Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-33/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Cvitiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7165/2020 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7165/2020 od 19. srpnja 2024. u točkama I i II izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 7.697,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 3. rujna 2018. pa do isplate sve u roku od 15 dana, dok je u točki II izreke naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.790,90 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 19. srpn ja 2024. pa do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj u cijelosti osporava navode iz žalbe tuženika predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi te traži i naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za trajni invaliditet temeljem Police osiguranja od nezgode broj [broj police osiguranja] zaključenog između tuženika i Print Grupe d.o.o. s osiguranom svotom za slučaj trajnog invaliditeta u iznosu od 15.926,74 eura (200.000,00 kn), a među strankama nije sporno da je nastupio osigurani slučaj, tj. nastanak štetnog događaja temeljem kojeg je poslodavac tužitelja dostavio prijavu o ozljedi na radu, i o pretrpljenim ozljedama tužitelja, te da je tuženik nakon podnošenja tužbe izvršio isplatu nespornog dijela u iznosu od 8.228,81 eura (62.000,00 kn) te zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćeni iznos koja teče od 3. rujna 2018. do izvršenog plaćanja tako da u iznosu od 1.156,51 eur (8.713,72 kn) tako da tužitelju ukupni isplaćen iznos od 9.385,32 eura (70.713,72 kn).

6. Sporno je tijekom postupka da li je isplatom navedenog iznosa od 9.385,32 eura tužitelj namiren u cijelosti u odnosu na utuženo potraživanje naknade štete.

7. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja navodi da odgovornost tuženika proizlazi iz ugovornog osiguranja primjenom čl. 964. i čl. 965. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) te da se osiguravajuće društvo može pozivati na ekskulpacione razloge kao i poslodavac.

8. Utvrđeno je da je tužitelj doživio ozljedu na radu 29. svibnja 2018. i to u pogonu grafičke dorade, na uobičajenom mjestu rada i za vrijeme redovitog radnog vremena, kada je tužitelj stajao pored stroja i strojara koji je namještavao odnosno podešavao zaklopnu štancu za rad, da je tužitelj htio izvaditi oštancani arak sa stroja s bočne strane, a kako to nije učinio, da je tužitelj pokušao to napraviti sa druge strane i da se u tom trenutku štanca zaklopila.

9. Tužitelj stoga traži naknadu štete budući da je poslodavac bio osiguran policom osiguranja od posljedica nesretnog slučaja kod tuženika s obzirom na utvrđeni invaliditet. Radi utvrđenja da li je kod tužitelja kao posljedica osiguranog slučaja nastupio trajni invaliditet i u kojem iznosu, a sve prema Tablicama invaliditeta tuženika provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću iz kojeg je utvrđeno da su zbog povrede tužitelju amputirani svi prsti desne šake osim palca zbog zgnječenih dijelova šake, da su mu amputirane u cijelosti treća, četvrta i peta kost doručja, te dio druge kosti doručja, da je palac afunkcionalan i da postoji minimalna kretnja i da gotovo potpun ukočen, da kod tužitelja ne postoji ni funkcija ručnog zgloba i osim toga što postoji radijalna devijacija ručnog zgloba da u tom zglobu nema gotovo nema nikakvih kretnji. Prihvaćajući u cijelosti navedeni nalaz sud prvog stupnja je utvrdio da ukupan invaliditet tužitelja prema Tablicama sukladno Općim uvjetima za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (dalje Opći uvjeti) tuženika po točki 97.2 zbog gubitka kažiprsta invaliditet iznosi 12%, po točki 97.3 zbog gubitka srednjeg prsta 7%, po točki 97.4 zbog gubitka domalog i malog prsta za svaki prst 3% tj. ukupno 6%, po točki 98.3 zbog gubitka doručne kosti srednjeg domalog i malog prsta za svaku kost 2% što za tri kosti iznosi 6%, po točki 117.2 zbog ukočenosti ručnog zgloba u osovini podlaktice 20%, te po točki 129.2 zbog ukočenosti palca 15%. Stoga budući da je zbroj navedenih invaliditeta veći od invaliditeta koji je propisan točkom 95. koji je predviđen za gubitak šake smatra da treba primijeniti točku 95. Općih uvjeta Tablice pa da za gubitak šake invaliditet iznosi od 55%.

