Poslovni broj: Ovr-813/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Zadru, po višem sudskom savjetniku Marinu Venclu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Ludwif Pfeiffer Adria GmbH sa sjedištem u [adresa], OIB: 13302498269, zastupanog po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o. iz Splita, protiv ovršenika Milostić grupa d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87131201555, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, radi pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 18. svibnja 2026.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik Milostić grupa d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87131201555, u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, temeljem čl. 50. st. 1. točka 7., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ) u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka.

Obrazloženje

1. Ovršenik Milostić grupa d.o.o. je ovom sudu podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u kojem je prijedlogu naveo da su ovršeniku zaplijenjena sva financijska sredstva temeljem zahtjeva za izravnu naplatu putem Financijske agencije (FINA) podnesenog od strane ovrhovoditelja , da je ovršenik nakon što je 26. lipnja 2025. zaprimio potvrdu o blokadi računa i novčanih sredstava izvršio uvid u specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje kod FINE i utvrdio kako je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika, radi naplate novčane tražbine po osnovi zadužnice poslovni broj OV-3853/2020 ovjerene kod javnog bilježnika Emila Brkića 20. svibnja 2020. kao ovršne isprave u ukupnom iznosu od 74.017,03 Eura, da iz navedene specifikacije proizlazi da su ovršeniku zaplijenjena sva raspoloživa sredstva u iznosu od 33.915,51 Eura, da je navedeno kako je ukupan preostali iznos duga za naplatu u visini 33.915,51 Eura, da je preostali iznos duga u iznosu od 33.915,51 € izdvojen s poslovnog računa Milostić grupe d.o.o. po nalogu FINE zaključno s danom 26. lipnja 2025. Nadalje navodi da je ovršenik 15. travnja 2025. pred ovim sudom pokrenuo izvanparnični postupak za amortizaciju zadužnica poslovni broj OV-3853/20, OV-3582/20 i OV-3851/20 izdanih od strane ovršenika ovrhovoditelju među kojima je i sporna zadužnica poslovni broj: OV -3853/2020 na temelju koje je pokrenut postupak izravne naplate 26. lipnja 2025., da je između ovrhovoditelja i ovršenika bio sklopljen Ugovor o podizvođenju, ref.br: LP-HR-UG- 001/20 13. svibnja 2020. čiji je predmet izvođenje građevinskih radova na Projektu izgradnja kanalizacijske mreže S.S., podmorskog ispusta i sanaciju vodovodne mreže, da je ovrhovoditelj 04. kolovoza 2021. godine uputio ovršeniku izjavu o raskidu predmetnog Ugovora sa trenutnim stupanjem na snagu , da su navedene zadužnice među kojima i predmetna neupotrebljive, odnosno ističe kako ne postoji osnova sukladno kojoj bi ovdje ovrhovoditelj i dalje neosnovano i neovlašteno držao predmetne zadužnice, a potom jednu od njih i pokušao naplatiti obzirom da je predmetni Ugovor raskinut 2021. godine upravo od strane ovrhovoditelja. Također ističe kako su protiv ovrhovoditelja bila pokrenuta 2 stečajna postupaka koji su u konačnici doveli do promjena imena tvrtke iz Ludwig Pfeiffer Hoch-und Tiefbau GmbH & CO. KG u Ludwig Pfeiffer Adria GmbH, Glavna podružnica za građenje, promjene tvrtke podružnice, promjene predmeta poslovanja te nastavno na predmetne stečajne postupke nije razvidno je li ovrhovoditelj uistinu subjekt kojem je i predana zadužnica odnosno nije razvidno jesu li preuzeli sva prava i obveze svojeg prednika, da je poslovanje ovrhovoditelja izrazito nestabilno obzirom da se protiv istog vodi više od 20 kaznenih postupaka upravo glede njegovog poslovanja, a također i iz nekolicine stečajnih postupka razvidno je kako nije riječ o stabilnom poslovanju , da slijedom navedenog ne postoji osnov na temelju kojeg bi ovrhovoditelj i dalje držao predmetnu zadužnicu kao niti druge dvije izdane od strane Milostić grupe d.o.o., a za koje je pokrenut postupak sudskog poništenja istih. Ujedno naglašava kako ovršenik ima potraživanje prema ovrhovoditelju u ukupnom iznosu od 94.571,23 Eura na temelju predmetnog Ugovora, a ne ovrhovoditelj prema njemu koji neosnovano poku šava ishoditi naplatu putem zadužnice, te je razvidno da je na temelju sklopljenog Ugovora jedina oštećena strana upravo ovršenik Milostić grupa d.o.o. kojoj nisu namirene obveze proizašle iz predmetnog Ugovora, a za radove koji su obavljeni. Navodi da je ovršeniku podnesenim zahtjevom za izravnu naplatu kao maloj obiteljskoj građevinskoj tvrtki onemogućeno funkcioniranje i obavljanje njenih osnovnih zadaća, da zaplijenjena sredstva su plaće svih djelatnika, a jednako tako i kapital odnosno sredstva za daljnji rad i obavljanje građevinske djelatnosti, da je ovršenik zbog blokade u nemogućnosti pokrivati standardne režijske troškove i općenito troškove potrebne za bilo kako funkcioniranje i obavljanje primarnih dužnosti odnosno izvršenje i daljnje građenje odnosno obavljanje već preuzetih poslova u građevini, slijedom čega će zbog nedopuštene i u potpunosti neosnovane izravne naplate proizaći propast ovršenika odnosno otvaranje stečajnog postupka. Slijedom navedenog predlaže sudu donijeti rješenje kojim će proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos sredstava s računa ovršenika u korist ovrhovoditelja, podredno da uputi ovršenika u parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom.

