Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26d
Poslovni broj: Gž Ovr-143/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 zastupanog po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković i Alen Pešušić u Zagrebu, protiv ovršenice FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Marti Marić, odvjetnici u [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3604/2025-1 od 11. studenoga 2025., dana 18. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3604/2025-1 od 11. studenoga 2025., osim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 46. st. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, dalje: OZ).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, donesenim otiskivanjem štambilja na prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 15. listopada 2025. bez obrazloženja, preuzet je ovršni zahtjev iz ovrhovoditeljevog prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe utemeljenog na čl. 5. st. 3. OZ-a te je određena predložena ovrha na novčanim sredstvima ovršenice temeljem ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-10338/2005 od 14. srpnja 2005., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 118,55 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, troškova ovršnog postupka određenih rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-10338/2005 od 14. srpnja 2005. u iznosu od 53,75 EUR-a, kao i troškova ovog ovršnog postupka određenih pobijanim rješenjem u iznosu od 885,46 EUR-a.
2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovršenica zbog svih zakonskih žalbenih razloga, te razloga iz čl. 50. (ispravno čl. 46.) st. 1. toč. 7. i 11. OZ- a, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje o ovrsi u cijelosti. Ovršenica u žalbi navodi da je tražbina ovrhovoditelja u zastari jer je ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha donesena 14. srpnja 2005. Daljnjim žalbenim navodima ističe da je predmetno potraživanje dug njezinog pokojnog supruga AM, da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-8185/2019-11 od 29. siječnja 2020. utvrđena njegovom nasljednicom u cijelosti, pa kako kao nasljednica za njegov dug odgovara do visine naslijeđene imovine, a ona je već u cijelosti isplati la naslijeđeni dio (što je utvrđeno i u postupcima vođenim pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Općinskom sudom u Karlovcu navedenim pod točkom IV. žalbe), to ovrhovoditelj nije ovlašten potraživati predmetni dug od nje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Obzirom da je ovrha pokrenuta prijedlogom za ovrhu na pokretninama ovršenika AM od 20. lipnja 2005., a pobijanim rješenjem prihvaćen je prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 15. listopada 2025., to se u ovom postupku primjenjuje Ovršni zakon (''Narodne novine'' 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, dalje: OZ/96).
6. Iako ovršenica pobija rješenje zbog svih zakonskih žalbenih razloga, što uključuje i bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim predmetima primjenjuje temeljem čl. 19. st. 1. OZ-a te utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba ovršnog postupka, a na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
7. Kako iz stanja spisa proizlazi da je ovrha na pokretninama ranijeg ovršenika AM obustavljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-7768/2018 od 30. siječnja 2019., te da nije moguća ni ovrha na novčanim sredstvima ranijeg ovršenika AM određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-11635/2018 od 9. siječnja 2019. prihvaćanjem prijedloga ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 14. prosinca 2018. obzirom je Financijska agencija prestala s izvršavanjem osnove jer je ovršenik AM umro (rješenjem istog suda poslovni broj Ovrv-11635/2018-13 od 24. studenoga 2023. utvrđen je prekid postupka zbog smrti ovršenika, te je isti nastavljen rješenjem poslovni broj Ovrv-11635/2018-16 od 3. listopada 2024., kojim je ujedno pozvana FM da preuzme ovršni postupak – opaska ovog suda), to je ovrhovoditelj imao pravo podnijeti prijedlog za određivanje ovrhe na drugom predmetu i sredstvu ovrhe jer ima nenamirenu tražbinu prema ovršenici, što ovršenica niti ne osporava već samo tvrdi da ju nije dužna podmiriti jer odgovara za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine, to je na temelju odredbe čl. 5. st. 3. OZ-a pravilno prvostupanjski sud udovoljio prijedlogu ovrhovoditelja odredivši provedbu ovrhe na drugom predmetu i sredstvu ovrhe i to na novčanim sredstvima ovršenice.
8. O žalbenim razlozima iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a, a kojima ovršenice ističe da je već u cijelosti isplatila naslijeđeni dio pa da više ne odgovara za dugove RM te da je predmetno potraživanje u zastari, nije ovlašten odlučiti ovaj sud, već će u nastavku postupka prvostupanjski sud odlučiti o tom žalbenom razlogu primjenom odredbe čl. 48. st. 3. OZ-a i uputiti ovršenicu na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
9. Ovdje valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1012/2020- 2 od 22. prosinca 2020. izrazio pravno shvaćanje da tužitelj koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenom u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući po tom rješenju, podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena , dok je u odlukama Rev- 1604/2018-2 od 8. siječnja 2019. i Rev-1153/2021-4 od 15. veljače 2022. izrazio pravno shvaćanje koje glasi: ''Ni jednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da tužba postaje nedopuštena. Dapače, iz odredbe čl. 62. st. 1. toč. 4. OZ (Ovršni zakon, Narodne novine broj 112/2012. i dr., dalje: OZ/12 – opaska ovog suda), prema kojoj nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostaloga ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe. Odredba čl. 56. st. 1. OZ razrada je navedene odredbe o protuovrsi, koja omogućuje tužitelju da u postojećem parničnom postupku već zahtijeva vraćanje onog što je ovršenik ovrhom dobio, time da se o nedopuštenosti ovrhe u parnici dalje odlučuje kao o prethodnom pitanju.
10. Iako će u ovom konkretnom slučaju tek biti donijeto rješenje o uputi u parnicu , prema shvaćanju ovog suda, citirana pravna shvaćanja Vrhovnog suda primjenjiva su i na ovaj konkretan slučaj. Ovršenica će, a nakon što je prvostupanjski sud odlučujući o žalbenim razlozima iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a uputi u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, moći postupajući po pravomoćnom rješenju o uputi u parnicu podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a obzirom da je ovrha na temelju rješenja o ovrsi već provedena i ovrhovoditeljeva tražbina namirena, tužbenim zahtjevom odmah i zatražiti da joj ovrhovoditelj vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom po pravilima o stjecanju bez osnove te da joj naknadi štetu koju je zbog toga eventualno pretrpjela (čl. 52. OZ/96).
11. Slijedom navedenog, žalbu ovršenice valjalo je odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 19. st. 1. OZ potvrditi prvostupanjsko rješenje, osim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i. 11. OZ-a.
U Varaždinu, 18. svibnja 2026.
Sutkinja
Amalija Švegović