10. Navodi sud prvog stupnja da tužitelj nije izgubio cijelu šaku i da mu je ostao jedan prst ali da funkcionalno gledano tužitelj nema nikakvu funkciju desne šake, pa utvrđuje da invaliditet iznosi 55%.

11. Nadalje sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog tuženika da se provede novo medicinsko vještačenje iz razloga što je navedeni nalaz vještaka stručan, obrazložen i nepristran, te izrađen u skladu sa pravilima medicinskih znanosti, da je sukladno čl. 260. st. 1. i 2. ZPP-a vještak podnio nalaz i mišljenje usmeno i pisano te da je obrazložio na raspravi nalaz, da su izrađene tri pisane dopune osnovnog nalaza i da je vještak saslušan na raspravi 2. prosinca 2022. te da je otklonio sve prigovore tuženika. Stoga da nije postojao niti jedan razlog zbog kojeg se stručni i objektivni nalaz navedenog vještaka ne bi mogao prihvatiti u cijelosti. Stoga zaključuje da nema mjesta primjeni odredbe čl. 261. st. 3. ZPP-a jer da u nalazu navedenog vještaka nema nikakvih proturječnosti ili nedostataka te da stoga ne postoji nikakva osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja.

12. Slijedom navedenih utvrđenja, a primjenom čl. 7. st. 1. podstavak 2. Općih uvjeta osiguranja tuženika smatra da je utvrđen opseg obveze tuženika kao osiguratelja jer da tuženik kao osiguratelj kod nastanka nesretnog slučaja u smislu Općih uvjeta isplaćuje postotak od osiguranog iznosa svote za slučaj trajne invalidnosti koji odgovora postotku djelomične invalidnosti, ako je uslijed nesretnog slučaja nastupila djelomična invalidnost osiguranika. Stoga od navedene ugovorene svote osiguranja smatra da tužitelju pripada iznos od 7.697,92 eura pri čemu je sud uzeo u obzir da je tuženik isplatio s tog osnova tužitelju iznos od 9.385,32 eura (70.713,72 kn). Isto tako sud prvog stupnja navodi da je sukladno čl. 7. st. 3. Općih uvjeta tuženika propisano da ukupni postotak trajne invalidnosti iznosi preko 50% da se tada na svaki dio postotka trajne invalidnosti koji iznosi preko 50% priznaje dvostruki iznos naknade.

13. Slijedom obrazloženog zaključak je suda da bi bilo nepravično uskratiti tužitelju isplatu osigurane svote u cijelosti sukladno stupnju invaliditeta koji utvrđen od strane vještaka medicinske struke, umanjeno za isplaćeni dio osigurane svote jer su utvrđene odlučne činjenice, a to su da je osigurani slučaj nastupio sukladno čl. 921. ZOO-a, a prema kojoj odredbi se osiguratelj obvezuje korisniku osiguranja isplatiti naknadu ako nastane osigurani slučaj. Zaključak je suda prvog stupnja da je u navedenom predmetu utvrđen stupanj invaliditeta tužitelja te da tužitelj ima pravo na naknadu jer da mu tuženik i nakon isplate nespornog dijela nije isplatio cjelokupni iznos osigurnine u cijelosti, da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj Općih uvjeta tuženika i Tablice invaliditeta tuženika te da se na tužitelja ne primjenjuju one odredbe koje bi za tužitelja bile nepravične i pretjerano stroge, odnosno prema kojima bi se tužitelj lišio njemu pripadajućih prava.

14. Stoga da u odnosu na odredbe Općih uvjeta i Tablica invaliditeta na koje se tuženik poziva da se trebaju primijeniti, zaključuje da bi primjena tih odredbi prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja, a sve sukladno čl. 296. ZOO-a, a što se sve odnosi na odredbu toč. 122. Tablice invaliditeta tuženika te je prihvaćen način obračuna ukupnog invaliditeta na način koji je to pojasnio vještak.

