Republika Hrvatska

Općinski sud Sisku

Prekršajni odjel

Petrinja, Trg dr. F. Tuđmana 12

Poslovni broj: Pp-573/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Aniti Čalić, uz sudjelovanje Tatjane Kuhar kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠB, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.; nastavno: ZZNO) u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijska postaja Sisak, klasa: 211-07-26- 5/6309, urbroj: 511-10-07-26-01 od 12. ožujka 2026., nakon provedenog žurnog postupka, dana 1. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. 118/18. i 114/22.; nastavno: PZ)

okrivljeni ŠB, sin Š i CB, djevojački C, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, vozač, zaposlen, mjesečna primanja od 920,00 eura, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta u [adresa] i obiteljske kuće u [adresa], vlasnik osobnog automobila marke Ford Kuga iz 2011., oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, prekršajno osuđivan

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi:

II. tijekom siječnja 2026. do 23. veljače 2026. od 8.00 do 11.00 sati u obiteljskoj kući u [adresa] počinio nasilje u obitelji na način što je svojoj majci CB inače invalidnoj osobi, uskraćivao normalnu prehranu odnosno oštećena nije bila zadovoljna količinom porcija, tražeći da želi više jesti, da ujutro ne želi samo paštetu jesti, da je gladna i da unazad 10-ak dana nije imala skuhan obilni obrok, te su prali njen veš za koji ista smatra da ga nije trebalo prati iako je oštećena svaki mjesec u kuću davala 350 eura. Potom je ŠB sa svog mobilnog telefona broj: [broj telefona] nazvao svoju majku CB na njen mobilni telefon pozivnog broja: [broj telefona] te joj rekao izlazi iz kuće van, nemaš više što tu tražiti, ne želim te više vidjeti u kući, idi s te dijalize kud god znaš, nosi sve stvari iz kuće van, ja ću sve porazbijati ako što nađem, zapalit ću što god nađem, nisi normalna žena, trebaš završiti na psihijatriji. Također je okrivljeni svojoj majci uskratio smještaj u obiteljskoj kući na adresi [adresa] na način što je uzeo ključeve od iste i odbio majci dati ključeve kako bi se ista uselila, a što je kod oštećene prouzročilo povredu dostojanstva, uznemirenost nanoseći joj duševne patnje

III. dakle, da bi počinio nasilje u obitelji na štetu majke koja je invalidna osoba

IV. pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 3., 4. i 5. ZZNO

V. Na temelju članka 140. stavak 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava sisačko-moslavačke, Policijska postaja Sisak podnijela je optužni prijedlog klasa: 211-07-26-5/6309, urbroj: 511-10-07-26-01 od 12. ožujka 2026. protiv okrivljenog ŠB zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 3., 4. i 5. ZZNO. Okrivljenik je uhićen pa je sukladno odredbi članka 221. stavak 1. točka 3. PZ vođen žurni postupak.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga optužba tereti.

3. Okrivljenik je u iskazu naveo da je sin žrtve CB koja je invalidna osoba, otkazali su joj bubrezi, ide na dijalize i kreće se uz pomoć invalidskih kolica. Majka CB je od 2003. živjela sa svojim izvanbračnim suprugom NB u njegovoj kući u [adresa]. Kada je imala operativni zahvat prije otprilike godinu i pol tijekom 2024., ne sjeća se točnog datuma, bilo mu je žao da majka živi kod NB jer su tamo lošiji uvjeti za život, dosta je neuredno i prljavo, pa je pozvao majku CB da dođe živjeti u njegovu kuću u [adresa] gdje on živi sa suprugom AB. Majka je došla živjeti kod njih i tamo je živjela otprilike dva mjeseca, do potkraj 2024. Dijete im se tada još nije rodilo, sjeća se da je supruga bila trudna, a rodila je 3. ožujka 2025. Tijekom ta dva mjeseca u 2024. dok je majka CB živjela s njim i suprugom u njegovoj kući majka je bila jako zahtjevna i imala je velike promjene raspoloženja. Najgori trenutak je bio kada mu je supruga rekla da joj je majka CB kazala da se molila JB da se dijete rodi gluho i slijepo, a što je jako uzrujalo i uznemirilo suprugu i njega jer je supruga teško zatrudnjela. Tada je nazvao majku CB sa svog mobitela na njezin mobitel, dozvoljava da se radi o brojevima navedenim u optužbi, te joj rekao da izađe iz kuće i da ju ne želi više vidjeti u kući i da odnese svoje stvari. Smatrao je da na to ima pravo jer je to njegova kuća i pokazao je dobru volju da brine o majci, a ona se jako loše ponašala prema supruzi i njemu. Međutim, to se nije dogodilo 2026. kako se navodi u optužbi, već je taj razgovor bio 2024. i majka se tada odselila natrag kod svog izvanbračnog supruga NB, te od tada tamo cijelo vrijeme boravi, odnosno tamo živi od 2003., a samo je dva mjeseca boravila kod njega tijekom 2024. Poriče da bi počinio kakvo ekonomsko nasilje prema majci, odnosno nije točno da bi joj uskraćivao normalnu prehranu i da je ona bila gladna dok je bila kod njega, kako se to navodi u optužbi, već je njegova supruga AB jako dobro brinula o njoj, svakodnevno kuhala, prala rublje i sve ostalo. Ponavlja da majka nije živjela kod njega tijekom 2026. kako se to navodi u optužbi, a ni tijekom 2025., već je živjela kod njega dva mjeseca tijekom 2024. Poriče da bi joj govorio da će porazbijati i zapaliti njezine stvari i da bi ju vrijeđao kakvim pogrdnim riječima govoreći da je nenormalna i da bi trebala završiti na psihijatriji. Što se tiče kuće na adresi [adresa], navodi da je od 2024. jedini vlasnik te kuće jer je majka CB njemu darovala svoj suvlasnički dio. Nisu sklapali nikakav ugovor o doživotnom uzdržavanju, već je ona njemu darovala svoj suvlasnički dio te kuće s obzirom da su druga dva brata dobila u nasljedstvo druge obiteljske kuće. Majka CB u toj kući u [adresa] nije živjela od 2003. i ta kuća nije u takvom stanju da bi se u njoj moglo stanovati jer se radi o staroj nekretnini gdje nema ni struje, ni vode, a ni osnovnih uvjeta za život. Navodi da je uzeo ključeve te kuće od majke i nije joj dao ključeve jer je to njegova kuća, a ona u toj kući nije živjela više od 20 godina. Majka je govorila da bi se uselila u tu kuću, ali on to nije dozvolio jer je kuća njegova i nije joj morao dozvoliti da se useli, a ona ionako već 20 godina živi s NB u kući u [adresa]. Ne sjeća se kada je ona tražila ključeve od te kuće da se useli, ali smatra da joj nije bio dužan dati ključeve. Na upit suda je odgovorio da kada mu je majka Mirjana Baršić 2024. darovala svoj suvlasnički dio kuće u [adresa] , tada ju je pozvao da živi s njim i suprugom u kući u [adresa] i rekao joj je da će brinuti o njoj zato što mu je bilo žao da živi s NB nakon operacije, ali to nije bio nikakav ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tijekom 2024. rekao joj je da se odseli iz njegove kuće u [adresa] jer je uznemiravala njegovu suprugu i njega, te je s njom bilo jako teško živjeti. Blokirao je majčin broj na svom mobitelu jer ga je zvala i uznemiravala tražeći ključeve od kuće u [adresa], a to nije njezina kuća, već ona samo tamo želi navlačiti smeće.

4. U dokaznom postupku ispitane su svjedokinje CB i AB, te je pročitana dokumentacija koja prileži spisu: izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje Sisak od 12. ožujka 2026., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 12. ožujka 2026., zapisnik o ispitivanju svjedokinje CB od 12. ožujka 2026., izvješće o uhićenju Policijske postaje Sisak od 12. ožujka 2026., a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu od 13. ožujka 2026.

5. Svjedokinja CB iskazala je da je majka okrivljenog ŠB i da je invalidna osoba jer je teško pokretna, kreće se pomoću invalidskih kolica, ide na dijalize. Navodi da je okrivljeniku darovala svoj suvlasnički dio nekretnina u [adresa] gdje je bila stara obiteljska kuća koja je srušena i jedna popratna građevina tipa garaža u kojoj se može boraviti. To je okrivljeniku darovala ugovorom o darovanju prije otprilike dvije godine, odnosno u svibnju 2024. tako da je okrivljenik postao jedini vlasnik te nekretnine. Ona je na toj nekretnini u garaži živjela sve do prosinca 2025. kada ju je okrivljenik pozvao da dođe živjeti u njegovu kuću u [adresa] u kojoj on živi sa suprugom i malim djetetom. Boravila je kod njih otprilike dva i pol mjeseca do 23. veljače 2026. kada je izašla iz kuće i od tada boravi kod svog daljnjeg rođaka i prijatelja NB u [adresa]. Dok je boravila kod okrivljenika i njegove supruge dva i pol mjeseca od prosinca 2025. do 23. veljače 2026. okrivljenik i njegova supruga se nisu dobro brinuli o njoj, jedno deset dana joj nitko nije skuhao nikakav obrok, tih deset dana je jela suhu hranu poput sendviča, štapića i smokija. Tražila je da jede više i nije željela samo jesti paštetu ujutro, a govorila je da je gladna. Sve to je govorila svojoj snahi okrivljenikovoj supruzi AB, ali ona nije za to marila. Okrivljeni ŠB tada nije za to znao jer je bio na poslu. To mu je rekla jedan dan kada je došao kući s posla i onda je on naručio pizzu, ali su došli njegovi prijatelji pijanci koji su jeli tu pizzu, a i ona je jela tu pizzu. Navodi da ima primanja oko 990,00 eura mjesečno, a sinu i snahi je u tom periodu davala 350,00 eura. Okrivljenik ju je jedan dan nazvao na mobitel i rekao da izađe iz kuće, da ju ne želi više vidjeti u kući, da ide s dijalize kud god zna, da nosi svoje stvari iz kuće i da će on zapaliti sve njezine stvari. Taj razgovor je bio nekada u veljači 2026., prije možda tri tjedna i ona je tada izašla iz kuće, odnosno s dijalize je otišla kod NB. Ključevi kuće u [adresa] su kod okrivljenika i ona je tražila te ključeve, a on ih nije htio dati jer je rekao da je to njegova nekretnina i kuća, da ju tamo ne želi vidjeti i da ona tamo nema što raditi. Ključevi od kuće su kod njega već dva mjeseca. Na upit suda je odgovorila da je živjela u kući u [adresa] sve do prosinca 2025. Živjela je u garaži u kojoj ima struje, stara kuća je srušena, a novoizgrađena kuća još nije bila useljiva jer nije dovršena. Nije točno da je boravila kod NB od 2003. NB je njezin daljnji rod i prijatelj, nije s njim u nikakvoj vezi, u smislu ljubavne veze. Navodi da je kod okrivljenika živjela jedno vrijeme i nakon operacije tijekom 2024. Okrivljenik ju je istjerao iz svoje kuće u veljači 2026. zato što je ona navodno proklinjala njegovo nerođeno dijete, odnosno govorila neke kletve njegovoj trudnoj ženi. Točno je da je okrivljenikovo dijete sada staro godinu dana, pa je okrivljenikova supruga zapravo bila trudna tijekom 2024. i 2025. Kod okrivljenika je živjela kada je njegova supruga bila trudna i sada. Trenutno boravi kod NB, a ima prijavljeno prebivalište u [adresa] iako tamo ne živi. Na daljnji upit je odgovorila da je prijavila ovo nasilje i ove događaje policiji 12. ožujka 2026. oko 12.30 sati tako da je zajedno s NB došla u Policijsku postaju Sisak. Razlog zbog kojeg je došla u policijsku postaju i sve to izjavila policiji je taj što je prije toga bila kod odvjetnice jer želi raskinuti ugovor o darovanju, odnosno želi raskinuti ugovor kojim je darovala okrivljeniku nekretnine u [adresa], a odvjetnica joj je rekla da ne može samo tako raskinuti ugovor o darovanju već da okrivljenika najprije mora prijaviti za nasilje u obitelji policiji i da će kada to napravi pokrenuti postupak za raskid ugovora o darovanju pred sudom jer samo tako može raskinuti ugovor o darovanju ako okrivljenika prijavi policiji, pa je zato to i učinila. Na daljnji upit je odgovorila da je za vrijeme dok je živjela kod okrivljenika njegova supruga prala njezin veš, odnosno rublje, a nju je ljutilo kada je prala i stvari za koje je smatrala da još nisu za pranje. Okrivljenik joj u telefonskom razgovoru nije rekao da nije normalna i da treba završiti na psihijatriji. Kuća i sve nekretnine na adresi [adresa] su već dvije godine okrivljenikovo vlasništvo, a ona bi sada htjela nazad svoj suvlasnički dio jer se predomislila i ne želi više da okrivljenik bude vlasnik toga svega. Planira s jednom ženom dogovoriti da ona brine o njoj dok ne dobije smještaj u Domu umirovljenika. Na daljnji upit je odgovorila da nije u dobrim odnosima ni s jednim od svojih sinova i s nikim od njih ne razgovara. Na daljnji upit je odgovorila da nije okrivljenika odmah prijavila policiji nakon što ju je izbacio iz kuće, već je to učinila nakon više od tri tjedna jer joj je odvjetnica rekla da to treba učiniti da bi ga mogli tužiti za raskid ugovora o darovanju. Ne može objasniti kako se osjećala zbog ovakvih postupaka okrivljenika, osjećala se loše kao nekakav "pokusni kunić". Na daljnji upit je odgovorila da samo želi svoju nekretninu u [adresa] i to je jedino što želi od ovog postupka. Rekla je policiji da želi da joj se okrivljenik ne približava jer zna da je lovac i da ima oružje, pa nikada ne zna kako će reagirati netko tko ima oružje. Okrivljenik joj nije prilazio posljednjih tjedana, niti su se čuli, blokirao je njezin broj na mobitelu, nikada nije bio nasilan prema njoj, niti joj je prijetio.

5.1. Okrivljenik je prigovorio iskazu svjedokinje CB u cijelosti, odnosno u svim dijelovima suprotnim njegovoj obrani i iskazu navodeći da je cjelokupan iskaz neistinit.

6. Svjedokinja AB iskazala je da je su supruga okrivljenog ŠB i snaha navodne žrtve njegove majke CB koja je doista invalidna osoba jer su joj otkazali bubrezi i ide na dijalize i teško se kreće, pa koristi invalidska kolica. CB već dugi niz godina živi s izvanbračnim suprugom NB u njegovoj kući u [adresa]. Međutim, kada je imala operaciju u lipnju 2024. po izlasku iz bolnice okrivljenik i ona su ju pozvali da neko vrijeme živi s njima u njihovoj kući u [adresa] jer su uvjeti u kući NB dosta loši, neuredno je i prljavo, pa nisu htjeli da se poslije operacije oporavlja u takvim uvjetima. Ona je boravila kod njih otprilike dva mjeseca i u tom periodu su se dobro brinuli o njoj. Kuhala je kako za svoju obitelj, tako i za CB, imala je normalne i obilne obroke, nikada nije bila gladna, niti su joj uskraćivali hranu, prala je njezino rublje i brinuli se o njoj kao što su se brinuli o sebi. Jedan dan nakon dijalize nije se vratila kod njih, već je opet otišla kod NB. Poslije toga nikada više nije živjela kod njih, niti ih posjećuje. Dakle, CB je živjela kod njih samo tada dva mjeseca tijekom 2024. U to vrijeme dok je živjela kod njih CB je povremeno bila loše volje i znala je imati promjene raspoloženja, a posebno nakon razgovora s prijateljima i NB, pa ju je tako jednom prilikom baš uznemirila kada joj je kazala da se molila JB da se njezino dijete rodi slijepo i gluho. To ju je jako uznemirilo jer je trebala postati majka pa je to ispričala okrivljeniku, a poznato joj je da je on nakon tog događaja CB rekao da se odseli i da odnese svoje stvari. To je njihova kuća i oni su se dragovoljno brinuli o CB, te ju sami pozvali da neko vrijeme boravi kod njih, a ona je uzvratila takvim ružnim riječima i ponašanjem. Nikada nije čula da bi okrivljenik svojoj majci CB govorio kakve ružne ili pogrdne riječi, niti ju je na bilo koji način uznemiravao. Tijekom 2024. CB je samoinicijativno darovala svoj suvlasnički dio nekretnine u [adresa] okrivljenom ZB i ona je inzistirala da daruje njemu svoj suvlasnički dio te nekretnine jer se bojala da bi mogla umrijeti, a htjela je da njemu ostane ta nekretnina jer on ima još dva brata koji su naslijedili druge nekretnine. To je stara obiteljska kuća koja nije u stanju za stanovanje, a ima i novoizgrađena kuća koja također nije dovršena, niti opremljena za život. Dvije godine nakon darovanja, negdje početkom 2026. CB je počela zahtijevati od okrivljenika da joj dade ključeve od te nekretnine u [adresa] jer da bi se ona tamo preselila. Poznato joj je da okrivljenik nije dao ključeve nekretnine jer je to sada njegova nekretnina, a ona tamo ionako ne bi mogla živjeti jer nema struje uvedene vode, a radi se o jednoj ruševnoj nekretnini i jednoj nedovršenoj nekretnini. Osim toga, okrivljenik je samovlasnik te nekretnine koju je ona njemu darovala. Na upit suda je odgovorila da okrivljenik nije sklapao nikakav ugovor o doživotnom uzdržavanju s majkom CB već je ona njemu darovala svoj suvlasnički dio nekretnine. CB je živjela u njihovoj kući u [adresa] samo dva mjeseca tijekom 2024., a nakon toga nije živjela kod njih, niti je dolazila u njihovu kuću. Navodi da živi s okrivljenikom od 2016., te sa sigurnošću iskazuje da od 2016. do danas CB nije nikada živjela u kući u [adresa], već je živjela s NB u [adresa]. Na daljnji upit je odgovorila da ne zna razloge zbog kojih je CB sve to prijavila policiji i izmislila lažne tvrdnje protiv okrivljenika, a pretpostavlja da je njezin motiv u tome što ona želi nazad svoj suvlasnički dio kuće u [adresa] s obzirom da tamo nema nikakvog suvlasničkog dijela, a očito se predomislila vezano za darovanje okrivljeniku, pa misli da će tako lakše dobiti natrag svoj dio nekretnine. Na daljnji upit je odgovorila da CB nije živjela u kući u [adresa] do prosinca 2025. kako to navodi u svom iskazu, niti ju je okrivljenik zvao da živi u njihovoj kući u prosincu 2025. niti je ona tada tamo živjela, već je živjela kod njih u drugoj polovici 2024., a poslije toga nije nikada živjela kod njih. CB nije došla ni vidjeti unuče, odnosno njihovo dijete koje je rodila 3. ožujka 2025.

7. Uvidom u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje Sisak utvrđeno je da je 12. ožujka 2026. u 12.29 sati žrtva CB osobno u Policijskoj postaji Sisak prijavila da ima problema sa sinom ŠB s kojim ima potpisan ugovor o doživotnom uzdržavanju. Policijski službenici su došli na mjesto događaja u 13.10 sati te konstatirali da na mjestu događaja nema tragova nasilja, a obavljeni su razgovori s okrivljenim ŠB i žrtvom CB koji nisu imali nikakve vidljive ozljede.

8. Uvidom u izvješće o uhićenju Policijske postaje Sisak utvrđeno je da je okrivljeni ŠB uhićen **.**.2026. u 15.15 sati, a nadležnom sudu doveden 13. ožujka 2026. u 8.30 sati.

9. Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije utvrđeno je da je okrivljenik jednom kažnjen zbog prekršaja protiv sigurnosti prometa (članak 65. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu).

10. U tako provedenom postupku, analizirajući iskaz okrivljenika, svaki dokaz zasebno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da je okrivljenik počinio prekršajno djelo za koje ga optužba tereti, odnosno u postupku nije na nedvojben način dokazano da je počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret.

11. Nesporno je da su okrivljenik i žrtva CB osobe na koje se primjenjuju odredbe ZZNO u smislu članka 8. ZZNO jer je okrivljenik sin žrtve CB. Nesporno je da je žrtva CB invalidna osoba.

12. Međutim, sporne su sve druge odlučne činjenice, odnosno sporno je da bi okrivljenik tijekom siječnja 2026. do 23. veljače 2026. od 8.00 do 11.00 sati u obiteljskoj kući u [adresa] počinio nasilje u obitelji na način što je svojoj majci CB inače invalidnoj osobi, uskraćivao normalnu prehranu odnosno da ona nije bila zadovoljna količinom porcija, tražeći da želi više jesti, da ujutro ne želi samo paštetu jesti, da je gladna i da unazad 10-ak dana nije imala skuhan obilni obrok, te da su prali njen veš za koji ista smatra da ga nije trebalo prati iako je svaki mjesec u kuću davala 350 eura, da bi sa svog mobilnog telefona broj: [broj telefona] nazvao majku CB na njen mobilni telefon pozivnog broja: [broj telefona] te joj rekao izlazi iz kuće van, nemaš više što tu tražiti, ne želim te više vidjeti u kući, idi s te dijalize kud god znaš, nosi sve stvari iz kuće van, ja ću sve porazbijati ako što nađem, zapalit ću što god nađem, nisi normalna žena, trebaš završiti na psihijatriji, a što je kod nje prouzročilo povredu dostojanstva, uznemirenost nanoseći joj duševne patnje.

13. Prije svega, okrivljenik osporava da bi njegova majka žrtva CB živjela ili boravila u njegovoj kući u [adresa] u inkriminiranom vremenskom periodu, odnosno tijekom siječnja i veljače 2026. (do 23. veljače 2026.) kako se to navodi u optužbi navodeći da žrtva CB u to vrijeme nije boravila u njegovoj kući na navedenoj adresi, niti je dolazila na tu adresu, već je u tom vremenskom periodu, kao i posljednjih više od 20 godina (od 2003.) živjela kod izvanbračnog druga NB na adresi [adresa]. Okrivljenik navodi da je žrtva CB kraće vrijeme u periodu od dva mjeseca tijekom 2024. boravila s njim i suprugom u njihovoj kući na adresi [adresa] nakon što je imala operativni zahvat, i da je to bio njezin jedini boravak u njegovoj kući, time da nakon 2024. nikada nije boravila kod njega, niti ga posjećuje na toj adresi, niti su u kontaktu. Osim toga, okrivljenik izrijekom osporava da bi se bilo kada nasilnički ponašao prema žrtvi CB, a osobito da bi u inkriminiranom vremenskom periodu u kojem, prema tvrdnjama okrivljenika, žrtva CB nije niti živjela u njegovoj kući (kako se to navodi u optužbi) počinio ekonomsko nasilje prema žrtvi CB tako da bi joj uskraćivao normalnu prehranu zbog čega bi ona bila gladna, već da je njegova supruga AB u periodu kada je žrtva CB tijekom 2024. boravila kod njih dobro brinula o njoj, svakodnevno kuhala, prala rublje i drugo. Poriče da bi joj govorio da će porazbijati i zapaliti njezine stvari i da bi ju vrijeđao kakvim pogrdnim riječima govoreći joj da je nenormalna i da bi trebala završiti na psihijatriji. Isto tako, okrivljenik ističe da nije u obvezi uzdržavati žrtvu niti brinuti o njoj jer nemaju nikakav ugovorni odnos kojim bi na to bio obvezan. U odnosu na dio inkriminacije kojom ga se tereti da je žrtvi CB uskratio smještaj u kući na adresi [adresa] tako da joj je uzeo ključeve, te joj iste odbio dati da se useli, okrivljenik navodi da je predmetna kuća na adresi [adresa] od 2024. njegovo vlasništvo (jedini vlasnik) i da joj stoga nije dužan dati ključeve niti joj dozvoliti da se useli u njegovu nekretninu, a koja nekretnina u naravi nije niti podobna za život (nema struje, vode i osnovnih uvjeta za život). Svoj suvlasnički dio te nekretnine žrtva CB darovala je upravo njemu darovnim ugovorom tijekom 2024. Okrivljenik ne osporava da je u telefonskom razgovoru žrtvi CB rekao da izađe iz njegove kuće i da odnese svoje stvari jer je uznemiravala njegovu suprugu i njega, ali osporava da bi to bilo u inkriminiranom vremenskom periodu kako se navodi u optužbi, već joj je to rekao tijekom 2024. kada su supruga i on privremeno brinuli o njoj nakon operativnog zahvata.

14. Ovakvoj obrani i iskazu okrivljenika potpuno je suglasan iskaz svjedokinje AB, supruge okrivljenika koja je također iskazala da žrtva CB AB nije boravila u njihovoj kući u inkriminiranom vremenskom periodu tijekom siječnja i veljače 2026., već da je boravila kod njih otprilike dva mjeseca sredinom 2024. nakon operativnog zahvata u kojem periodu su se okrivljenik i ona dobro brinuli o žrtvi CB, pa je tako dobivala obilne obroke, nikada nije bila gladna, prala je njezino rublje i brinula o njoj. U tom periodu se žrtva CB loše odnosila prema njima, a posebno je to kulminiralo kada joj je tada (tijekom 2024.) rekla da se molila da se njezino dijete (svjedokinje AB) rodi gluho i slijepo s obzirom da je svjedokinja AB tada bila u drugom stanju, pa je upravo nakon tog događaja okrivljenik majci rekao da se odseli i uzme svoje stvari. Svjedokinja AB, kao i okrivljenik u svom iskazu, izrijekom tvrdi da žrtva CB već dugi niz godina živi s izvanbračnim suprugom NB u njegovoj kući u [adresa] (osim tijekom dva mjeseca 2024. kada je boravila kod njih), te da je na toj adresi [adresa] živjela i u inkriminiranom vremenskom periodu (siječanj i veljača 2026.). Iz iskaza svjedokinje AB proizlazi da okrivljenik žrtvi CB nikada nije govorio ružne ni pogrdne riječi, niti ju je uznemiravao . I svjedokinja AB u svom iskazu potvrđuje da je nekretnina na adresi [adresa] okrivljenikovo vlasništvo time da je žrtva CB svoj suvlasnički dio te nekretnine samoinicijativno darovala okrivljeniku tijekom 2024. kada je on postao samovlasnik nekretnine.

15. Suprotno iskazu okrivljenika i svjedokinje AB, svjedokinja CB tvrdi da je boravila kod okrivljenika i njegove supruge AB u okrivljenikovoj kući u [adresa] od prosinca 2025. do 23. veljače 2026., te da se u tom periodu okrivljenik i njegova supruga nisu dobro brinuli o njoj, da joj deset dana nije skuhan obrok već je jela suhu hranu, da je tražila da jede više, govorila da je gladna i da ne želi samo jesti paštetu. Međutim, u iskazu ističe da je to govorila i prigovarala svojoj snahi, okrivljenikovoj supruzi AB, a da okrivljenik za to nije znao jer je tijekom dana bio na poslu, već da mu se požalila jedan dan i da je on taj dan naručio pizzu. Isto tako, svjedokinja CB navodi da se odselila iz okrivljenikove kuće jer joj je okrivljenik u veljači 2026. nazvao na mobitel i rekao da izađe iz kuće, da ju više ne želi vidjeti u kući, da ide s dijalize kuda zna, da nosi svoje stvari iz kuće i da će on zapaliti sve njezine stvari, a sve zato što je ona navodno proklinjala njegovo nerođeno dijete i izgovorila neke kletve njegovoj trudnoj ženi. Svjedokinja CB u iskazu navodi da joj okrivljenik nije htio dati ključeve kuće u [adresa] jer je to njegova nekretnina i kuća i da ju tamo ne želi vidjeti i da ona tamo nema što raditi. Pritom je potvrdila navode okrivljenika i svjedokinje AB da je predmetna kuća u [adresa] doista okrivljenikova nekretnina jer je ona okrivljeniku darovala ugovorom o darovanju u svibnju 2024. svoj suvlasnički dio tako da je okrivljenik postao samovlasnik te nekretnine. Svjedokinja CB nije izjavila da bi postupanje okrivljenika kod nje prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost nanoseći joj duševne patnje kako se to okrivljenika tereti, a što je i konst itutivno obilježje bića prekršaja iz članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 3. i 5. ZZNO već je na izričit upit suda odgovorila da se zbog postupaka okrivljenika osjećala loše kao "pokusni kunić".

16. Sud ne prihvaća kao vjerodostojan iskaz svjedokinje CB. Ovo prije svega iz razloga što je njezin iskaz proturječan iskazu okrivljenika i iskazu svjedokinje AB koji su suglasno tvrdili da svjedokinja CB nije boravila u njihovoj kući u inkriminiranom vremenskom periodu tijekom siječnja i veljače 2026. kako to ona tvrdi u svom iskazu, već da je ista boravila u njihovoj kući posljednji put tijekom 2024. kada su se vrlo dobro brinuli o njoj, a nakon čega više nije niti dolazila u njihovu kuću, niti su u kakvom kontaktu. Osim toga, iskaz svjedokinje CB u odnosu na ovu odlučnu činjenicu sadrži nelogičnosti i kontradiktornosti jer navodi da ju je okrivljenik istjerao iz svoje kuće u veljači 2026. zbog toga što je navodno proklinjala njegovo nerođeno dijete i govorila kletve njegovoj trudnoj ženi, a ista i sama potvrđuje da je okrivljenikovo dijete staro godinu dana i da je okrivljenikova supruga bila trudna tijekom 2024. i 2025., a okrivljenik i svjedokinja AB suglasno potvrđuju da je tijekom 2024. okrivljenik rekao CB da iseli iz njihove kuće jer je njegovoj tada trudnoj supruzi izgovarala ružne kletve vezane za njihovo nerođeno dijete, pa je tada CB i otišla iz njihove kuće. Razlog nevjerodostojnosti iskaza svjedokinje CB sud nalazi i u činjenici da je ista prijavila okrivljenika za nasilje u obitelji tek 12. ožujka 2026. iako su se prema njezinim navodima inkriminirani događaji odvijali u siječnju i veljači 2026., te da se iz okrivljenikove kuće odselila 23. veljače 2026., a da je navodno nasilničko ponašanje u obitelji prijavila tek tri tjedna poslije toga nakon što joj je odvjetnica koju je prije toga posjetila jer želi raskinuti ugovor kojim je okrivljeniku dala nekretnine u [adresa] rekla da "ne može samo tako raskinuti ugovor o darovanju već da okrivljenika najprije mora prijaviti za nasilje u obitelji policiji i da će kada to napravi pokrenuti postupak za raskid ugovora o darovanju pred sudom jer samo tako može raskinuti ugovor o darovanju ako okrivljenika prijavi policiji, pa je zato to i učinila". Na upit suda svjedokinja CB izrijekom je odgovorila da je upravo takva uputa njezine odvjetnice koja ju zastupa u tom građanskom imovinskopravnom sporu jedini razlog zbog kojeg je došla u policijsku postaju i sve to izjavila policiji. Dakle, već iz iskaza svjedokinje CB proizlazi da je jedini motiv zbog kojeg je prijavila okrivljenika za nasilničko ponašanje bio taj što želi raskinuti ugovor o darovanju nekretnina s okrivljenikom. Prema tome, svjedokinja CB itekako je zainteresirana za ishod ovog postupka s obzirom da, kako to proizlazi iz njezinog iskaza, želi poboljšati svoj status u građanskom imovinskopravnom sporu s okrivljenikom jer bi eventualnom osuđujućom presudom u ovom postupku mogla lakše raskinuti ili opozvati ugovor o darovanju zbog tzv. grube nezahvalnosti okrivljenika kao obdarenika. Pritom je svjedokinja na upit suda izrijekom izjavila da samo želi svoju nekretninu u [adresa] i da je to jedino što ona želi od ovog prekršajnog postupka. Iz svih naprijed navedenih razloga sud nije mogao prihvatiti njezin iskaz kao vjerodostojan i istinit. Okolnost da je okrivljenik žrtvi CB odbio dati ključeve kuće na adresi [adresa], te joj tako "uskratio smještaj" u toj kući kako ga se tereti, a što okrivljenik ne osporava, ne predstavlja ekonomsko nasilje u obitelji u smislu članka 10. stavak 1. točka 4. ZZNO jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je predmetna nekretnina vlasništvo okrivljenika, te da ne predstavlja zajedničku ili osobnu imovinu žrtve CB.

17. Dakle, analizirajući sve izvedene dokaze, sud nije na nedvojben način utvrdio da je okrivljenik postupio na način kako mu je to optužbom stavljeno na teret, pa je sukladno pravilu in dubio pro reo na temelju članka 182. točka 3. PZ okrivljenik oslobođen od optužbe.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 140. stavak 1. i 2. PZ.

U Petrinji, 1. travnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Tatjana Kuhar, v.r.

Anita Čalić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 (osam) dana po primitku presude, putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostavna naredba:

1. Tužitelj

2. Okrivljenik

3. Žrtva