REPUBLIKA HRVATSKA

P-677/2024-19

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, na prijedlog sudske savjetnice Josipe Belamarić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, zastupa ga ravnatelj VB, a njega punomoćnica PB dipl. prav. djelatnica tužitelja, protiv tuženika GB OIB [osobni identifikacijski broj] nepoznata boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Marku Čvrljku, odvj. u Šibeniku, radi isplate, 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku GB OIB [osobni identifikacijski broj] nepoznata boravišta platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinskom osiguranju, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623 iznos od 9.408,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 21. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna boda, a od 1. siječnja 2023.g. do isplate u visini kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna boda, te iznos od 28.859,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana povećanja tužbenog zahtjeva 11. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna boda.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku, posl. broj K-6/14 od 29. travnja 2014., djelomično preinačenom presudom Vrhovnog suda u Zagrebu posl. br. KŽ 384/14/10 od 13. studenoga 2014. , proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - teškim ubojstvom u pokušaju iz čl. 111.st.1.toč.4.KZ/11, a u svezi čl.34. st.1. KZ/11 i to na štetu oštećenice SB, osiguranice tužitelja, a radi čega je istoj Rješenjem Područnog ureda u Šibeniku broj 14819 od 11. prosinca 2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu i Rješenjem Područnog u Šibeniku broj 14819 od 04. veljače 2016. priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja čijom isplatom Zavod da trpi štetu. Nadalje, da je tužitelj na temelju priznatog prava na invalidsku mirovinu oštećenice u razdoblju od 15. siječnja 2016. do 31. listopada 2018., osiguranici SB isplatio ukupno 65.346,12 kn, a na temelju priznatog prava na naknadu za tjelesno oštećenje u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. listopada 2018. ukupno 5.540,72 kn. .Slijedom naprijed navedenog tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika pozivajući se na njegovu odgovornost u skladu s čl. 160. st. 1. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN RH br. 157/13) te predlažući sudu usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

2. Podneskom od 11. lipnja 2025. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev za daljnja razdoblja isplate invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje, i to za razdoblje od studenog 2018. do svibnja 2025. te je uredio tužbeni zahtjev na način da ga je iz kuna konvertirao u eure u skladu fiksnim tečajem HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 3. veljače 2026., po privremenom zastupniku Marku Čvrljku, odvjetniku u Šibeniku naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlažući donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev odbija.

4. U dokaznom postupku pregledana je prijava o ozljedi na radu od 2. rujna 2013., pročitana presuda Županijskog suda u Šibeniku, posl. broj K-6/14 od 29. travnja 2014., presuda Vrhovnog suda u Zagrebu posl. br. KŽ 384/14/10 od 13. studenoga 2014., te Rješenja Područnog ureda u Šibeniku broj 14819 od 11. prosinca 2015. i broj 14819 od 4. veljače 2016., nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u Splitu/Šibeniku od 30. rujna 2015. klase: 141-01/15-02/2133, ur. broj: 524-07- 15-2, pregledan je ispis isplata mirovina i naknada za tjelesno oštećenje po mjesecima, ispis mirovinskih odrezaka po osnovi doznačenih mirovinskih primanja za razdoblje od studenog 2018. do svibnja 2025. za SB, iz banke podataka HZMO-a.

5. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga za dopunu dokaznog postupka u ovoj pravnoj stvari.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su potrkrijepile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao nositelja zakonskog regresnog zahtjeva prema osobi koja je prouzročila invalidnost osiguranika kaznenim djelom, za naknadom štete u iznosu od 38.267,56 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a koja šteta je istom nastala isplatom naknade za tjelesno oštećenje i invalidske mirovine osiguranici SB u razdoblju od 1. listopada 2015. (naknada za tjelesno oštećenje), odnosno u razdoblju od 15. siječnja 2016. (invalidsku mirovinu) do 31. svibnja 2025.

9. Iz supstrata izvedenih dokaza u bitnom je utvrđeno:

- da je tuženik 7. kolovoza 2013., u Šibeniku, oko 16,30 sati, počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškim ubojstvom u pokušaju na štetu oštećenice SB

- da je za učin opisanog kaznenog djela tuženik proglašen krivim presudom Županijskog suda u Šibeniku, posl. broj K-6/14 od 29. travnja 2014., djelomično preinačenom presudom Vrhovnog suda u Zagrebu posl. br. KŽ 384/14/10 od 13. studenoga 2014., proglašen krivim,

- da je pravomoćnim rješenjima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ad/1 broj 14819 od 11. prosinca 2015. priznato pravo osiguranici na invalidsku mirovinu i ad/2 broj 14819 od 4. veljače 2016. priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

- da je kod tužitelja provedenim postupkom, utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% (uzročno posljedično povezanog sa kaznenim djelom počinjenim od strane ovdje tuženika), kao i da je ista ostvarila uvjete na invalidsku mirovinu ( također uzročno posljedično povezano sa kaznenim djelom počinjenim od strane ovdje tuženika),

- da je tužitelj na temelju priznatog prava na invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. svibnja 2025., osiguranici SB isplatio iznos od ukupno 38.267,56 eura,

- da je tužitelj isplate po predmetnim osnovima vršio svojoj osiguranici SB temeljem Rješenja Područnog ureda u Šibeniku broj 14819 od 11. prosinca 2015. i Rješenja Područnog u Šibeniku broj 14819 od 4. veljače 2016.,

10. Prema odredbi članka 20. Zakona o sudovima (Nar. nov. broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16 ,67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24 i 136/25 - dalje: ZS) Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zbog čega ovaj sud prihvaća stav istog suda koji u svojim brojnim odlukama, posljednji put onoj pod poslovnim brojem Rev- 2530/2018 od 08. siječnja 2020. iznosi jasan pravni stav da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, ovdje tuženika, radi povrata mirovine, relevantan zakon koji je vrijedio u trenutku nastanka štete Zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno, u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja

- kaznenog djela (tako i Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020).

11.1. U skladu s čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, dalje: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

11.2. U skladu s čl. 161. st. 2. ZMO-a Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i 3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

11.2. U skladu s čl. 161. st. 3. ZMO Zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

11.3. U skladu s članak 162. st. 1. ZMO Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

12. U svezi sa iznesenim utvrđenjima iz točke 9. ovog obrazloženja, te odredbama ZMO citiranim u točki 11. obrazloženja koje se primarno (ZMO je lex specialis u konkretnom slučaju) primjenjuju u ovoj pravnoj stvari, za naglasiti je da je i odredbom stavka 1. članka 1045. Zakona obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi članka 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) (na kojem mjestu je ZOO lege generali).

13. Za donošenje odluke u ovom parničnom postupku koji je tužitelj pokrenuo protiv tuženika, počinitelja kaznenog djela za to pravomoćno osuđenog, valjalo je primijeniti odredbe ZMO važeće u vrijeme nastanka utužene štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate predmetne novčane naknade.

14. U skladu s naprijed obrazloženim, te utemeljeno na jasnom izričaju odredbe članka 162. stavka 1. ZMO, tužitelj je ovlašten zahtijevati naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, odnosno od ovdje tuženika, počinitelja kaznenog djela na štetu oštećenice SB, osiguranice tužitelja, a radi čega tužitelj naprijed navedenoj oštećenici isplaćuje invalidsku mirovinu i naknadu zbog tjelesnog oštećenja, radi čega trpi štetu.

15. Stoga, po ocjeni ovog suda svi izdaci koji su uzročno posljedično vezani za isplate koje zavod za mirovinsko osiguranje isplaćuje svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao tuženik predstavlja stvarnu štetu koju je isti dužan naknaditi zavodu za mirovinsko osiguranje, jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu, kakva je nesumnjivo i ona ovdje utužena.

16. Odluka o dosuđenoj kamati temelji se na odredbi članka 29. ZOO-a kojom je propisano (stavak 1.) da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a (stavkom 2.) da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Također, čl. 183., st. 2. ZOO propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a st. 2. da ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze, slijedom čega je dosuđena kamata od dana podnošenja tužbe - 21. prosinca 2018., odnosno od povećanja tužbenog zahtjeva - 11. lipnja 2025.

17. Budući da tužitelj nije popisivao parnični trošak, to sud o istom nije niti odlučivao, dok će o zahtjevu za naknadu troška privremenog zastupnika odlučiti posebnim rješenjem.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- u skladu sa zapisnikom ročišta za objavu odluke