REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-4984/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja ŠB (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. (OIB 17863542417), Zagreb, D.T.Gavrana 11, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Gregurić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. travnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 18. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Pljenidba i prijenos po računima tužitelja ŠB (OIB [osobni identifikacijski broj]) na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. (OIB 17863542417), podnesenom Financijskoj agenciji temeljem zadužnice OV-15364/12, javnog bilježnika Ivana Malekovića, V. Gorica, od 13.11.2012. godine – proglašavaju se nedopuštenim zbog utvrđene zastare tražbine osigurane ovršnom ispravom. II Zabranjuje se Financijskoj agenciji provedba pljenidbe i prijenosa na temelju zadužnice OV-15364/12, javnog bilježnika Ivana Malekovića, V. Gorica, od 13.11.2012. godine, a povodom zahtjeva za izravnu naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. (OIB 17863542417), zbog zastare tražbine određene ovršnom ispravom. III Nalaže se tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o. (OIB 17863542417) da tužitelju ŠB (OIB [osobni identifikacijski broj]) isplati prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaprimio obavijest od FINA-e uz zahtjev tuženika, kao ovrhovoditelja, za izravnom naplatom temeljem zadužnice broj Ov-15364/12, ovjerene po javnom bilježniku Ivanu Malekoviću dana 13.11.2012. godine.

1.1. Tužitelj tvrdi da je nastupila zastara naplate po navedenoj zadužnici pa predlaže da su proglasi nedopuštenom pljenidbu i prijenos pa navedenoj zadužnici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja i tvrdi da je zadužnica podnesena na naplatu i prije 2.4.2024. godine zbog čega je došlo do prekida zastare, koja je nakon toga počela ponovno teći. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje, ugovor, zadužnicu, specifikacije i prestanke izvršenja.

3.1. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Preko e komunikacije izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Ovr-160/25 te je točna tvrdnja tužitelja da je upućen na pokretanje ove parnice rješenjem tog suda dana 7.3.2025. godine, kojeg je tužitelj zaprimio 11.4.2025. godine pa je ova tužba i pravovremena i dopuštena.

5. Uvidom u zadužnicu utvrđeno je da je ista potvrđena kod javnog bilježnika (solemnizirana) Ivana Malekovića dana 29.10.2012. godine, broj ovjere Ov-15364/12, a radi naplate tražbine vjerovnika Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 1.460,00 eura, pa se na pitanje zastare primjenjuje zastarni rok od 10 godina (čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO).

5.1. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Stoga se rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (u tom smislu i Rev 2260/17).

5.2. Osnovni pravi posao jest ugovor o kreditu zaključen između tužitelja, kao korisnika kredita, i Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i to dana 13.11.2012. godine i to za iznos od 1.460,00 eura, dakle upravo za iznos za koji je tužitelj i dao izjavu o suglasnost/zadužnicu. Prema čl. 3 ugovora tražbina iz tog ugovora dospijeva najkasnije 1.11.2016. godine.

6. Tužitelj činjenično ne tvrdi niti dokazuje da tuženik nije aktivno legitimiran na podnošenja zadužnice na naplatu pa se ima smatrati da je tuženik aktivno legitimiran, jer tužitelj samo ističe i činjenično tvrdi da je zastarjelo pravo naplate po predmetnoj zadužnici.

7. Prema podacima FINA-e predmetna zadužnica (5.) dakle broj Ov-15364/12 podnesena je na naplatu 20.3.2013. godine i 23.10.2013. godine.

7.1. Cijeneći da je ugovor tj. osnovni pravni posao (5.2.) zaključen dana 13.11.2012. godine, da se radilo o ugovoru o kreditu, za koje tražbine je propisan opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a tj. rok od 5 godina, a da je zadužnica prvi puta podnesena na naplatu 20.3.2013. godine, to zasigurno nije zastarjelo potraživanje iz osnovnog pravnog posla na dan 20.3.2013. godine.

8. Prema daljnjim podacima FINA-e prestanak izvršena po zadužnici predanoj 20.3.2013. godine je 4.8.2018. godine, a to je i datum prestanka izvršena po istoj zadužnici, koja je podnesena na naplatu 23.10.2013. godine (7.).

9. Nije sporno da je ista zadužnice (5.) podnesena ponovno na naplatu 2.4.2024. godine.

10. Aktivacijom zadužnice na dan 20.3.2013. i 23.10.2013. godine (7.) prekinut je tijek zastare po zadužnici i taj je prekid trajao sve do 4.8.2018. godine kada je zadužnica isknjižena (8.), jer tražbinu nije bilo moguće ispuniti.

10.1. Time zadužnica nije prestala vrijediti, odnosno nije stavljena van snage, te je tuženik opravdano istu podnio ponovno na naplatu 2.4.2024. godine.

10.2. Kako nakon prekida (čl. 245. ZOO-a) zastara počinje ponovno teći i to od 4.8.2018. godine (10.) kada je zadužnica isknjižena to do 2.4.2024. godine, kada je ponovno podnesena na naplatu, nije protekao zastarni rok od 10 godina.

11. Zbog svega utvrđenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti i odlučiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

12. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), a trošak se odnosi na troškove zastupanja tuženika putem odvjetnika.

12.1. Trošak, koji je bio potreban i nužan za vođenje ovog spora, odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, što je uvećano za 50,00 eura PDV-a.

U Zagrebu, 18. svibnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.