Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž Ob-97/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Nediljki Radić, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tužene ZĐ, [adresa], radi razvoda braka, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-14/2026-4 od 24. veljače 2026., 18. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-14/2026-4 od 24. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem sud se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu temeljem odredbe članka 48. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, u vezi članka 3. Uredbe Vijeća (EU) broj : 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece.

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje jer smatra da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 3. Uredbe Vijeća (EU) broj: 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi za razvod braka naveo da je posljednje zajedničko prebivalište bračnih drugova bilo na adresi [adresa] u Saveznoj Republici Njemačkoj. Iz službene bilješke od 17. veljače 2026. proizlazi da je nepozvan pristupio tužitelj koji je naveo da su zaključili brak 8. siječnja 2025. da bi 15. siječnja 2025. zajedno otišli u Saveznu Republiku Njemačku i da su živjeli u [adresa] otprilike pet mjeseci i dvadeset dana, a da se vratio u Republiku Hrvatsku radi životnih teškoća dok je supruga ostala u Njemačkoj, te da je njihovo posljednje zajedničko uobičajeno boravište bilo u [adresa].

7. Sud je rješenjem poslovni broj P Ob-14/2024-2 od 3. veljače 2026. pozvao tužitelja da dostavi podatke o tome da u Republici Hrvatskoj ima uobičajeno boravište i da je isto imao najmanje godinu dana prije podnošenja zahtjeva, zatim o tome gdje tužena ima uobičajeno boravište i gdje su bračni drugovi imali posljednje zajedničko boravište.

8. Prema odredbi članka 48. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/217) nadležnost suda RH-a u stvarima koji se odnose na razvod ili poništaj braka određuje se prema poglavlju 2. Uredbe Vijeća EU broj 2019/1111 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka o bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (dalje: Uredba).

9. Dakle, u konkretnom slučaju treba primijeniti navedenu Uredbu o nadležnost u bračnim sporovima odnosno u pogledu tužitelja za razvod braka Odjeljak razvod, zakonska rastava i poništaj braka tj. članak 3. kojim je propisano da su u predmetima koji se odnose na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka nadležni sudovi države članice na čijem području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u trenutku podnošenja tužbe sud u Republici Hrvatskoj nema nadležnost.

11. Naime, nisu bili ispunjeni uvjeti propisani Uredbom po kojim bi sud u RH-a bio nadležan budući da stranke nisu državljani RH-a, posljednje zajedničko uobičajeno boravište stranaka bilo je [adresa], tužitelj nije imao najmanje godinu dana prije podnošenja sudu tužbe za razvod braka boravište u [adresa].

12. Za navesti je da sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP -a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP- a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Nediljka Radić