15. Na navedeni iznos dosuđena je zakonska zatezna kamata sukladno čl. 1103. ZOO-a jer obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva, a to je 3. rujna 2018.

16. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, zatim na troškove medicinskog vještačenja tako da tužitelju priznaje na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.790,90 eura koji je dužan nadoknaditi tuženik.

17. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo posebno kada je utvrdio da su ništetni dijelovi Općih uvjeta i Tablica invaliditeta u toč. 122. i da ne postoji ovlaštenje suda kao ni vještaka da ne primjenjuje Opće uvjete i priležeću Tablicu. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo jer u situaciji kada je tužitelj bio osiguran kod poslodavca navedenom policom osiguranja od posljedica nesretnog slučaja te kada je zadobio ozljedu koja je nesporno prouzročila invalid itet tužitelja koji je nastao zbog oštećenja tkiva šake zbog čega je izvršena amputacija svih prstiju desne šake osim palca, amputirane su mu tri kosti doručja (treća, četvrta i peta) te dio druge kosti doručja desne šake, da postoji kod tužitelja amputacija gotovo cijele šake osim palca koji je afunkcionalan i gotovo potpuno ukočen te da ne postoji ni funkcija ručnog zgloba i da u tom zglobu gotovo nema nikakvih kretnji, pa da stoga s obzirom na priležeću Tablicu prema točki 97.2, 97.3, 97.4, 117.2, 98.3 i 95. Općih uvjeta sa tablicama, ukupni invaliditet iznosi 55%.

19. Stoga uzimajući u obzir da ozljeda kod tužitelja bila izvan njegova utjecaja, neovisno o njegovoj volji i postupanju, pa je sud prvog stupnja pravilno primjeno materijalno pravo kada je otklonio primjenu odredbe toč. 122. Tablice jer je za ocjenu ukupnog invaliditeta pravilno primijenio točku 95. Tablica.

20. Stoga je sud pravilno utvrdio da je navedena odredba koju nije primijenio protivnu načelu savjesnosti i poštenja i da je kao takva ništetna i to iz razloga jer su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa sudionici se dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja kako je to propisano u čl. 4. ZOO-a zbog čega je sud pravilno odbio primjenu pojedinih odredbi Općih uvjeta koji su u odnosu na drugu stranu (u ovom slučaju u odnosu na osiguranika odnosno tužitelja) nepravične i pretjerano stroge pa je stoga tuženik dužan ispuniti obvezu prema tužitelju na temelju police osiguranja od posljedica nesretnog slučaja i tužitelju isplatiti utuženu tražbinu.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je odluka o troškovima parničkog postupka donesena pogrešnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP - a jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio navedenu odredbu Zakona budući da je tužitelj uspio u cijelosti sa postavljenim tužbenim zahtjevom te stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelj uspio 75,8% obzirom na osnov i visinu i da tuženiku pripada navedeni parnični trošak u žalbi jer tuženik nije uspio u ovom postupku.

22. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio Tbr. 9.2. Tarife jer da je za pripremno ročište održano 3. ožujka 2021. i za ročište održano 11. rujna 2023. umjesto 100 bodova trebalo dosuditi 50 bodova jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio Tbr. 9.1. Tarife jer se na navedenim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari te se nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

23. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da podnesci od 21. svibnja 2021., 29. studenog 2022., 22. srpnja 2022., 25. srpnja 2022. i 26. rujna 2022. nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka pa da je sukladno čl. 155. ZPP-a ti troškovi tužitelju nisu trebali biti priznati. Ovo iz razloga što svi navedeni podnesci su bili potrebni radi vođenja ovog postupka i za koje sud prvog stupnja sukladno Tbr. 8. toč. 1. i 3. Tarife pravilno priznao naknadu u dosuđenim iznosima.

24. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I i II izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

25. Tuženik nije uspio u ovom postupku pa mu stoga ne pripadaju troškovi žalbenog postupka te je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke.

25. Isto tako niti tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na žalbu jer ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja postupka u okviru odredbe čl. 155. ZPP -a pa je stoga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 18. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić