REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-227/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, protiv tuženice PI, nepoznatog prebivališta i boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenom zastupniku Davoru Perliću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja GI i privremenog zastupnika tuženice Davora Perlića, 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovrv-14475/2024 od 9. travnja 2025. kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati 1.543,55 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku:

- na iznos od 245,83 EUR od 11.08.2023. do isplate;

- na iznos od 212,97 EUR od 16.12.2023. do isplate;

- na iznos od 240,79 EUR od 23.12.2023. do isplate;

- na iznos od 148,43 EUR od 31.12.2023. do isplate;

- na iznos od 695,53 EUR od 06.01.2024. do isplate.

po stopi koja se određuje od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se za navedeno tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Određuje se privremenom zastupniku tuženice Davoru Perliću, odvjetniku u Zagrebu, trošak za zastupanje tuženice u ovom parničnom postupku u iznosu 600,00 eura.

III. Nalaže se računovodstvu ovoga suda da nakon pravomoćnosti ovog rješenja iz uplaćenog predujma privremenom zastupniku tuženice Davoru Perliću, odvjetniku u Zagrebu, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 406,25 eura na račun [broj bankovnog računa], otvoren kod Privredna banka Zagreb d.d.

IV. Nalaže se tužitelju da privremenom zastupniku tuženice Davoru Perliću, odvjetniku u Zagrebu, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove zastupanja tuženice u iznosu 193,75 eura, u roku 15 dana.

V. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 3. lipnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim od tuženice (prije ovršenice) potražuje iznos 1.543,55 eura sa zateznim kamatama.

2. Na osnovu tog prijedloga ovaj je sud 9. travnja 2025. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-14475/2024 od 9. travnja 2025.

3. Protiv navedenog rješenja tuženica je podnijela pravovremen i obrazložen prigovor u kojem osporava osnovu i visinu potraživanja te ističe prigovor zastare.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. Ovrv-14475/2024 od 4. lipnja 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 17. listopada 2025. pojasnio da se njegovo potraživanje odnosi neplaćene troškove zdravstvenih usluga prema računima koje je dostavio u spis. Ističe da u vrijeme pružanja zdravstvenih usluga tuženica nije imala utvrđen status osobe osigurane na obvezno i dopunsko zdravstveno osiguranje te da je stoga nastala pravna osnova njegovog potraživanja. U odnosu na prigovor zastare ističe da nisu protekli zastarni rokovi određeni zakonom.

6. Sud je tijekom postupka pročitao izvod otvorenih stavki tužitelja (list 9 spisa), obračun kamata (list 10), račune (list 52-91) te elektroničku prepisku tužitelja i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 92).

7. Presudom ovoga suda posl. br. P-382/2025 od 16. siječnja 2026. u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev te je ukinut predmetni platni nalog.

8. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-271/2026 od 1. travnja 2026. U obrazloženju ukidne odluke viši sud navodi da je ovaj sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja iz članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) kada je, unatoč postojanju računa izdanih od strane tužitelja i izostanku konkretiziranog osporavanja od strane tuženice, zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja. Nadalje, navodi da je potrebno posebno ocijeniti dokaznu vrijednost računa kao isprava izdanih u okviru redovne djelatnosti tužitelja, uzimajući u obzir i činjenicu da je osporavanje tuženice ostalo na razini paušalnih navoda bez konkretizacije i bez predlaganja dokaza i da treba ocijeniti i istaknuti prigovor zastare.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom troškova pruženih zdravstvenih usluga za vrijeme za koje tuženica nije bila zdravstveno osigurana.

11. Da bi tužitelj uspio u postupku prije svega je nužno da dokaže da je tuženici pružio zdravstvene usluge i da tuženica u vrijeme pružanja zdravstvenih usluga nije bila zdravstveno osigurana.

12. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj je dostavom e-mail prepiske s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje dokazao da tuženica od 29. lipnja 2023. nije imala obvezno zdravstveno osiguranje, a da od 12. prosinca 2021. nije imala dopunsko zdravstveno osiguranje. Navedeni dopis sud je cijenio vjerodostojnim jer sadrži žig HZZO-a i jer se očito radi o službenoj e-mail adresi, a tuženica nije predložila informatičko vještačenje kojim bi ga osporila.

13. Međutim, privremeni zastupnik tuženice je na pripremnom ročištu od 10. prosinca 2025. izričito osporio da je tužitelj pružio ikakve zdravstvene usluge tuženici, a tužitelj je nakon upozorenja u smislu čl. 219. i čl. 221.a ZPP izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je na glavnoj raspravi predložio zaključiti raspravu i donijeti odluku na temelju stanja spisa.