2. Ovrhovoditelj se na prijedlog ovršenika očitovao navodeći kako u cijelosti osporava navode ovršenika, da je prijedlog činjenično i pravno neutemeljen te zasnovan na činjeničnim i pravnim konstrukcijama koje nemaju uporište u stvarnom stanju i poslovnom odnosu između stranaka zbog čega se predlaže isti odbaciti kao neuredan, a podredno odbiti kao neosnovan. Ističe kako je prijedlog ovršenika neuredan i nepotpun zbog čega je isti potrebno odbaciti, da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao pravno sredstvo iz članka 210. Ovršnog zakona, a na koji prijedlog se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi i žalbi nakon proteka roka. S tim u vezi, analognom primjenom odredaba o žalbi na rješenje o ovrsi, ovršenik je dužan uz prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim dostaviti sve isprave potrebne za ispitivanje dopuštenosti tog prijedloga i meritorno odlučivanje , da u konkretnom slučaju ovršenik nije postupio sukladno navedenoj obvezi te uz prijedlog nije dostavio sve isprave potrebne za ispitivanje dopuštenosti tog prijedloga. Između ostaloga da ovršenik nije dostavio ovršnu ispravu (zadužnicu) na temelju koje je naplata zatražena pa je nemoguće da sud u ovom postupku ispituje aktivnu legitimaciju, osnovu naplate i ostale aspekte dopuštenosti ovrhe kada nije razvidan sadržaj ovršne isprave na temelju koje je pljenidba zahtijevana. Dodatno ukazuje kako je prijedlog neuredan obzirom da u zaključku ovršenik ističe kako bi mu nezakonitom zapljenom sredstava i blokadom računa nastala nenadoknadiva šteta jer bi bilo ugroženo funkcioniranje same tvrtke što bi u konačnici moglo rezultirati mogućim otvaranjem stečajnog postupka, pa stoga predlaže da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim. Međutim, Ovršni zakon uz primjenu odredaba o žalbi na rješenje o ovrsi, decidirano navodi u kojim slučajevima se pljenidba i prijenos mogu proglasiti nedopuštenim dok se iz razloga nenadoknadive štete eventualno može zahtijevati odgoda prijenosa novčanih sredstava, ali ne i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Slijedom navedenoga, prijedlog je neuredan jer ne sadrži jasne razloge zbog kojih se traži proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim već se to traži sa aspekta štete što je eventualno uz ispunjenje drugih kumulativnih uvjeta moguće u slučaju odgode prijenosa koja prijedlogom nije zatražena u ovom postupku. Iako ovršenik o tome nije dostavio materijalne dokaze u spis, u ovoj pravnoj stvari zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelj je zatražio temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice izdane od strane ovršenika, a potvrđene kod javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, posl. broj: OV-3853/2020. Navedena bjanko zadužnica naplativa je do iznosa od 1.000,000,00 kn odnosno u eurskoj protuvrijednosti do iznosa 132.722,81 Eura, s time da je ovrhovoditelj u Specifikaciji koja prileži Zahtjevu za naplatu jasno specificirao da potražuje iznos od 73.353,42 Eura. S tim u vezi, ovršenik u prijedlogu nastoji pogrešno prikazati pravni osnov na temelju kojeg je predmetna zadužnica predana slijedom čega nastoji dovesti sud u zabludu kako je ovrhovoditelj prekludiran u naplati temeljem navedene zadužnice. U odnosu na navode da su protiv ovrhovoditelja bila pokrenuta 2 stečajna postupka koji da su u doveli do promjene imena tvrtke podružnice, promjene predmeta poslovanja te osporavanje aktivne legitimacije da nije razvidno je li ovrhovoditelj uistinu subjekt kojem je i predana zadužnica odnosno nije razvidno jesu li preuzeta sva prava i obveze svojeg prednika da se radi o paušalnim navodima ovršenika koji pri tome nisu potkrijepljeni nikakvom materijalnom dokumentacijom koja bi tako nešto i potvrdila., da nije sporno da je ovrhovoditelj 19. prosinca 2023. u sudskom registru Trgovačkog suda u Splitu proveo upis promjene tvrtke inozemnog osnivača podružnice, promjene tvrtke podružnice, promjenu predmeta poslovanja i dr., a koji postupak je vođen pod poslovnim brojem Tt-23/9328. Međutim, navedenom promjenom nije došlo do nikakve statusne promjene nositelja predmetne tražbine koje utječu na aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja za pokretanje ovog postupka. Navedena promjena u sudskom registru posljedica je postupka restrukturiranja osnivača u matičnoj Saveznoj Republici Njemačkoj, pri čemu je između Ludwig Pfeiffer Hoch – unf Tiefbau GmbH & CO. KG i Ludwig Pfeiffer Adria GmbH 23. studenoga 2023. sklopljen Ugovor o izdvajanju i preuzimanju za poslovno područje Hrvatska. Ističe kako je promašeno i irelevantno svako pozivanje ovršenika da mu provedbom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nastupa šteta te mu se ugrožava financijska opstojnost i likvidnost poslovanja, a obzirom da ovrhovoditelj ima validnu pravnu osnovu u vidu predmetne bjanko zadužnice i nepodmireno dospjelo potraživanje.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim , dok čl. 210. st. 2. OZ propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ.

5. Prijedlog ovršenika nije osnovan. Naime, intencija zakonodavca iz članka 210. OZ prilikom dodjeljivanja sudu takvih ovlasti nije i ne može biti preispitivanje valjanosti odluka donesenih u ovršnom postupku, već je intencija zakonodavca da sud onemogući i proglasi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava putem izravne naplate tražbine po Financijskoj agenciji nedopuštenim ukoliko bi takva tražbina primjerice bila već naplaćena, ili bi došlo do ukidanja ovršne isprave i sl., što u ovom postupku nije slučaj.

6. S obzirom da u konkretnom slučaju prijedlog ovršenika predstavlja žalbu protiv rješenja o ovrsi, a ovršenik je sadržajno istaknuo žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. točka 7., 9. i 10. OZ, na temelju odredbe čl. 52. st. 1. i 3. OZ, u svezi s odredbom čl. 210. st. 2. OZ, upućen je ovršenik na pokretanje parnice radi proglašenja spomenute izravne naplate nedopuštenom.

7. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ovoga zaključka.

U Zadru, 18. svibnja 2026.

Viši sudski savjetnik

Marin Vencl

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona)

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku

3. Financijskoj agenciji