Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-89/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od su tkinja toga suda Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Tanje Novak Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tonku Braliću, odvjetniku u Novigradu, radi isplate, a povodom žalbe tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P-1067/2023-38 od 28. kolovoza 2025., te povodom žalbi stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P- 1067/2023-40 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, broj P-1067/2023-40 od 25. rujna 2025. u dijelu pod stavkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

I Žalba tužiteljice se prihvaća kao djelomično osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, broj P-1067/2023-38 od 28. kolovoza 2025. i presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, broj P-1067/2023-40 od 25. rujna 2025. u dijelu pod stavkom IV. izreke, te se predmet u ukinutom dijelu vraća na ponovno suđenje.

II Žalba tuženika se prihvaća te se ukida presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, broj P-1067/2023-40 od 25. rujna 2025. u dijelu pod stavkom I., III. i V. izreke, a predmet se u tom ukinutom dijelu vraća istome sudu na ponovno suđenje.

III O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana, po pravomoćnosti presude, isplati tužiteljici iznos od 108.729,72 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućoj na svaki pojedini iznos pa do isplate kako je pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude (stavak I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu iznad dosuđenog (stavak II. izreke), naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana, po pravomoćnosti ove presude, isplati tužiteljici parnične troškove u iznosu od 4.244,35 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućoj od dostave presude pa do isplate (stavak III. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog (stavak IV. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (stavak V. izreke).

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja nije prihvaćena preinaka tužbenog zahtjeva tužiteljice od 6. veljače 2025.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod stavkom II. i IV. izreke, te protiv rješenja kojim nije dopuštena preinaka tužbe, tužiteljica je pravovremeno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati žalbu tužiteljice i preinači prvostupanjsku presudu i rješenje u smislu žalbenih navoda. Traži troškove sastava žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod stavkom I., III. i V. izreke žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda. Traži troškove sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, a vodeći računa i o žalbenim navodima stranaka, ovaj sud zaključuje da prvostupanjski sud nije počinio neku od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje se pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je naknada za korištenje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 1311 m2, koja je u utuženom razdoblju bila u suvlasništvu između stranaka i to u korist tužiteljice u 4/6 dijela, u korist tuženika u 1/6 dijela, a u korist tuženikovog brata u 1/6 dijela. U međuvremenu je između suvlasnika razvrgnuta suvlasnička zajednica, rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj R1-525/2019 od 9. veljače 2023., koje je postalo pravomoćno 29. listopada 2024., a predmetna nekretnina je pripala tuženiku i njegovu bratu ČC, svakome u ½ dijela. Nesporno je da se predmetna nekretnina nalazi unutar granica građevinskog područja grada [adresa] i da predstavlja građevinsku česticu. Nesporno je da je tuženik koristio dio predmetne nekretnine i to dio koji čini nadstrešnicu i terasu (susjednog ugostiteljskog objekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te pristupni popločeni kolni put do terase. Nesporno je da za to korištenje tužiteljici nije nikada platio nikakvu naknadu. Tužiteljica tvrdi da tuženiku nije dala suglasnost niti odobrenje da bi tuženik bio ovlašten posjedovati predmetnu nekretninu na način kako ju posjeduje.

8. U odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima osporava rješenje prvostupanjskog suda kojim se ne prihvaća preinaka tužbe od 6. veljače 2025. kojom traži naknadu za korištenje nekretnine za razdoblje od 15. studenoga 2023. do 15. prosinca 2024., treba reći da prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe od 6. veljače 2025. jer da je tužiteljica znala za postojanje okolnosti tj. za njeno potraživanja prema tuženiku i za razdoblje nakon podnošenja tužbe odnosno od primitka odgovora na tužbu, te smatra da isto ne bi bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, Međutim, obzirom da je tužiteljica u podnesku od 6. veljače 2025. zatražila naknadu za korištenje predmetne nekretnine iz iste činjenične i pravne osnove za daljnje razdoblje nakon što je podnesena tužba, to prvostupanjski sud u smislu čl. 190. st. 3. ZPP nije dao jasne razloge zašto preinaka tužbe za razdoblje od podnošenja tužbe pa do razvrgnuća suvlasničke zajednice ne bi bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Slijedom navedenog, a na temelju čl. 369. st.1. ZPP u vezi s čl. 380. st. 3. i čl. 381. ZPP valjalo je ukinuti rješenje Općinskog suda u Pazinu broj P-1067/2023-38 od 28. kolovoza 2025. i predmet vratiti prvostupanjskom sudu da ponovno odluči o preinaci tužbe te za svoju odluku o dopuštenosti/nedopuštenosti preinake tužbe iznese razloge o odlučnim činjenicama koji je pravno opravdavaju.

9. U odnosu na utuženo razdoblje od 15. siječnja 2019. do 15. listopada 2020. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica tuženiku 20. srpnja 2017. (list 5 spisa P-635/2020) poslala upozorenje kojim traži da tuženik ukloni s predmetne nekretnine sve što je bespravno izgrađeno, a 20. lipnja 2018. opomenu pred tužbu (list 4 spisa P-635/2020) i kojom ponovno traži da tuženik ukloni sve bespravno izgrađeno te da uspostavi prijašnje stanje na predmetnoj nekretnini. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nije tražila predaju u suposjed cijele nekretnine već uklanjanje određenih stvari s dijela nekretnine, ali to ne predstavlja zahtjev za predajom u suposjed već protivljenje načinu na koji tuženik koristi predmetnu nekretninu (tako i u presudi suda prvog stupnja P-1344/2019-23 od 23. prosinca 2020., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Osijeku Gž-400/2021-3 od 9. svibnja 2024.). Na žalbene navode tužiteljice treba reći da je u konkretnoj pravnoj stvari utvrđeno da tužiteljica do 29. listopada 2020. nije tražila predaju u suposjed predmetne nekretnine, niti je tuženik odbio predati tužiteljici suposjed. Tužiteljica je tek 29. listopada 2020. prvi puta, podnošenjem tužbe, tražila predaju predmetne nekretnine u suposjed. Dakle, do podjele predmetne nekretnine i utvrđenja koji njezin dio pripada svakom suvlasniku, svi suvlasnici imaju pravo koristiti cijelu nekretninu. Nastavno, posjed je najkasnije nepošten od trenutka primitka tužbe u sporu o pravu na posjed (čl. 18. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima- "Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), pri čemu u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala njegovo nepoštenje i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe jer ne proizlazi da bi ga na odgovarajući način pozvala na predaju stvari. Tužiteljica je tek 29. listopada 2020. podnijela tužbu radi predaje u suposjed (P-635/2020), koju je tuženik primio (24. studenoga 2020.). Slijedom navedenog, neosnovan je zahtjev tužiteljice prema tuženiku radi isplate naknadu za korištenje predmetne nekretnine prije nego je tuženik primio tužbu radi predaje u suposjed, te je stoga na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod stavkom

I. izreke ove drugostupanjske presude.

10. Nadalje, prema odredbi čl. 38. st. 1. ZVDSP svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Stoga se kao sporno postavlja pitanje da li je od strane tuženika postavljanjem nadstrešnice i terase (susjednog ugostiteljskog objekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te popločavanjem pristupnog kolnog put do terase povrijeđeno pravo vlasništva tužiteljice odnosno da li je takvim postupanjem tuženik tužiteljicu u potpunosti isključio od njenog prava suposjeda ili bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja toga prava kao jednog od segmenta sadržaja prava vlasništva.

11. Nastavno na navedeno, osnovano tuženik u žalbi navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da su razlozi kojima se prvostupanjski sud rukovodio u proturječju sa ispravama i dokazima koji se nalaze u spisu. U obrazloženju prvostupanjske presude sud utvrđuje da je izvršen očevid na licu mjesta 6. srpnja 2020. u postupku pod posl.br. P-1344/2019 Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, u kojem postupku je tužiteljica tužila tuženika i njegovog brata ČC istim tužbenim zahtjevom samo za drugo razdoblje. Na navedenom očevidu pristupio je vještak mjernične struke BC na nekretnini označenoj sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi identifikacije čestice i njezine površine, a za koji nalaz i mišljenje su se stranke suglasile da se koristi u ovom postupku. Prvostupanjski sud opisuje identifikaciju čestice koju je izvršio vještak mjernične struke, ali u tom navodu i opisu prvostupanjske presude izostao je u cijelosti iskaz vještaka mjernične struke, a pogotovo u odnosu na površinu zemljišta koju koristi tuženik u razmjeru sa cjelokupnom površinom čestice od 1311 m2 koja se vodi kao oranica. Obzirom da je prvostupanjski sud propustio navesti i ocijeniti usmeni iskaz vještaka, razvidno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a ujedno je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije naveden potpuni sadržaj zapisnika iz postupka Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, pod posl.br. P- 1344/2019-15 od 6. srpnja 2020.

12. Također stranke su se suglasile da se koriste i njihovi iskazi iz ranijeg parničnog postupka pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Poreču pod posl.br. P- 1344/2019, a tužiteljica je u tom postupku na zapisnik 22. listopada 2019. iskazala da je ona u posjedu predmetne nekretnine, a posjed da vrši na način da kad god želi može doći na predmetnu nekretninu te da joj to nitko ne brani pa tako ni tuženik. Postavlja se pitanje kako je, na koji način, kojim dokazima sud uopće utvrdio da joj tuženik onemogućava posjed nekretnine, a tužiteljica je sama na gore navedeni zapisnik, koji iskaz je prihvaćen i u ovom postupku navela da joj posjed nije onemogućen .

13. Slijedom navedenog ovaj sud je na temelju čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP žalbu tuženika prihvatio kao osnovanu te je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I. izreke.

14. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana pod stavkom III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude, o kojim troškovima će prvostupanjski sud odlučiti u novoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice za isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine pri čemu treba utvrditi da li je postupanjem tuženika tužiteljica u potpunosti isključena od njenog prava suposjeda ili bitno ograničena u načinu izvršavanja toga prava kao jednog od segmenta sadržaja prava vlasništva, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dužan dati valjane razloge i obrazložiti sukladno čl. 338. st. 4. ZPP.

U Varaždinu 18. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer