Posl.br. P-372/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Kati Ogresta Jović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Branko Vrkić , odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika Privredna Banka Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6, Zagreb, zastupana po punomoćniku Jakov Delipetar, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 1. travnja 2026., dana 18. svibnja 2026.

R i j e š i o j e

Dozvoljava se preinaka tužbenog zahtjeva podneskom od 17. srpnja 2020, određen u podnesku tužitelja nakon vještačenja 23. veljače 2026 .

p r e s u d i o  j e

I Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj:9011579860 zaključen između tužitelja i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od ukupno 930.000,000 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

II Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4.1 i 4.2 Ugovora o kreditu broj 9011579860, koji su stranke zaključile dana 23.lipnja 2006.godine, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je i ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 23.lipnja 2006.godine, kao i promjenjivom tečaju CHF od 23.lipnja 2006.godine pa nadalje.

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 10.155,89 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

-iznos od 97,31 EUR sa kamatom od 22.9.2007 godine

- iznos od 97,29 EUR sa kamatom od 23.10.2007 godine

- iznos od 97,28 EUR sa kamatom od 24.11.2007 godine

- iznos od 194,51 EUR sa kamatom od 15.1.2008 godine

- iznos od 266,87 EUR sa kamatom od 14.3.2008 godine

-iznos od 169,62 EUR sa kamatom od 24.4.2008 godine

- iznos od 169,61 EUR sa kamatom od 30.5.2008 godine

- iznos od 146,95 EUR sa kamatom od 2.8.2008 godine

- iznos od 361,77 EUR sa kamatom od 27.8.2008 godine

- iznos od 169,53 EUR sa kamatom od 29.9.2008 godine

- iznos od 339,00 EUR sa kamatom od 28.11.2008 godine

- iznos od 169,46 EUR sa kamatom od 30.12.2008 godine

- iznos od 178,34 EUR sa kamatom od 28.2.2009 godine

- iznos od 348,96 EUR sa kamatom od 24.3.2009 godine

- iznos od 178,89 EUR sa kamatom od 27.4.2009 godine

- iznos od 178,86 EUR sa kamatom od 27.5.2009 godine

- iznos od 178,83 EUR sa kamatom od 27.6.2009 godine

- iznos od 178,79 EUR sa kamatom od 29.7.2009 godine

- iznos od 178,76 EUR sa kamatom od 28.8.2009 godine

- iznos od 178,73 EUR sa kamatom od 29.9.2009 godine

- iznos od 178,69 EUR sa kamatom od 30.9.2009 godine

- iznos od 178,65 EUR sa kamatom od 31.10.2009 godine

- iznos od 178,61 EUR sa kamatom od 30.11.2009 godine

- iznos od 178,57 EUR sa kamatom od 31.12.2009 godine

- iznos od 169,13 EUR sa kamatom od 31.1.2010 godine

- iznos od 169,09 EUR sa kamatom od 28.2.2010 godine

- iznos od 169,04 EUR sa kamatom od 31.3.2010 godine

- iznos od 168,99 EUR sa kamatom od 30.4.2010 godine

- iznos od 168,95 EUR sa kamatom od 31.5.2010 godine

- iznos od 168,90 EUR sa kamatom od 30.6.2010 godine

- iznos od 168,85 EUR sa kamatom od 31.7.2010 godine

- iznos od 168,80 EUR sa kamatom od 31.8.2010 godine

- iznos od 168,74 EUR sa kamatom od 30.9.2010 godine

- iznos od 168,69 EUR sa kamatom od 31.10.2010 godine

- iznos od 136,18 EUR sa kamatom od 30.11.2010 godine

- iznos od 136,12 EUR sa kamatom od 31.12.2010 godine

- iznos od 136,07 EUR sa kamatom od 31.1.2011 godine

- iznos od 136,01 EUR sa kamatom od 28.2.2011 godine

- iznos od 135,95 EUR sa kamatom od 31.3.2011 godine

- iznos od 135,89 EUR sa kamatom od 30.4.2011 godine

- iznos od 112,85 EUR sa kamatom od 31.5.2011 godine

- iznos od 112,79 EUR sa kamatom od 30.6.2011 godine

- iznos od 112,74 EUR sa kamatom od 31.7.2011 godine

- iznos od 89,81 EUR sa kamatom od 31.8.2011 godine

- iznos od 89,76 EUR sa kamatom od 30.9.2011 godine

- iznos od 89,70 EUR sa kamatom od 31.10.2011 godine

- iznos od 89,65 EUR sa kamatom od 30.11.2011 godine

- iznos od 89,59 EUR sa kamatom od 31.12.2011 godine

- iznos od 89,53 EUR sa kamatom od 31.1.2012 godine

- iznos od 89,47 EUR sa kamatom od 29.2.2012 godine

- iznos od 89,41 EUR sa kamatom od 2.4.2012 godine

- iznos od 89,35 EUR sa kamatom od 17.5.2012 godine

- iznos od 89,29 EUR sa kamatom od 26.6.2012 godine

- iznos od 178,39 EUR sa kamatom od 29.8.2012 godine

- iznos od 89,11 EUR sa kamatom od 29.9.2012 godine

- iznos od 89,04 EUR sa kamatom od 29.10.2012 godine

- iznos od 156,50 EUR sa kamatom od 10.1.2013 godine

- iznos od 198,98 EUR sa kamatom od 31.1.2013 godine

- iznos od 88,70 EUR sa kamatom od 28.2.2013 godine

- iznos od 88,63 EUR sa kamatom od 31.3.2013 godine

- iznos od 88,56 EUR sa kamatom od 30.4.2013 godine

- iznos od 88,49 EUR sa kamatom od 31.5.2013 godine

- iznos od 88,41 EUR sa kamatom od 5.7.2013 godine

- iznos od 88,34 EUR sa kamatom od 6.8.2013 godine

- iznos od 176,46 EUR sa kamatom od 30.9.2013 godine

- iznos od 264,10 EUR sa kamatom od 14.1.2014 godine

- iznos od 6,80 EUR sa kamatom od 31.1.2014 godine

- iznos od 6,78 EUR sa kamatom od 4.3.2014 godine

- iznos od 6,76 EUR sa kamatom od 31.3.2014 godine

- iznos od 13,48 EUR sa kamatom od 13.6.2014 godine

- iznos od 6,71 EUR sa kamatom od 30.6.2014 godine

- iznos od 6,69 EUR sa kamatom od 28.8.2014 godine

iznos od 6,68 EUR sa kamatom od 29.9.2014 godine

- iznos od 6,66 EUR sa kamatom od 30.10.2014 godine

- iznos od 6,63 EUR sa kamatom od 29.11.2014 godine

- iznos od 19,8 EUR sa kamatom od 12.2.2015 godine

- iznos od 6,56 EUR sa kamatom od 28.2.2015 godine

- iznos od 6,54 EUR sa kamatom od 31.3.2015 godine

- iznos od 6,52 EUR sa kamatom od 30.4.2015 godine

- iznos od 6,51 EUR sa kamatom od 31.5.2015 godine

-iznos od 6,49 EUR sa kamatom od 30.6.2015 godine

- iznos od 6,47 EUR sa kamatom od 7.8.2015 godine

- iznos od 6,45 EUR sa kamatom od 31.8.2015 godine

- iznos od 6,43 EUR sa kamatom od 30.9.2015 godine

te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 14.918,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na

-iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 3.8.2006 godine

-iznos od 4,61 EUR sa kamatom od 31.8.2006 godine

-iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.9.2006 godin

-iznos od 5,35 EUR sa kamatom od 2.10.2006 godine

-iznos od 2,09 EUR sa kamatom od 4.12.2006 godine

- iznos od 0,82 EUR sa kamatom od 14.3.2008 godine

- iznos od 47,67 EUR sa kamatom od 31.10.2008 godine

-iznos od 1,11 EUR sa kamatom od 28.11.2008 godine

-iznos od 45,86 EUR sa kamatom od 30.12.2008 godine

-iznos od 57,96 EUR sa kamatom od 31.1.2009 godine

-iznos od 62,11 EUR sa kamatom od 28.2.2009 godine

- iznos od 40,84 EUR sa kamatom od 24.3.2009 godine

-iznos od 50,06 EUR sa kamatom od 27.4.2009 godine

-iznos od 33,61 EUR sa kamatom od 27.5.2009 godine

- iznos od 22,15 EUR sa kamatom od 27.6.2009 godine

- iznos od 38,01 EUR sa kamatom od 29.7.2009 godine

- iznos od 33,54 EUR sa kamatom od 28.8.2009 godine

- iznos od 34,85 EUR sa kamatom od 29.9.2009 godine

- iznos od 37,27 EUR sa kamatom od 30.9.2009 godine

- iznos od 30,51 EUR sa kamatom od 31.10.2009 godine

- iznos od 42,35 EUR sa kamatom od 30.11.2009 godine

- iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 30.12.2009 godine

- iznos od 50,95 EUR sa kamatom od 31.12.2009 godine

- iznos od 64,17 EUR sa kamatom od 31.1.2010 godine

- iznos od 60,60 EUR sa kamatom od 28.2.2010 godine

- iznos od 78,30 EUR sa kamatom od 31.3.2010 godine

- iznos od 74,43 EUR sa kamatom od 30.4.2010 godine

- iznos od 70,00 EUR sa kamatom od 31.5.2010 godine

- iznos od 156,73 EUR sa kamatom od 30.6.2010 godine

- iznos od 124,56 EUR sa kamatom od 31.7.2010 godine

- iznos od 0,12 EUR sa kamatom od 30.8.2010 godine

- iznos od 155,54 EUR sa kamatom od 31.8.2010 godine

- iznos od 145,60 EUR sa kamatom od 30.9.2010 godine

iznos od 124,57 EUR sa kamatom od 31.10.2010 godine

- iznos od 159,94 EUR sa kamatom od 30.11.2010 godine

- iznos od 208,96 EUR sa kamatom od 31.12.2010 godine

- iznos od 175,17 EUR sa kamatom od 31.1.2011 godine

- iznos od 187,43 EUR sa kamatom od 28.2.2011 godine

- iznos od 170,96 EUR sa kamatom od 31.3.2011 godine

- iznos od 173,44 EUR sa kamatom od 30.4.2011 godine

- iznos od 201,41 EUR sa kamatom od 31.5.2011 godine

- iznos od 33,53 EUR sa kamatom od 29.6.2011 godine

- iznos od 237,75 EUR sa kamatom od 30.6.2011 godine

- iznos od 292,97 EUR sa kamatom od 31.7.2011 godine

- iznos od 260,04 EUR sa kamatom od 31.8.2011 godine

- iznos od 231,20 EUR sa kamatom od 30.9.2011 godine

- iznos od 227,60 EUR sa kamatom od 31.10.2011 godine

- iznos od 225,04 EUR sa kamatom od 30.11.2011 godine

- iznos od 237,71 EUR sa kamatom od 31.12.2011 godine

- iznos od 251,05 EUR sa kamatom od 31.1.2012 godine

- iznos od 252,05 EUR sa kamatom od 29.2.2012 godine

- iznos od 0,33 EUR sa kamatom od 31.3.2012 godin

- iznos od 242,79 EUR sa kamatom od 2.4.2012 godine

- iznos od 0,35 EUR sa kamatom od 30.4.2012 godine

- iznos od 249,86 EUR sa kamatom od 17.5.2012 godine

- iznos od 248,61 EUR sa kamatom od 26.6.2012 godine

- iznos od 246,24 EUR sa kamatom od 31.7.2012 godine

- iznos od 245,42 EUR sa kamatom od 29.8.2012 godine

- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.8.2012 godine

- iznos od 232,84 EUR sa kamatom od 29.9.2012 godine

- iznos od 245,33 EUR sa kamatom od 29.10.2012 godine

- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 31.10.2012 godine

- iznos od 248,97 EUR sa kamatom od 30.11.2012 godine

- iznos od 245,98 EUR sa kamatom od 10.1.2013 godine

- iznos od 226,33 EUR sa kamatom od 31.1.2013 godine

- iznos od 242,44 EUR sa kamatom od 28.2.2013 godine

- iznos od 243,14 EUR sa kamatom od 30.3.2013 godine

- iznos od 174,48 EUR sa kamatom od 31.3.2013 godine

- iznos od 168,69 EUR sa kamatom od 30.4.2013 godine

- iznos od 153,87 EUR sa kamatom od 31.5.2013 godine

- iznos od 92,46 EUR sa kamatom od 19.6.2013 godine

- iznos od 216,69 EUR sa kamatom od 5.7.2013 godine

- iznos od 217,36 EUR sa kamatom od 6.8.2013 godine

- iznos od 4,98 EUR sa kamatom od 24.9.2013 godine

- iznos od 335,46 EUR sa kamatom od 30.9.2013 godine

- iznos od 142,68 EUR sa kamatom od 30.11.2013 godine

- iznos od 240,49 EUR sa kamatom od 31.12.2013 godine

- iznos od 448,47 EUR sa kamatom od 14.1.2014 godine

- iznos od 141,45 EUR sa kamatom od 15.1.2014 godine

- iznos od 200,36 EUR sa kamatom od 31.1.2014 godine

- iznos od 0,41 EUR sa kamatom od 28.2.2014 godine

- iznos od 206,47 EUR sa kamatom od 4.3.2014 godine

- iznos od 203,58 EUR sa kamatom od 31.3.2014 godine

- iznos od 163,52 EUR sa kamatom od 31.5.2014 godine

- iznos od 43,80 EUR sa kamatom od 13.6.2014 godine

- iznos od 207,23 EUR sa kamatom od 30.6.2014 godine

- iznos od 212,23 EUR sa kamatom od 28.8.2014 godine

- iznos od 212,58 EUR sa kamatom od 29.9.2014 godine

- iznos od 212,77 EUR sa kamatom od 30.10.2014 godine

-iznos od 215,16 EUR sa kamatom od 29.11.2014 godine

-iznos od 24,05 EUR sa kamatom od 31.1.2015 godine

- iznos od 807,46 EUR sa kamatom od 12.2.2015 godine

-iznos od 139,47 EUR sa kamatom od 28.2.2015 godine

- iznos od 76,83 EUR sa kamatom od 12.3.2015 godine

-iznos od 141,76 EUR sa kamatom od 31.3.2015 godine

-iznos od 74,54 EUR sa kamatom od 10.4.2015 godine

- iznos od 167,40 EUR sa kamatom od 30.4.2015 godine

-iznos od 48,90 EUR sa kamatom od 11.5.2015 godine

- iznos od 162,26 EUR sa kamatom od 31.5.2015 godine

-iznos od 54,05 EUR sa kamatom od 12.6.2015 godine

-iznos od 188,31 EUR sa kamatom od 30.6.2015

-iznos od 20,55 EUR sa kamatom od 31.7.2015

- iznos od 223,75 EUR sa kamatom od 7.8.2015

- iznos od 216,31 EUR sa kamatom od 31.8.2015 do 30 rujna 2015.

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 30 rujna 2015. godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodišta uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

IV Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.125,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate .po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi je sa tuženikom dana 23. lipnja 2006. godine zaključilo Ugovor o kreditu broj: 9011579860 kojim je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 194.232,78 CHF. Spomenutim ugovorim ugovorena je promjenjiva kamatna stopa 4,65% (čl. 4. 1 i čl. 4.2). Tuženik je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužitelj usmeno prigovorio dok je kasnije promjene vršio bez da o tomu obavijesti tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj je, istina, kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene tako da mu je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljini prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata. Dakle, sa niti jednom promjenom tužitelj se nije usuglasio. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što je, uostalom i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača. Sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97 st. 1 alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102 toga zakona ništetne. Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao učiniti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl. 296 ZOO-a. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl. 1111 svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužitelja, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćene iznose. Kada se učini preboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužitelja imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužitelj, u tom slučaju, isplatio i preplatio pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da mu nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva nalazi u posjedu tužene strane koja mu to odbija predati. Stoga, dakle, konačan iznos će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti sudu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje odnosno vještačenje po vještaku financijske-ekonomske struke. Tužitelj je, dakle, nažalost zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane međutim točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja se nalazi u posjedu tužene strane, ne može u ovom trenutku odrediti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, u cijelosti osporava osnov i zahtjev za isplatom po osnovi stjecanja bez osnove. Nesporno je da je tužitelj s tuženikom dana 19. prosinca 2015. zaključio dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9011579860 kojim je tužitelj prihvatio konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Slijedom odredbi Zakona, tuženik je reobračunavao kredite od početka njihovog trajanja kao da se radilo o kreditima u EUR i priznao te uračunao sve uplate korisnika kredita u kunama. Dakle, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju sve promjene kamatnih stopa koje su do 2014. banke provodile u potpunosti su priznate i uvrštene u obračun "novog" stanja potraživanja banke s osnove ugovora o kreditu. Budući je prihvatom konverzije i otpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo poražavanje tužitelja po ugovoru u CHF, to je očito kako, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelj više nema i ne može imati bilo kakvih potraživanja odnosno daljnji pravni interes za nastavak ovog postupka. Zamjenski otplatni plan u EUR za dotadašnje ugovore o kreditima u valuti CHF koji su bili obuhvaćeni konverzijom uključuje i sve promjene kamatnih stopa koje su banke provodile kod kredita u EUR, te je na taj način, stupanjem na snagu "novog" zakona samim zakonskim rješenjem prihvaćen način dotadašnje promjene kamatnih stopa kod kredita u EUR. Dodatno, samim je izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (102/2015) potvrđeno da je kamatna stopa koju su banke primjenjivale u ugovorima vezanim uz valutu EUR zakonita. Uz to, zaključenim Dodatkom ugovora o kreditu, kamatna stopa i način promjene iste utvrđeni su sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, pa je otpao razlog ništetnosti na koji se poziva tužitelj. Bilo kakav eventualni preostali tužbeni zahtjev tužitelja, koji je vezan za preplaćene kamate, neosnovan je u cijelosti budući su svi i8znosi uplaćeni po predmetnom kreditu uključeni u izračun konverzije, te se iz tih iznosa vršilo zatvaranje anuiteta po otplatnom planu EUR kredita, a sve izmjene kamatnih stopa samim su zakonom prihvaćene i uvrštene osim toga u zakonske odredbe i na način izračuna konverzije, te je potraživanje tužitelja neosnovano i protivno navedenom zakonu. Drugi riječima, početni kredit u CHF prestao je postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF ne može biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva te budući da se ovdje više ne radi o kreditu u CHF, te da je tužitelj sukladno zakonu već obračunat iznos svih uplaćenih kamata od početka trajanja kredita pa do 30. rujna 2015., a kamatna stopa se mijenja na način koji je zakonom utvrđen definiran, tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Nadalje, s obzirom na sklapanje Dodatka ugovoru, nejasno je o kojoj šteti to tužitelj govori, a budući da su sve promjene kamatnih stopa do 2014. u potpunosti priznate i temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju uvršten u obračun "novog" stanja potraživanja, a kamatna stopa i način promjene iste utvrđeni su sukladno Zakonu i potrošačkom kreditiranju te Zakonu o obveznim odnosima pa je otpao razlog ništetnosti na koji se poziva tužitelj. Upravo suprotno svim navodima i pogrešnim tvrdnjama tužitelja-postupanje tuženika u cijelosti je sukladno zakonu, a bilo kakva drugačija odluka suda( kakvu ovdje traži i zagovara tužitelj) bila bi suprotna tome zakonu. Ne samo da bi se na taj način promovirala pravna nesigurnost, već bi sud, umjesto da primjenjuje zakon, taj isti zakon zapravo ignorira, kao što to svim navodima uporni čini i tužitelj. Podnošenjem tužbe tužitelj želi ozakoniti svoju navodnu neinformiranost i/ili neznanje, izostanak prijeko potrebne dužne pažnje i brigu o svojim interesima, želi ozakoniti loše učinke svoje odluke što sud nikako ne bi trebao dopustiti. U konkretnom pravnom poslu ne radi se o nikakvim informacijama koje tužitelju kao odrasloj osobi nisu bile nedostupne. Naime, tužitelj je znao da zaključuje višegodišnji ugovor o kreditu, zasigurno je znao što je tečaj te kako je isti promjenjiv, pa je potpuno deplasirano sada utvrditi kako ništa nije znao i kako ga Banka nije upozorila na rizike promjene tečaja. Osim navedenog, tuženik ističe prigovor zastare postavljenog potraživanja, a budući da ako je ugovor/dio ugovora ništetan, tada i učinci te ništetnosti nastupaju unatrag, ex tunc, dakle od dana njegova sklapanja, pa su u zastari svi potraživani iznosi s dospijećem unazad tri godine od dana podnošenja tužbe. Slijedom svega iznesenoga, s obzirom da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru tužitelj prihvatio izračun i način promjene kamatne stope koji je izvršen sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju te Zakonu o obveznim odnosima, te je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja otpao pravni interes za ishođenje pravne zaštite kakvu je potraživao predmetnim tužbenim zahtjevom budući da se konverzija odnosi i na period od trenutka sklapanja ugovora o kreditu pa nadalje te obuhvaća i utuženo razdoblje, tuženik se protivi nastavku postupka i izvođenju daljnjih dokaza predloženih p tužitelju te predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Iz podnesak tuženika od 6. srpnja 2020., tuženik navodi da suprotno navodima tužitelja iz podneska od 23.10.2019. godine tuženik putem svog punomoćnika ovim podneskom ukazuje na pravne učinke rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Gos 1/2019 od 4.3.2020. godine kojim je odlučeno kako sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Dakle, svi dosadašnji navodi tuženika u odnosu na materiju i pitanje konverzije, potvrđeni su rješenjem i pravnim stavom Vrhovnog suda, te je jasno kako je i tužbeni zahtjev tužitelja u tom smislu u potpunosti neosnovan.

Dodatno, tuženik ističe kako ZID ZPK vrlo jasno određuje na koji se način provodi konverzija te bilo kakvo novo „obeštećenje“ odnosno potraživanje potrošača koji su prihvatili konverziju dovodi do situacije da bi takvi potrošači bili dovedeni u situaciju da ostvare dvostruku korist, na štetu banke te protivno samom ZID ZPK, dakle bez valjane pravne osnove. Potrošači neosnovano svojim tužbenim zahtjevima traže još povoljnije uvjete (bez valjanog pravnog temelja) od onih koji su im zakonski dopušteni odredbama ZID ZPK, ali i povoljnije od onih po kojima kredite vraćaju potrošači koji su od samog početka imali sklopljene isključivo kredite s valutnom klauzulom u EUR. Budući da je zakonodavac Republike Hrvatske prisilnim propisom uspostavio novi odnos između stranaka te da se radi o posebnom zakonskom uređenju u kojem se ne mogu primijeniti pravila općeg obveznog prava, te „kako taj novi sporazum stranaka predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske“, kako navodi i Vrhovni sud u svome ranije navedenom rješenju Gos-1/19, tada svako daljnje potrošačevo traženje u svezi s Dodacima ugovora o kreditu prelazi zakonske okvire. Tada više nema mjesta vraćanju ispunjenog primjenom pravila o stjecanju bez osnove jer su strane vlastitim izborom uklonile ključnu pretpostavku za ostvarenje tog zahtjeva - izostanak pravne osnove. Osim što onemogućuje ostvarivanje restitucijskog zahtjeva, konverzijom se i trajno i potpuno uređuje odnos između potrošača i banke, neovisno o tome kakav je taj odnos bio s naslova prvotnog ugovora o kreditu u CHF. Suprotno stajalište kojim bi se potrošaču

1 0

omogućilo ostvarivanje restitucijskog ili bilo kakva drugog sličnog zahtjeva, unatoč ugovorenoj konverziji, u skladu sa strogim zakonskim pravilima, uprav bi narušilo takvu svrhu konverzije i uspostavljenu ravnotežu između ugovornih strana.“ Konačno, i Vrhovni sud RH u svojoj presudi posl.br. Rev-2221/18 od dana 03.09.2019. godine ističe kako pravni interes za vođenje postupaka o utvrđenju ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu imaju samo i isključivo oni korisnici kredita koji nisu iskoristili pravo na konverziju. Iz toga očito proizlazi da i sam Vrhovni sud zauzima stajalište i potvrđuje nespornu činjenicu kako je cjelokupna tematika konverzije u cijelosti riješena donošenjem ZID ZPK te nema mjesta drugačijem tumačenju. Nesporno je da je isključivo nacionalni zakonodavac pozvan eventualno intervenirati u takav pravni institut koji je strogo zakonski reguliran i ne podliježe korekcijama putem primjene i proizvoljnog tumačenja općih načela koji dovode do pravne nesigurnosti i narušavanja dosad ustaljene i na zakonu osnovane sudske prakse. Čak štoviše, u samom Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i vijeća o udruženim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…određuje se da bi se sve odredbe nacionalnog prava države članice kojima se direktiva prenosi u nacionalno pravo, pa tako i eventualne izmjene u pogledu tijeka i rokova zastare, trebale primjenjivati isključivo na povrede prava koje bi se potencijalno dogodile nakon početka primjene Direktive, a ne i na ugovorne odnose zasnovane prije stupanja na snagu predmetne Direktive. U konkretnom slučaju, ne samo da se radi o ugovornom odnosu koji je nastao prije stupanja na snagu spomenute Direktive, nego se radi o ugovornom odnosu koji je zasnovan puno prije nego što je Republika Hrvatska uopće postala članica Europske unije, slijedom čega je, u ovom slučaju, pozivanje na obvezu interpretacije nacionalnog propisa u duhu prava EU u potpunosti bespredmetno i neprimjenjivo u ovom i svim ostalim istovjetnim predmetima. Iz navedenog je razvidno da prvostupanjski sud, osim što zauzetim stavom o zastari (motivirani pravnim stajalištima Vrhovnog suda RH iz odluke Rev 2245/17) izrijekom postupa protivno kogentnoj zakonskoj odredbi kojom se navedeni institut podrobno regulira važećim zakonom, postupa upravo suprotno pravu Europske unije na koje se poziva kada ističe svoju obvezu postupanja i interpretiranja nacionalnog propisa u svjetlu i duhu primjene europskog prava. Međutim, svakako treba dodati i to da pravo Europske unije na koje se toliko poziva, i samo ima vrlo jasne stavove o pasivnosti potrošača te o odnosu pravne sigurnosti i razumnih zastarnih rokova, no te stavove prvostupanjski sud u potpuno ignorira. Stoga valja naglasiti kako su Europska komisija i Sud EU u više navrata potvrdili da (I) zaštita potrošača ne smije ići do te mjere da se pod krinkom te zaštite tolerira pasivnost potrošača te da (II) zaštita potrošača ne zahtijeva ukidanje nacionalnih pravila o pravomoćnosti i razumnim rokovima, uključujući rokove zastare. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže Naslovljenom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupka tuženiku.

4. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja, pregledao pravno-relevantne isprave priložene u spisu, te proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Stefani Gardašanić saslušao tužitelja kao i vještakinju

5. Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile.

5.1 Tužitelj SD na saslušanju 7. studenog 2024., izjavljuje da je ovaj kredit podigao u svrhu kupnje stana i u tu svrhu ga iskoristio. To je stan u kojemu je živio, sada više ne živi jer se smatra beskućnikom. Ostao je bez stana, bio je ga

1 1

prinuđen prodati, jer su ga baš iz banke zvali i prijetili mu ovrhom. Sada živi u [adresa], BiH, kod rodbine u staroj obiteljskoj kući(kuća njegove rodice, odnosno njene djece). Pročitao je Ugovor o kreditu onoliko koliko smatra da prosječan građanin to može pročitati. Bio je u više banaka, odabrao je banku tuženika zbog uvjeta kredita, a upravo su mu djelatnici banke nudili kredit u CHF, jer su tada ti krediti bili aktualni. Ima dvoje djece i to sina i posinka i oboje su punoljetni. Nije mogao ništa pregovarati kada je potpisivao Ugovor o kreditu, mogao je samo pristati ili odustati. Javni bilježnik mu ništa nije objašnjavao on je samo ovjerio potpise. Ova adresa koja je na njegovoj osobnoj iskaznici je adresa odnosno stan njegovog prijatelja. Ponovno navodi da je bio prinuđen prodati stan, zatvoriti kredit da bi mogao namiriti dug. Kada je potpisivao Ugovor o konverziji, zvali su ga djelatnici banke, isto nije mogao ništa ispregovarati niti mijenjati. Tijekom isplate kredita kada je vidio kako rata raste slao je i mailove u banku, čak je tražio i moratorij ali mu nije ništa odobreno. Ni nakon konverzije mu nije bilo puno lakše i smatra da mu banka i dalje duguje. Ne može se točno sjetiti koja je razlika između najmanje i najveće rate ali je u trenutcima sigurno i bila razlika i do 3 puta. Ne zna što je promjenjiva kamatna stopa. Bilo mu je teško. Njegov sin je rođen 2000. godine, a posinak 1997. godine, čak je njima davao novce da idu plaćati kredit."

Na pitanje pun. tužitelja za što je koristio stan koji je kupio od kredita, odgovara za stanovanje. Adaptirao ga i sredio, povećao njegovu vrijednost i smatrao da će mu radi toga dozvoliti moratorij. Službenik banke mu ništa nije objašnjavao. Tada uopće nije bilo moguće podignuti kredit u drugoj valuti osim valute CHF. Nikada mu banka nije uputila dopis da se povećava ili smanjiva kamatna stopa.

Na pitanje pun. tuženika je li pokušao dignuti kredit u nekoj drugoj valuti, odgovara kao što je i ranije rekao da to nije bilo moguće, samo su bili krediti u valuti CHF, pokušao je i u drugim bankama na području grada Dubrovnika , a svi su nudili kredite u CHF. Na pitanje pun. tuženika je li pitao što znači promjenjiva kamatna stopa, odgovara da nije pitao. Na daljnje pitanje je li išta pitao prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu, odgovara nisu ništa pitali bili su sretni da su ishodili kredit uz uvjete PBZ. Nikada prije nije imao bilo kakav kredit. Zna li što je valutna klauzula, valutna klauzula je švicarski franak. A da je dobio kredit u EUR-ima bi li i to bila valutna klauzula, tužitelj odgovara da bi. Je li zna što generalno utječe na promjenu vrijednosti tečaja valute, tužitelj odgovara da ne zna.

5.2 Dana 25 veljače 2025 doneseno je rješenje o vještačenju sa zadatkom vještakinji

izraditi izračun preplaćenih kamata na način da se u svakom pojedinom anuitetu od naplaćenih kamata odbiju kamate kakve su trebale biti naplaćene po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, s tim da se u stambenim kreditima za razdoblje od 1.1.2014. uzima kao redovna kamatna stopa 3,23 %.

izraditi izračun preplaćenog tečaja u svakom pojedinom anuitetu na način da se u svakom naplaćenom anuitetu izračuna razlika cijelog anuiteta koji je naplaćen i anuiteta kakav je trebao biti naplaćen po tečaju realizacije kredita, iskazati pozitivne I negativne razlike

1 2

napraviti prikaz zbrojenih iznosa izračuna pod točkama 1. i 2. 4. izraditi izračun ukupnih zakonskih zateznih kamata koje su tekle na iznose pod točkama 1. i 2. sve do dana provedene konverzije.

izraditi izračun razlike koja se dobije tako da se od ukupnih zateznih kamata navedenih pod točkom 4 odbije eventualna pretplata priznata u konverziji, u skladu s člankom 172. Zakona o obveznim odnosima, a ukoliko ukupno utvrđeni iznos zakonskih zateznih kamata nije dovoljan da bi se izvršio prijeboj eventualno utvrđene preplate iz konverzije, preostali iznos je potrebno kompenzirati s glavnicom preplaćenih iznosa,

na preostali iznos glavnice, nakon odbitka pretplate utvrđene konverzijom, teku zakonske zatezne kamate, počev od dana sklapanja konverzije pa sve do isplate

izjasniti se je li konverzija provedena u skladu sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju

5. 3 Iz nalaza i mišljenja vještakinje razvidno je da Preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 16.610,60 CHF, odnosno 76.519,80 HRK po početnom tečaju, ili 10.155,89 EUR (tab. 3). Ako je u početnom otplatnom planu kamatna stopa 3,23% od 01.01.2014., nema manje plaćene kamate (tab. 3). Preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 112.404,21 HRK, odnosno 14.918,54 EUR (tab. 4). Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 2.828,71 HRK, ili 375,43 EUR (tab. 4). Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 109.575,50 HRK, odnosno 14.543,11 EUR (tab. 4). Ukupna pozitivna preplata kamate i tečaja iznosi 25.074,43 EUR (tab. 6). Zatezna kamata na ukupnu preplatu kamate i tečaja (pozitivne preplate) do konverzije 30.09.2015. iznosi 11.399,62 EUR (tab. 6). Zatezna kamata na pozitivne preplate kamate i tečaja do 30.09.2015. veća je od preplate u konverziji, te nakon njihovog prijeboja preostaje 6.130,41 EUR zatezne kamate. Kada se tom iznosu doda pozitivna preplata kamate i tečaja u ukupnom- iznosu od 25 074 43 EUR ukupno potraživanje tužitelja je 31.204,84 EUR.

Na temelju dokumentacije iz spisa može se tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa čl. 19. c. st.1 ZIDZPK/15.

5. 4 Vještakinja Stefani Gardašanić na ročištu od 1 travnja 2026 izjavljuje da u potpunosti ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju.

5 5 iz ugovora o kreditu ls 5 razvidno je da istog sklapaju tužitelj i tuženica , kamatna stopa je promjenjiva, a valuta CHF iznos kredita je 198.232,78 CHF

5.5 Aneksom predmetnog Ugovora o kreditu od 29 12 2015 ., parnične stranke su regulirale konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna od strane tužitelja, kao korisnika kredita.

1 3

6 Iz podnesak tuženika od 20 veljače 2026 isti se protivi vještvu kao promašenom i nepotrebnom , navodeći prigovore pravne prirode, zbog svega ranije iznesenog u tijeku postupka.

5.1. Tužitelj nakon zaprimljenog vještva precizira alternativno postavljeni tužbeni zahtjev.

6 Sud smatra podredni tužbeni zahtjev osnovanim dok osnovni tužbeni kojim se traži utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora odbijeno kao neosnovano, dakle usvojen je eventualni /podredni/ tužbeni zahtjev sve kako je to navedeno u izreci .

7 Što se tiče tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva utvrđenje potpune ništetnosti Ugovora o kreditu potrebno je istaknuti da odredbe o valutnoj klauzuli CHF promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bitni sastojci ugovora o kreditu bez kojih ugovor ne bi mogao opstati. Tako VSRH u vezi s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, na 13. stranici odluke Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., navodi: U ovom slučaju potrebno je utvrditi može li se ugovor održati na snazi bez djelomično ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. (...) Tu odredbu je ovaj sud protumačio i primijenio na način da predmetni ugovor može opstati i bez ništetnih odredaba prema kojima se redovne kamatne stope mijenjanju sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora. U odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli CHF, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (presuda iz kolektivnog spora slučaja „Franak“ koju je u cijelosti potvrdio VSRH u odluci Rev2221/2018 od 3. rujna 2019.) jasno zauzima stav: „Potrošači su od banke dobili određeni iznos novca u kunama na ime kredita, kojeg su dužni vratiti, sukladno onim odredbama ugovora koje su i dalje na snazi, kao što je na snazi i sam ugovor o kreditu. To znači da je banka, koja je ispunila svoju obvezu, i dalje ovlaštena od potrošača zahtijevati vraćanje dobivenog novčanog iznosa u ugovorenom vremenskom razdoblju, i to ne odjednom, nego prema uvjetima iz ugovora, jer nije ništetan cijeli ugovor, nego je ništetna samo zaštitna klauzula kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak.“ Dodatno se u toj presudu navodi i „Uz to, treba naglasiti da je predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku ništetnost samo dijela ugovornih odredaba o predmetu i cijeni i to dijela kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i dijela ugovornih odredaba o ugovornoj kamati. Stoga, budući da su prema odredbi članka 1065. ZOO/91 i članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovoren zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora.“ Kako je u konkretnom slučaju među strankama sporna eventualna ništetna zaštitna klauzula i način obračuna kamata temeljem predmetnog ugovora, to ne znači da se stekli uvjeti za utvrđenje da je ništetan cijeli ugovor o kreditu u situaciji kad je moguće odrediti početne parametre temeljem kojih je ugovor i sklopljen.

Osim toga provedenog postupka ne proizlazi ništetnost cijelog ugovora, jer isti nije suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva iz čl.322. ZOO. Čl. 270 st. 1 ZOO-a je propisano da je ugovor ništetan kad je činidba

1 4

nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, dok je čl. 272. st. 1 propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

S obzirom da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se činidba može odrediti ne može se prihvatiti zahtjev tužitelja kojim bi se odredila ništetnost čitavog ugovora.

8 Obzirom da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan to je odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kojeg sud smatra osnovanim.

9 Tužitelji je potrošač koji je sklopio kredit za svoj stan, u kojem živi, odnosno je živio a nažalost upravo zbog situacije u kojeg je doveden ovim kreditom, bio je prisiljen iseliti, u kojeg je kredit uložio dakle fizička osoba – izvan svoje trgovačke djelatnosti, obrtničke djelatnosti profesionalne djelatnosti. Tužitelj je dokazao status potrošača. sukladno čl 3 Zakona o zaštiti potrošača . Kredit je za kupnju stana u kojem živi . Tužitelj je dokazao da mu nije dostavljena dokumentacija od tuženice.

10 Tužitelji je kao korisnik kredita, dokazao opravdao svoj pravni interes za postavljanje stupnjevite tužbe , jer ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama, odnosno njihovim stopama za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva, a u tužbi navodi da od tužene nije isto dobila, radi čega je i sud naložio dostavu.

11 Sud je rješenjem u izreci dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva 13 srpnja 2020 , jer je navedeni podneska zaprimljen prije zaključenja pripremnog ročišta , za istaknuti je da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno čl.190. st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/1,89/14, 70/19 dalje:ZPP), a u uređenom – određenom tužbenom zahtjevu nakon vještva tužitelj samo uređuje odnosno određuje istog sukladno vještvu (tako i Vrhovni sud RH u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenoga 2021. "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju radi o usklađenju tužbenog zahtjeva sa rezultatima provedenog financijskog vještačenja te nije promijenjena niti činjenična niti pravna osnova koja je navedena u tužbi tim više što je tužbeni zahtjev u odnosu na onaj postavljen u podnesku 13 srpnja 2020. smanjen .

12 Sporno je među strankama:

- je li se u konkretnoj parnici mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora,

- jesu li ugovorne odrede ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i primjeni valutne klauzule u CHF nepoštene odredbe, konkretno je li se o istima pregovaralo, jesu li nejasne, nerazumljive i neuočljive

- je li tuženica prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja,

1 5

- učinci sklopljenog dodatka ugovora o kreditu na prava tužitelja po osnovnom ugovoru o kreditu,

- zastara potraživanja ,

- visina potraživanja tužitelja

13 Nije osnovan prigovor tuženika da je sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka jer je intencija zakonodavca kao i smisao ZIDZPK bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem se nalazi potrošač koji ma kredit denominiran u valutu Euro.

Aneksom ugovora o kreditu ne rješava se pitanje više uplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule već preplata kao razlika između položaja potrošača sa kreditom u CHF i onog u EUR. Odredbama tog zakona nije uređeno na koji bi se način trebala riješiti ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kunama denominirano u CHF, a koja ništetnost je nastupila zbog nepoštenog postupanja banaka, pa tako i ovdje tuženika.

Takav stav je jasno zauzeo i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2868/2018. Tužitelj ističe da mu nije u cijelosti podmiren dug, a radi čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom te osim toga ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla te stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualno pravo za koje smatra da joj pripadaju.

Dapače, iz sadržaja Dodatka proizlazi da se istim uređuje buduća otplata već ugovorenog i isplaćenog kredita, a da se iznosi uplata po kreditu uračunavaju u novi obračun glavnice kredita i buduću otplatu iste glavnice. U ovom postupku nije niti sporna valjanost Dodatka (konverzije ugovora o kreditu) te isti nedvojbeno ima pravne učinke na odnose stranaka po otplati kredita jer od sklapanja istog on predstavlja osnovu za izračun svih budućih anuiteta kredita, time ispunjenje obveza po kreditu.

Da konverzija ugovora nema za posljedicu nemogućnost tužitelja osporavati valjanost ugovornih odredaba izvornog ugovora proizlazi i iz Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-809/2021-2 od 21. prosinca 2022. u kojem stoji: ''….. činjenica sklapanja dodatka Ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog Ugovora, a što je uostalom već i utvrđeno u kolektivnom sporu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Na isti način ovaj sud je odlučio i u predmetima poslovni broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.''

14 Ono što je sporno u ovom postupku je ima li tužitelj pravo na vraćanje stečenog uslijed preplata mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF i rasta kamatne stope temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ukoliko je s tuženicom sklopila Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), a prilikom koje konverzije su sve ranije uplate

1 6

tužiteljice uzete u obzir pri izračunu buduće glavnice kredita na koju je tužiteljica pristao tzv. konverzijom.

Člankom 19. b Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., dalje u tekstu ZPD) je jasno pod naslovom ¨načelo konverzije kredita¨ propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Iz navedenog, a u vezi s tumačenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. da u tom postupku osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a da njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima, jasno proizlazi da je ratio zakonskog uređenja konverzije ugovora o kreditu vezanih za CHF, u vezi s općepoznatom financijskom krizom građana nastalom zbog znatnog rasta cijene takvih kredita, bila izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija) zakonodavca, koji je posebnim propisom stvorio pravnu osnovu za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovora radi saniranja zatečene krize u kojoj je veliki broj građana bio egzistencijalno ugrožen bilo zbog nemogućnosti vraćanja dugoročnih kredita pretežito stambene namjene, s hipotekom na objektima stanovanja istih građana, bilo zbog potpune neizvjesnosti o kretanju preuzetih obveza građana prema bankama u danim okolnostima, pri tome težeći uspostaviti stanje određene buduće izvjesnosti i određenosti prava i obveza obje strane.

Činjenica je da iz ovdje predmetnog Ugovora o kreditu te dodatka istog, kao i odredbi glave IV.a ZPD-a, proizlazi da je provođenjem konverzije glavnica kredita određena kompromisno u iznosu koji je veći od iznosa koji bi potrošač vratio da nije došlo do rasta tečaja CHF i jednostrane promjene kamatne stope, odnosno iznosa koji bi vratio da je otplaćivao kredit po ugovorenom početnom otplatnom planu, a manji od iznosa koji bi platio da nije pristao na konverziju kredita, te je tužiteljica zaista konverzijom formalno doveden u položaj u kojem bi se nalazio da je 4. prosinca 2006. sklopila ugovor vezan za valutu EUR, a ne CHF.

15 Ocjena je ovog suda, a u vezi s ranije istaknutim shvaćanjem VSRH da potrošač ima pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu i kada je sklopio valjani Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), da činjenica da je tužitelj nakon sklapanja i otplate ugovora o kreditu za buduću otplatu doveden u položaj osobe koja je prije pristalo i preuzeo obvezu vraćanja kredita vezanog za valutu EUR, nije time pristao da tuženica zadrži sve stečeno temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu niti se odrekla potraživanja po ovoj osnovi.

1 7

Naime, tužitelj je konverzijom pristao da se dio imovine koju je tuženica stekla bez valjane osnove iskoristi za buduću otplatu kredita koji je u tom smislu informirano te sukladno zakonskim odredbama ugovorila sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, no ista nije, niti je objektivno mogla, pristati da sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu prestaju sva potraživanja koja je imala prema tuženici po osnovi koja je, uz navedeno, a u vezi valutne klauzule, još uvijek bila u postupku preispitivanja kroz kolektivnu sudsku zaštitu potrošača.

Slijedom navedenog, a u vezi s odlukama Suda Europske unije broj C-118/17 ND protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. i Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A., ocjena je ovog suda da izvanugovorna potraživanja tužitelja (stečeno bez osnove) evidentno nisu bila predmet razmatranja stranaka prilikom konverzije ugovora o kreditu niti su istim uopće regulirana, a činjenica da je dio plaćenog bez osnove uračunat prilikom konverzije u glavnicu budućeg potraživanja, znači samo da je tužiteljica konverzijom pristala da tuženica zadrži taj dio njene imovine, time dajući tuženici osnovu za navedeno, dok je preostali iznos neosnovano stečene imovine, i po znanju tuženice, osobito vezano sa kolektivni spor u tijeku, ostao nereguliran između stranaka (Vrhovni sud – rješenje Rev-1096/2022- 2 od 8. studenog 2022.).

Bio bi nonsens kada bi tuženik osporavao svojstvo potrošača tužitel ju kada mu je upravo u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ponudio sklapanje ugovora o konverziji, gdje je u primjeni odredbe čl. 19. b. položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača svrha izjednačiti s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti eur. U odnosu na prednje rečeno postavlja se pitanje da li bi tuženik tužitelja ukoliko ga nije smatrao potrošačem, pozvao odnosno stavio ponudu za sklapanje Dodatka ugovora o konverziji, a odgovor se slijedom životne logike nameće sam po sebi.

16 Što se tiče odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi osnovnog ugovora, za navesti je da je tuženik je jednostranim donošenjem odluka o promjeni kamatne stope a koje nisu bile definirane nikakvim parametrima za vrijeme sklapanja ugovora i za vrijeme njegovog trajanja postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te su takve odredbe presudom VTS utvrđene ništetnima a tuženiku je zabranjeno takvo i slično postupanje ubuduće, pa stoga tužitelj ima pravo na povrat svega što je platio, u odnosu na jedinu kamatnu stopu koja je u konkretnom ugovoru o kreditu određena na dan sklapanja kredita, a obzirom na pravno obvezujući stav VTS RH.

17. Što se tiče utvrđenja ništetnosti odredbe kojom je ugovarana valutna klauzula ugovorena uz CHF, tužitelju od strane djelatnika tuženika nisu bili prezentirani rizici rasta CHF, niti je bio upozoren na bilo kakav rizik od rasta tečaja CHF već je takav kredit vezan uz valutu CHF bio najpovoljniji i najsigurniji kredit.

Naime, tužitelj nije znao da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik "valute utočišta", koji ne postoji kod valutne klauzule u Eurima, pa tako nije niti znao da je o tome trebao biti obaviješten. Radi toga je prosječnom potrošaču odredba kojoj se glavnica veže uz valutu CHF u osnovi gramatički jasan, ali ista mu nije razumljiva

1 8

Uz nedostatak razumljivosti kao i izostanak pregovaranja, jasno je da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje za svoju posljedicu imaju ništetnost istih.

Da se o konkretnim odredbama ugovora o kreditu nije individualno pregovarale te da tužitelj nije bila informiran o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti proizlazi iz uvjerljivog i logičnog iskaza tužiteljia te činjenice da se radi o tipskom ugovoru koji je banka unaprijed u cijelosti formulirala, Tužitelju nije predočena niti jedna informacija temeljem koje bi mogao znati, da se anuitet znatno mijenja tijekom otplate, kredit mu predočen kao najpovoljniji, vezan za valutu koja nije u primijeni u RH niti s kojom posluje, a pogotovo ne valuti stvarnih plaćanja obveza po kreditu, pa kada se tvrdnja banka o najpovoljnijem anuitetu i najpovoljnijoj kamatnoj stopi dovedu u vezu s činjenicom da je upravo manji anuitet i manja kamatna stopa temeljni motiv sklapanja ugovora o kreditu vezanom za navedenu valutu, a da banka pri tome nije upozorila da tako ugovorena valutna klauzula i kamatna stopa koju banka može mijenjati temeljem vlastitih budućih, a nepoznatih odluka, temeljem kriterija koji nisu poznati tužitelju, znači da ne postoji granica rasta anuiteta, time niti cijene kredita, jasno je da tužitel j nije bio valjano informiran o bitnih parametrima otplate kredita. Pri tome se ukazuje da je tužitelj ugovor sklopila s tuženicom s punim povjerenjem u njenu profesionalnost

18 Nisu osnovane tvrdnje tuženika da u konkretnom predmetu nema prostora za izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Odluka VTS RH i to Pž-7129/2013 i Pž6632/2017, jer je VTS RH na temelju kolektivne tužbe korisnika kredita s istim ugovornim odredbama sadržanim kao i u kreditu tužitelja naveo kako se pojedini potrošači u slučaju da sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača u postupku individualne pravne zaštite radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

19 Odredbama čl. 323. ZOO-a je propisano slijedeće: (1) U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. (2) Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti

Nadalje, odredbom čl. 324. ZOO-a je propisano: (1) Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. (2) Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. .Konačno, čl. 1111. ZOO-a je propisano: (1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. (2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti

1 9

nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala; dok je čl. 1115. ZOO-a propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Obzirom je nalaz jasan i pregledan, utemeljen na podacima o stvarnim uplatama te izrađen sukladno zadatku koji je odredio ovaj sud, a isti je u cijelosti prihvaćen.

20. Kako predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženice sadrži upravo takve odredbe a koja odlukom navedenog suda je ocijenjena ništetnom, to dolazi do direktne primjene pravnih utvrđenja iz tih presuda.

Vezano uz prigovor zastare potraživanja sud smatra da isti nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Potrošač nastupio prekid zastare koji je prekid trajao sve do donošenje pravomoćne presude VTS RH, pa je ponovno počela teći u lipnju 2014. godine donošenjem odluke VTS RH Pž-7129/2013.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja, ukazuje se da pravo na isticanje ništetnosti sukladno čl. 328. ZOO-a nikada ne zastarijeva, dok sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Kako je presuda donesena u kolektivnom sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 postala pravomoćna 14. lipnja 2018., jasno je da u trenutku podnošenja tužbe dana 7 3 2019 u ovom sporu nije protekao zakonski zastarni rok od 5 godina, a koji se primjenjuje na restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Tužba u ovome predmetu podnijeta je dan 7 ožujka 2019 godine, iz čega slijedi zaključak da je tužba podnijeta unutar zastarnog roka od pet godina obzirom da je presuda Pž - 7129/2013 donijeta 13. lipnja 2014. što znači da zastarni rok počinje teći od prvog narednog dana tj. 14. lipnja 2014. godine.(ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi). Za dodati je da u slučaju preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične ii pravne osnove neprava preinaka , moguća je i dopuštena , a zastare se prekida već podnošenjem tužbe /2 sjednica građanskog odjela Vrhovnog suda RH 27 svibnja 2024.

Naime u ovome slučaj tužitelj je mogao tražiti povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe ugovora nakon što su presudom VTS RH takve odredbe u potrošačkim ugovorima utvrđene kao ništetne, a takav stav izrazio je i VS RH u svoj odluci Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. godine.

2 0

20 Sud je dosudio iznos kao u izreci sa sukladno nalazu i mišljenju vještakinje koje je stručno i profesionalno, iznimno detaljno elaborirano

21 Tužitelju dakle sukladno odredbama čl. 323., 324. i 1115. ZOO-a pripada i zatezna kamata na pretplaćene iznose od dana pretp late a obzirom je tuženica utvrđena odgovornom za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora o kreditu te je od trenutka stjecanja temeljem istih, sukladno prethodno navedenom, ocijenjena nepoštenim stjecateljem.

22 Glede prava na naplatu negativnih razlika za istaknuti je da na temelju ništetne ugovorne odredbe , sukladno utvrđenjima iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača jer kao trgovac koji je kriv za sklapanje ništetnih odreda ugovora o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača zahtijevati bilo kakvu naknadu koju je pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom na takvo pravo, a u smislu odredbi 323 st 2 ZOO, pa dakle tuženik nema pravo tražiti negativnu razliku

23 O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl 154 st 1 ZPP pa su tužitelju koji je uspio u postupku priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom i uvećani za 25 posto PDV i to sastav tužbe , pristup na ročište 19 srpnja 2024, 7 studeni 2024, 8 srpnja 2020, 1 travnja 2026, sastav podnesaka 10 listopad 2019, 16 srpnja 2020 . 10 lipanj 2024, 23 veljače 2026. ,sve sukladno vrijednosti predmeta spora i vrijednost boda od 2 EUR , dakle svaka radnja po svaka radnja po 250 bodova, odnosno 500,00 eura, što je 4 500 EUR uz PDV 5 625,00 EUR plus vještačenje 500,00 eura 6.125, 00 EUR . Pristojba nije mogla biti priznata jer je tužitelj oslobođen plaćanja pristojbi, a pristojba na tužbu nije plaćena.

U Dubrovniku, 18. svibnja 2026.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika