Posl.br.: Pp-1598/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Opatiji

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Prekršajni sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Vesni Kišić, uz sudjelovanje Kristine Jelovica kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ME, zbog prekršaja iz članka 82. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), odlučujući o prigovoru na obavezni prekršajni nalog Grada Opatije, Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno planiranje i zaštitu okoliša klasa: UP/I-363-04/25-02/143, ur.broj: 2170-12-06-02-01/4-25-1-N.K. od dana 14. veljače 2025., na temelju odredbe članka 183. stavak 1. Prekršajnog zakona,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik UE, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1957., s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

I.što je, dana 30. rujna 2024. godine u 22,44 sata, nepropisno parkirao osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], u Opatiji, u Ulici maršala Tita u blizini kbr. 69, na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakama na kolniku ili prometnim znakom,

čime je počinio djelo prekršaja iz članka 82. stavak 4. Zakona o sigurnosti na cestama,

pa mu se na temelju citiranog propisa

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 30,00 eura (trideset eura)

Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od dana primitka presude. Na temelju članka 34. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona ako okrivljenik novčanu kaznu ne plati u cijelosti ili djelomično, ista će se naplatiti prisilno.

Sukladno odredbi članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik se upozorava da ukoliko u roku određenom mu za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna uplaćena u cijelosti.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je po primitku ove presude, a u roku određenom mu za plaćanje novčane kazne, obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

O b r a z l o ž e n j e

1. Grad Opatija, Upravni odjel za komunalni sustav, prostorno planiranje i zaštitu okoliša klasa: UP/I-363-04/25-02/143, ur.broj: 2170-12-06-02-01/4-25-1-N.K. od dana 14. veljače 2025., na temelju odredbe članka 239. stavka 2. Prekršajnog zakona donijela je obavezni prekršajni, kojim je okrivljenika oglasio krivim, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, a koji je prekršajni nalog u povodu prigovora okrivljenika dostavljen ovom Sudu na rješavanje.

2.Na temelju odredbe čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona taj je obavezni prekršajni nalog u povodu pravodobnog prigovora okrivljenika stavljen izvan snage, te je proveden žurni postupak.

3.Branitelj je u spis dostavio pisanu obranu te naveo kako okrivljenik ostaje kod iste, a nakon što mu se predočavaju fotografije parkiranog vozila i dalje navodi da se radilo o vremenu za iskrcaj i ukrcaj putnika koje je morao sačekati.

U pisanoj obrani okrivljenik navodi da se ne smatra odgovornim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, jer se iz obaveznog prekršajnog naloga i dokumentacije na kojoj se isti temelji ne može nedvojbeno zaključiti da je počinio prekršaj iz članka 82. stavka 1. točke 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Činjenični opis naveden u obaveznom prekršajnom nalogu je nepotpun i ne daje osnovu za siguran zaključak da se radilo o protupravnom parkiranju ili zaustavljanju. U obaveznom prekršajnom nalogu navodi se samo da se vozilo nalazilo "u blizini" kućnog broja Maršala Tita 69, bez preciznog označavanja položaja vozila, bez jasnog opisa prometne signalizacije na samome mjestu, bez navođenja udaljenosti vozila od oznake stajališta, bez opisa načina na koji je vozilo bilo zaustavljeno te bez ikakvog utvrđenja koliko je takvo zaustavljanje trajalo.

Posebno ističe da je autotaksi vozač te da se predmetno vozilo koristilo u okviru obavljanja autotaksi prijevoza putnika. Ta okolnost nije sporedna, nego je odlučna za pravilnu pravnu ocjenu predmetnog događaja.

Naime, člankom 47. stavkom 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisano je da pravne i fizičke osobe – obrtnici koji obavljaju autotaksi prijevoz, isključivo radi zaustavljanja u svrhu ukrcaja i iskrcaja putnika, mogu koristiti stajališta namijenjena za vozila javnog prijevoza i autotaksi stajališta, a za vožnju mogu koristiti prometni trak namijenjen za kretanje vozila javnog prijevoza putnika.

Slijedom navedenog, činjenica da se autotaksi vozilo u određenom trenutku nalazilo na ili u neposrednoj blizini stajališta javnog prijevoza ne znači sama po sebi da je počinjen prekršaj. Za pravilnu pravnu ocjenu odlučno je utvrditi je li se radilo o zabranjenom parkiranju, odnosno ostavljanju vozila izvan funkcije prijevozne usluge, ili o zakonom dopuštenom kratkotrajnom zaustavljanju autotaksi vozila u svrhu ukrcaja odnosno iskrcaja putnika.

Upravo ta odlučna okolnost u konkretnom slučaju nije utvrđena.

Obavezni prekršajni nalog ne sadrži nikakvo obrazloženje o tome je li ovlaštena osoba uopće provjerila da se radi o autotaksi vozilu, je li vozilo bilo u obavljanju autotaksi djelatnosti, je li se radilo o ukrcaju ili iskrcaju putnika, koliko je vozilo bilo zaustavljeno, je li se vozač nalazio u vozilu ili neposredno uz vozilo, je li zaustavljanje bilo kratkotrajno, kao ni je li nastupilo bilo kakvo stvarno ometanje javnog prijevoza. Drugim riječima, ovlašteni tužitelj polazi od pretpostavke da svako zadržavanje vozila na dijelu kolnika označenom kao stajalište javnog prijevoza automatski predstavlja prekršaj. Takav pristup nije pravno prihvatljiv kada je riječ o autotaksi vozilu, jer zanemaruje posebnu zakonsku ovlast autotaksi prijevoznika iz Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

Odredba članka 82. stavka 1. točke 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje zabranu zaustavljanja ili parkiranja na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakama na kolniku ili prometnim znakom. Međutim, ta se odredba u odnosu na autotaksi vozila ne može primjenjivati mehanički i izolirano, bez uzimanja u obzir posebne odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koja autotaksi prijevoznicima izričito dopušta korištenje stajališta javnog prijevoza radi ukrcaja i iskrcaja putnika.

Stoga se u konkretnom slučaju ne može smatrati dokazanim da je njegovo postupanje bilo protupravno. Da bi se mogla utvrditi njegova prekršajna odgovornost, tužitelj je morao nedvojbeno utvrditi da se nije radilo o kratkotrajnom zaustavljanju autotaksi vozila radi ukrcaja ili iskrcaja putnika, nego o parkiranju odnosno zaustavljanju koje izlazi izvan zakonski dopuštene svrhe. Takvo što nije utvrđeno niti proizlazi iz činjeničnog opisa obaveznog prekršajnog naloga.

Posebno ističe da nije imao namjeru ostaviti vozilo na mjestu na kojem bi ono ometalo promet javnog prijevoza, niti postupati protivno prometnim propisima. Kao autotaksi vozač svakodnevno sudjeluje u prometu i svjestan je važnosti poštivanja prometnih pravila, ali jednako tako ima zakonom priznatu mogućnost da, isključivo radi ukrcaja i iskrcaja putnika, koristi stajališta namijenjena za vozila javnog prijevoza. Iz obaveznog prekršajnog naloga ne proizlazi ni da je predmetnim zaustavljanjem bilo onemogućeno ili stvarno otežano prometovanje vozila javnog prijevoza, niti se na navodi da je u predmetnom trenutku pristizalo vozilo javnog prijevoza, da je bilo koje vozilo moralo mijenjati smjer kretanja, zaustavljati se izvan stajališta ili da je nastala bilo kakva konkretna opasnost za promet. Takve okolnosti dodatno potvrđuju da se radi o događaju koji nije dostatno individualiziran niti činjenično razjašnjen.

Slijedom svega navedenog, smatra da nije dokazano da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Činjenični opis obaveznog prekršajnog naloga ne razlikuje zabranjeno parkiranje od zakonom dopuštenog zaustavljanja autotaksi vozila radi ukrcaja ili iskrcaja putnika, a upravo je ta razlika odlučna za postojanje njegove prekršajne odgovornosti.

Stoga primarno predlaže da Sud donese odluku kojom ga oslobađa od odgovornosti, budući da nije nedvojbeno dokazano da se radilo o zabranjenom parkiranju ili zaustavljanju iz članka 82. stavka 1. točke 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne o dopuštenom kratkotrajnom zaustavljanju autotaksi vozila u svrhu ukrcaja odnosno iskrcaja putnika sukladno članku 47. stavku 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

Podredno, ukoliko bi Sud ipak smatrao da je formalno došlo do ostvarenja obilježja prekršaja, moli da se uzme u obzir da je autotaksi vozač, da se radilo o situaciji povezanoj s obavljanjem njegove djelatnosti, da nije utvrđeno stvarno ometanje javnog prijevoza niti nastup bilo kakve štetne posljedice, da se radi o prekršaju male težine, kao i da nije postupao s namjerom kršenja prometnih propisa.

U tom slučaju moli Sud da primjenom odredbama Prekršajnog zakona izrekne opomenu, odnosno da kaznu ublaži u najvećoj mogućoj mjeri te da ga oslobodi obveze snošenja troškova prekršajnog postupka, odnosno da ih odmjeri u najnižem mogućem iznosu.

4. Sudac je izvršio uvid u dostavljene fotografije iz kojih je razvidno da je vozilo okrivljenika parkirano na autobusnoj stanici u vremenu od 22,32 do 22.44 sati, pa je očito da se nije radilo samo iskrcaju ili ukrcaju putnika kako to navodi u svojoj obrani.

5.Stoga je Sud zaključio da je okrivljenik koji se svojim vozilom nepropisno parkirao, počinio djelo prekršaja za koji ga se tereti na način kako je to opisano u izreci ove presude, pa je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom.

6. Uvidom u prekršajnu evidenciju utvrđeno je da je okrivljenik prekršajno kažnjavan radi prekršaja iz članka 43. stavka 3. i članka 176. stavka Zakona o sigurnosti prometa na cestama presudom Općinskog suda Pazinu posl.br. Pp- 267/2025 od 19.05.2025., te radi prekršaja iz članka 42. stavka 1. i 2. točke 33. Zakona o računovodstvu presudom Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. Pp-75/2023 od 24.02.2024.

7. Odlučujući o visini novčane kazne sudac je uzimajući u obzir težinu djela i stupanj odgovornosti počinitelja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu kojim smatra da će se postići svrha kažnjavanja i dovoljno utjecati na okrivljenika da ne počini ista ili slična prekršajna djela.

8.Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, tako da, ako isti u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

9. Okrivljenik je obvezan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, odmjeren sukladno trajanju i složenosti postupka.

U Opatiji, 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Vesna Kišić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 244. st.1. Prekršajnog zakona).

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Branitelju

3. Tužitelju

4. U spis