Poslovni broj: Us I-588/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužiteljice AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Saneli Džuzdanović Ligutić, odvjetnici u Splitu, Dubrovačka 65, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) SU (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 18. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 140-02/24- 03/03306677671, Urbroj: 341-99-06/2-24-6474 od 10. veljače 2025. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, Klasa: UP/I 140-02/24-03/03306677671, Urbroj: 341 19-06/2-24-9209 od 11. rujna 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/24-03/03306677671, Urbroj: 341-99-06/2-24-6474 od 10. veljače 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, Klasa: UP/I 140-02/24- 03/03306677671, Urbroj: 341 19-06/2-24-9209 od 11. rujna 2024.(dalje: prvostupanjsko rješenje).
2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem je uvažena žalba tužiteljice te je tužiteljici, rođenoj **.**.1961., priznato pravo na razmjerni dio prijevremene starosne mirovine od 01. travnja 2024. u svoti od 40,79 eur mjesečno. Određeno je da se umjesto te mirovine određuje najniža mirovina u svoti od 150,47 eur mjesečno, ali bez isplate za tužiteljicu jer ima prebivalište u [adresa]. Od 1. srpnja 2024. mirovina iznosi 43,82 eur mjesečno. Isplata mirovine pripada od 1. travnja 2024., od prvog slijedećeg dana nakon prestanka osiguranja, a isplaćivat će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Određeno je i da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.
3.Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu u bitnome navodi kronologija postupanja u upravnom postupku koji je prethodio ovoj tužbi. Navodi se da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe se naime da je u postupku nesporno utvrđeno kako je tužiteljica ostvarila radni staž u RH i to kod slijedećeg poslodavca: Dječji vrtić Vrčak Knin 01.12.1983. -07.01.1985.; Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Šibenik, Ispostava Knin 08.01.1985. - 16.05.1985.; Šumsko gospodarstvo „Dalmacija“ Split „Šumarija Knin“ 17.05.1985. - 23.06.1989.god.; Stambena zadruga Novi dom, Zagreb 17.08.1989. -31.05.1990.; Novi dom d.o.o. u stečaju, Zagreb 01.06.1990. -25.02.1991.; Novi stan Stambena zgrada S.P.O. Knin 26.02.1991. -07.10.1991. Ukazuje na to da mirovinski staž na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja koji se uzima u obzir za izračun mirovine do dana 01.04.2024.god. iznosi ukupno 12 godina, 6 mjeseci i 21 dan, a što da je i utvrđeno Rješenjem prvostupanjskog tijela od 11.09.2024. Međutim, drugostupanjsko tijelo da navodi kako mirovinski staž u RH iznosi 11 godina 6 mjeseci i 21 dan što da je netočno, s obzirom da isti iznosi 12 godina 6 mjeseci i 21 dan. Slijedom prednje navedenog, utvrđeni iznosi mjesečne mirovine da nisu ispravno obračunati sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Ukazuje se na odredbu članka 81. stavak 1., 6., 8. i 12. ZOMO-a a koje odredbe se i citiraju. Ističe se da iz obrazloženja rješenja drugostupanjskog tijela proizlazi kako prema potvrdi Šibensko-kninske županije, Grada Knina isti ne posjeduje podatke o plaćama za tužiteljicu iz likvidiranog poduzeća SZ „Novi Dom“ za razdoblje od 1989.-1991.; da iz Obavijesti Hrvatskih šuma, Uprava šuma podružnica Split, Šumarija Knin, isti ne raspolažu podacima MPP -1 za 1985, 1986., 1987. i 1989.god. jer su uništeni tijekom Domovinskog rata ; da prema dopisu Državnog arhiva u Šibeniku isti nisu u mogućnosti pribaviti podatke o plaći za razdoblje osiguranja: 1. kod Dječji vrtić Cvrčak Knin od 01.12.1983.god. do 07.01.1985.god. ; 2. kod HZZ0 KNIN od 08.01.1985.god. do 16.05.1985.god.; 3. kod Šumsko gospodarstvo Dalmacija Split-Knin od 17.05.1985.go.d do 31.12.1987.god.; 4. kod Stambene zadruge Novi dom Zg od 07.08.1989.god. do 31.05.1990.god.; 5. kod Novi dom Zagreb od 01.06.1990.god. do 25.02.1991.god.; 6. kod Novi stan Knin od 26.02.1991.god. do 07.10.1991., zbog toga što obveznik uplate doprinosa ne postoji o više nema pravnog sljednika, podaci su uništeni u Domovinskom