Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-243/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužiteljice PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik GV, suprug tužiteljice, protiv tuženika KV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Maciček, odvjetnica u Zagrebu, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-19/2024 od 4. studenog 2025., 18. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp -19/2024 od 4. studenoga 2025. u točkama II i III izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da se dopušta preinaka tužbe koju je tužiteljica učinila podneskom od 8. travnja 2024. dok je točkom II izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je ona bila u posljednjem mirnom posjedu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je tuženik smetao tužiteljicu u posjedu predmetne nekretnine na način da je ostavio parkirno vozilo Renault Megan registarske oznake [registarska oznaka] na toj nekretnini i da je time onemogućio tužiteljicu u parkiranju vozila i da se naloži tuženiku da uspostavi posjedovno stanje koje je bilo prije izvršenog smetanja i da ukloni navedeno vozilo te da se suzdrži od svakog daljnjeg smetanja posjeda. Nadalje odbija tužbeni zahtjev tužiteljice da je tuženik 12.-13. ožujka 2024. odrezao penjačicu koja se zove Te-comu (Trubastir P) na visini od 20 cm i da je time izvršio smetanje posjeda, te da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. U točki III izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 651,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 4. studenog 2025. pa do isplate u roku od 15 dana.

3. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i da se obveže tuženika da joj nadoknadi troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava navode žalbe tužiteljice predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i rješenje suda u pobijanom dijelu potvrdi te traži i naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice je utvrđenje da je bila u posljednjem mirnom posjedu [katastarska čestica] te da joj je tuženik smetao u posjedu te nekretnine na način da je 30. siječnja 2024. ostavio parkirano vozilo reg. oznake. [registarska oznaka] na predmetnoj nekretnini i time onemogućio tužiteljici parkiranje svog vozila, te zahtjev da se tuženiku naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni navedeno vozilo i da se suzdrži od daljnjeg smetanja posjeda, te da je tuženik 12 -13. ožujka 2024. odrezao penjačicu Tecomu iznad zemlje i time izvršio smetanje posjeda.

7. Tijekom postupka je sporna aktivna legitimacija tužiteljice, zatim tko je bio u posljednjem mirnom posjedu navedene nekretnine i da li je počinjeno smetanje posjeda u vidu ostavljanja parkiranog vozila i odrezivanja navedene biljke, te tko je počinio taj čin smetanja posjeda.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice kada tuženik tvrdi da tužiteljica ne vozi auto te da nikada nije niti vozila aute, da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetne nekretnine neovisno o tome šta ne vozi auto . Utvrđuje sljedeće činjenice; da su tužiteljica i GV upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela, da je MUP VIII Policijska postaja 8. veljače 2024. izdala Potvrdu povodom intervencije koju je zatražio GV iz razloga što je tužiteljica tvrdila da je na njezinom posjedu ispred kuće parkirano osobno vozilo Renault Megan oznake [registarska oznaka] i da je vlasnik vozila tuženik. Uvidom u fotografije koje se nalaze na listu 71,72,73,82,83,84,93,94 i 25 utvrđuje da se u različitim razdobljima koji su navedeni na fotografijama na predmetnoj nekretnini ispred ulaza u kuću nalazi parkirano predmetno vozilo, da je ispred ulaza u kuću stavljena metalna ograda sa lancem a ispred nje određeni stupovi odnosno kasnije metalna ograda, da se na predmetnoj nekretnini nalazi odrezana biljka koja je predmetom ovog postupka, da je uvidom u potvrdu MUP-a VIII Policijske postaje Zagreb od 27. ožujka 2024. utvrđeno da je GV zatražio intervenciju policije, da je to prilikom zatečena tužiteljica koja je izjavila da je tuženik u jutarnjim satima 12/13. ožujka 2024. posjekao ukrasnu biljku penjačicu, da iz rješenja Općinskog kaznenog državnog odvjetništva od 29. siječnja 2025. proizlazi da je tuženiku određena mjera opreza i zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze i to prema tužiteljici i GV, da je uvidom u spise pod poslovnim brojem Psp-61/2023 utvrđeno da se vodi postupak u pravnoj stvari tužitelja GV protiv tuženika zbog smetanja posjeda dok da se vodi postupak pod posl. br. Psp-108/23 u pravnoj stvari tužitelja ĆV protiv tuženika GV zbog smetanja posjeda te da se vodi pod posl. br. Psp -139/2024 postupak tužiteljice protiv tuženika radi smetanja posjeda i da u tim predmetima nisu donesene odluke o tužbenim zahtjevima.

9. Analizom iskaza saslušanih svjedoka te njihovom ocjenom u okviru odredbe čl. 8. ZPP-a sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke bile u suposjedu predmetne nekretnine prihvaćajući iskaze supruge tuženika i svjedoka PVJ koji je vidio da su stranke parkirale vozila na predmetnoj nekretnini.

10. Stoga sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 24. st. 1. ZV -a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) navodi da suposjednik je ovlašten štititi svoj suposjed od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti te da suposjed postoji kad stvar posjeduje više osoba i da svi suposjednici imaju istodobno posjed iste stvari ali je posjed svakog suposjednika ograničen jednakim posjedom ostalih suposjednika. Dakle, da svaki od suposjednika samostalno izvršava posjed pri čemu "faktična vlast" ostalih posjednika konkurira s njegovim izvršavanjem posjeda.

11. Zaključak je suda prvog stupnja da s obzirom na utvrđenu činjenicu da su stranke naizmjenično koristile parkirno mjesto na navedenoj nekretnini za parkiranje svojih vozila te da tužiteljica kao suposjednica nije dokazala da ju je tuženik u potpunosti isključio od dotadašnjeg suposjeda ili joj bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti već da je tužiteljica nakon predmetnog događaja u potpunosti ogradila predmetno parkirno mjesto a što je potvrdila u svom iskazu. Stoga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila zaštitu posljednjeg stanja suposjeda.

12. Sud prvog stupnja također odbija i tužbeni zahtjev koji se odnosi na smetanje posjeda u vidu rezanja navedene biljke jer da tužiteljica provedenim dokazima nije dokazala da je tu radnju napravio tuženik.

13. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.

14. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a odnosno povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a kada navodi da sud prvog stupnja ne daje razloge o tome da su stranke bile suposjednici predmetne nekretnine jer da su naizmjenično parkirale na predmetnoj nekretnini.

16. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza pravilno utvrdio da su stranke suposjednici predmetne nekretnine te je primjenom odredbe čl. 24. st. 1. ZV-a koji propisuju da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktičke vlasti, utvrdio da tuženik kao suposjednik nije isključio tužiteljicu iz dotadašnjeg suposjeda niti joj je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti jer je utvrđeno da su naizmjenično u suposjedu predmetne nekretnine bile stranke koje su naizmjenično parkirale vozilo na predmetnoj nekretnini.

17. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja ponašanje tuženika trebao utvrditi kao samovlasno smetanje posjeda ili suposjeda jer da iz samog iskaza tuženika proizlazi da je njegovo vozilo bilo mjesecima parkirano na predmetnoj čestici što su potvrdili i svjedoci NV i ZV jer je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da su stranke bili suposjednici predmetne nekretnine i da tuženik nije potpuno isključio tužiteljicu od dotadašnjeg suposjeda niti joj je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

18. S obzirom na izloženo nisu ni osnovani žalbeni navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 24. st. 1. ZV -a jer da nije pravilno utvrdio posljedni mirni suposjed stranaka a nit čin smetanja, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 24. st. 1. ZV-a kada je utvrdio posljednji mirni suposjed stranaka te da tuženik radnjama parkiranja vozila nije isključio tužiteljicu od dotadašnjeg suposjeda niti joj je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

19. Sud prvog stupnja je također pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primjenio materijalno pravo kada je odbio tužiteljicu sa zahtjevom da se utvrdi čin smetanja posjeda na predmetnoj nekretnini na način da je tuženik prerezao navedenu biljku jer je pravilno utvrdio da tužiteljica nije dokazala da je to učinio tuženik.

20. Tužiteljlica posebno ne navodi razloge pobijanja odluke o troškovima panričnog postupka koja je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te je visina troškova pravilno odmjerena sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa)

21. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljice kao neosnovano je trebalo odbiti i pobijano rješenje u točki II i III izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja. Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano u točki I izreke ostaje neizmijenjeno.

22. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije usp jela u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja. Isto tako tuženiku nisu priznati troškovi odgovora na žalbu jer ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka pa je stoga primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Filka Pejković