REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl.br. P-372/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice– specijalistice Sandre Pilato, u pravnoj stvari tužitelja ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika ĐES, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Petrić, odvjetnik u Poreču, radi isplate, dana 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku ĐES, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da isplati tužitelju CE, OIB [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], iznos od 1.287,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi: na iznos od 979,23 EUR počevši od 05. kolovoza 2018. pa do isplate te na iznos od 308,18 EUR počevši od 30. kolovoza 2017. do isplate.

II Tuženik je dužan isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 421,88 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je s tuženikom, kao direktorom trgovačkog društva Arlen turizam d.o.o. [adresa], sklopio ugovor o zastupanju kod pružanja usluga u domaćinstvu. Nakon stečaja navedenog društva posao da je nastavila voditi Agencija Arlen turizam koja da je preuzela sva prava i obveze društva, i koja da je i ranije djelovala u okviru poduzeća Arlen turizam i to za prodaju smještajnih usluga tužitelja u kapacitetu A2*** br. 1 , prema cijenama i uvjetima iz Aneksa toga ugovora koji aneks da tužitelj nije nikada dobio. Tuženik da je uredno plaćao račune tužitelju, iako sa zakašnjenjem, da bi prestao s plaćanjem izvršenih usluga 05. kolovoza 2017. kada da nije platio uslugu u iznosu od 7.378,00 kuna (sada 979,23 EUR) te uslugu od 30. kolovoza 2017. u iznosu od 2.322,00 kuna (sada 308,18 EUR) a koje da je tužitelj uredno naplatio od korisnika usluga u domaćinstvu tuženika ali nakon čega da je tuženik odbio te usluge platiti tužitelju iako je pozvan da to učini kao odgovorna osoba. Iako je firma tuženika došla u blokadu, tuženik da je nastavio i dalje poslovati preko svoje Agencije te stalno obećavao i to usmeno tužitelju, da će mu dug od ukupno 9.700,00 kuna on uredno platiti, jer da mu Agencija i dalje radi iako je upisna na drugo ime. Na taj način da je tužitelja držao u zabludi te mu zatajio da je u međuvremenu društvo otišlo u stečaj. Tužitelj da je tuženiku uputio opomenu preko odvjetnika Alena Kalčića i Nevena Švica 27. rujna 2018. a tuženik da mu je odgovorio dopisom od 17. listopada 2018., i to u ime društva koja da je već bilo u stečaju, da priznaje dug i da će dug tužitelju u iznosu od 9.700,00 kuna biti plaćen. Tužitelj da je protiv tuženika pokrenuo i kazneni postupak radi prevare ali prijava da je odbačena jer da tuženik nije osporavao svoju obvezu prema tužitelju već da je i kod ODO Pazin jasno priznao dug i svoju obvezu da će dug on osobno platiti tužitelju, što da međutim do danas nije učinio. S obzirom na to da tuženik i sada odbija isplatiti dug prema tužitelju kao umirovljeniku s malom mirovinom, a da i dalje preko svoje Agencije radi iste poslove, to da tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže istom isplatiti utuženi iznos.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako Arlen d.o.o. nije pravni slijednik niti je preuzeo daljnje poslovanje Arlen turizma odnosno da nakon stečaja nije imalo nikakav poslovni odnos s tužiteljem. Arlen turizam d.o.o. da je u 2017. godini bio u predstečajnoj nagodbi i da je poslovao pod otežanim uvjetima te da je poslovao do kraja rujna kada mu je Republika Hrvatska ponovno blokirala račun. U konačnici krajem 2018. godine tvrtka da je likvidirana od strane trgovačkog suda bez mogućnosti provedbe plana restrukturiranja. Tužitelja da se nije moglo dovesti u zabludu jer da je stečajni postupak javna pravna stvar u kojoj da se svaka radnja objavljuje na e- oglasnoj ploči Trgovačkog suda, što da su tužitelju mogli i trebali objasniti pravnici preko kojih mu je stigla opomena od 27. rujna 2018. godine. Agencija da nije bila upisana na drugo ime kako navodi tužitelj, Arlen d.o.o. da je poslovao i prije Arlen turizma i u 2018. da je bio upisan u upisniku turističkih agencija kod ureda za gospodarstvo istarske županije. Navodi da je točno da je Trgovačko društvo Arlen d.o.o. ostalo dužno tužitelju utuženi iznos od 9.700,00 kn i da je točno da je on kao odgovorna osoba bio rekao tužitelju da će nastojati vratiti dug makar u manjim ratama. Nažalost, radi nastale situacije s pandemijom i lošim poslovanjem, da nije bio u mogućnosti do danas to učiniti, trenutno da je nezaposlen i da nema načina vratiti tužitelju dug iz tvrtke Arlen turizam d.o.o. Ponovio je ponovo svoju slobodnu volju da ukoliko mu financijska situacija to dozvoli da će vratiti dug tužitelju, međutim, da on kao tuženik nije osobno dužan tužitelju već da je to dug njegovog trgovačkog društva.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da iz odgovora na tužbu jasno proizlazi kako je tuženik osobno priznao dugovanje i preuzeo to dugovanje, jer da ne proizlazi da je takvu izjavu dao u ime društva.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U dokaznom postupku pročitani su: opomena od 17. listopada 2018. (str. 3), Ugovor o zastupanju kod pružanja usluga u domaćinstvu (str. 4 -5), izvadak prometa za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 23. siječnja 2018 (str. 6-8), rješenje ODO Pazin (str. 9-10), izvadak Trgovačkog suda (str. 11), saslušana je svjedokinja CES te je izveden i dokaz saslušanjem stranaka.

6. Među strankama nije sporno da su tužitelj i trgovačko društvo Arlen turizam d.o.o. u vrijeme nastanka dugovanja bile u ugovornom odnosu. Nije sporno ni da trgovačko društvo Arlen turizam d.o.o. duguje tužitelju utuženi iznos.

6.1. Sporno je, međutim, i u ovom postupku valja utvrditi je li tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari odnosno je li isti (kao treća osoba) pristupio dugu Arlen turizam d.o.o. i na taj način pored dužnika Arlen turizam d.o.o., stupio u obvezu vratiti tužitelju utuženi iznos.

7. Člankom 101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) je propisano da ugovorom između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obvezu pored dužnika .

7.1. Takvim ugovorom kojim treći stupa u obvezu pored dužnika, ne dolazi do promjene dužnika, nego uz dužnika u pravni odnos prema vjerovniku ulazi i treća osoba. Budući da ZOO ne propisuje način sklapanja ugovora o pristupanju dugu, takav ugovor može biti sklopljen u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. U tom smislu je ugovor o pristupanju dugu neformalan ugovor.

8. Uvidom u rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu (str. 9 i 10) utvrđeno je da je odbačena kaznena prijava podnesena od strane oštećenika, ovdje tužitelja ĐE, protiv osumnjičenika, ovdje tuženika BES, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. Kaznenog zakona. Nadalje, iz obrazloženja proizlazi da je povodom zaprimljene prijave sačinjen zapisnik i da je ispitan osumnjičenik (ovdje tuženik), no takav zapisnik nije priložen spisu.

8.1. Suprotno kazivanju tuženika, imajući u vidu pritom i činjenicu da je postojanje duga td Arlen turizam d.o.o. prema tužitelju nesporno, iz navedenog rješenja ne proizlazi da je ovdje tuženik ĐES preuzeo dug ili pristupio dugu svog trgovačkog društva. U obrazloženju navedenog rješenja, a vezano za navod tužitelja da je iz istog vidljivo da je tuženik priznao dug, doista je navedeno da "osumnjičenik priznaje postojanje duga prema oštećeniku navodeći da je zbog lošeg poslovanja tvrtka teško zapala u financijske poteškoće budući da nije ostvaren planirani promet, pa je bilo više rashoda nego prihoda, što je imalo za posljedicu blokadu računa, a potom u konačnici otvaranje i zaključivanje stečajnog postupka nad njegovim trgovačkim društvom". Sud navedeno priznanje duga, međutim, tumači kao priznanje trgovačkog društva o postojanju duga toga društva prema tužitelju, što je u ovom postupku učinjeno nespornim.

9. Uvidom u dopis Arlen turizam d.o.o. (str. 3) potpisan od strane tuženika BE (u svojstvu direktora Arlen turizam d.o.o.), utvrđeno je da Arlen turizam d.o.o. potvrđuje dug prema ĐE u iznosu od 9.700,00 kn te navodi da ga zbog financijske blokade tada nije moglo podmiriti ali da se obvezuje isplatiti ga u cijelosti čim poslovne prilike to dozvole.

10. Saslušanjem svjedokinje CES utvrđeno je da ista nije imala saznanja o relevantnim činjenicama, budući da iz njezinog iskaza proizlazi je kao zaposlenik tuženika neposredno prisustvovala razgovorima stranaka (kada je tuženik govorio tužitelju da će mu isplatiti dug) no da joj nije poznato je li to govorio u svoje osobno ime ili u ime trgovačkog društva Arlen turizam d.o.o.

11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je godinama poslovao s Arlen turizam d.o.o., da su mu svi računi bili plaćeni osim dva zadnja računa koje iznose da mu duguje tuženik jer da mu je on osobno rekao da će to riješiti. Naveo je nadalje, u bitnom, da je iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu vidljivo da je tuženik priznao dug, da tužitelj u stečajnom postupku nije prijavio tražbinu prema Arlen turizam d.o.o. jer da za to nije znao te da mu tuženik nije nikada osobno plato nikakav iznos na ime dugovanja Arlen turizam d.o.o.

11.1. Iz tužbe proizlazi da tužitelj potražuje iznos od 1.287,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 979,23 EUR teče počevši od 05. kolovoza 2018. pa do isplate a na iznos od 308,18 EUR teče počevši od 30. kolovoza 2017. do isplate. Međutim, radi se o omašci u pisanju godine (2018. umjesto 2017. za iznos od 979,23 EUR) jer iz historijata tužbe proizlazi da se njegovo potraživanje odnosi na 2017. godinu, prije nego što je td Arlen turizam d.o.o. otišlo u stečaj.

12. Tuženik je u svom iskazu naveo da Arlen turizam d.o.o. duguje tužitelju utuženi iznos, da je Arlen turizam d.o.o. bilo u blokadi i da je 2018. otišlo u stečaj i nakon toga da više nije moglo vršiti uplate. Naveo je da nije nikada osobno priznao dug već da navedeno potraživanje u cijelosti odnosi na potraživanje prema Arlen turizam d.o.o. Iz iskaza tuženika ne proizlazi da je na njegovoj strani postojala volja za sklapanjem ugovora o pristupanju dugu. Naime, tuženik je naveo da priznaje postojanje duga Arlen turizam d.o.o., ali da nikada nije osobno priznao navedeni dug, da je u odgovoru na tužbu naveo da će ukoliko bude u mogućnosti vratiti dug tužitelju, ali da je to izjavio u ime td Arlen turizam d.o.o. Sud je iskaz tuženika ocijenio istinitim jer je iskazivao na vjerodostojan, logičan i uvjerljiv način te u skladu s ispravama u spisu.

13. Da bi sud prihvatio tužbeni zahtjev, tužitelj, jer je na njemu teret dokaza, mora dokazati da je s tuženikom sklopio ugovor o pristupanju sklapanjem kojeg je tuženik stupio u obvezu pored dužnika Arlen turizam d.o.o., isplatiti mu utuženi iznos.

14. Sukladno odredbi čl. 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

15. Sukladno odredi čl. 249. ZOO-a, volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava (2). Izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno (3).

16. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj Ugovor o zastupanju kod pružanja usluga u domaćinstvu nesporno sklopio s trgovačkim društvom Arlen turizam d.o.o., a da iz iskaza tuženika ne proizlazi da je izjava volje tuženika u svezi vraćanja duga društva tužitelju dana na način da se sa sigurnošću može zaključiti volja tuženika za sklapanjem ugovora o pristupanju dugu, na temelju odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), primjenom pravila o teretu dokazivanja, valjalo je odlučiti kao u tč. I izreke.

16.1. Tužitelj, dakle, nije dokazao da je tuženik pasivno legitimiran i kao takav u obvezi isplatiti mu utuženi iznos. Isti nije dokazao ni da je tuženik osobno priznao dug tužitelja i kao takav u obvezi vratiti ga, sukladno čl. 240. ZOO-a.

17. Odluka iz tč. II izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi parnične troškove. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, istom ne pripada ni pravo na trošak.

17.1. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu od 21. svibnja 2024. u iznosu od 37,50 EUR (sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje u tekstu: tarifa) te trošak zastupanja na ročištima od 11. srpnja 2024. i 5. studenog 2024. u iznosu od po 150,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. tarife), zajedno s PDV-om na navedene iznose od 84,38 EUR (Tbr. 46. tarife) što ukupno iznosi 421,88 EUR. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. tarife).

18. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Poreču, 18. svibnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužitelju, p.p.

- tuženiku p.p.