REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-436/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Stefana Požgaj, odvjetnica u Rijeci, Janeza Trdine 1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I -362-02/25- 02/885, URBROJ: 443-02-02-14-25-1 od 27. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Građevinske inspekcije Pazin, UP/I-362-02/25-02/885, URBROJ: 443-02-02- 14-25-1 od 27. prosinca 2025., točkom 1. se naređuje tužitelju, kao vlasniku/investitoru nekretnine, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni: na južnom dijelu zemljišta postavljene građevine tlocrtnih dimenzija 3,00 x 8,00 m s funkcionalno povezanom izgrađenom natkrivenog terasom sa sjeverne strane metalne konstrukcije tlocrtnih dimenzija 3,10 x 5,00 m, visine prizemnice (P), dvostrešnog krovišta, infrastrukturno spojene s ugrađenom opremom – vanjska jedinica klima uređaja, antenski prijemnik, solarni paneli, oslonjene preko betonskih blokova na tlo; te postavljenu pomoćnu drvenu građevinu na jugoistočnom dijelu zemljišta tlocrtnih dimenzija 2,60 x 2,60 m, visine prizemnice (P), dvostrešnog krovišta, oslonjene preko predgotovljenih betonskih ploča na tlo; građevinu horizontalni nasuti plato izgrađen od kamenog nabačaja lomljenog kamena, tlocrtnih dimenzija 10 x 16 metara + 16 x 10 metara, završno poravnatu i mehanički strojno nabijenu, sve sa završnim poravnavanjem terena i odvozom materijala, sve izgrađeno na zemljištu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da nakon uklanjanja svih navedenih građevina završno izvrši poravnanje terena. Točkom 2. je utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka na predmetnu građevinu, 10. rujna 2025. obustavljeno daljnje građenje/izvođenje radova na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Obustava građenja, osim radova koji se İzvode radi izvršenja ovog rješenja da je na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi inspekcijskog postupka izvršenja rješenja. Točkom 3. se upozorava vlasnik/investiror da će se u slučaju nastavka građenja nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, sprječavanje građenja provoditi izricanjem novčanih kazni. Točkom 4. se upozorava vlasnik/investitor da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke rješenja. Točkom 5. se upozorava vlasnik/investitor da će se bez donošenja dopunskog, odnosno posebnog rješenja, ukloniti i dijelovi građevine koji su izgrađeni nakon obustave građenja, kao i preostali dijelovi građevine koji ne ispunjavaju temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti ili bi mogli biti opasni za život ljudi, za druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu. Točkom 6. se upozorava vlasnik/investitor da ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je predmetna građevina izgrađena i odriče se prava vlasništva istih bez prava na naknadu štete. Točkom 7. se upozorava se vlasnik/investitor da je obvezan ukloniti stvari iz predmetne građevine u roku iz točke 1. izreke, jer da se u protivnom smatra da napušta posjed stvari i odriče se prava vlasništva istih bez prava na naknadu štete.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da u provedenom postupku nije na pravilan i potpun način utvrđena stvarna priroda objekata koji se nalaze na predmetnoj katastarskoj čestici. U rješenju da se bez dostatnog činjeničnog uporišta zaključuje da se radi o „stambenoj građevini“ i drugim građevinama, iako iz samog zapisnika i stanja na terenu proizlazi da se radi o objektima koji nemaju svojstva građevine u smislu Zakona o gradnji. Inspekcijsko tijelo nije utvrdilo postojanje temelja, niti trajne veze s tlom, niti postojanje konstruktivnih elemenata koji bi ukazivali na trajnost objekta. Takav zaključak predstavlja proizvoljnu pravnu kvalifikaciju koja nije potkrijepljena relevantnim dokazima. Na predmetnoj čestici da je postavljena montažna kućica koja je po svojoj naravi pokretni objekt, bez temelja i bez trajne povezanosti s tlom. Takav objekt da se može u svakom trenutku ukloniti bez građevinskih zahvata, što znači da ne ispunjava osnovni zakonski kriterij građevine, a to je trajna povezanost s tlom. U tom smislu, i sudska praksa upravnih sudova Republike Hrvatske zauzima stajalište da mobilni objekti koji nisu trajno vezani za tlo ne predstavljaju građevinu u smislu Zakona o gradnji, već pokretnu stvar koja ne podliježe režimu ishođenja građevinske dozvole niti inspekcijskim mjerama uklanjanja. U odnosu na pravnu prirodu predmetne montažne kućice, tužitelj posebno ističe da ista nema nikakvu infrastrukturnu opremljenost koja bi upućivala na trajnu namjenu boravka ili stanovanja. Predmetni objekt da nije priključen na vodovodnu mrežu, odvodnju, elektroenergetsku mrežu niti bilo kakav drugi komunalni sustav, već da se radi o autonomnom i privremenom objektu koji po svojoj naravi ne služi stanovanju u smislu trajnog boravka. Sama činjenica postojanja pojedinih uređaja poput prijenosnih ili samostalnih sustava (npr. solarnih panela) ne može se smatrati infrastrukturnim priključenjem niti dokazom trajne namjene objekta. Tužitelj dodatno ističe da predmetni objekt ni na koji način ne služi za stanovanje, niti se koristi kao mjesto trajnog ili privremenog boravka. Na predmetnoj lokaciji da nema prijavljenog prebivališta niti boravišta bilo koje osobe, niti se objekt koristi za stanovanje u smislu svakodnevnog života. Niti jedna osoba da ne živi na predmetnoj nekretnini, što jasno potvrđuje da objekt nema funkciju stambene građevine. Nadalje, predmetna kućica da nije postavljena s namjerom trajnog zadržavanja na predmetnoj lokaciji, već je kupljena upravo kao mobilni objekt s osnovnom svrhom da se po potrebi može premjestiti i ukloniti bez ikakvih građevinskih zahvata. Takva namjena proizlazi iz same prirode objekta, koji je proizveden i kupljen kao pokretna stvar, a ne kao građevina. Tužitelj naglašava da se radi o privremenom postavljanju objekta, bez namjere trajnog korištenja prostora u smislu građenja. U upravnosudskoj praksi Republike Hrvatske da je već zauzeto stajalište o pravnoj prirodi mobilnih i montažnih objekata, kao i o obvezi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja od strane građevinske inspekcije. Tako da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3333/2023-2 zauzeto stajalište u predmetu uklanjanja mobilne kućice, gdje se razmatrala zakonitost inspekcijskog rješenja kojim se nalaže uklanjanje objekta postavljenog bez odgovarajućih dozvola . Navedena presuda potvrđuje da je za zakonitost inspekcijske mjere nužno pravilno utvrditi pravnu narav objekta, odnosno radi li se uopće o građevini u smislu Zakona o gradnji. Nadalje, isti sud se poziva i na raniju praksu, konkretno presudu Usž-3670/16 od 23. veljače 2017., u kojoj da je zauzeto pravno shvaćanje da mobilni objekti koji nemaju trajnu vezu s tlom ne predstavljaju građevinu u smislu propisa o gradnji. U novijoj praksi upravnih sudova dodatno se potvrđuje takvo tumačenje. Tako je u presudi Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-906/2024-6, sud izričito naveo da se Zakon o gradnji ne primjenjuje na mobilne objekte koji su pokretni i nisu trajno povezani s tlom, uključujući mobilne kućice, već da se radi o pokretnoj opremi koja ne podliježe režimu građenja. Nadalje, u praksi upravnih sudova naglašava se da nije svako postavljanje objekta na zemljište ujedno i građenje, već je nužno utvrditi postoji li trajna povezanost s tlom i konstruktivna cjelina koja bi objekt činila građevinom. U suprotnom, radi se o pokretnoj stvari koja ne podliježe režimu građenja. Posebno je značajno da je u nizu sudskih postupaka vezanih uz mobilne kućice zauzeto stajalište da se iste, ovisno o svojim obilježjima, mogu smatrati pokretnom opremom, a ne građevinama, te da za njihovo postavljanje nije nužno ishoditi građevinsku dozvo lu. U predmetu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-647/2024-7, sud je utvrdio da, na temelju dostupnih dokaza, nije moguće sa sigurnošću zaključiti da se radi o građenju građevine u smislu Zakona o gradnji, čime je naglašena obveza upravnog tijela da nedvojbeno utvrdi postojanje građevine prije izricanja mjera uklanjanja. Iz navedene sudske prakse da proizlazi jedinstveno pravno stajalište da je za kvalifikaciju objekta kao građevine nužno postojanje trajne povezanosti s tlom i konstruktivne cjeline, dok mobilni, montažni i premjestivi objekti, koji se mogu ukloniti bez građevinskih zahvata, ne predstavljaju građevinu, već pokretnu stvar. Nadalje, u prilog navodima tužitelja da govori i ustaljena sudska praksa upravnih sudova Republike Hrvatske, prema kojoj objekti koji nisu trajno povezani s tlom ne predstavljaju građevine u smislu Zakona o gradnji. Tako je u presudi UsIgr-103/2015-13 sud zauzeo stajalište da za kvalifikaciju određenog objekta kao građevine nije odlučna njegova fizička prisutnost na zemljištu, već stupanj njegove trajne povezanosti s tlom i postojanje konstruktivne cjeline. U istoj pravnoj liniji, u presudi Us-10532/2010-7 sud je naglasio da se pokretni objekti koji se mogu ukloniti bez građevinskih zahvata ne mogu smatrati građevinama, već pokretnim stvarima koje ne podliježu režimu građenja. Nadalje, u presudi Us-8083/2011-4 sud dodatno razrađuje to stajalište ističući da čak i kada se objekt nalazi na određenoj lokaciji kroz dulje vrijeme, sama ta okolnost ne znači da je riječ o građevini, ukoliko ne postoji trajna veza s tlom i namjera trajnog zadržavanja. Primjenjujući navedena pravna shvaćanja na konkretan slučaj, da je razvidno da predmetna montažna kućica, koja nema temelje, nije trajno vezana za tlo, nije infrastrukturno priključena te se može ukloniti bez ikakvih građevinskih zahvata, ne ispunjava zakonske pretpostavke da bi se smatrala građevinom. Slijedom toga, na istu se ne može primijeniti režim Zakona o gradnji niti se mogu izricati mjere uklanjanja predviđene za nezakonito izgrađene građevine. Također, drvena kućica male površine koja se nalazi na zemljištu služi isključivo kao alatnica za spremanje alata i pribora. S obzirom na svoju veličinu i svrhu, ista da predstavlja jednostavan pomoćni objekt koji prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ne zahtijeva građevinsku dozvolu. Inspekcijsko tijelo uopće nije analiziralo primjenu tog Pravilnika, niti je utvrdilo činjenice koje bi isključivale njegovu primjenu, već je automatski zaključilo da se radi o nezakonito izgrađenoj građevini, što predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava. U odnosu na navodnu „nasutu građevinu – plato“, ističe da se u konkretnom slučaju radi isključivo o uređenju terena, odnosno o poravnanju površine radi lakšeg kretanja i pristupa. Nisu izvedeni nikakvi građevinski radovi koji bi rezultirali nastankom građevine, niti su ugrađeni građevni proizvodi, niti postoji konstrukcijski sloj koji bi takvu površinu činio građevinom. Samim time, takav zahvat ne može se smatrati građenjem niti građevinom u smislu Zakona o gradnji. I u tom dijelu inspekcijsko tijelo pogrešno kvalificira činjenično stanje. Sama činjenica da je teren poravnan ili mehanički zbijen da ne može biti dovoljna za kvalifikaciju građenja, budući da se radi o uobičajenom načinu uređenja zemljišta koje ne zahtijeva građevinsku dozvolu niti podliježe režimu građenja. Dodatno, u pravnoj i sudskoj praksi da se ističe da se uređenje terena, uključujući poravnanje ili nasipavanje bez izvedbe konstrukcijskih slojeva, ne može smatrati građenjem u smislu Zakona o gradnji, budući da ne nastaje građevina kao konstruktivna cjelina. Nadalje, rješenje da je doneseno uz bitnu povredu pravila upravnog postupka jer da se u obrazloženju ne razmatraju niti se pobijaju navodi iz očitovanja tužitelja. Time da je povrijeđeno načelo saslušanja stranke i pravo na učinkovitu obranu, budući da nadležno tijelo nije obrazložilo zašto ne prihvaća argumente tužitelja. Obrazloženje rješenja svodi se na puko citiranje zakonskih odredbi bez njihove konkretne primjene na utvrđeno činjenično stanje, što ne zadovoljava standarde obrazloženja upravnog akta propisane Zakonom o općem upravnom postupku. Također, izrečena mjera uklanjanja svih objekata da predstavlja nerazmjernu mjeru u odnosu na utvrđeno stanje. U konkretnom slučaju radi se o objektima male površine i pokretne prirode koji ne predstavljaju opasnost niti ugrožavaju javni interes, zbog čega je inspekcijsko tijelo bilo dužno razmotriti primjenu blažih mjera. Izostanak takve analize dodatno potvrđuje nezakonitost osporenog rješenja. U osporenom rješenju da je u potpunosti izostalo razmatranje i ocjena navoda koje su tužitelji iznijeli u svom očitovanju, čime da je počinjena bitna povreda pravila upravnog postupka. Naime, iako su tužitelji detaljno i argumentirano osporili pravnu kvalifikaciju predmetnih objekata, ukazali na njihovu pokretnu prirodu, izostanak trajne povezanosti s tlom te primjenu Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, upravno tijelo u obrazloženju rješenja nije dalo nikakve razloge zbog kojih te navode ne prihvaća, niti ih je uopće analiziralo. Obrazloženje rješenja svodi se na općenito citiranje zakonskih odredbi bez njihove konkretne primjene na utvrđeno činjenično stanje i bez osvrta na argumente stranaka. Takvo postupanje protivno je odredbama Zakona o općem upravnom postupku, prema kojima obrazloženje mora sadržavati razloge odlučne za donošenje rješenja, kao i razloge zbog kojih pojedini navodi stranaka nisu prihvaćeni. Izostanak takve analize onemogućava ispitivanje zakonitosti rješenja te predstavlja samostalni razlog za njegovo poništenje. Također, sudska praksa da ukazuje na obvezu upravnih tijela da u obrazloženju rješenja daju razloge zbog kojih odbijaju navode stranaka. U suprotnom dolazi do nezakonitosti rješenja. Primjerice, u praksi Upravnog suda u Splitu poništeno je rješenje građevinske inspekcije upravo zato što tijelo nije obrazložilo zašto su navodi stranke neosnovani . Osim toga, u recentnoj praksi sudova da su zabilježeni i slučajevi u kojima je odgođeno izvršenje rješenja o uklanjanju mobilnih kućica, upravo zbog dvojbene pravne prirode takvih objekata i potrebe da se pitanje zakonitosti riješi u upravnom sporu . Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava sve navode tužitelja koji su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u pobijanom rješenju, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U ovom upravnom sporu održana je rasprava 11. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te uz navedeno ističe kako je tužitelj dobrovoljno uklonio montažnu kućicu i kamp prikolicu, isključivo radi izbjegavanja daljnjih troškova i mogućeg prisilnog izvršenja, a nikako zbog priznanja da bi se radilo o građevinama u smislu Zakona o gradnji, stoga tužitelj i dalje ustraje da su predmetni objekti pokretni i montažni, bez temelja i bez trajne povezanosti s tlom koji se mogu ukloniti bez ikakvih građevinskih zahvata, stoga se ne mogu smatrati građevinom. U odnosu na nasutu građevinu, plato da se radi isključivo o uređenju teretna, odnosno poravnanju i nasipavanju površine radi lakšeg kretanja i pristupa, pri čemu nisu izvedeni nikakvi građevinski radovi niti postoji konstrukcijska cjelina koja bi premetni objekt činila građevinom sukladno Zakonu o gradnji. Zbog navedenog tužitelj smatra nužnim da sud zauzme jasno pravno stajalište o pitanju mogu li kamp prikolice, mobilne kućice i drugi pokretni objekti koji nisu trajno vezani za tlo uopće biti predmet inspekcijskih mjera uklanjanja donesenih propisa o nezakonitom građenju. Provođenje osporenog rješenja predstavlja očito nerazmjernu intervenciju kojom bi se bespotrebno narušilo stanje nekretnine, prouzročili dodatni troškovi, te stvorile posljedice koje se naknadno više ne bi mogle otkloniti u cijelosti, pa niti u slučaju uspjeha tužitelja u ovom upravnom sporu, te dalje izlaže kao u tužbi.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema članku 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 145/24, dalje: Zakon o gradnji) građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