14. Prema čl. 219. st. 1. ZPP, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Sukladno čl. 221.a ZPP, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. U ovom slučaju tužitelj je taj koji tvrdi da je tuženici pružio zdravstvene usluge te je na temelju čl. 219. st. 1. ZPP dužan to i dokazati jer tuženica ne može dokazati da joj te usluge tužitelj nije pružio, s obzirom na to da se radi o negativnoj činjenici. Pritom se ističe i da je tuženica u ovom postupku zastupana po privremenom zastupniku jer je njezino boravište nepoznato i da privremeni zastupnik po logici stvari isključivo može samo osporiti tvrdnje tužitelja, imajući u vidu da nema kontakt s tuženicom i da nema saznanja o njezinom eventualnom liječenju. Stoga se ovaj sud ne slaže s tvrdnjom višeg suda koji u ukidnoj odluci navodi da je tuženica ta koja je dužna predložiti dokaze iz kojih bi proizlazilo da joj zdravstvene usluge nisu pružene.

16. Napominje se da je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 117/2013 od 11. veljače 2014. i Rev 839/2022 od 13. lipnja 2023. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem nije prihvatljivo kako bi teret dokazivanja neistinitosti sadržaja računa i vjerodostojnih isprava bilo na tuženiku, već upravo suprotno te da samo pretpostavljenu dokaznu snagu mogu imati javne isprave, a što vjerodostojna isprava (račun) nije.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud ostaje pri svom stavu da je tužitelj taj koji je dužan dokazati svoje tvrdnje da je tuženici pružio zdravstvene usluge. Također, ovaj sud ostaje pri svome stavu da dostavljeni računi, sami po sebi, nisu dovoljan dokaz za pružanje zdravstvenih usluga. Ovo stoga što računi mogu predstavljati dokaz da je određena usluga evidentirana u poslovnom sustavu tužitelja, ali bez dodatne popratne dokumentacije ili drugih dokaza ne predstavljaju dostatan dokaz da je usluga stvarno i izvršena, kao i da je izvršena upravo tuženici.

18. Naime, računi ne dokazuju stvarno pružanje zdravstvenih usluga, osobito u situaciji kada se radi o uslugama koje po svojoj naravi redovito ostavljaju trag u medicinskoj dokumentaciji koju je tužitelj kao zdravstvena ustanova dužan voditi sukladno odredbama Zakona o podacima i informacijama u zdravstvu („Narodne novine“ broj 14/19) i odredbama čl. 23. Zakona o liječništvu („Narodne novine“ broj 121/03 i 117/08).

19. U ovom slučaju dostavljeni računi ne sadrže potpis pacijenta u rubrici predviđenoj za taj potpis, niti je uz račune dostavljena bilo kakva medicinska dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je tuženica pregledana, liječena ili da su joj propisani određeni medicinski postupci ili terapija.

20. Prema čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

21. Nakon takve ocjene sud nalazi da dostavljeni računi, bez ikakve popratne medicinske dokumentacije i bez drugih neposrednih dokaza o izvršenju usluge, ne omogućuju zaključak na razini izvjesnosti da su utužene zdravstvene usluge doista i pružene tuženici.

22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud ukazuje da se radi o tražbini koja zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) te da stoga u slučaju da je tužitelj dokazao pružanje zdravstvenih usluga zastara tražbine ne bi nastupila. Međutim, kako tužitelj to nije dokazao, navedeno nije od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu.

23. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP zaključiti da tužitelj tuženici nije pružio zdravstvene usluge i na temelju čl. čl. 451. st. 3. ZPP ukinuti platni nalog, odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

24. Odredbom čl. 85. st. 3. ZPP propisano je da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavka 2. točaka 4. i 5., na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba.

25. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uplatio predujam za pokriće troškova rada privremenog zastupnika u iznosu 406,25 eura.

26. Na ročištu od 18. svibnja 2026. privremeni zastupnik tuženice je zatražio naknadu troškova postupka u iznosu 600,00 eura.

27. S obzirom da je privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika pripada mu pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Takvo pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1031/21 od 22. ožujka 2023.

28. Privremenom zastupniku je dosuđen trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu 200,00 eura (Tbr. 13/1) i trošak zastupanja na ročištima od 10. prosinca 2025.i 13. svibnja 2026. u iznosu 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1).

29. Dakle, privremenom zastupniku je određen trošak u iznosu 600,00 eura koji se dijelom isplaćuje iz predujma, a u dijelu u kojem određeni trošak prelazi iznos uplaćenog predujma taj trošak je dužan isplatiti tužitelj. Stoga je odlučeno kao u točki II.-IV. izreke.

29. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, njegov zahtjev za naknadu troškova postupka je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP u cijelosti odbijen kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

U Zagrebu 18. svibnja 2026.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Privremenom zastupniku tuženice