Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

21000 Split

Poslovni broj: P-2820/2022-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić u pravnoj stvari tužitelja ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku VP, protiv tuženika EP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku JP, radi Obvezno - ništetnost, nakon održane glavne rasprave zaključene 8. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju ovjeren kod javne bilježnice Zrinke Milić Štrkalj pod brojem OV-10870/2010 sklopljen između tuženika i pok. ZP, [adresa] dana 16. srpnja 2010. godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.750,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužbom od 15. srpnja 2022. tužitelj ĐP navodi da je tuženik EP sa pokojnom ZP sklopio Ugovor o darovanju koji je ovjeren kod javne bilježnice Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita pod brojem ovjere OV-10870/2010. Ugovor o darovanju da je ništetan pravni posao jer nije realiziran. Stoga traži da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetan Ugovor o darovanju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara aktivnoj legitimaciji (list 12-13 spisa) te navodi da je Ugovor o darovanju sklopljen 16. srpnja 2010. između tuženika kao obdarenika i njegove majke ZP kao darovateljice nije ništetan. Predmet Ugovora je stan u [adresa] anagrafske oznake [adresa] upisan na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 48,95 m2 i sastoji se od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika. Tuženik živi u stanu od 1971 godine. Cijelo vrijeme je u faktičnom posjedu stvari, a Ugovorom o darovanju mu je predan samostalan posjed stvari. Darovateljica da je Ugovorom o darovanju manifestirala volju predaje posjeda, a da je ta volja faktično ostvarena predajom ključeva. Navodi da je odredbom čl. 8. Ugovora propisano da ako se bilo koja odredba Ugovora dokaže ništavom, ostale odredbe Ugovora će se u cijelosti primjenjivati i izvršavati. Darovateljica da je imala namjeru ići u dom za starije no zbog pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja obdarenik i njegova obitelj da su se brinuli o njoj. Traži da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Sud je u provedenom postupku pročitao: Smrtovnicu (str. 3.- 4. spisa), Ugovor o darovanju (str. 6.- 9. spisa), Uvjerenje o prebivalištu (str. 15. spisa), saslušani su u svojstvu svjedoka RP (str. 51-52 spisa), PP (str. 52-53 spisa), TP ( str. 53 spisa), saslušan je tuženik (str. 75 spisa),saslušan je tužitelj (str. 92. – 93. spisa), dopunski je saslušan tuženik (str. 94. spisa), saslušana je svjedokinja CP (str, 106. – 107. spisa), svjedok NP (str. 107. – 108. spisa), svjedokinja BP (str. 116. – 117. spisa), svjedok SP (str. 117. – 118. spisa), svjedokinja ČP (str. 163. spisa).

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

4.1. . U odnosu na tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije valja kazati da je isti neosnovan jer je sud nesporno utvrdio kako je tužitelj unuk pokojne darovateljice ZP stoga je imao pravni interes za pokretanjem ovog parničnog postupka.

5. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju od 16. srpnja 2010. sklopljenog između ZP kao darovateljice i IP kao obdarenika, broj ovjere: OV-10870/2010. Tužiteljica kao razlog ništetnosti ističe nedostatak forme ugovora.

6. Nije sporno u ovom parničnom postupku da su pok. ZP kao darovateljica i EP kao obdarenik sklopili Ugovor o darovanju. Nije sporno da je predmet Ugovora stan u [adresa] u kojem su ugovorne strane nastavile živjeti.

7. Sporno je je li po sklapanju Ugovora o darovanju bila izvršena predaja u posjed stana, a zbog nedostatka forme (ovjeren potpis darovatelja) postavlja se pitanje je li takav ugovor ništetan.

7. Uvidom u smrtovnicu sud utvrđuje da je ZP sa prebivalištem u [adresa] umrla **.**.2021. Njeni nasljednici su EP, ovotuženik sa adresom prebivališta na adresi u [adresa] – sin i unuci ĐP i SP.

8. Uvidom u Ugovor o darovanju od 16. srpnja 2010., broj ovjere OV-10870/10 i Ov- 10871/10 sud utvrđuje kako je predmet Ugovora o darovanju stan položen u visokom prizemlju stambene zgrade anagrafskih oznaka [adresa] upisan na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a obdarenik EP, dok je podnositelj isprave – darovatelj ZP.

9. Sud je saslušao svjedoka LP koji je sastavio Ugovor. Prema njegovom kazivanju ZP je došla u njegov ured prija sklapanja Ugovora radi uknjižbe stana. Tada je govorila da želi riješiti uknjižbu. Nakon nekog vremena je došla u ured sa sinom - ovotuženikom IP i tada im je sastavio Ugovor o darovanju. Tada je ZP izjavila da tuženiku predaje sve, a što će s njom on učiniti odnosno hoće li je smjestiti u dom za starije ili ostaviti u kućanstvu da prepušta njemu. Drugi nasljednici da su dobili ono što im pripada.

9.1. Sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka te zaključuje da je on sastavio predmetni Ugovor a da je sklopljen po prijedlogu ZP darovateljice.

10. Sud je saslušao svjedokinju PP kćer tuženika koja je u bitnom kazala da je baka ZP s njezinim ocem ovotuženikom sklopila Ugovor o darovanju. U vrijeme sklapanja Ugovora bio je živ FP kojeg da je baka zasigurno informirala o sklapanju Ugovora. Znalo se da stan pripada ovotuženiku. Ugovor je sklopljen u znak zahvalnosti . Formalnih radnji uz predaju stana se ne sjeća, ali se intenzivno pričalo da stan pripada tuženiku. Način stanovanja nakon sklapanja Ugovora da je ostao isti - svatko je imao svoju sobu kao i ranije i svi su koristili stan. Tužitelj nije došao u stan od 2011. ZP je živjela u stanu do svoje smrti. Sva ulaganja u stan vršio je tuženik i njegova supruga pa tako popravke prozora, pločice, preinake u sobama te su plaćali režijske troškove no nije navodila u kojem vremenskom periodu.

10.1. Sud cijeni djelomično iskaz svjedokinje PP kao istinit i vjerodostojan jer je iskazivala iznoseći neposredna saznanja. U odnosu na ulaganja u stanu se ne može zaključiti kada su vršena, jesu li bila prije ili nakon sklapanja Ugovora. Tako sud zaključuje uz nesporno da je ZP darovala stan ovotuženiku i to da je tuženik jednako koristio stan kao i ranije prije zaključenja Ugovora i to da je tuženik ulagao u stan.

11. Sud je saslušao TP – suprugu tuženika koja u bitnom potvrđuje navode svjedokinje ZP. U odnosu na predaju stana u posjed pri sklapanju Ugovora toga nije bilo i u stanu se nastavilo živjeti kao i prije, ništa se nije promijenilo. Tuženik je imao ključeve stana i prije sklapanja Ugovora. I prije i nakon sklapanja Ugovora troškove vezano za stan uz kupovinu hrane i troškove renoviranja stana je snosio tuženik zajedno sa njom.

11.1. Sud ovaj iskaz cijeni kao valjan i vjerodostojan te zaključuje kako je tuženik nakon sklapanja Ugovora o darovanju nastavio živjeti u stanu, na jednak način je nastavio koristiti stan, a ključeve stana je imao i prije sklapanja. Renovacija stana uz snašanje troškova vezanih za stan su bili od strane tuženika.

12. Tuženik u svojem kazivanju izjavljuje da dok je ZP bila živa nije htio prebaciti stan na sebe. Živi u stanu od 1964. Nakon što je umro brat da je ZP (njegova majka) prebacila stan na njega. Ona je svoju mirovinu koristila za osobne potrebe i nije ulagala u stan. Tužitelj nije dolazio u stan posjećivati ZP, svoju baku ni kada je bila zdrava, ni nakon što je oboljela. U odnosu na predaju stana u posjed da ključeve nije dobio jer nije bilo potrebe. Majka nije živjela ni u jednom drugom stanu.

12.1. Sud je saslušao tužitelja koji u bitnom kazuje da je 2021. saznao da je tuženik sa ZP, njegovom pokojnom bakom sklopio predmetni Ugovor. Baka je živjela sa tuženikom i njegovom suprugom u stanu.

12.2. Dopunski je na istom ročištu saslušan tuženik koji je ostao pri svojem iskazu nadodavši da je ZP mogla koristiti stan nakon sklapanja Ugovora o darovanju.

12.3. Iz iskaza stranaka sud utvrđuje kako je nakon sklapanja Ugovora tuženik ostao živjeti u stanu, nije bilo predaje ključeva jer je tuženik i prije živio u stanu koji je bio predmet Ugovora o darovanju.

