Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-687/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu I tužiteljice ĆĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja ZĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćenici Ines Margetić, odvjetnici u Zagrebu, Mažuranićev trg 13, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za graditeljstvo i obnovu, Ulica Republike Austrije 20, OIB:95093210687, radi novčane pomoći umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće za kupnju kuće ili stana , nakon usmene i javne rasprave, dana 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za graditeljstvo i obnovu, KLASA:UP/I- 000-06/21-05/6290, URBROJ:531-06-3-24-19 od 18. prosinca 2024. i predmet vraća na ponovni postupak tuženiku.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 Eura u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za graditeljstvo i obnovu, KLASA:UP/I-000-06/21-05/6290, URBROJ:531-06-3-24-19 od 18. prosinca 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za novčanu pomoć umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće za kupnju obiteljske kuće ili stana.

2. Tužitelji osporavaju zakonitost tuženikove odluke u bitnom navodeći da se nigdje u odredbi članka 62. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko- moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“,broj: 21/23; dalje: Zakon o obnovi) ne spominju drugi posebni uvjeti koje bi vlasnik morao imati da bi se udovoljilo njegovom zahtjevu za isplatu novčane pomoći, pa tako niti posebni uvjeti koje se ogledaju u činjenici stanovanja vlasnika u kući koja je srušena. Ističu da tuženik pogrešno i nezakonito u vezu dovodi odredbe članka 62. stavak 8. i članka 40. stavak 1. Zakona o obnovi, budući da članak 40. tog Zakona spada u njegov peti dio kojim se propisuju uvjeti gradnje zamjenske obiteljske kuće. Nasuprot tomu, navode da se članak 62. istog Zakona nalazi u njegovom sedmom dijelu koji propisuje uvjete isplate novčane pomoći u različitim situacijama. Dakle, smatraju da Zakon o obnovi jasno razgraničava ostvarivanje prava na gradnju nove kuće u odnosu na pravo na isplatu novčane pomoći. Stoga tvrde da je pozivanje tuženika na odredbe članaka 40. stavak 1., 41. i 46. stavak 1. Zakona o obnovi, potpuno promašeno kod donošenja odluke o odbijanju zahtjeva tužitelja u predmetnom postupku. Također, ukazuju da Program mjera obnove zgrada, na koji se tuženik također poziva, ne može propisivati nove, strože uvjete za ostvarivanje prava na novčanu pomoć u odnosu na Zakon o obnovi. Stoga smatraju da se taj Program mjera obnove zgrada uopće ne može primijeniti u ovom konkretnom slučaju, a osobito iz razloga što kao podzakonski akt uređuje isključivo obnovu i uklanjanje, odnosno gradnju i opremanje zamjenskih objekata, a ne i isplatu novčane pomoći i uvjete za tu mjeru (članak 13. stavak 1 i članak 14. stavak 1 Zakona o obnovi). Nadalje, navode da nije sporno kako tužitelji u vrijeme potresa nisu imali prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] , ali da su razlozi takvog činjeničnog stanja opravdane prirode i nikako se zbog toga ne može izvesti zaključak da tužitelji, njihov brat AĆ i majka JĆ nisu na toj adresi imali središte svojih životnih interesa. Naime, ističu da je I tužiteljica 1. listopada .2020. godine imala prijavljeno boravište u studentskom domu u [adresa], dok je u isto vrijeme, a i godinu dana ranije, tužitelj ZĆ privremeno boravio u [adresa] kao student strojarstva. Ističu da se privremeni boravak bilo kojeg studenta u studentskom domu ili iznajmljenom stanu, nikako ne može tumačiti na način da je njima središte životnih interesa u mjestu studiranja, a ne u kući koja je kupljena još 2007. godine s namjerom da cijela obitelj u toj istoj živi kao u svom jedinom domu. Nadalje, navode da se uvidom u medicinsku dokumentaciju pokojne majke tužitelja, JĆ, jasno da zaključiti kako je ona tijekom 2020. godine oboljela od neizlječive bolesti, karcinoma sarkom mekog tkiva, da je do sredine 2020. godine kao samohrana majka s troje djece, uzrasta 6, 18 i 19 godina, živjela u [adresa]. , ali da je već od prve dijagnoze zloćudne bolesti bila prinuđena zatražiti i prihvatiti pomoć svojih roditelja, te se privremeno, isključivo zbog bolesti, na određeno vrijeme se zajedno s djecom faktički preseliti kod roditelja. Ističu da se radilo o privremenom stanju nužde, s uvijek jasnom perspektivom povratka u [adresa] po završetku liječenja, budući da je to bila jedina imovina i jedini dom obitelji tužitelja. Navode da se u tom razdoblju dogodio potres, a da je majka tužitelja, kasnije ipak preminula od opake bolesti, da je tužiteljima i njihovom maloljetnom bratu AĆ ostala ipak mogućnost nastavka života u kući djeda i bake, a da je u međuvremenu predmetna kuća u [adresa] uklonjena radi katastrofalnih oštećenja i nemogućnosti rekonstrukcije. Smatraju da se jasno i nedvosmisleno može zaključiti kako bi se, u slučaju majčinog ozdravljenja, tužitelji i njihov brat AĆ, zajedno sa svojom majkom svakako vratili živjeti na adresu u [adresa], na kojoj su i živjeli do sredine 2020. godine.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje prizna pravo tužiteljima na novčanu pomoć umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće za kupnju obiteljske kuće ili stana

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. U odnosu na navode tužitelja o primjeni materijalnog prava, odnosno članka 62. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko - moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“, broj: 21/2023, dalje u tekstu: Zakon o obnovi), tuženik ističe da Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom na području grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“, broj: 102/20, 10/21, 117/21) nije niti postojala mogućnost podnošenja zahtjeva za novčanu pomoć umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće, za kupnju obiteljske kuće odnosno stana. Navodi da je tek Zakonom o obnovi omogućeno vlasnicima potresom uništene obiteljske kuće, a koji ostvaruju pravo na gradnju zamjenske obiteljske kuće da podnošenjem zahtjeva za novčanu pomoć umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće, za kupnju obiteljske kuće odnosno stana ubrzaju ostvarenje prava, te da je ostvarenje navedenog prava isključivo vezano za ostvarenje prava na gradnju zamjenske obiteljske kuće. Tvrdi da su stoga i Programom mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko - zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko - moslavačke županije i Karlovačke županije ( „Narodne novine“, broj: 28/23, dalje: Program mjera), točkom 7.4.8., propisan i prilozi uz zahtjev za novčanu pomoć za kupnju kuće ili stana. Ukazuje da odredbe Programa mjera ne propisuju nove strože uvjete, već iste isključivo podrobnije razrađuju odredbe Zakona o obnovi, a što je i svrha podzakonskog propisa.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika opunomoćenice tužitelja u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje od 18. prosinca 2024. utvrđeno je da je istim odbijen zahtjev tužitelja za novčanu pomoć umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće za kupnju obiteljske kuće ili stana, s obrazloženjem da je tijekom upravnog postupka utvrđeno kako adresa [adresa], nije bila centar njihovih životnih interesa (obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi) u smislu članka 4. stavka 1. točke o) Zakona o obnovi 21/23, a uzimajući u obzir i činjenicu kako podnositeljica zahtjeva nije dostavila dokaz iz kojega bi proizlazilo drugačije utvrđenje, u postupku je utvrđeno da ĆĆ, ZĆ, AĆ i pok. JĆ AĆ nisu stanovali u predmetnoj obiteljskoj kući u vrijeme potresa 28. i 29. prosinca 2020. te da nisu ispunjeni uvjeti za gradnju zamjenske obiteljske kuće a time ni uvjeti za isplatu novčane pomoći umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće za kupnju obiteljske kuće ili stana, propisani člankom 40. stavkom 1. odnosno člankom 41.au vezi s člankom 62. stavkom 8. Zakona o obnovi 21/23.

8. Člankom 40. stavkom 1. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko

- moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“, broj: 21/2023, dalje u tekstu: Zakon o obnovi), propisano je da se zamjenska obiteljska kuća gradi kada se na temelju toga Zakona uklanja uništena postojeća obiteljska kuća u kojoj je na dan 22. ožujka 2020. odnosno 28. i 29. prosinca 2020. stanovao vlasnik odnosno suvlasnik odnosno srodnik vlasnika odnosno suvlasnika.

