Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1245/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik - specijalist Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Ilić Radnić, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 26/I, protiv tuženice ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivu Juričku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Juričko i partneri d.o.o. u Splitu, Ćiril-Metodova 38, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4363/2019-41 od 24. ožujka 2025., 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4363/2019-41 od 24. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženice kao osnovana i preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4363/2019-41 od 24. ožujka 2025., tako da se rješava:

"Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.271.83 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 468,75 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos."

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 699,50 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci presude te je djelomično odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 8,57 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26.veljače 2017. do isplate, kao i u dijelu u kojem potražuje zateznu kamatu na iznose od 14,62 eura i 13,05 eura od 4.rujna 2018. do 3.listopada 2018. (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.740,58 eura a sa zateznim kamatama tekućima od 24.ožujka 2025 pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženica zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima. Žaliteljica potražuje trošak sastavljanja žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima tuženice predlažući da se njena žalba odbije kao neosnovana. Tužitelj je zatražio trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično je osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika stana u obiteljskoj kući anagrafske oznake [adresa], da mu tuženica, također suvlasnica te nekretnine, isplati iznos od 708,07 eura na ime polovice računa za potrošnju vode za razdoblje od 2014.-2019.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužitelja na isplatu iznosa od 708,07 eura, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.

8. Između stranka nije prijeporno da su tužitelj i tuženica nasljednici pok. TE na jednake dijelove, te da su nakon njegove smrti 2012. naslijedili dio obiteljske kuće anagrafske oznake [adresa] u [adresa], koji naslijeđeni dio u naravi predstavlja stan u prizemlju i stan na prvom katu obiteljske kuće. Nadalje, nije sporno niti to da je tužitelj u posjedu i stanuje u stanu na prvom katu kuće, s tim da je u razdoblju od 2014.-2017. tužitelj dao taj stan u najam, tako da su u tom razdoblju u stanu bili najmoprimci. Nije sporno niti to da nakon prestanka najma i obnove stana tužitelj stanuje u stanu na prvom katu sa suprugom i kćerkom, dok tuženica stanuje u prizemlju kuće. Pri tome je nesporno i da se obiteljska kuća u kojoj stanuju tužitelj i tuženica sastoji od prizemlja u kojem se nalazi stan u kojem stanuje tuženica, prvog kata na kojem se nalazi stan u kojem živi tužitelj s obitelji, drugog kata na kojem se nalazi stan u kojem stanuje NE i potkrovlja u kojem se nalaze dva stana koji pripadaju obitelji NE. Isto tako, neprijeporno je da se glavno mjerilo za potrošnju vode za stan u prizemlju i na prvom katu nalazi u dvoru i glasi na ime tužitelja, koji se kod tvrtke Vodovod i kanalizacija d.o.o. vodi pod šifrom kupca broj 164307, dok obitelj NE ima odvojeno mjerilo za vodu.

8.1. Sporna je u ovom postupku osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8.2. Iz spisa i pobijane odluke proizlazi da su računi za vodu glasili na ime tužitelja, iako je isporučenu vodu koristila i tuženica, kao što proizlazi i da je tužitelj plaćao račune za potrošnju vode u utuženom razdoblju od 2014. -2019. u cjelokupnom iznosu, a tuženica tvrdi da nije sudjelovala u podmirenju računa za vodu u utuženom razdoblju.

8.3. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda prema kojem se, iako su suvlasnici prema članku 38. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. – u daljnjem tekstu: ZV ) dužni podmirivati troškove koji terete stvar u suvlasništvu sukladno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, navedena odredba ne može primijeniti u ovom slučaju. Naime, navedena obiteljska kuća nije etažirana, kao što nisu riješeni ni suvlasnički udjeli svakog pojedinog suvlasnika. Budući da su tužitelj i tuženica naslijedili pok. TE na jednake dijelove, u konkretnom slučaju mora primijeniti odredba članka 36. stavka 2. ZV-a prema kojoj se u sumnji smatra da su suvlasnički dijelovi jednaki. Stoga je obveza tuženice na podmirenje troškova za potrošenu vodu, koju je ista nesporno trošila za utuženo razdoblje, i to polovicu troškova sukladno zakonskoj presumpciji o jednakim suvlasničkim dijelovima.

8.4. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva za istaknuti je, kako je tužitelj dokazao postojanje računa za potrošnju vode, visinu računa, razdoblje potrošnje vode na koje se odnose računi i koje je račune tužitelj platio, s tim što tužitelj potražuje polovicu svakog pojedinog iznosa ili ukupno 699,50 eura.

8.5. Kako je utvrđeno i to da u stanu u prizemlju predmetne kuće postoje dva interna brojila, koji bilježe količinu potrošene vode samo za taj stan u prizemlju to je pravilno prvostupanjski sud naveo da je tuženica kroz cijelo utuženo razdoblje mogla očitati mjesečnu potrošnju vode i platiti razmjerni dio računa, ili tužitelju ili pružatelju usluge Vodovodu i kanalizaciji d.o.o. Neosnovan je i žalbeni navod tuženice glede tijeka zateznih kamata na pojedine račune, jer se tuženica iz naprijed navedenih razloga ima smatrati nepoštenim stjecateljem, sve sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), pa je dužna platiti i zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog računa do isplate, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje, u čiju ocjenu i pravilnost ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti, jer se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom prvostupanjskom presudom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženicu za isplatu utuženog iznosa u cijelosti.

9.1. Dakle, presudu donesenu u postupku kojim završava spor male vrijednosti nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbeni navodi tuženika istaknuti u tom pravcu nisu dopušteni.

10. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženice glede dijela dosuđenog troška parničnog postupka.

10.1. Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 3. listopada 2022., iako se u istom ponavljaju navodi iz ranijeg tijeka postupka, pa se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tarifnog br. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kao i trošak sastava podneska od 9. prosinca 2024.g., iako isti nije dostavljen sudu u zakonskom roku od osam dana prije zakazanog ročišta (ročište je održano 11. prosinca 2024.), a u istom je uređen tužbeni zahtjev, koju radnju je tužitelj mogao obaviti i na ročištu od 11. prosinca 2024., zbog čega navedeni podnesci nisu, po ocjeni ovog suda, bili potrebni za vođenje parničnog postupka. Isto tako, na ročištima održanim 19. listopada 2022. i 27. studenog 2024. nije se raspravljalo o procesnim pitanjima, već su ista odgođena bez raspravljanja, pa tužitelju sukladno Tbr. 9. točki 5. za ista pripada 25% naknade, odnosno po 18,75 bodova, a ne po 37,5 bodova koliko mu je priznato za te radnje u pobijanoj odluci.

10.2. Slijedom navedenog, tužitelju je trebalo priznati ukupno 487,5 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura daje iznos od 975,00 eura, i uz uvećanje za 25% PDV-a daje iznos od 1.218,75 eura. Na taj iznos treba nadodati trošak plaćene pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 eura, tako da je tužitelju priznat ukupan trošak od 1.271,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, dok je odbijen njegov zahtjev za naknadu preostalog parničnog troška u iznosu od 468,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

11. Žaliteljici ne pripada trošak žalbenog postupka jer je uspjela sa žalbom samo glede dijela troška parničnog postupka, a ne i glede odluke o glavnoj stvari, pa joj po ocjeni ovog suda zbog toga nisu nastali posebni troškovi, dok .je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu odbijen jer isti po ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje parnice.

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a, članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovih odluka.

U Splitu 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Šimičić