Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-368/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača EU iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Sp-5716/2019-4 od 5. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika Republike Hrvatske i u odnosu na žalitelja potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Sp-5716/2019- 4 od 5. veljače 2020.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je otvoren i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača EU iz [adresa] (dalje; potrošač) te je potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike Republiku Hrvatsku, Elektromodul d.o.o., Croatia osiguranje d.d. Zagreb i Cornix-grupu d.o.o.
2. Protiv rješenja je žalbu podnio vjerovnik Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 , 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), koji propis se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) te članka 23. i čl. 79. o. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" br. 100/15, 67/18 i 36/22 – dalje ZSP).
3. Vjerovnik Republika Hrvatska u žalbi ističe da je sud nezakonito oslobodio potrošača od preostalih obveza za tražbinu koja se odnosi na isplaćene iznose privremenog uzdržavanja djeteta potrošača, budući da je potrošač presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1251/11 od 21. listopada 2014. obvezan isplatiti žalitelju iznos kojeg je isplatio na ime privremenog uzdržavanja djeteta potrošača. Ukazuje na sadržaj odredbe čl. 77. ZSP-a kojom je izričito propisano da se rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza potrošač ne može osloboditi zakonske obveze uzdržavanja djece. Navodi da je pitanje privremenog uzdržavanja propisano Zakonom o privremenom uzdržavanju ("Narodne novine" broj 92/2014), te da je čl. 25. tog Zakona utvrđeno pitanje subrogacije na način da isplatom iznosa privremenog uzdržavanja Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa. Stoga smatra da se u ovom slučaju primjenjuje odredba čl. 77. ZSP-a te da potrošač ne može biti oslobođen obveza plaćanja te tražbine.
4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, podredno rješenje preinačiti i odbiti prijedlog.
5. Prije svega treba navesti da je protiv istog prvostupanjskog rješenja prvotno žalbu podnijela Republika Hrvatska te Croatia osiguranje d.d. Zagreb, s tim što je Republika Hrvatska dostavila dvije sadržajno identične žalbe, od kojih je prva zaprimljena 12. veljače 2020., a druga 24. travnja 2020. Podneskom od 30. travnja 2020. Republika Hrvatska je izjavila da odustaje od žalbe podnesene 24. travnja 2020. pa je sukladno takvoj izjavi doneseno rješenje ovog suda poslovni broj Gž- 1022/2020 od 16. studenog 2022. kojim je utvrđeno da je Republika Hrvatska odustala od žalbe protiv rješenja od 5. veljače 2020. te je istim rješenjem odbijena kao neosnovana žalba vjerovnika Croatia osiguranje d.d. Zagreb.
6. Podneskom od 8. ožujka 2023. vjerovnik Republika Hrvatska je pojasnila da se izjava o odustanku od žalbe odnosila samo na kasniju žalbu, što da je uslijedilo nakon saznanja da je već prethodno podnesena žalba protiv prvostupanjskog rješenja (istog sadržaja) pa je predloženo odlučiti o žalbi podnesenoj 12. veljače 2020.
7. O prijedlogu vjerovnika je odlučeno kao o prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja u smislu čl. 339. ZPP-a pa je stoga predmetom ovog žalbenog postupka isključivo odlučivanje o žalbi Republike Hrvatske od 12. veljače 2020. protiv rješenja suda prvog stupnja od 5. veljače 2020.
8. Žalba vjerovnika Republike Hrvatske nije osnovana.
9. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je potrošač oslobođen od obveze plaćanja tražbine žalitelja.
10. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da potrošač ima evidentirane četiri neizvršene osnove za plaćanje koje po osnovi glavnice iznose 5.865,00 kn te više osnova koje je Financijska agencija (dalje: Fina) prestala izvršavati po čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 6/18 , 2/20, 46/20, 47/20 – dalje: ZPONS) koje zajedno s evidentiranim osnovama prelaze iznos od 20.000,00 kn. Nadalje utvrđuje da potrošač nije dostavio popis imovine pa da postoji presumpcija da je izjavio da nema imovine (čl. 79. c st. 3 ZSP-a), dok provjerom podataka iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje te podataka o imovini potrošača utvrđuje da ne postoji imovina potrošača iz koje bi se mogli namirivati vjerovnici budući da je potrošačev račun u blokadi duže od tri godine.
11. Stoga sud prvog stupnja ocjenjuje da su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 79. g. st. 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja pa donosi takvu odluku, te istovremeno oslobađa potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a. st. 2. ZSP-a, primjenom odredbe čl. 79. g. st. 4. ZSP-a.
12. Pravilno je ocijenjeno da su ispunjene pretpostavke za otvaranje i zaključenje ovog postupka, budući da je utvrđeno da vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa ne prelazi iznos od 10.000,00 kn , da je u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na dan otvaranja postupka bilo više evidentiranih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbine u iznosu od 20.000,00 kn, da potrošač ostvaruje minimalne prihode , da nije vlasnik nekretnina, vozila, pokretnina veće vrijednosti te da mu je račun u blokadi duže od tri godine, pa ove činjenice dostatno potkrjepljuju zaključak o nepostojanju imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.
13. Na žalbene navode vjerovnika Republike Hrvatske, treba odgovoriti da su točne tvrdnje žalitelja da se potrošač ne može osloboditi zakonske obveze uzdržavanja djece, što je izričito propisano čl. 77. st. 1. t. 1. ZSP-a. U žalbi se navodi da se tražbina vjerovnika Republike Hrvatske odnosi na iznos kojeg je potrošač obvezan isplatiti žalitelju, a koji je isplaćen na ime naknade za privremeno uzdržavanje djeteta potrošača, u skladu sa Zakonom o privremenom uzdržavanju("Narodne novine" broj 92/2014). Potrošač se doista ne bi mogao osloboditi ni obveze vraćanja iznosa kojeg je Republika Hrvatska isplatila umjesto njega kao obveznika uzdržavanja. Međutim, u nazočnom slučaju žalitelj nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se osnova za plaćanje odnosi upravo na taj slučaj, pa valja zaključiti da vjerovnik nije dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 77. st. 1. ZSP-a.
14. Zbog izloženog je valjalo žalbu vjerovnika Republike Hrvatske odbiti i rješenje suda prvog stupnja u odnosu na tu stranku potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Rijeci 18. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov-Kozomara
