REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9490/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2026. u prisutnosti ĐĐ, punomoćnice tužitelja po zaposlenju te MĐ, punomoćnice tuženika po zaposlenju, a po objavi presude dana 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik Croatia osiguranje d.d. Jagićeva 33, Zagreb, OIB: 26187994862 je dužan tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati iznos od 3.578,97 eura/26.965,75 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 2.8.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od petnaest dana.".

II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, da tuženici Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 350,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja SĐ smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 29.10.1999. kao suputnik u teretnom vozilu. Kritične zgode došlo je do sudara autobusa reg oznake [registarska oznaka], osiguranog kod „Croatia osiguranja”, br. police: 012200875592 kojim je upravljao NĐ i teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], također osiguranog kod tuženika br. police: 016214705523 kojim je upravljao GĐ. Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KS-327/02 oglašen je krivim za izazivanje prometne nesreće NĐ, dok je pravomoćnom presudom istog suda KS - 36/08 oglašen krivim za izazivanje prometne nesreće i GĐ. Rješenjem tužitelja MP-311128 od 3.1.2001. (očito pogrešno navedeno) 11.6.1982. priznato je obitelji umrlog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu. Za prethodno razdoblje isplate obiteljske mirovine zaključno sa 30.9.2021. donesena je presuda Općinskog građanskog suda broj P-9527/21. HZMO je nastavio isplaćivati obiteljsku mirovinu svom osiguraniku, te je tako nastala nova šteta isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 1.10.2021. do 30.6.2023. u iznosu od 3.578,97 eura / 26.965,75 kn. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.578,97 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2.8.2023. do isplate uza naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, kao i nastanak prometne nezgode od dana 29. listopada 1999. te činjenicu da je tužitelj obitelji pok. osiguranika SĐ priznao pravo na obiteljsku mirovinu. Obzirom da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom obiteljske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Izvješće Postaje prometne policije broj: 511-19-65/3-K-288/99 od 10.12.1999. (stranica 3-10 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu od 6.10.2009. poslovni broj II-Kž-1679/2009-4 (stranica 11-14 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3.1.2001. (stranica 15-18 spisa), presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18.5.2009. poslovni broj XXVI-KS-36/2008 (stranica 21-38 spisa), odštetni zahtjev Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 17.7.2023. (stranica 39-40 spisa), obračun tužitelja od 10.7.2023. (stranica 41 spisa), doznačena mirovinska primanja iz banke podataka (stranica 59-71 spisa), provedeno vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja od 6.11.2025. (stranica 107-118 spisa).

4. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja SĐ zadobio ozljede u prometnoj nesreći od 29. listopada 1999. od posljedica kojih je preminuo, a nije sporna niti pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku te da je rješenjem tužitelja od 3.1.2001. iza pokojnog SĐ korisnicama Đ M i TĐ priznato pravo na obiteljsku mirovinu, dok je tim rješenjem uspostavljena isplata obiteljske mirovine. Nije sporno niti da je tužitelj korisnici TĐ za razdoblje koje je obuhvaćeno tužbom isplatio ukupan iznos od 3.578,97 EUR. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva te je sporno primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. - u daljnjem tekstu: ZOMO) ili pak odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - u daljnjem tekstu: ZOOP).

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatom (regres) do visine razmjernog dijela obiteljske mirovine koja je isplaćena korisnici TĐ, nakon smrti njezina oca koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. listopada 1999. i za koju su odgovorni vozači vozila osiguranih kod tuženika. Tužitelj potražuje razmjerni dio obiteljske mirovine isplaćene navedenoj korisnici u razdoblju od 1.10.2021. do 30.6.2023.

7. Imajući na umu predmet spora, ističe se da između tužitelja i štetnika, osiguranika tuženika GĐ, koji je prema pravomoćnoj presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u odnosu na predmetni štetni događaj proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, između tužitelja i štetnika koji je prouzročio smrtno stradavanje osiguranika tužitelja pa onda posljedično i tuženika kao osiguranika štetnika, nastaje novi, zakonom propisano odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, dok su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje u tekstu: ZOOP). Dakle za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne su odredbe ZOOP koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine budući da šteta za tužitelja, koji isplaćuje kćerki poginulog osiguranika obiteljsku mirovinu nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine, a svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv, protivno tvrdnjama tužitelja, nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZOMO), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP, a ne ZOMO-a izrazio je Vrhovni sud RH u odlukama poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021. i u Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., a identičan pravni stav izrazio je i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016.. Ujedno valja istaknuti da je odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I/988/1998 od 17. ožujka 2010. utvrđeno da je ZOMO opći zakon kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela. Stoga ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO predstavlja lex specialis pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

8. Sukladno takvom pravnom shvaćanju VSRH valja primijeniti odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a kojim odredbama je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Obveze tuženika kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama ZOOP pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime razmjernog dijela obiteljske mirovine isplaćene korisnicima relevantne upravo odredbe ZOOP koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata obiteljskih mirovina, a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji Zakon predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP, i to odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos obiteljske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja (obiteljske mirovine) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja (tako i u odluci VSRH Rev-12/2022 od 12.1.2022.).

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka stalnog sudskog vještaka za financije Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. od 6. studenoga 2025. proizlazi da u skladu s izračunima iz nalaza i pod pretpostavkom da je invalidska mirovina pokojnog osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu, mišljenja je da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine pokojnog osiguranika tužitelja bio veći od iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a razlike između pretpostavljene invalidske i isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. lipnja 2023. iznose ukupno 2.158,17 EUR (konvertirani iznosi razlika).

10.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti logičan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima struke. Osim toga, na nalaz i mišljenje vještaka stranke i nisu imale primjedbi.

11. Naime, prema odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala bi smo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćen kćerki osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Imajući na umu da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je obiteljska mirovina koju je u utuženom razdoblju od 1. listopada 2021. do 30. lipnja 2023. tužitelj isplatio kćerki pokojnog osiguranika tužitelja manja od iznosa pretpostavljene invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a što rezultira time da sukladno odredbi članka 27. stavka 3. i stavka 4. ZOOP tužitelju niti nije nastala stvarna šteta za koju odgovara tuženik, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu. Tuženiku je priznat trošak uplate predujma za vještačenje u iznosu od 350,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

12.1. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da je čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj: 118/18-u daljnjem tekstu ZOSP) propisano je da obveza plaćanja sudskih pristojbi nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Pritom valja napomenuti kako obveza plaćanja pristojbi u ovom postupku još nije niti nastala jer postupak nije pravomoćno okončan. Osim toga, ukoliko ova presuda bude potvrđena, tuženik će uspjeti u sporu, stoga isti nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu.

U Zagrebu, 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik