo također nalaže da ugovor transparentno izloži konkretno funkcioniranje mehanizma na koji upućuje dotićna odredba. Prema potrebi, ugovor također mora objasniti odnos između tog mehanizma i onog utvrđenog drugim odredbama, tako da potrošač na temelju točnih i razumlj ivih kriterija može procijeniti ekonomske posljedice koje toga. za njega proizlaze. To pitanje mora ispitati r unjski sud s obzirom na sve relevantne einiemčne elemente, ukijučujući oglašavanje i informacije koj e je zajmodavac učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu.
Konkretno, na nacionalnom sudu je da provjeri jesu li potrošaču bili priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti ukupan trošak svojega kredita.
U tom kontekstu Sud je pojasnio da financijske institucije zajmoprimcima moraju pružiti dovoljno informacija kako bi im se omogućilo donošenje razboritih i informiranih odluka. Te se informacije tako moraju odnositi ne samo na mogućnost aprecijacije ili deprecijacije valute kredita nego i na utjecaj koji promjene tečaja i povećanje kamatne stope u valuti kredita mogu imati na vraćanje kredita. Stoga, s jedne strane, zajmoprimac mora biti jasno obaviješten o činjenici da se sklapajući ugovor o kreditu u stranoj valuti izlaže određenom tečajnom riziku koji će ekonomski teško moći snositi u slučaju pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak. S druge strane, banka mora izložiti moguće promjene tečaja i rizike svojstvene uzimanju kredita u stranoj valuti, osobito ako zajmoprimac ne ostvaruje svoj dohodak u toj valuti.
Naposljetku, Sud ističe da je u slučaju u kojem banka nije ispunila te obveze, pa se posljedično može ispitivati nepoštenost sporne ugovorne odredbe, na nacionalnom sudu da provjeri, s jedne strane, moguće bankino nepoštovanje zahtjeva postupanja u dobroj vjeri i, s druge strane, postojanje moguće znatne neravnoteže između ugovornih stranaka. Tu ocjenu treba provesti s obzirom na trenutak sklapanja predmetnog ugovora i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja banke u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora o kreditu u stranoj valuti. U tom smislu Sud naglašava da uzovorna odredba može unijeti neravnotežu među strankama ko.a se oćitu e tek ti:ekom izvršen a u ovora.
Sud EU je potvrdio utvrđenja u postupku kolektivne pravne zašite kojom je valutna klauzula u švicarskim francima oglašena nepoštenom i ništetnom te je potvrdio presudu Ustavnog suda koji je stao na stranu dužnika u švicarskim francima. Sud EU-a u bitnom je utvrdio da valutna klauzula u švicarskim francima mora biti podložna utvrđenju nepoštenom i ništetnom te je potvrdio da su financijske institucije, poslovne banke, bile dužne potrošače obavijestiti o svim ekonomskim posljedicama i rizicima u vrijeme kada su takve kredite nudili na tržištu, a šIto one nisu ućinile. U konkretnom slučaju, radi se o presudi ćija izreka i obrazloženje je obvezujuća i za sudove u RH. Naime sudska praksa Europskog suda, predstavlja sekundarni izvor prava Europske unije, njena izreka je obvezujuća i djeluje erga omnes. Obrazloženje presude Europskog suda kojim se rješava neki pravni problem i u kojem se izražava mišljenje suda kroz koje sud pojašnjava i interpretira pojednine pravne norme time im zapravo određujući smisao i dajući im značenje koje od tog trena na dalje, postaje obvezujuće za sam sud, dakle služi mu kao presedan jer će stoga sud na takav način koji je izrazio u presudi suditi i u svim budućim postupcima. Pojašnjenje je obvezujuće i za sve države članice i njihove građane, dakle djeluje kao pravna norma, iz kojeg je razlog_a sudska .raksa suda EU 'edan od izvora •rava EU dakle i za RH.
Korisnici kredita, potrošači u pojedinačnim sporovima ovlašteni su radi ostvarivanja svojih individualnih interesa temeljem odredbe č1.131.st.1. u vezi s č1.138.a. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača zatražiti sudsku zaštitu i pozvati se na odluku donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača jer ta odluka obvezuje i ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi zaštite individualnih prava.
U prilog tvrdnjama tužitelja govori i najnovija sudska praksa naslovnog suda koja se dostavlja.
Odredbom iz č1.104.st.1. i 3. ZOO-a/91, odnosno odredbom iz č1.323.st. 1 .i2. ZOO-a/96 propisane su posljedice ništetnosti, pa je temeljem ove pravne osnove u slučaju ništetnosti pravnog posla ili djelomične ništetnosti pravnog posla kojeg su stranke sklopile svaka strana dužna vratiti ono što je temeljem ništetnog posla primila.
Ako se radi o novčanoj obvezi i ako se radi o tome da je jedna ugovorna strana nesavjesna, osim obveze vraćanja primljenog, nesavj esna strana je dužna nadoknaditi štetu protivnoj strani. U postupku kolektivne zaštite, te u presudi Europskog suda, utvrđeno je da su banke nesavjesne stranke u ovom slučaju pa korisnici kredita imaju pravo i na naknadu štete kao i na kamatu koja teče od dana stjecanja do isplate sukladno odredbi iz č1.214.Z00-a/91 odnosno odredbi č1.1115.Z00-a/96.
Prema Ugovoru o kreditu i prvom otplatnom planu, stranke su ugovorile mjesečne anuitete u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na dan plaćanja. Temeljem jednostrane odluke tužene, na osnovi ništetene i nepoštene ugovorne odredbe o promijenjivoj kamatnoj stopi, tužitelj je bio prisiljen plaćati u razdoblju od 01.1istopada 2007.g. do 01.siječnja 2014.g. bitno veće iznose od ugovorenih, te je iz te osnove oštećen za iznos od 2.014,35 CHF na dan 01.siječnja 2014.g.
Prema izračunu razlike kamata iz ugovora o kreditu i plaćenih iznosa tužena je dužna tužitelju vratiti kunsku protuvrijednost prema srednjem tećaju tužene koja vrijedi zadnji dan mjeseca u kojem dospijeva anuitet, sa zakonskom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do isplate osnovom odredbe članka 104.st.1 i 3. ZOO-a/91 odnosno odredbe članka 232.st.1 i 2. ZOO-a/91 u svezi s odredbom čl. 214. ZOO-a/91 odnosno članka 1115 ZOO-a/96.
Prema tome ukupno dugovanje tužene prema tužitelju u navedenom razdoblju iz ovih osnova iskazano u valuti CHF iznosi 2.014,35.
Tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 2.014,35 CHF, iskazano u kunama prema srednjem tečaju tužene na dan dospijeća sa zateznom kamatom od 01.10.2007.g. do 01.01.2008.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. sa zakonskom kamatom prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem razdoblju uvećanoj za 5% poena, a od 01.08.2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženu da u roku od 15 dana na ime razlike u iznosima kamata isplati tužitelju ukupan iznos od 2.014,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koja vrijedi na dan plaćanja i to sa kamatama na pojedine mjesečne obroke pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka.
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tuženik ističe kako je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi iako je isti otplaćen.
S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu koji je prestao isplatom još 12. svibnja 2014. godine tužitelj više nema nikakav pravni interes u pogledu ugovornog odnosa koji je prestao postojati.
Nadalje, tuženik ističe prigovor neurednosti tužbe, budući da ista nije podobna za raspravljanje zbog činjenice kako ista ne sadrži deklaratorni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđeni: ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana obzirom da tužba ne sadrži deklaratorni tužbeni zahtjev odnosno da tužitelj nije iskazao interese za utvrđivanje, nema procesnih pretpostavki za postavljanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva (isplata).
Nadalje, tuženik ističe kako iz odredbi ćl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača te 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete! Budući da se konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i sjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude VTS-a broj PŽ-7129/13 pravno je irelevantna u smislu odredbi ćl. 138.a. i 502.c. ZPP-a, čime se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanima i neurednima.
Osim toga, predmet tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju nije istovjetan sa sadržajem tužbe i tužbenog zahtjeva o kojem se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Budući da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe (o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača) i ugovorne odredbe u Ugovoru sklopljenom s individualnim i potrošačem, pa se individualni potrošač na presudu ne može pozivati, niti bi to imalo smisla, slijedom čega je presuda VTSRH irelevantna u ovom sporu, kako u pogledu činjeničnih tako u pogledu pravnih pitanja. Tuženik je zatražio da se uzme u obzir i izračun tzv. negativnih razlika u kamati i tečaju u periodu otplate kredita kada su kamatna stopa i tečaj bili niži od početno ugovorenog, te ističe prigovor zastare.
Nakon provedenog financijskog vještačenja punomoćnik tužitelja je podneskom od 18. kolovoza 2025. godine uredio tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi:
„I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne promjenjive kamatne stope isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.484,24 EUR i to sa kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od:
6,50 EUR koja teče od 31.08.2007.
6,38 EUR koja teče od 30.09.2007.
6,37 EUR koja teče od 31.10.2007.
6,46 EUR koja teče od 30.11.2007.
6,42 EUR koja teče od 31.12.2007.
6,53 EUR koja teče od 31.01.2008.
15,68 EUR koja teče od 29.02.2008.
15,95 EUR koja teče od 31.03.2008.
15,50 EUR koja teče od 30.04.2008.
15,40 EUR koja teče od 31.05.2008.
15,55 EUR koja teče od 30.06.2008.
15,26 EUR koja teče od 31.07.2008.
15,28 EUR koja teče od 31.08.2008.
15,45 EUR koja teče od 30.09.2008.
16,88 EUR koja teče od 31.10.2008.
15,91 EUR koja teče od 30.11.2008.
16,94 EUR koja teče od 31.12.2008.
17,10 EUR koja teče od 31.01.2009.
17,17 EUR koja teče od 28.02.2009.
16,95 EUR koja teče od 31.03.2009.
16,99 EUR koja teče od 30.04.2009.
16,70 EUR koja teče od 31.05.2009.
16,46 EUR koja teče od 30.06.2009.
16,52 EUR koja teče od 31.07.2009.
16,75 EUR koja teče od 31.08.2009.
16,64 EUR koja teče od 30.09.2009.
16,51 EUR koja teče od 31.10.2009.
16,76 EUR koja teče od 30.11.2009.
16,94 EUR koja teče od 31.12.2009.
17,23 EUR koja teče od 31.01.2010.
17,15 EUR koja teče od 28.02.2010.
17,53 EUR koja teče od 31.03.2010.
17,45 EUR koja teče od 30.04.2010.
17,62 EUR koja teče od 31.05.2010.
18,75 EUR koja teče od 30.06.2010.
18,51 EUR koja teče od 31.07.2010.
19,17 EUR koja teče od 31.08.2010.
18,96 EUR koja teče od 30.09.2010.
18,51 EUR koja teče od 31.10.2010.
19,37 EUR koja teče od 30.11.2010.
20,45 EUR koja teče od 31.12.2010.
19,71 EUR koja teče od 31.01.2011.
19,98 EUR koja teče od 28.02.2011.
19,62 EUR koja teče od 31.03.2011.
19,67 EUR koja teče od 30.04.2011.
21,11 EUR koja teče od 31.05.2011.
21,20 EUR koja teče od 30.06.2011.
22,44 EUR koja teče od 31.07.2011.
21,84 EUR koja teče od 31.08.2011.
21,18 EUR koja teče od 30.09.2011.
21,10 EUR koja teče od 31.10.2011.
21,04 EUR koja teče od 30.11.2011.
21,33 EUR koja teče od 31.12.2011.
21,63 EUR koja teče od 31.01.2012.
21,66 EUR koja teče od 29.02.2012.
21,45 EUR koja teče od 31.03.2012.
21,55 EUR koja teče od 30.04.2012.
21,65 EUR koja teče od 31.05.2012.
21,50 EUR koja teče od 30.06.2012.
21,55 EUR koja teče od 31.07.2012.
21,46 EUR koja teče od 31.08.2012.
21,24 EUR koja teče od 30.09.2012.
21,48 EUR koja teče od 31.10.2012.
21,60 EUR koja teče od 30.11.2012.
21,56 EUR koja teče od 31.12.2012.
21,06 EUR koja teče od 31.01.2013.
21,48 EUR koja teče od 28.02.2013.
21,50 EUR koja teče od 31.03.2013.
21,33 EUR koja teče od 30.04.2013.
20,86 EUR koja teče od 31.05.2013.
20,85 EUR koja teče od 30.06.2013.
20,95 EUR koja teče od 31.07.2013.
21,14 EUR koja teče od 31.08.2013.
21,43 EUR koja teče od 30.09.2013.
21,28 EUR koja teče od 31.10.2013.
21,36 EUR koja teče od 30.11.2013.
21,46 EUR koja teče od 31.12.2013.
21,56 EUR koja teče od 31.01.2014.
21,69 EUR koja teče od 28.02.2014.
21,65 EUR koja teče od 31.03.2014.
21,44 EUR koja teče od 30.04.2014.
do isplate, sa zakonskom kamatom na navedene iznose do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena;
II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak sa kamatom koja se na navedeni iznos obračunava od donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.”
U dokaznom postupku sud je pregledao dopis PBZ-a od 09.08.2011., pregled uplata po kreditu na dan 22.03.2022., otplatne tablice od 29.06.2006., ugovor o kreditu broj 9011610269, knjigovodstvene kartice PBZ-a od 22.03.2023., opće uvjete poslovanja sa građanima PBZ-a, knjigovodstveno-financijsko vještvo, te saslušao tužitelja.
Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.
Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 1.484,24 eura s osnova pretplata iznosa anuiteta koje je tužitelj preplatio tuženoj zbog povećanja kamata.
Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9012404282 u Splitu dana 12.04.2007.godine i to tužitelj kao korisnik kredita a tužena kao kreditor na iznos od 24.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, namjenski s rokom otplate od 84 mjeseca, uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10 % godišnje a kamata se obračunava u CHF.
Tužitelj saslušan na raspravi u svom iskazu navodi slijedeće:
"Ja sam bio dugogodišnji klijent tuženika pa sam imao potrebu dignuti kredit za kupnju motornog vozila. Dolaskom u banku savjetovali su mi da mije najpovoljnije dignuti kredit u švicarskim francima što sam ja i učinio. Nije mi nuđen kredit u nekoj drugoj valuti. Nije mi nitko ni objasnio kako će se i na koji način mijenjati kamatna stopa. Radilo se o tipskom ugovoru po sistemu uzmi ili ostavi, nisam mogao razgovarati ni pregovarati o bilo kojoj odredbi ugovora. Vozilo sam kupio za osobne potrebe. Kod drugih banaka nisam se raspitivao za uvjete kreditiranja jer sam već bio dugogodišnji klijent tuženika. Nisam čitao odredbe ugovora prije nego što sam ga potpisao odnosno solemnizirao jer sam imao puno povjerenje u tuženika. Ne znam što je promjenjiva kamatna stopa ni što znači valutna klauzula. Banka mi je slala obavijest o povećanju kamatne stope i to svako malo. Pri povećanju kamatne stope ja sam reagirao i išao u banku a oni su mi odgovorili da to platim ili da će oni ići na ovrhu. Prije ovog kredita nisam imao drugih kredita sa valutnom klauzulom odnosno promjenjivom kamatnom stopom. Ja nisam pravne ni ekonomske struke tako da ja odredbe ugovora nisam ni razumio."
Iskazu tužitelja sud poklanja vjeru kao u uvjerljivom i logičnom.
Tužitelj s tuženicom nije pregovarao o sadržaju ugovora o kreditu jer se radilo o tipiziranim ugovorima kreditora a tužena je bez posebnog ugovaranja i pregovora jednostrano za sebe pridržala pravo primijeniti promjenjivu kamatnu za vrijeme trajanja ugovora.
Odredbama Zakona o obveznim odnosima određeno je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, te da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti, s druge strane.
Prema odredbi članka 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – dalje: ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.
Treba navesti da je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane.
Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.
Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010.
U odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, te da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, da nije bila razumljiva pa time niti poštena.
Nadalje, ne postojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva
- načela savjesnosti i poštenja.
S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala je odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.
Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužiteljicom kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
Na temelju svih utvrđenih činjenica ovaj sud smatra kako tuženik o parametrima za promjenjivost stope ugovorene kamate nije pregovarao sa tužiteljem, te je promjenjivost stope ugovorene kamate formulirao bez razrade uzročno posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na promjenjivost kamatne stope, odnosno tužitelju nije na transparentan način objašnjen razlog i mehanizmi promjene valutne klauzule i kamatne stope, kao niti međusobni odnos pa ni odnos s drugim odredbama ugovora, na način da i tužitelj može predvidjeti posljedice koje iz toga za njega proizlaze, već je samo navedena promjenjivost valute i kamatne stope po odluci Banke, a što je dovoljna činjenična osnova za zaključak da su utužene odredbe Ugovora o kreditu suprotne odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te je posljedica takve nepoštene odredbe njezina ništetnost, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima.
Tuženik je istakao prigovor zastare.
U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovu ništetnih odredbi a zahtjev za utvrđenjem ništenosti je zahtjev koji nikada ne zastarijeva. Stoga se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovu ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti od kad počinje teći opći zastarni rok od pet godina.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. dao odgovor na postavljeno revizijsko pitanje može li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavljati radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare glede svake individualne tražbine vezane uz razliku između prvotno ugovorene kamate i kamate koja se kasnije mijenjala jednostranom odlukom tuženika. Prema stajalištu VSRH-a, izraženom u navedenoj odluci, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
Podnošenjem kolektivne tužbe u postupku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P1401/2012 od 4. srpnja 2013., došlo do prekida zastare i ona počinje teći ispočetka od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, dakle, 14. lipnja 2018., pa proizlazi da nije protekao rok od pet godina s obzirom da je tužba tužitelja zaprimljena dana 6. 02. 2019. godine.
Vještačenjem po vještakinji za knjigovodstvo i financije Marijana Jovića sud je utvrdio:
- da je predmetni kredit broj: 9012404282 sklopljen na iznos glavnice od 24.700,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora,
- da je predmetni kredit trebao otplatiti u 84 mjesečnih anuiteta,
- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a početna je iznosila 5,10 % godišnje,
- da je tužitelj je u cijelosti otplatio kredit,
- da je tijekom trajanja kredita kamatna stopa više puta mijenjana,
- da je u razdoblju od 31. 08. 2007. do 30. 04. 2014. godine zbog promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 5,10 % na dan zaključenja ugovora tužitelj više platio 1.484,24 eura, sve po mjesečnim anuitetima kako je to iskazano u pregledu obračuna.
Nalaz i mišljenje vještakinje sud prihvaća kao logičan, uvjerljiv i izrađen po pravilima struke.
Dakle, iz provedenog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi preplatio tuženoj zbog promjene kamatne stope iznos od 1.484,24 euro pa je tužitelju taj iznos trebalo, slijedom svega navedenog, tužitelju dosuditi kako je to navedeno u izreci presude.
Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Stoga je banka, sukladno citiranoj odredbi dužna vratiti zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime promjenjive kamate.
Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire.
Traženje tuženika s osnove tzv. negativne razlike je neosnovano s obzirom da tražbina tužitelja i tuženika ne proizlaze iz iste pravne osnove. Tužitelj od tužene nije stekao nešto bez osnove odnosno imovina tuženika nije neosnovano prešla u imovinu tužitelja.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. St. 1. ZPP-a, a tužitelju je trošak obistinjen sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Tužitelju je obistinjen trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr.7.t.1.OT), sastav 3 podneska po 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT), za zastupanje po punomoćniku na 4 ročišta po 200,00 eura (Tbr.9.t.4.OT), za sastav žalbe 250,00 eura (Tbr.10.t.1.OT), za pristup na ročište za objavu presude 100,00 eura (Tbr.9.t.3.OT), ukupno 1.950,00 eura. Utvrđenom iznosu je potrebno pridodati trošak PDV-a od 25% 487,50 eura, financijskog vještačenja u iznosu od 499,50 eura, te trošak sudskih pristojbi 66,36 eura, ukupno 3.003,36 eura.
U Splitu, 18. svibnja 2026.
Sudac
Josip Mrkonjić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u
.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. ĐH, [adresa] zastupanog po punomoćniku ČH
2. PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Radnička cesta 50, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku ŠH; OD Leko i Partneri
U Splitu, 18. svibnja 2026..godine.
