REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

ZAGREB

Poslovni broj: Us I-1405/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: MO (državljanin Pakistana, rođen **.**.1990.), trenutno smješten u Prihvatnom centru za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko - Slavka Kolara 82, zastupan po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 18. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/26-06/2124, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 10. ožujka 2026. godine.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana pružatelju besplatne pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru iz Zagreba, nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenje od 10. ožujka 2026. godine, kojim mu je kao tražitelju međunarodne zaštite ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance (Centar), na razdoblje od tri mjeseca.

Tužitelj u tužbi navodi da je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio odmah po privođenju u Policijskoj postaji Kutina, ali mu podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tada nije omogućeno, kao ni neko vrijeme potom u samom Centru. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Iz dostupne materijalne dokumentacije, a posebno iz zapisnika sastavljenog u upravnom postupku 19. veljače 2026. godine, proizlazi da je tužitelj kao stranac (državljanin Pakistana) bez ikakvih isprava nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku (RH) 17. veljače 2026. godine te je dan kasnije priveden i uhićen. Također je nesporno da je tužitelj ranije bio boravio u [adresa] gdje se bavio krijumčarenjem ljudi, zbog čega je tamo služio zatvorsku kaznu i potom bio deportiran. Tužitelj je sada u RH došao rutom koja je uključivala i Grčku, kao članicu Europskog gospodarskog prostora (EGP), a azil je bio zatražio i u BiH. Tužitelj je na zapisnik izjavio da je htio otići u Italiju te da ne želi napustiti EGP.

Tužitelju je 20. veljače 2026. godine na temelju propisa o strancima bio određen smještaj u Centar, gdje je 10. ožujka 2026. godine izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu u RH.

Potom je istog dana doneseno ovdje osporavano rješenje o smještaju tužitelja u Centar, sada na temelju čl. 54. st. 2. t. 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ), u kojem je propisano da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnosti započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite tražitelj želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju ili povratku donesene u skladu s odredbama propisa o strancima.

Tužitelj u ovom upravnom sporu ističe da je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio odmah po privođenju u Policijskoj postaji Kutina, ali da mu to tada nije bilo omogućeno.

Ne ulazeći u to je li prethodno istaknuta tvrdnja tužitelja točna, nesporno je da je tužitelj još ranije imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite

- prije svega prilikom ranijeg boravka u Sloveniji kao članici EGP-a (u kojoj se umjesto toga bavio krijumčarenjem ljudi, zbog čega je i osuđen i potom deportiran), a onda i u Grčkoj (također članici EGP-a) kroz koju je tužitelj prošao prije nego što je sada došao u RH. Tužitelj je također namjeru za međunarodnu zaštitu mogao zatražiti i na graničnom prijelazu prilikom ulaska u RH, ali je on čak i po vlastitom navodu tu namjeru izrazio tek nakon što je nezakonito ušao u RH, nakon što je priveden u Policijsku postaju Kutina i to bez ikakvih identifikacijskih ispravâ.

Imajući u vidu i činjenicu da je tužitelj zapisnički izjavio da je htio otići u Italiju (iz čega proizlazi da se radi o ciljanoj migraciji, a ne o bijegu iz vlastite zemlje) i da ne želi napustiti EGP, sud ocjenjuje da je tuženik osporavanim rješenjem pravilno i zakonito tužitelju ograničio slobodu kretanja pozivom na čl. 54. st. 2. t. 7. ZMPZ-a. Također je pravilno i zakonito tužitelju sloboda kretanja ograničena smještajem u Centar (čl. 54. st. 5. i 6. ZMPZ-a), s obzirom na to da druge propisane mjere ograničenja slobode kretanja u ovom slučaju nisu primjenjive, jer tužitelj nema nikakve putne isprave ni karte, a zapisnički je izjavio da želi otići u Italiju i da ne želi napustiti EGP.

Stoga je osporavano rješenje u cijelosti pravilno i zakonito pa je tužbeni zahtjev za njegovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje tužitelja, s obzirom na to da su sve bitne činjenice za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja utvrđene na temelju postojeće materijalne dokumentacije i na temelju tužiteljeve zapisničke izjave od 19. veljače 2026. godine u upravnom postupku.

Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% sveukupno iznosi 1.250,00 €.

U Zagrebu, 18. svibnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja.

DNA:

1. odvj. Zoran Bauer

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ilica 335, [adresa] Zagreb