13. Saslušana je svjedokinja CP koja je kazala da od 1980. živi u zgradi u kojoj se nalazi stan. ZP je živjela otpočetka u zgradi, a sa njom i tuženik EP prije i nakon sklapanja Ugovora. Tuženikove kćeri su spavale s ZP u sobi. EP je pregradio sobu i dao ZP jednu sobu, a curama drugu. Ulaganja u stanu je vršio EP, ulagao je u kupaonicu, kuhinju i promijenio rolete na stanu. ne zna kada su vršeni radovi prije ili nakon sklapanja Ugovora. Unuci nisu dolazili kod ZP. Režije i pričuvu je plaćao EP i njegova supruga TP.

13.1. Sud ovaj iskaz cijeni kao vjerodostojan i podudara se sa iskazima svih svjedoka u spisu. Sud utvrđuje kako je tuženik nastavio živjeti u stanu sa darovateljicom nakon sklapanja Ugovora o darovanju. Plaćao je režijske troškove i vršio prenamjene u stanu ali se ne zna jesu li bile prije ili poslije sklapanja Ugovora.

14. Saslušan je svjedok NP koji u bitnom kazuje da je bio najbolji prijatelj pokojnog FP, oca tužitelja - brata tuženika. FP bi govorio da ide kod EP vidjeti majku. FP i EP su uvijek bili dobri.

14.1. Iz ovog iskaza sud ne može utvrditi da li je i u kojem trenutku izvršena prava predaja stvari u posjed, odnosno predaja stana u posjed jer je iskaz neodređen. Kada iskazuje da je brat tuženika FP išao kod EP posjetiti majku ZP ne zna se je li to bilo u periodu prije ili neposredno nakon sklapanja Ugovora.

15. Saslušana je svjedokinja BP koja je u bitnom kazivala da je susjeda u zgradi i predstavnica stanara od cca 2008., živi iznad obitelji FP. ZP je živjela u stanu do svoje smrti. Uvijek je račune plaćala TP, nikada ZP. Promjena upisa na računima je izvršena. Računi su glasili na TP ili PP. Uvijek su iste osobe živjele u stanu. Na sastancima stanara u zgradi bi uvijek bila prisutna TP. 2010. je bilo mijenjanja namještaja u stanu, ličilačkih radova a TP joj je rekla da su ona i IP vršili ta ulaganja.

15.1. Sud ovaj iskaz cijeni kao objektivan i istinit i utvrđuje kako je ZP živjela u stanu do svoje smrti. Računi su glasili na TP ili PP nakon promjene upisa. U odnosu na kazivanje da je TP rekla da su ona i tuženik vršili ulaganja u stanu sud zaključuje kako to nije neposredno saznanje pa ga ne cijeni kao istinit.

16. Saslušan je svjedok SP – brat tužitelja koji je rekao da ništa ne zna o predmetu spora pa sud i nije cijenio njegov iskaz.

17. Sud je na kraju dokaznog postupka saslušao svjedokinju ČP, majku tužitelja koja je u bitnom kazala da je saznala za sklapanje Ugovora tek kad je tužitelj pokrenuo postupak. Jedne prigode joj je ZP rekla da je nešto potpisala a da su nakon toga lošiji prema njoj. Kada bi došla u stan da ZP nije imala nikakva prava u stanu od grijanja i hlađenja. Zadnji put je bila u stanu 2013. u posjeti ZP.

17.1. Sud utvrđuje iz kazivanja svjedokinje ČP da nema neposredna saznanja o predaji stana u posjed jer je iskazivala da je saznala za Ugovor tek kad je ovotužitelj pokrenuo parnični postupak.

18. Ugovor o darovanju u odnosu na vrijeme sklapanja ( sklopljen 16. srpnja 2010.) bio je reguliran odredbom čl. 482 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj : 35/05, 41/08; dalje ZOO) kojom je propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

18.1. Odredbom čl. 53. st.1. toč. 2 Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09; dalje: ZJB) propisano je da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

18.2. U smislu odredbe čl. 322. st.1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Dakle, da bi predmetni ugovor bio valjan potreban je pisani oblik istog te u slučaju da nije bilo prave predaje u posjed tuženici i solemnizacija odnosno potvrda istoga kao javnobilježničkog akta.

19. Stavljajući u korelaciju iskaze stranaka sa iskazima svjedoka sud zaključuje kako je tuženik nakon sklapanja Ugovora o darovanju nastavio živjeti u stanu zajedno sa majkom – darovateljicom ZP. On je vršio prenamjene u stanu i ulaganja, no iz svih iskaza se ne može utvrditi u kojem trenutku ih je vršio. Prava predaja stvari je, a uzimajući u obzir gore citirane odredbe čl. 482 st.2. ZOO-a i čl 53. st.1. toč. 2 ZJB, izvršena kada se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati faktičnu vlast na stvari (VSRH broj: Rev-1372/2017-2). Tuženik sam ističe u odnosu na predaju stana u posjed kako nije bilo potrebe za uzimanjem ključeva. To potvrđuje njegova supruga TP kada navodi da je tuženik imao ključeve stana i prije sklapanja Ugovora. Isto tako potvrđuje kako se ništa nije promijenilo. Dakle, nije došlo do promjene posjedovnog stanja jer je tuženik isto kao i prije koristio stan. Nedostatak forme Ugovora (nije sastavljen u formi javnobilježničkog akta) mogla bi otkloniti prava predaja stvari u posjed za koju se traži da mora uslijediti odmah ili u razumnom roku nakon sklapanja Ugovora o darovanju. Supruga tuženika TP kazivala je da prije i nakon sklapanja Ugovora troškove vezano za stan uz kupovinu hrane i troškove renoviranja stana je snosio tuženik zajedno sa njom. Tuženik potvrđuje kako se ništa nije promijenilo nakon sklapanja Ugovora. Samim time potvrđuje da nije nastala promjena posjedovnog stanja nakon sklapanja Ugovora. To potvrđuje i svjedokinja CP navodeći da je ulaganja u stanu vršio EP, ulagao je u kupaonicu, kuhinju i promijenio rolete na stanu. Ne zna kada su vršeni radovi prije ili nakon sklapanja Ugovora. Valja kazati da iako je sklopljen Ugovor o darovanju između ZP kao darovateljice i ovotuženika kao obdarenika, za sklapanje ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija koja se temelji na očitovanju (VSRH Rev-1182/14-2 od 30. kolovoza 2017.). I PP, kćer tuženika potvrđuje da način stanovanja nakon sklapanja Ugovora da je ostao isti- svatko je imao svoju sobu kao i ranije i svi su koristili stan.

20. Predmetni Ugovor o darovanju nije sklopljen u potrebnoj formi, jer je javni bilježnik Zrinka Milić-Štrkalj samo ovjerila potpis darovateljice, dok prema stabilnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u odlukama broj Rev-2759/11, Rev-722/12, Rev 2070/11, Rev 459/2020) Ugovor o darovanju bez prave predaje mora biti sklopljen u obliku sudskog zapisnika, javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave sukladno odredbama čl. 53. st. 1. točka 2. ZJB jer je odredba prisilne naravi i ne trpi nikakve iznimke.

21. Zbog toga je Ugovor o darovanju bez predaje stvari u posjed koji nije sklopljen u obliku propisanom u čl. 53. st. 1. točka 2. ZJB-a ništetan neovisno čak o činjenici da bi na temelju takvog ugovora i bio izvršen upis u zemljišne knjige, a radi se o primjeni materijalnog prava na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci pod točkom I.

23. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih troškova postupka:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 27.6.2023., 28.11.2023., 16.6.2025., 29.1.2026. – po 200,00 EUR (Tbr 8/1)

- zastupanje na ročištima od 21.10.2023., 9.1.2024., 10.4.2024., 23.9.2024., 4.3.2025., 5.6.2025., 25.11.2025., 28.1.2026., 8.4.2026., po 200,00 (Tbr. 9/1),

- pristup na ročište 2.12.2024.,., – po 50 EUR (Tbr. 9/5)

- sastav podneska od 17.8.2022., 10.5.2024., 7.11.2024., 20.1.2025., – po 200,00 EUR (Tbr 8/1)

- sastav podneska od 10.2.2025. - 50 EUR (Tbr. 8/4)

- sastav obrazloženog podneska od 30.3.2026. – 100,00 EUR (Tbr 8/3)

a što sveukupno 3.800,00 EUR-a sa PDV-om iznosi 4.750,00 EUR;

23.1. Sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 18. kolovoza 2023. jer se radi o obavijesti sudu da je pokrenut drugi parnični postupak odredbu čl. 155. ZPP-a.

23.2. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 18. svibnja 2026.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP- a).

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

3. u spis.