9. Člankom 4. stavkom 1. točkom o) Zakona o obnovi, stanovanje je definirano kao mjesto i adresa na kojem se osoba nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi te se dokazuje uvjerenjem o prebivalištu ili boravištu odnosno drugim dokaznim sredstvima uz izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću ovjerenu pred javnim bilježnikom ili javnopravnim tijelom koje vodi postupak s upozorenjem daje davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

10. Odredbom članka 62. stavkom 1 i 8. Zakona o obnovi propisano je da umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće, u skladu s ovim Zakonom, vlasnik odnosno suvlasnici uništene obiteljske kuće koja se uklanja na temelju ovoga Zakona mogu odabrati isplatu novčane pomoći za opravdane troškove koja ne može biti veća od procijenjene građevinske vrijednosti obiteljske kuće na koju vlasnik ima pravo prema ovom Zakonu. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, vlasnik odnosno suvlasnici obiteljske kuće koja se uklanja na temelju ovoga Zakona mogu odabrati isplatu novčane pomoći umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće za kupnju obiteljske kuće odnosno stana na tržištu nekretnina na području jedinice područne (regionalne) samouprave na kojoj se nalazi obiteljska kuća koja se uklanja.

11. Nadalje, točkom 7.4.8. podtočkom 3. Programa mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko - zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko - moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine", broj:28/23, u daljnjem tekstu: Program mjera), između ostalog, propisano je da se uz zahtjev za novčanu pomoć za kupnju kuće ili stana, prilaže dokaz da vlasnik/suvlasnici imaju pravo na gradnju zamjenske obiteljske kuće i to: dokaz o vlasniku/suvlasnicima, odnosno srodnicima vlasnika/suvlasnika koji su stanovali u uništenoj obiteljskoj kući na dan 22. ožujka 2020. odnosno 28. i 29. prosinca 2020., odnosno uvjerenja MUP-a o prebivalištu ili boravištu za sve osobe koje su u uklonjenoj obiteljskoj kući stanovale na dan 22. ožujka 2020. te 28. i 29. prosinca 2020., te izjava o stanovanju vlasnika/suvlasnika pod materijalnom i kaznenom odgovornošću ovjerenu pred javnim bilježnikom ili javnopravnim tijelom koje vodi postupak

12. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelji ne spore kako u vrijeme potresa nisu imali prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], ali da tvrde da su razlozi takvog činjeničnog stanja opravdane prirode i da se nikako zbog toga ne može izvesti zaključak da tužitelji, njihov brat AĆ i majka JĆ nisu na toj adresi imali središte svojih životnih interesa. Naime, ističu da se radilo o jedinoj nekretninu njihovom vlasništvu, koja je kupljena s ciljem da tamo obitelj stanuje, međutim , da je adaptacija nekretnine kupljene još 2007. zbog nedostatka financijskih sredstava potrajala dugo i da su zbog teške bolesti njihove majke, koja je bila samohrani roditelj bili prisiljeni stanovati kod majčinih roditelja, budući da se njihova majka, zbog svoje bolesti nije mogla samostalno brinuti niti o sebi niti o troje djece.

13. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je tuženik primijenio isključivo formalističko, odnosno gramatičko tumačenje mjerodavnih odredbi bez njihovog međusobnog povezivanja i tumačenja u skladu s njihovim smislom i svrhom . Pretjerani (ekscesivni) formalizam postoji onda kada su pravna stajališta proizvod ‘mehaničke’ primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline.”

14. Naime, ovaj sud smatra da iz svega utvrđenog tijekom upravnog postupka upravo proizlazi kako je adresa [adresa], bila centar tužiteljevih životnih interesa (obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi) u smislu članka 4. stavka 1. točke o) Zakona o obnovi. Naime, radi se o jedinoj nekretnini u vlasništvu tužitelja u vrijeme potresa, u kojoj nisu stanovali zbog objektivnih okolnosti (spore adaptacije, nedostatka financijskih sredstava i teške bolesti majke).

15. Iz navedenih razloga, sud osporavano rješenje nije ocijenio zakonitim.

16. Slijedom iznesenog, tuženik će u postupku nakon ove presude donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja, uvažavajući pri tome iznesena pravna shvaćanja i primjedbe suda.

17. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima riješio kao u izreci.

18. Tužiteljima je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46).

U Zagrebu, 18. svibnja 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127 stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

Protiv odluke o troškovima sadržane u točki II izreke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljima putem e komunikacije

2. tuženiku, sa spisom

3. U spis