REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-410/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Nikolini Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) PBI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja pod 2) maloljetnog GBI prijavljenog prebivališta [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici PB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naspram tuženika GB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Joniću, odvjetniku u Splitu, radi isplate uskraćenog uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene 10. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tuženika Tomislava Jonića, na ročištu za objavu odluke, dana 18. svibnja 2026.

presudio je

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku, CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime troškova uzdržavanja mal. PBI uplati iznos od 8.556,00 kuna sa pripadajućom z.z. kamatom kako slijedi:

na iznos od 1.500,00 od 15. kolovoza 2017. g. na iznos od 1.500,00 od 15. rujna 2017. g. na iznos od 1.500,00 od 15. listopada 2017. g. na iznos od 1.500,00 od 15. studenog 2017. g. na iznos od 1.500,00 od 15. prosinca 2017. g. sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana dospijeća najamnine pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku, CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime troškova uzdržavanja mal. GBI uplati iznos od 8.556,00 kuna sa pripadajućom z.z. kamatom kako slijedi:

na iznos od 1.500,00 od 15. kolovoza 2017. g. na iznos od 1.500,00 od 15. rujna 2017. g. na iznos od 1.500,00 od 15. listopada 2017. g. na iznos od 1.500,00 od 15. studenog 2017. g. na iznos od 1.500,00 od 15. prosinca 2017. g. sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana dospijeća najamnine pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženom da nadoknadi trošak ovog postupka iznosu od 2.000,00 u roku od 15 dana.“

II. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj dana 29. srpnja 2022. podnesenoj po tada maloljetnim tužiteljima PBI i mal. GBI, obojici zastupanima po majci i zakonskoj zastupnici PB protiv tuženika GB navedeno je da su roditelji maloljetnih tužitelja dana 14. lipnja 2015. sklopili brak upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Omiš za godinu 2015. pod rednim brojem 0053. U braku je rođeno dvoje zajedničke malodobne djece, PBI i GBI. Navodi se da je brak zakonske zastupnice tužitelja PB i tuženika GB razvrgnut presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob-168/2018 od dana 01. listopada 2021., da je tuženik 22. ožujka 2018. podnio tužbu za razvod braka, a da je bračnu zajednicu napustio dana 24. lipnja 2017. te da od 01. rujna 2017. g. do 22. ožujka 2018. nije doprinosio za uzdržavanje mal. tužitelja. U tom periodu da je skrb oko zajedničke djece vodila majka djece PB s kojom su djeca živjela. Točkom VI. presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob-168/2018 sud je utvrdio kako je mjesečna obveza tuženika za uzdržavanje mal. tužitelja ad. 1. i ad. 2. iznosi od po 1.500,00 kuna za uzdržavanje svakog mal. djeteta. Tužitelji traže da tuženi na ime troškova njihovog uzdržavanja, podmiri novčani iznos od 1.500,00 kn mjesečno za svako mal. dijete za razdoblje od 01. rujna 2017. g. do 22. ožujka 2018. , a podneskom od 3. kolovoza 2022. uređeno je razdoblje na period od 1. kolovoza 2017. do 22. prosinca 2017.

2. U odgovoru na tužbu od 13. rujna 2022. tuženik izjavljuje kako se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovanom te ističe da ispuštena punomoć majke mldb. tužitelja PB punomoćniku istih Gorani Roso odvjetnici u Splitu nije pravno valjana i ne proizvodi pravne učinke te je u suprotnosti sa odredbom čl. 99. st. 2. Obiteljskog zakona (N.N.br.103/15, 98/1 9) jer jedan roditelj može zastupati dijete samostalno samo ako mu je drugi roditelj dao suglasnost za to što ovdje nije slučaj. Nadalje, zastupanje mldb. djeteta je u nadležnosti centra za socijalnu skrb odnosno centra za posebno skrbništvo što je razvidno iz odredbe čl. 240. Obiteljskog zakona. Dakle, PB nipošto nije aktivno legitimirana da bi zastupala prava mldb. tužitelja jer ista ne može samostalno i jednostrano poduzimati pravne radnje davanjem punomoći odvjetniku radi pokretanja sudske parnice zbog navodne zaštite zajedničke mldb. djece PB i tuženika GB bez odobrenja nadležnog centra za socijalnu skrb, odnosno centra za posebno skrbništvo. Slijedom navedenog, predlaže se predmetnu tužbu odbaciti. Ističe se da su činjenični navodi iz tužbe neistiniti i netočni posebice glede trajanja faktične bračne zajednice. Iz iskaza tuženika GB danom u predmetu naslovljenog suda broj: P Ob 168/2018 proizlazi da je do prekida bračne zajednice između njega i PB došlo dana 01.04.2018. Iz iskaza PB danom u navedenom predmetu naslovljenog suda proizlazi da je do prekida navedene bračne zajednice došlo dana 24.06.2017.g. U ovom predmetu se uređenim tužbenim zahtjevom traži uzdržavanje mldb. djece počevši 01.08.2017. do 22.12.2017. što da je kontradiktorno samom iskazu tužene iz predmeta br. P Ob 168/2018.

3. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom tužbe, podneska tužiteljice od 3. kolovoza 2022., odgovora na tužbu, pregledom spisa Općinskog suda u Splitu br. P Ob-168/2018 (Pob-706/2024) te saslušanjem zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja pod 2), tuženika i svjedokinje UB.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Saslušana na ročištu od 23. prosinca 2025. zakonska zastupnica tužitelja pod 2) PB izjavljuje da su u utuženom periodu djeca su bila mala, PBI je imao 10 godina, a GBI 3 godine. U tom periodu da je otac djece bio je na brodu te je ona bila kući sa djecom. Bio je tada na Njemačkoj kompaniji Aida. Tada je bio od početka srpnja do Nove godine 2017. na brodu. Ona je tada stanovala sa djecom na njenoj adresi te da su tada bili u bračnoj zajednici. U 1. mj. 2018. otišla je u Austriju raditi, a djeca su ostala s ocem. Navodi kako su do srpnja 2017. oni smo imali dogovor da tuženik radi, a da ona bude s djecom, ali od srpnja 2017. nije joj više uplaćivao 1.500,00 kuna mjesečno, odnosno po dogovoru. Tada su se njihovi odnosi narušili i nisu imali nikakav financijski dogovor, ona da nije imala nikakve prihode, a tuženik nije odgovarao na poruke. Na posebne upite izjavila je da je po njoj bračna zajednica prestala u srpnju 2017., da se ne sjeća je li joj tuženik prilikom odlaska na brod ostavio neka sredstva, možda, te da je otišao na brod vjerojatno između 25. lipnja 2017. i 1. srpnja 2017. Ne sjeća se je li tuženik nedugo nakon odlaska na brod otišla na vjenčanje njegovog brata niti koliko mu je novaca dala za vjenčani poklon i tko joj je ostavio taj novac. Navodi da se u periodu od prosinca 2017. pa narednih 5-6 mjeseci valjda tuženik financijski brinuo za djecu.

6. Saslušan na ročištu od 23. prosinca 2025. tuženik izjavljuje su bili u bračnoj zajednici do 1. travnja 2018. U cijelom periodu dok su bili u braku on je skrbio financijski i o njoj i o djeci i to na način da kada bi otišao raditi pristup svim bankovnim računima i karticama je imala ona, a on bi sa sobom ponio nešto gotovine. On da je imao u Njemačkoj račune te je ona imala karticu i mogla je dizati novac. To se odnosilo i na utuženi period. Ovaj period od srpnja 2017. do prosinca 2017. kada je radio da je njoj ostavio 6.000,00 eura kući i od tih 6.000,00 eura ona je 1.000,00 eura dala njegovom bratu kao vjenčani poklon, a njoj je ostalo 5.000,00 eura. Uz tih 5.000,00 eura ona je iznajmljivala i stan turistima i tu bi uzela mjesečno još oko 2.000,00 eura. Razlog zašto je ostavio novac u gotovini je taj što je imala problem s drogom i koliko god joj je ostavio bilo bi joj malo. U to vrijeme prosječna plaća u Hrvatskoj je bila i manje od 1.000,00 eura. On je smatrao da s tim novcem koji je ostavio i s novcem koji će zaraditi od iznajmljivanja može živjeti sasvim normalno do njegovog povratka s broda. Komunicirali su do dva mjeseca nakon njegovog odlaska, a nakon toga su se stvari pogoršale, tražila je još novca a da je on dobio informacije od drugih ljudi da troši novac na drogu. Nakon ta dva mjeseca rekao je da joj treba pomoć i da ako stvarno nema novca da ode kod njegovih roditelja koji će joj dati novac, ali će potpisati da je uzela i čak misli da je jednom otišla. Napominje da je on u tom periodu bio na kruzeru gdje je glavni inženjer te internetske veze nisu bile kao danas pa je komunikaciju ostvarivao satelitskim pozivima i komunicirao je sa svojim roditeljima kao i sa starijim sinom. U tom periodu djeca su veliki dio vremena provela kod njegovih roditelja koji su čak vozili iz [adresa] u [adresa] u školu po najvećim gužvama. Po povratku s broda vratio se na njihovu adresu, našao je djecu u kući i u kontinuitetu se od tada brinuo za njih do 1. travnja 2018. Bio je u Južnoj Americi jer je tamo imao projekt, a djeca su tada bila tri tjedna kod njegovih roditelja.

7. Članak 289. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23. - dalje: ObZ-a) propisuje da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ObZ-a Tražbina djeteta prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.

8. Tužitelj pod 1) je tijekom postupka postao punoljetan 28. kolovoza 2025. te je isti pozvan na ročišta na koja nije pristupio te se tijekom postupka nije očitovao ni pisanim putem.

9. Tuženik je istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja u kojem se navodi da majka tužitelja nije imala ovlaštenja, a niti odobrenje nadležnog HZSR odnosno Centra za posebno skrbništvo kako bi zastupala tužitelje ističe se kako ne postoji propis prema kojem bi majka trebala imati posebno odobrenje za zastupanje djece u predmetnoj pravnoj stvari. Čl. 424. ObZ-a propisuje da su stranke u postupku radi uzdržavanja djeteta su dijete i osoba koja ga je prema ObZ-u dužna uzdržavati. Dijete zastupa roditelj s kojim dijete stanuje. Ako roditelj s kojim dijete stanuje pristane, u postupku radi uzdržavanja dijete zastupa Hrvatski zavod za socijalni rad. Majka u tužbi tvrdi da su djeca stanovala s njom pa bi slijedom toga bila ovlaštena zastupati djecu. Aktivno legitimirana su maloljetna djeca, a iste je ovlaštena zastupati majke.

10. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor prijeboja odnosno kompenzacije jer je tuženik za razdoblje od 23.12.2017. pa do 1.4.2018. skrbio o tužiteljima pa stoga majka odnosno PB nije doprinosila za uzdržavanje svoje mal. djece, no o navedenom prigovoru sud nije posebno odlučivao s obzirom na to da tužbeni zahtjev nije utvrdio osnovanim.

11. Ocjenom izvedenih dokaza u predmetnoj pravnoj stvari i to upravo iskaza zakonske zastupnice i majke tužitelja pod 2) te tuženika sud je utvrdio da su se odnosi roditelja tužitelja narušili za vrijeme tuženikovog rada na brodu na koji je otišao krajem lipnja 2017. Iz iskaza stranaka ne proizlazi da je u vrijeme odlaska na brod tuženika došlo do promjene mjesta prebivališta bilo kojeg od roditelja. Naime, tuženikovo uobičajeno radno mjesto bilo je izdvojeno od mjesta prebivališta te je obitelj i ranije funkcionirala na način da bi brigu o djeci za vrijeme rada tuženika, oca djece, preuzimala majka djece. U utuženom periodu tuženik je radio uobičajenim načinom rada pa se ne može zaključiti da bi se odselio i da roditelji nisu zajedno stanovali. To potvrđuje i nesporna činjenica da se nakon povratka s mjesta rada-broda tuženik vratio na zajedničko mjesto stanovanja te je prema navodima oba roditelja majka tada otišla na rad u Austriju. Tužitelji nisu dokazali niti su predložili dokaze na okolnost da bi iz nekih drugih sredstava, osim onih obiteljskih od tuženikove zarade u utuženom razdoblju bila financirana obitelj, a majka djece u svom iskazu nije izričito otklonila da joj je tadašnji suprug ostavio financijska sredstva prije odlaska na brod već je navela da se ne sjeća, možda. Navodi kako joj otac djece nije uplaćivao iznos od 1.500,00 kn odnosno po dogovoru, a od srpnja 2017. te da nije imala prihode, a da joj tuženik nije odgovarao na poruke, ali izričito ne spominje je li prije odlaska na rad tuženik ostavio financijska sredstva za naredno razdoblje. Iz iskaza svjedokinje UB, majke tuženika, koji sud prihvaća kao istinit također proizlazi da su tada još skupa živjeli te da su u tom periodu i ona i suprug povremeno preuzimali brigu o djeci. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da su u utuženom periodu oba roditelja stanovala s djecom na tada uobičajen način na koji je obitelj funkcionirala te sud prihvaća iskaz tuženika da je prilikom odlaska na brod ostavio financijska sredstva za obitelj za naredni period, a što ni majka nije opovrgla već je navela da se ne sjeća i možda, nisu ispunjene pretpostavke iz 289. ObZ-a, nije nastala obveza tuženika da majci djece isplaćuje iznose na ime uzdržavanja djece te je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

12. Temeljem čl. 366. ObZ –a sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak s obzirom na to da je postupak pokrenut po zakonskoj zastupnici maloljetne djece u vrijeme podnošenja tužbe, a sada punoljetni tužitelj pod 1) nije doprinio trajanju postupka ni nastanku troškova, kao ni maloljetni tužitelj pod 2) ovaj sud smatra opravdanim da ih se ne obveže na plaćanje troška postupka već da svaka strana snosi svoj trošak.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 18. svibnja 2026.

S U D A C:

Nikolina Dujić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana njezine objave. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju pod 1)

- tužitelju pod 2) po zz

- tuženiku po pun.

- u spis.