REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
STALNA SLUŽBA U POREČU - PARENZO
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj Pn-88/2023-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču po višoj sudskoj savjetnici Stefani Vrh, u pravnoj stvari tužiteljice FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika RM rođen **.**.1997., iz [adresa], 5036CJ Tilburg, radi isplate, izvan ročišta, 18. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku RM iz [adresa], 5036CJ Tilburg isplatiti tužiteljici FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na ime neimovinske štete iznos od 3.300,00 eura (tri tisuće eura) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 342,66 eura (tristo četrdeset i dva eura i šezdeset i šest centi) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi kako sukladno članku 7. st. 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. prosinca 2012. godine, osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima pred sudom mjesta u kojem je nastala ili može nastati štetna radnja. , pa s obzirom da je tjelesna ozljeda zadobivena u [adresa], da je mjesno nadležan Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču. Pozvala se na članka 4. Uredbe (EZ) br. 864/2007 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. srpnja 2007., o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”), kojom je utvrđeno da pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu, nastalu iz protupravnog postupanja, je pravo one države u kojoj šteta nastane, bez obzira na to u kojoj državi je nastao događaj koji je prouzročio nastalu štetu te bez obzira na državu ili države u kojoj nastanu posredne posljedice tog događaja. Navela je kako preambula 17. spomenute Uredbe, određuje da bi propise koji se primjenjuju trebalo odrediti na temelju toga gdje je šteta nastala, bez obzira na državu ili države u kojima može doći do posrednih posljedica. Prema tomu, da u slučajevima tjelesnih ozljeda ili materijalne štete, država u kojoj je došlo do štete da bi trebala biti ona država u kojoj je osobna tjelesna ozljeda zadobivena ili ona država gdje je nastala materijalna šteta. Nadalje, navela je kako je 14. kolovoza 2022., u 02:20 sati, u mjestu [adresa], tuženik narušavao javni red i mir na način da je na javnom mjestu pod utjecajem opijata, prišao tužiteljici FM, ĆM i BM te bez ikakvog povoda udario tužiteljicu šakom, a potom da je po uočavanju policijskih službenika otrčao te skočio u more, nakon čega je uhićen. Zbog navedenog štetnog događaja tužiteljica da je pretrpjela tjelesnu ozljedu u predjelima glave i donjeg dijela tijela, zbog čega da je ista odmah zatražila liječničku pomoć, dok da je naknadno odlazila na liječničke kontrole, preglede i terapije. Tužiteljici da je odmah nakon ozljede postavljena dijagnoza S00.5– laceracija u predjelu gornje i donje usnice, hematom u području lijeve supraklavikularne regije te lijeve potkoljenice i gluteusa. Navela je kako ju je navedeni štetni događaj teško uznemirio, te da pati od povremene nesanice i anksioznosti. Protiv tuženika da se vodio prekršajni postupak, pod poslovni broj Pp-1688/2022 koji da je pravomoćno okončan, a zbog učinjenog prekršajnog djela iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na štetu tužiteljice kao oštećenika, u kojem postupku da je tuženik proglašen krivim za predmetni štetni događaj. Tuženiku da je za taj prekršaj naplaćena kazna od svega 100,00 eura, što da je krajnje nedopustivo. Navela je kako je zbog opisanog štetnog događaja pretrpjela neimovinsku štetu. Neposredno nakon štetnog događaja, tužiteljica da je pretrpjela tjelesne bolove, a zatim i duševne bolove i jak strah. Tužiteljica da je u trenutku ozljeđivanja doživjela primarni strah jakog intenziteta budući da se nalazila u strahu od jačeg ozljeđivanja, na što da se nastavio i sekundarni strah jakog intenziteta još za vrijeme trpljenja jakih bolova. Navela je kako su se javile i smetnje nakon ozljeđivanja poput straha, nesanice i lupanja srca. Navedeni strahovi i pogoršanje psihičkog stanja da predstavljaju povredu duševnog integriteta tužiteljice. Strah kojeg da je tužiteljica pretrpjela da se ogleda u strahu jakog intenziteta pri samom odvijanju nezgode sve do posjeta liječniku jer ista da nije znala za težinu i ozbiljnost povrede. Strah da se javljao i idućih nekoliko mjeseci zbog neizvjesnosti ishoda liječenja. Strah da je bio prisutan radi objektivne činjenice da je tuženik ponovno ne napadne ili ozlijedi, odnosno da se ista situacija ne ponovi. Navela je i kako se predmetni događaj zbio u centru Grada Poreča na način da je tuženik kojeg tužiteljica uopće ne poznaje, ničim izazvan snažno udario tužiteljicu. Predmetna nezgoda da je ostavila posljedice i na psihičkom planu tužiteljice u vidu povišene anksioznosti, socijalnog povlačenja i razdražljivosti. Ista da često sanja predmetni štetni događaj i osjeća strah od ponovljene nesreće te da ju ta situacija teško pogađa, a osobito kada se ima na umu da je tužiteljica osoba mlađe životne dobi. U trenutku štetnog događaja tužiteljica da je pretrpjela jaki primarni strah jer da se prestrašila za svoje zdravlje i tjelesni integritet. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci.
2. Tuženiku je tužba s prilozima, uz poziv za davanje pisanog odgovora na tužbu u roku 30 dana te uz upozorenje o pravnim posljedicama nedavanja odgovora na tužbu uredno dostavljena 9. ožujka 2026.
3. Odredbom članka 331.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 dalje u tekstu: ZPP) propisano je da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, i ako bude udovoljeno uvjetima:1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije osporio tužbeni zahtjev, odnosno nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, slijedom čega je ispunjen uvjet iz članka 331.b stavak 1. točka 1. ZPP-a.
5. Razmatrajući osnovanost tužbenog zahtjeva, sud nalazi kako je isti osnovan. Naime, tužiteljica je u tužbi detaljno opisala činjenično stanje koje opravdava njezin tužbeni zahtjev prema tuženiku. Tako tužiteljica činjenično navodi kako je tuženik na javnom mjestu pod utjecajem opijata, prišao tužiteljici FM, ĆM i BM te bez ikakvog povoda udario tužiteljicu šakom, a potom da je po uočavanju policijskih službenika otrčao te skočio u more, nakon čega je uhićen, a tužitelja je odmah zatražila liječničku pomoć, dok je naknadno odlazila na liječničke kontrole, preglede i terapije. Sud stoga smatra da postoji dovoljan stupanj vjerojatnosti koji isključuje razumu sumnju u mogućnost postojanja drugačijeg činjeničnog stanja od onog navedenog u tužbi, čime je ispunjen uvjet iz članka 331.b stavka 1. točke 2. ZPP - a.
6. Nadalje, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela niti s činjenicama koje su općepoznate. Tužiteljica je u tužbi dostavila dokumentaciju iz koje se može dokazati kako je istoj nastala šteta te da joj je štetu prouzročio upravo tuženik i to protupravnom radnjom koja je i uzrok štete. Također, tužiteljica je predložila dokaze kojima se može dokazati visina nastale štete. Sve navedeno implicira nepostojanje suprotnosti između činjenica na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i dokaza koje je predložila, pa je time ispunjen i uvjet iz članka 331.b stavak 1. točka 3. ZPP-a.
7. Sud je također utvrdio da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, čime je ispunjen i uvjet iz članka 331.b stavak 1. točka 4. ZPP-a.
8. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, valjalo je prema članku 331.b stavku 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I presude.
9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a pa su tako tužiteljici priznati zatraženi troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025 dalje u tekstu: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu 250,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. i 42. Tarife, kao i trošak sudskog tumača u iznosu od 92,66 eura. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe prema odluci suda budući da je prema članku 164. stavku 2. ZPP-a, stranka dužna u zahtjevu za naknadu troškova određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a što ista nije učinila.
U Poreču 18. svibnja 2026.
Sutkinja
Vlatka Markuš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba nadležnom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a), a na temelju odredbe članka 467. ZPP-a ova se odluka može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga zakona.
DNA:
1. Tužiteljici p.p.
2. Tuženiku putem zastupnika za primanje pismena