9. Odredbom članka 106. stavak 1. -4. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18, 117/21, 67/23, 155/23, dalje: ZDI), propisano je da se inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom. Ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. Rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. Ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

10. Odredbom članka 108. ZDI-a, propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine, 6. obustavu građenja.

11. Odredbom članka 113. ZDI-a, propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, o čemu potvrdu izdaje tijelo graditeljstva na zahtjev građevinskog inspektora, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja, 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.) (stavak 1.). Prije donošenja rješenja iz stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga članka građevinski inspektor naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, a što utvrđuje tim rješenjem (stavak 2.). Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora odnosno vlasnika da će se: 1. izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, 2. izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, 3. bez donošenja dopunskog odnosno novog rješenja ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. ovoga Zakona, ako takvih bude (stavak 3.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, građevinski inspektor neće narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela (potporni zidovi, nosivi dijelovi konstrukcije, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i sl.) ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će narediti usklađenje s propisima kojima se uređuje gradnja u roku najduže 90 dana te će građevinu označiti opasnom (stavak 4.). Građevinski inspektor na usklađenje s propisima kojima se uređuje gradnja iz stavka 4. ovoga članka stranku prisiljava novčanim kaznama (stavak 5.). Glavni državni inspektor pravilnikom propisuje način označivanja građevine opasnom (stavak 6.).

12. Odredbom članka 114. ZDI-a, propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe. Rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. Prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

13. Odredbom članka 116. ZDI-a, propisano da na temelju rješenja kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela bez donošenja dopunskog odnosno posebnog rješenja uklanja se i dio građevine koji: 1. bi nakon uklanjanja dijela građevine čije je uklanjanje naređeno mogao biti opasan za stabilnost građevine, život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, 2. nakon uklanjanja dijela građevine čije je uklanjanje naređeno ne ispunjava temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, 3. je izgrađen nakon obustave građenja.

14. Odredbom članka 119. članka ZDI-a, propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine i izvođaču obustavu građenja, ako nije prijavljen početak građenja odnosno nastavak radova (stavak 2.). Obustava građenja utvrđuje se rješenjem kojim se naređuje druga inspekcijska mjera u slučajevima iz članka 109. stavka 3., članka 110. stavka 3., članka 112. stavka 2., članka 113. stavka 2. i članka 118. stavka 2. ovoga Zakona (stavak 2.). Građevinski inspektor obustavu građenja provodi zatvaranjem gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka na gradilište odnosno građevinu (stavak 3.). Nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom zabranjeno je svako građenje na zatvorenom gradilištu, osim radova koji se izvode radi izvršenja rješenja građevinskog inspektora (stavak 4.). Ako investitor odnosno vlasnik i/ili izvođač nastavi graditi nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, građevinski inspektor provodi sprječavanje daljnjeg građenja izricanjem novčanih kazni (stavak 5.). Način zatvaranja i označavanja zatvorenog gradilišta od strane građevinskog inspektora uređuje se naputkom iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona (stavak 6.). Ako građevinski inspektor zaprimi od nadležnog tijela izvršno rješenje o obnovi postupka izdavanja građevinske dozvole, a koje rješenje odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obustava dopuštena, zatvara gradilište te u slučaju nastavka građenja provodi sprječavanje daljnjeg građenja izricanjem novčanih kazni (stavak 7.).

15. Odredbom članka 120. stavak 1. ZDI-a, propisano je da ako investitor odnosno vlasnik ne obustavi građenje nakon obustave građenja, izvršenju rješenja o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela može se pristupiti putem treće osobe i bez prisiljavanja na izvršenje izricanjem novčanih kazni i prije isteka roka u kojem je obvezan postupiti po rješenju inspektora odnosno prije nego što su izrečene sve novčane kazne.

16. Odredbom članka 121. ZDI-a, propisano je da rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje (u daljnjem tekstu: izvršenik). Smatra se da izvršenik koji nije postupio po rješenju o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina ili njezin dio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade odnosno bez prava na naknadu štete. Izvršenik je obvezan ukloniti stvari iz građevine odnosno njezina dijela koja je predmet rješenja o uklanjanju, u roku koji mu je tim rješenjem određen za postupanje po tom rješenju, a ako to ne učini, smatra se da napušta posjed stvari koje nije uklonio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade odnosno bez prava na naknadu štete.

17. Odredbom članka 122. stavak 1. ZDI-a, propisano je da troškove izvršenja rješenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik.

18. Naputkom o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 109/23, dalje: Naputak), propisani su iznosi novčanih kazni kojima se izvršenik prisiljava na obustavu daljnjeg građenja, na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine, te načinu rada građevinskih inspektora u izricanju novčanih kazni.

19. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je 10. rujna 2025. izvršen inspekcijski nadzor na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u predmetu bespravne gradnje zgrade, te je izvršen vizualni pregled i fotografiranje na licu mjesta, a uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga, zk. ul. broj [broj ZK uloška], utvrđeno je da su na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici upisani ZF i GF, vrste uporabe zemljišta upisana šuma površine 437 m[2] .

20. Dimenzije građevina i fotodokumentacija su utvrđene zapisnikom od 10. rujna 2025., KLASA: UP/I-362-02/22-04/3443, URBROJ: 443-02-02-17-25-2. Uvidom u Prostorni plan uređenja Grada Vodnjana-Dignano, utvrđeno je kako se navedena čestica nalaze izvan granica građevinskog područja naselja, označena kao šuma gospodarske namjene (Š1), unutar granica zaštićenog prirodnog ili kultiviranog krajobraza (PO), unutar granica prostora ograničenja zaštićenog obalnog pojasa mora (ZOP). Provjerom u nadležnom Upravnom odjelu za prostorno uređenje, gradnju, komunalno gospodarstvo i imovinu Grada Vodnjana, utvrđeno je kako za predmetnu gradnju nije izdana izvršna građevinska dozvola. Uvidom u ortofoto snimke Državne geodetske uprave, vidljivo je kako je građenje započeto nakon 2020.

21. Gore navedeni Zapisnik o inspekcijskom nadzoru dostavljen je suvlasnicima, te isti osporavaju pojam građevina citirajući nedosljedno stavke iz zakonske regulative o gradnji, i navode kako postavljeni objekti služe privremenom boravku i gospodarskoj namjeni, uz napomenu kako je isključivi vlasnik ZF.

22. Odredbom članka 3. stavak 1. točka 11. Zakona o gradnji, propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

23. Točkom 10. istog članka Zakona propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevinskih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.

24. U konkretnom je predmetu, riječ o sklopu nastalom građenjem, s obzirom da iz spisa predmeta priležećih dokaza jasno proizlazi da je su građevine postavljene na nezakonito izgrađene betonske podloge, te da iste predstavljaju građevine u smislu navedene zakonske odredbe. Slijedom navedenog je za njihovu gradnju i prema ocjeni ovog Suda bilo potrebno ishoditi zakonom propisani akt za gradnju. Ovdje se napominje da kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nije od utjecaja pozivanje tužitelja na odluke Sudova navedene u tužbi, budući da nije riječ o istoj činjeničnoj osnovi, odnosno istoj vrsti građevine pa stoga iste nisu primjenjive na konkretan predmet.

25. Dakle, iz svega nedvojbeno proizlazi da se radi o sklopu nastalom građenjem, te da je predmetna građevina izgrađena bez građevinske dozvole.

26. Slijedom navedenog, na temelju cjelokupno provedenog postupka u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa je stoga po ocjeni ovog Suda upravno tijelo pravilno postupilo odlučivši kao u pobijanoj odluci, dok prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporavane odluke, te je stoga na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

27. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS - a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 18. svibnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 4 (četiri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Stefana Požgaj, odvjetnici u Rijeci, Janeza Trdine 1

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostava u Pazinu, Pazin,

Prolaz Frana Matejčića 8