Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-180/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Ludbrega, protiv tuženika NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva vozila, izvan ročišta, 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik poljoprivrednog stroja – samohodni berač, marke BOURGOIN, tip: MD8, serija: 812, broj šasije: 8757S, ukupne mase 5950 kg, što je tuženik NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , dužan priznati te trpjeti da tužitelj na temelju ove presude realizira prijenos, odnosno upis prava vlasništva i sve druge administrativne formalnosti te isto registrira i vlasnički evidentira na svoje ime.

II. Nalaže se tuženiku NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 226,55 (dvjesto dvadeset šest eura i pedeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako je od tuženika 11. ožujka 1997. za iznos od 33.000,00 DEM kupio poljoprivredni stroj – samohodni berač marke BOURGOIN, tip: MD8, serija: 812, broj šasije: 8757S, ukupne mase 5950 kg . Međutim, stranke nikada nisu sklopile ugovor o kupoprodaji u pisanom obliku s time da je tuženik predmetni stroj kupio od ČM iz [adresa], ali također bez ugovora i dokaza o vlasništvu te prometne dozvole koji su tijekom vremena izgubljeni. Predmetni stroj tužitelj neometano koristi i održava (posjeduje) 29 godina. Tužitelj ističe kako je on stvarni vlasnik i posjednik predmetne pokretnine, međutim ne raspolaže niti jednim pisanim tragom kojim bi dokazao činjenicu svog faktičnog vlasništva. Navodi kako nakon 29 godina korištenja i posjedovanja kombajna istog želi registrirati za što je nužno imati pisani trag o vlasništvu pokretnine te s obzirom na to da želi srediti vlasničku dokumentaciju, predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom 6. svibnja 2026. tuženik navodi da su u cijelosti točni činjenični navodi tužbe te u cijelosti priznaje tužbeni zahtjev.

3. Odredbom čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) propisano je da će sud, ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja), zbog čega je s obzirom na ovo priznanje tužbenog zahtjeva valjalo odlučiti kao u izreci presude odnosno donijeti presudu kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev. Kod toga se napominje da presuda ne sadrži paricijski rok tj. rok određen tuženiku za dobrovoljno ispunjenje tražbine (15 dana kako se to predlaže u tužbenom zahtjevu), a to iz razloga što presudom tuženiku nije naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje zbog čega bi mu trebalo ostaviti rok za dobrovoljno ispunjenje, već mu je naloženo ispunjenje tražbine na trpljenje da tužitelj sam ishodi registraciju vozila na svoje ime, pa takva sudska odluka postaje ovršna u trenutku pravomoćnosti (čl. 25. st. 1. i st. 2. Ovršnog zakona).

7.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pa je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, dužan tužitelju naknaditi parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Kao potrebne troškove sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 200,00 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora (VPS) naznačenoj u tužbi te tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa) i trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 26,55 EUR sukladno VPS i Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023).

7.2. Na taj način tužitelju su priznati ukupni parnični troškovi u iznosu od 226,55 EUR, a na ove troškove dosuđena je, po zahtjevu tužitelja, i zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP i to po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23), slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Varaždinu 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 2. ZPP).

Dostaviti:

1/ Tužitelj po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Ludbrega

2/ Tuženik NM, [adresa]