Poslovni broj: Us I-1745/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužiteljice SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) SOK (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 17. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tuženika a u odsutnosti tužiteljice, dana 18. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 140-02/24-03/05121599480, Urbroj: 341-99-06/2-24-5937 od 21. svibnja 2025.
Obrazloženje
1.Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-23 od 4. srpnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2488/2025 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Splitu. Kod ovog suda predmet je zaveden pod poslovnim brojem Us I-1745/2025.
2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/24-03/05121599480, Urbroj: 341-99-06/2-24-5937 od 21. svibnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: UP/I 140-02/24- 03/05121599480, Urbroj: 341-25-06/2-24-144692 od 19. veljače 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
3.Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljici, rođenoj **.**.1959., određena, počevši od 16. studenog 2022., starosna mirovina u svoti od 102,76 eur mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu . Umjesto ove mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 175,20 eur mjesečno. Isplata mirovine pripada od 16. studenog 2022, a isplaćivat će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Svota mirovine određena ovim rješenjem obračunat će se sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u Zagrebu, broj: 321030 od 26. studenog 2022.
4.Tužiteljica u tužbi, pobijajući navedeno drugostupanjsko rješenje, navodi da nije pravilno utvrđeno razdoblje od 17. travnja 1987. do 28. studenog 1991., da joj je 28. studenog 1991. u ratu uništena njena kemijska čistionica a do tada da je normalno radila. Ističe nadalje da je dug za mirovinsko nakon navedenog datuma otpisan, da nije radila a da je terećena za uplatu doprinosa. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi.
5.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica u bitnome ponavlja navode iznese u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik smatra da tužba nije osnovana te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Smatra da je isto na zakonu utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
6.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
7.Tužiteljica na raspravu nije pristupila, iako uredno pozvana, a svoj izostanak nije opravdala. Stoga je rasprava održana u odsutnosti iste.
8.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja
9.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
10.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.
11.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je tužiteljici rješenjem prvostupanjskog tijela od 26. studenog 2022. priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 16. studenog 2022. te joj je određena isplata predujma sukladno članku 131. ZOMO-a.
13.Predmetni upravni postupak za određivanje starosne mirovine tužiteljici pokrenut je po službenoj dužnosti sukladno članku 131. stavak 2. ZOMO-a.
14.Iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja odnosno iz podataka spisa tuženog tijela je razvidno:
-da je tužiteljica rođena **.**.1959. te da je do 16. studenog 2022. navršila 63 godine života;
-da mirovinski staž tužiteljice prema članku 24. do 31. ZOMO-a, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu do 16. studenog 2022. iznosi ukupno 17. godina, 02 mjeseca i o2 dana (u razdoblju od 18.10.1978. do 06.04.1985., od 16.05.1985. do 25.12.1985., od 03.11.1986. do 16.03.1987., od 01.06.2002.do 20.10.2008., od 11.02.2013. do 10.06.2013., od 01.03.2018. do 31.08.2018., od 20.05.2019. do 19.11.2019. i od 02.12.2019. do 30.11.2021.):
-da je tužiteljica u Republici Sloveniji navršila razdoblja osiguranja od 9. kolovoza 1976. do 17. listopada 1978. u trajanju od 2 godine, 2 mjeseca i 9 dana (prema tiskanicama E 205 SI od 27.02.2023. i P5000 od 24.12.2024.);
-da slijedom navedenog ukupna razdoblja osiguranja prema članku 6. Osnovne uredbe iznose 19 godina, 04 mjeseca i 11 dana, ukupno iznosi 19 godina, 4 mjeseca i 11 dana;
-da je tužiteljica dana 16. studenog 2022. ispunila uvjete za određivanje starosne mirovine prema odredbi članka 180. ZOMO-a (na temelju razdoblja osiguranja navršenih u Republici Hrvatskoj – samostalna mirovina te na temelju ukupnih razdoblja osiguranja navršenih u Republici Hrvatskoj i u Republici Sloveniji – razmjerni dio mirovine);
-da je prvostupanjskim rješenjem tužiteljici određena starosna mirovina počevši od 16. studenog 2022. a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja; da je tužiteljica na to rješenje izjavila žalbu (koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe) a koja žalba je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.
15.Sporna je zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja.
16.Tužiteljica naime smatra da joj nije dobro utvrđen hrvatski mirovinski staž u razdoblju od 17. travnja 1987. do 31. svibnja 2002.
17.Navedeni prigovor tužiteljice nije osnovan.
18.Naime, odredbom članka 26. stavkom 1. ZOMO je propisano da se osiguranicima iz članaka 10. do 13., članka 15., članka 16. i članka 18. stavaka 1. do 3. ovoga Zakona staž osiguranja utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu.
19.Odredbom članka 110. ZOMO propisano da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuje na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.
20.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi da doprinosi za mirovinsko osiguranje tužiteljice za sporno razdoblje nisu uplaćeni.
22.Naime, za reći je da je na stranici 40. radne knjižice registarski broj [registarska oznaka]/76 navedeno da doprinosi za mirovinsko osiguranje nisu podmireni 16.05.2002. za razdoblje zaposlenja od 17.04.1987. do 31.05.2002. (str.8.). Osim toga rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb od 18. veljače 2011. je u izreci pod II. utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu doprinosa , tužiteljice – dužnika, a koji je na dan 01. siječnja 2011. iznosio 95.070,68 kn , i to: u točki 1. doprinos za mirovinsko osiguranje - za osiguranike po osnovi za koje obvezu doprinosa utvrđuje Porezna uprava rješenjem, prema propisanoj mjesečno osnovici, (šifre prihoda 8214) za razdoblje od 17.04.1987. do 31.12.2000. godine i to: glavnica u iznosu od 7.722,22 kune i kamata u iznosu od 59.000,65 kuna , što ukupno iznosi 95.070,68 kuna. Nadalje, rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave , Područnog ureda Zagreb, Ispostava Zagreb-Trešnjevka od 01.03.2013. je u izreci pod II.točki 1. utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu doprinosa tužiteljice - dužnika koji je na dan 01.01.2013. iznosi ukupno 23.474,87 kuna i to : doprinos za mirovinsko osiguranje – za osiguranike po osnovi za koje obvezu doprinosa utvrđuje Porezna uprava rješenjem , šifra vrste prihoda 8214, za razdoblje od 01.01.2001. do 31.12.2002. godine i to glavnice u iznosu 7.722,22 kn i kamata 15.752,65 kn , što ukupno iznosi 23.474,87 kn.
23.Kako iz prednjih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu doprinosa za razdoblje osiguranja po osnovi obavljanja druge samostalne djelatnosti tj. za razdoblje od 17.04.1987. do 31.12.2001. i od 01.01.2002. do 31.05.2002., to za navedeno razdoblje doprinosi za mirovinsko osiguranje nisu uplaćeni, radi čega se, kako to i tuženik pravilno navodi, navedeno razdoblje ne može uračunati u staž osiguranja. Ovo stoga jer je odredbom članka 37. stavka 8. ZMO-a propisano da osiguranik iz članka 26. ovoga Zakona, koji nije uplatio u cijelosti dužne doprinose za mirovinsko osiguranje za čitavo razdoblje provedeno u osiguranju, može ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu ako ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je uplaćen doprinos. Ostvarivanjem prava na mirovinu ne prestaje obveza plaćanja dospjelih doprinosa za razdoblje provedeno u osiguranju za koje doprinos nije uplaćen.
24.Tužiteljica nije dostavila dokaze niti predložila izvođenje relevantnih dokaza koji bi upućivali na to da su doprinosi za mirovinsko osiguranje za sporno razdoblje uplaćeni. Dokumentacija koju je priložila uz tužbu prileži spisu tuženog tijela te je ista razmatrana prije donošenja osporavanog rješenja.
25.Obzirom na sve navedeno te imajući u vidu citirane odredbe ZOMO -a kao i to da iz prednjih utvrđenja proizlazi da je tužiteljica ostvarila ukupno 19 godina, 04 mjeseca i 11 dana, mirovinskog staža, ovaj sud smatra da je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem pravilno odbio žalbu tužiteljice na prvostupanjsko rješenje od 19. rujna 2024. kojim je tužiteljici određena, počevši od 16. studenog 2022., starosna mirovina u svoti od 102,76 eur mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu a umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 175,20 eur mjesečno.
26.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene odredbe ZOMO-a te sva prednja utvrđenja, ovaj sud ocjenjuje da je osporavano drugostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito jer u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi utjecala na rješavanje ove upravne stvari te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
26.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 18. svibnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužiteljici,
-tuženiku,
-u spis.
