Poslovni broj: Us I-1185/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja OŽ, Rz. KŽ br. 164., 31010 Banja kod Peći, Republika Kosovo, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, radi prava na razmjerni dio starosne mirovine, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) ŽŽ (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi priznanja prava na razmjerni dio starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 17. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 18. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 140-02/25-03/03134785478, Urbroj: 341-99-06/2-25-26 od 25. ožujka 2025.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/25-03/03134785478, Urbroj: 341-99-06/2-25-26 od 25. ožujka 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 140-02/24- 03/03134785478,, Urbroj: 341-05-06/2-24-9357 od 27. studenog 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1956., za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.
2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu smatra da je osporavano drugostupanjsko rješenje nezakonito. Navodi naime da su povrijeđena njegova prava iz mirovinskog osiguranja sukladno članku 33. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZOMO) i temeljem međunarodnih ugovora sklopljenih između Republike Hrvatske i sljednica bivše SFRJ, osobito Republike Srbije i Republike Kosovo. Tužitelj ističe da tijekom postupka nije imao mogućnost pribaviti potpunu dokumentaciju o radnom stažu iz Republike Srbije zbog ratnih okolnosti, no, da je unatoč tome dostavio radnu knjižicu i potvrdu srpskog nositelja SRB/HR 205 od 7. studenog 2024. a kojom da potvrđuje radni staž. Ističe i da je bio zaposlen u Kazneno-popravnom domu u Istoku (Kosovo) od 1. travnja 1982. do 13. travnja 1999., a što da je utvrđeno u postupku. Predlaže da se njegova tužba usvoji, osporavano drugostupanjsko rješenje poništi i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode iznesene u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik smatra da tužba nije osnovana te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.
4.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužitelj je na raspravu ustrajao u navodima tužbe te je u spis predao Odluku za osnivanje radnog odnosa izdanu od Kazneno popravnog doma Gurakovac, Republike Srbija. Naveo je da nema druge dokumentacije te da nije u posjedu radne knjižice. Predložio je da se rasprava zaključi.
6.Tuženik je po svom opunomoćeniku ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja dodajući da dokument dostavljen po tužitelju nije od utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari.
7.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
8.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.
9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10.Iz podataka spisa je razvidno da je zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine podnesen dana 17. lipnja 2024. nadležnoj ustanovi u Republici Hrvatskoj.
11.U postupku koji je prethodio ovom sporu je utvrđeno da je tužitelj rođen **.**.1956. da mirovinski staž istoga u Republici Hrvatskoj, prema članku 24. ZOMO- a ukupno iznosi 3 godine, 00 mjeseci i 25 dana; da je od nadležnog nositelja mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji, zatražen podatak o stažu osiguranja tužitelja u razdoblju od 01. travnja 1982. do 13. travnja1999. za vrijeme osiguranja u Republici Kosovo te da prema pribavljenim podacima (obrazac SRB/HR 205 od 7.11.2024.) tužitelj nema navršenog staža osiguranja.
12.Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen jer ne ispunjava uvjete iz odredbe članka 33. ZOMO-a. Tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.
13.Tužitelj u tužbi smatra da je osporavanim drugostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu odnosno odredba članka 33. ZOMO-a te mjerodavni međudržavni ugovor.
14.Prigovori tužitelja nisu osnovani.
15.Naime, odredbom članka 33. ZOMO-a propisano je da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.
16.Odredbom članka 10. stavka 1. Općeg administrativnog sporazuma za provedbu Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 10/2003) propisano je da su nadležni nositelji država ugovornica obvezni međusobno se obavještavati o svakom zahtjevu za davanje i o svim činjenicama koje su važne za ostvarivanje prava i utvrđivanje visine davanja, pri čemu dostavljanje podataka na utvrđenoj dvojezičnoj tiskanici zamjenjuje dostavljanje izvorne dokumentacije.
17.Za područje Republike Kosova i dalje vrijede odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 14/01 – u daljnjem tekstu: Ugovor). Ovo stoga što Republika Hrvatska s Republikom Kosovo za sada nema zaključen ugovor o socijalnom osiguranju, pa se, kako to i tuženik pravilno navodi, staž navršen na području druge države ne može pribrojiti pri utvrđivanju uvjeta za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu.
18.Iz prednjih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da prema tiskanici SRB/HR od 7. studenog 2024. tužitelj u Republici Srbiji nema navršenog staža osiguranja. Stoga navodi tužitelja te Odluka o zasnivanju radnog odnosa donesena od Republike Srbije, Autonomne Pokrajine, Kazneno popravnog doma Gurkovac, na koju se tužitelj poziva, nije od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari. Sam tužitelj je na raspravi naveo da nije u posjedu radne knjižice te da nema druge dokumentacije.
19.Nadalje je činjenica da tužitelj u Republici Hrvatskoj ima ukupno navršeni mirovinski staž od staž iznosi 3 godine i 25 dana.
20.Slijedom svega navedenog su javnopravna tijela pravilno utvrdila da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava tužitelju na razmjerni dio starosne mirovine prema članku 33. ZOMO-a.
21.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir citirane odredba ZOMO-a kao i sva prednja utvrđenja, ovaj sud ocjenjuje osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilnim i zakonitim. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
22.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 18. svibnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.