ratu, te podaci o plaći ne postoje kod obveznika uplate doprinosa. Slijedom navedenog, drugostupanjsko tijelo da smatra kako se činjenice na kojima se temelje prava iz mirovinskog osiguranja, odnosno davanja iz mirovinskog osiguranja mogu utvrđivati samo na temelju isprava izdanih u skladu sa zakonom. Kako su plaće i osnovice osiguranja utvrđeni prema podacima sadržanim u matičnoj evidenciji zavoda, temeljem pisanih isprava i da je na osnovi tih podataka donijeto pobijano Rješenje. Uzevši u obzir navedeno stajalište drugostupanjskog tijela, da se postavlja se pitanje, ako nisu preuzimani platni podaci s područja bivše općine Knin, jer su uništeni u Domovinskom ratu, kako je moguće da radnici koji su radili u istom poduzeću gdje i tužiteljica imaju te godine!! Ako nisu preuzimani platni podaci s područja bivše općine Knin onda svi radnici koji su radili u raznim poduzećima sa tih prostora ne bi trebalo da imaju podatke o platnim podacima od 1979. god. do 10-og mjeseca 1990. god. !!! Kako su kolegama tužiteljice priznate godine staže, a sama tužiteljica nije bila u mogućnosti doći do drugih podataka iz mirovinskog fonda, to da je razvidno i da njoj pripadaju godine staža od 12 godina, 6 mjeseci i 21 dan, sukladno podacima koji su uvedene u matičnu evidenciju., te razmjerno tome i iznos mirovine puno veći od iznosa priznatim pobijanim rješenjem. Zbog toga što u mjerodavnim evidencijama tijela koje je obvezno voditi evidenciju podataka nedostaju platni podaci za tužiteljicu za određeno razdoblje, oni da nisu uzeti u obzir u obračun mirovine, koja bi bila znatno viša. Dokazivanje da su doprinosi za sporno razdoblje uplaćeni i visinu plaće da je stavljeno na taj način na teret tužiteljici, unatoč činjenici da ista kao građanin nema i ne treba voditi evidenciju uplate u mirovinski fond, već o navedenom vodi računa upravo HZMO koji prima uplate i operativno ih usmjerava u isplatu sadašnjih mirovina. Ovakvim postupanjem drugostupanjskog tijela, odnosno zauzimanjem stajališta da visina mirovine podnositeljice kao tužiteljice ovisi isključivo o podacima koje je trebao imati HZMO, a nema ih jer su uništeni, je izražen pretjerani formalistički pristup, bez uvažavanja specifičnih okolnosti konkretnog slučaja, te učinaka (posljedica) koje za tužiteljicu ima pobijano rješenje. U prilog navedenom da govori i činjenica kako su ipak prvostupanjskim rješenjem (koje je potvrđeno drugostupanjskom odlukom) od utvrđenih 12 godina, 6 mjeseci i 21 dana uzete dvije godine za izračun prosječnog vrijednosnog boda iz 1988.god. gdje postoje samo period sati porodiljnog dopusta bez plaće i 1989.god., gdje postoje samo period sati porodiljnog dopusta bez place i 5 mjeseci i 24 dana rada ostvarenog s plaćom u Šumskom gospodarstvu Dalmacija Split OOUR Šumarija Knin. Ukazuje se na stavak 9. članka 81. ZOMO-a, koji se u tužbi i citira, te ističe da je drugostupanjsko tijelo trebalo primijeniti navedenu odredbu ukoliko je smatralo da temeljem podataka sadržanih u matičnoj evidenciji nema za određeno razdoblje podataka o plaći, te za svaku godinu mirovinskog staža uzeti jedan vrijednosni bod. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi, te da tuženik bude obvezan naknaditi joj troškove ovog upravnog spora.
4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica u tužbi u bitnome ponavlja navode iz žalbe na prvostupanjsko rješenje. Tuženik smatra da tužba nije osnovana te se u bitnome poziva na razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
6.Tužiteljica je po zamjenici svoje opunomoćenice na raspravi ustrajala u navodima i prijedlozima iz tužbe. Ističe da je tužiteljica u dobroj vjeri, pouzdajući se u valjano vođenje evidencija, očekivala pravičan izračun ostvarene mirovine kakav su ostvarili i drugi radnici koji su radili kod istog poslodavca u istom razdoblju, a koju su predloženi kao svjedoci. Visina mirovine tužiteljice zbog nastupanja izvanrednih okolnosti da ne može ovisiti isključivo o podacima koje bi trebao imati tuženik jer su uništeni.
7.Tuženik je po svom opunomoćeniku ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.
8.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog e komunikacijom uz odgovor na tužbu dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice za saslušanjem iste u svojstvu stranke spora te saslušanjem svjedoka VU, GU, PU i DU, kao suvišnih za donošenje odluke u ovom sporu, jer je sud ocijenio da se pravilna i zakonita odluka može donijeti ocjenom ostalih dokaza sadržanih u spisu predmeta upravnog tijela i upravnog spora, posebice imajući u vidu predmet spora. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
9.Tužiteljica je po svojoj opunomoćenici zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12.Iz podataka spisa je razvidno:
-da je u konkretnom slučaju zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine podnesen dana 2. travnja 2024. nadležnoj ustanovi u Republici Srbiji;
-da je tužiteljica rođena 23. siječnja, da je do 1. travnja 2024. navršila 63 godine i 2 mjeseca života;
-da mirovinski staž tužiteljice ostvaren u Republici Hrvatskoj koji se prema članku 24. do 31. ZOMO-a računa za stjecanje prava na mirovinu do 1. travnja 2024. iznosi ukupno 11 godina, 6 mjeseci i 21 dan (ostvaren u razdoblju od 1. prosinca 1983. do 23. lipnja 1989. te od 7. kolovoza 1989. do 4. kolovoza 1995.);
-da je prema članku 32.a. ZOMO-a u ukupni mirovinski staž za određivanje mirovine, stvarno navršenom stažu dodano razdoblje od 6 mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete roditelju majci, posvojiteljici, roditelju ocu, posvojitelju, što ukupno iznosi 1 godinu;
-da je prema tiskanici SRB/RH 205 od 10. svibnja 2024. nositelj osiguranja u Republici Srbiji potvrdio razdoblje osiguranja od 13. rujna 1995. do 31. ožujka 2024. u ukupnom trajanju od 28 godina, 6 mjeseci i 18 dana (u razdoblju od 13. rujna 1995. do 13. prosinca 2007. te od 1. siječnja 2008. do 31. ožujka 2024.);
-da ukupan staž prema članku 16. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom (dalje: Ugovor) iznosi ukupno 40 godina, 0 mjeseci i 19 dana;
-da mirovinski staž na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja koji se uzima u obzir za izračun mirovine do 1. travnja 2024. iznosi ukupno 12 godina, 6 mjeseci i 21 dan te da je ukupan mirovinski staž za izračun mirovine iskazan u obliku decimalnog broja u skladu sa člankom 81. stavkom 11. ZOMO-a;
-da je tužiteljica dana 1. travnja 2024. ispunila uvjete za priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu sukladno članku 131. ZOMO-a;
-da je zahtjev tužiteljice prvostupanjskim rješenjem od 12. travnja 2024. odbijen, da je tužiteljica na to rješenje izjavila žalbu koja je od strane prvostupanjskog tijela uvažena te je prvostupanjskim rješenjem od 11. rujna 2024. tužiteljici priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;
-da je tužiteljica nezadovoljna prvostupanjskim rješenjem od 11. rujna 2024. na isto izjavila žalbu (koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe) a koja žalba je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 10. veljače 2026. odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.
13.S obzirom na podatke spisa predmeta, prema ocjeni ovog suda, osporavanim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njima dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok prigovori tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
14.Naime, iz prednjih utvrđenja, suprotno navodima tužiteljice, jasno proizlazi da mirovinski staž tužiteljice ostvaren u Republici Hrvatskoj, koji se prema članku 24. do 31. ZOMO-a računa za stjecanje prava na mirovinu do 1. travnja 2024., iznosi ukupno 11 godina, 6 mjeseci i 21 dan te da je prema članku 32.a. ZOMO-a u ukupni mirovinski staž za određivanje mirovine, stvarno navršenom stažu dodano razdoblje od 6 mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete, a što ukupno iznosi 1 godinu, da mirovinski staž na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja koji se uzima u obzir za izračun mirovine do 1. travnja 2024. iznosi ukupno 12 godina, 6 mjeseci i 21 dan te da je ukupan mirovinski staž za izračun mirovine iskazan u obliku decimalnog broja u skladu sa člankom 81. stavkom 11. ZOMO-a, kako je to sve navedeno u prvostupanjskom rješenju od 11. rujna 2024. te je razvidno i iz priloga tom rješenju i to prilog Mirovinski staž u kojem je navedeno razdoblje i trajanje staža te ukupan mirovinski staž (11 godina 6 mjeseci i 21 dan) kao i iz priloga Izračun mirovine u kojem se jasno navodi da ukupni mirovinski staž za izračun mirovine u obliku decimalnog broja iznosi 12 godina, 6 mjeseci i 21 dan. Obzirom na navedeno bez osnova su prigovori tužiteljice u navedenom smislu.
15.Nadalje, iz podataka spisa je razvidno a što među strankama nije sporno da je prvostupanjsko tijelo tražilo podatke o plaći tužiteljice te da prema potvrdi Šibensko- kninske županije, Grada Knina isti ne posjeduje podatke o plaćama za tužiteljicu iz likvidiranog poduzeća SZ „Novi Dom“ za razdoblje od 1989.1991,god; da prema Obavijesti Hrvatskih šuma, Uprava šuma podružnica Split, Šumarija Knin, isti ne raspolažu podacima MPP-1 za 1985, 1986., 1987. i 1989.god. jer su uništeni tijekom Domovinskog rata; da prema dopisu Državnog arhivu u Šibeniku isti nisu u mogućnosti pribaviti podatke o plaći za razdoblje osiguranja: 1. kod Dječji vrtić Cvrčak Knin od 01.12.1983.god. do 07.01.1985.god.; 2. kod HZZ0 KNIN od 08.01.1985.god. do 16.05.1985.god.; 3. kod Šumsko gospodarstvo Dalmacija Split -Knin od 17.05.1985.go.d do 31.12.1987.god.; 4. kod Stambene zadruge Novi dom Zg od 07.08.1989.god. do 31.05.1990.god.; 5. kod Novi dom Zagreb od 01.06.1990.god. do 25.02.1991.god.; 6. kod Novi stan Knin od 26.02.1991.god. do 07.10.1991., zbog toga što obveznik uplate doprinosa ne postoji i više nema pravnog sljednika, podaci su uništeni u Domovinskom ratu, te podaci o plaći ne postoje kod obveznika uplate doprinosa te da prema obavijesti Odjela matične evidencije, Područnog ureda Šibenik iz istih razloga isti nisu u mogućnosti pribaviti podatke o plaći tužiteljice kod navedenih tvrtki za navedeno razdoblje.
16.Tuženik raspolaže podacima o plaći tužiteljice za 1988. i 1989. godinu, kako je to prikazano u prilogu prvostupanjskog rješenja Ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnim bodovima po godini te su prosječni vrijednosni bodovi utvrđeni sukladno odredbama članka 81. do 84. ZOMO-a. Način izračuna predmetne mirovine detaljno je prikazan u prilogu prvostupanjskom rješenju Izračun mirovine te su u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedene i sve mjerodavne odredbe ZOMO-a koje se odnose na način izračuna predmetne mirovine koja iznosi 40,79 eur mjesečno odnosno od 1. srpnja 2024. iznosi 43,82 eur te je umjesto te mirovine određena najniža mirovina u svoti od 150,47 eur ali bez isplate za tužiteljicu jer ima prebivalište u [adresa]. Ovaj sud cijeni da je izračun mirovine pravilan i u skladu s zakonskim odredbama, a koji je, kako je navedeno, detaljno i jasno obrazložen u prvostupanjskom rješenju i kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća.
17.U konkretnom slučaju se suprotno navodima tužiteljice ne može primijeniti odredba članka 81. stavak 9. ZOMO-a, koju je tužiteljica citirala u tužbi. Ovo stoga što se ta odredba, kako to pravilno navodi i tuženik u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja, odnosi na slučajeve u kojima se vrijednosni bodovi ne mogu utvrditi niti za jednu godinu od 1. siječnja 1970. na dalje, a što kod tužiteljice, kako je gore pojašnjeno, nije slučaj.
18.Podaci o plaći temeljem kojih se utvrđuju vrijednosni bodovi ne mogu se dokazivati iskazima tužiteljice i svjedoka saslušanje kojih predlaže tužiteljica . Naime, prema odredbi članka 107. stavak 1. ZOMO-a podaci sadržani u matičnoj evidenciji koriste se za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, provedbu tog osiguranja i za druge potrebe određene zakonom i općim aktom Zavoda. Nadalje, prema odredbi članka 110. svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija. Ukazati je i na odredbu članka 122. stavak 2. ZOMO-a prema kojoj se mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji. Stavkom 3. istog članka je propisano da se za utvrđivanje činjenica iz stavka 2. ovog članka ne mogu kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka. Slijedom citiranih odredbi ZOMO- a, a imajući u vidu i sva prednja utvrđenja, ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje iste u svojstvu stranke spora te saslušanje predloženih svjedoka VU, GU, PU i DU.
19.Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito. Tuženik i prvostupanjsko tijelo su, suprotno prigovorima tužiteljice, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenili materijalno pravo te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, dok prigovori tužiteljice, imajući u vidu sve prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
20.Stoga je, a budući nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.
21.Obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu,18. svibnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužiteljici putem opunomoćenice,
-tuženiku,
-u spis.
