REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-72/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Maroku, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Eleks Software d.o.o. [adresa], OIB: 16509497124, zastupanog po punomoćnici Ivani Dominković Cecelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Dominković i Osrečak d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 24. travnja 2025., poslovni broj: Pr-840/2024-12, u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja ĐB iz [adresa] odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 24. travnja 2025., poslovni broj: Pr-840/2024-12.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku Eleks Software d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 16509497124 isplatiti tužitelju ĐB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.500,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku kako slijedi:

- na iznos u visini 2.300,00 EUR zatezne kamate teku od 15. veljače 2024. pa do isplate

- na iznos u visini 2.300,00 EUR zatezne kamate teku od 15. ožujka 2024. pa do isplate

- na iznos u visini 2.300,00 EUR zatezne kamate teku od 15. travnja 2024. pa do isplate

- na iznos u visini 2.300,00 EUR zatezne kamate teku od 15. svibnja 2024. pa do isplate

- na iznos u visini 2.300,00 EUR zatezne kamate teku od 15. lipnja 2024. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Eleks Software d.o.o., [adresa], OIB: 16509497124, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP).

2.1. U žalbi navodi da je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda navedeno u točki 30. obrazloženja odluke, pravno neosnovano i protivno odredbama Zakona o radu, kojim su propisane dvije klauzule o zabrani natjecanja radnika s poslodavcem i to: ugovorna kazna i ugovorna zabrana natjecanja, da su obje zaštitne klauzule ugovorene Ugovorom o radu, na čije se kršenje primjenjuju različite pravne posljedice, da iz zakonske odredbe članka 105. Zakona o radu nesporno proizlazi da je poslodavac, koji odustaje od ugovorne zabrane natjecanja, dužan radniku plaćati naknadu iz članka 103. Zakona o radu do isteka roka od 3 mjeseca od dostave obavijesti o odustanku radnika i da navedena zakonski članak ne sadrži odredbu „osim ako stranke drugačije ugovore“ te da se radi o kogentnoj zakonskoj odredbi, slijedom čega nije dopušteno drugačije urediti pravni odnos poslodavca i radnika pa da zaključak prvostupanjskog suda prema kojem se poslodavac oslobodio obveze plaćanja naknade iz članka 105. Zakona o radu, sukladno članku 10.4. Ugovora o radu, nije pravno ispravan.

2.2. Osim toga tužitelj navodi da tumačenje prvostupanjskog suda da se članak 105. Zakona o radu ne bi primjenjivao, ako bi poslodavac prije isteka ugovora o radu obavijestio radnika da mu neće plaćati naknadu i da odustaje od zabrane natjecanja, daje poslodavcu potpunu moć odlučivanja o primjeni zabrane natjecanja i da bi radnik u takvoj situaciji bio u potpunoj neizvjesnosti te da do posljednjeg dana isteka ugovora o radu ne bi znao kako će poslodavac postupiti. Navodi da je upravo iz tog razloga zakonodavac spriječio takvu neizvjesnost u primjeni ugovorne zabrane natjecanja i to odredbama članaka 103. i 105. Zakona o radu, kojim je propisano da poslodavac u slučaju odustanka od ugovorne zabrane mora radniku isplatiti određenu naknadu.

2.3. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev ili ukinuti odluku te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za ugovornu zabranu natjecanja u iznosu od 11.500,00 eura, za razdoblje siječanj 2024. – svibanj 2024. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. svibnja 2023. za radno mjesto analitičara poslovanja sustava, s mjesečnom plaćom u bruto iznosu od 4.287,00 eura,

- da je člankom 10. Ugovora o radu, ugovorena zabrana natjecanja, na način da se radnik obvezuje u razdoblju od 2 godine od prestanka ugovora da neće s bilo kojim klijentom poslodavca ili njegovih povezanih društava, koje je radnik upoznao u vezi s obavljanjem poslova na temelju predmetnog Ugovora, sklopiti ugovor o radu ili ući u prikriveni radni odnos (10.1.1.), pružati usluge izravno ili neizravno (10.1.2.), zajednički obavljati poslovnu djelatnost (10.1.3.),

- da je člankom 10.2. ugovoreno da je u slučaju kršenja ugovorene zabrane natjecanja radnik obvezan poslodavcu isplatiti ugovornu kaznu u iznosu zbroja svih plaća i ostalih primanja koje je poslodavac isplatio radniku unutar 3 mjeseca prije prestanka ugovora, ali ne manje od 5.000,00 eura,

- da je člankom 10.3. ugovoreno da se za vrijeme važenja ugovorne zabrane natjecanja poslodavac obvezuje radniku plaćati mjesečnu naknadu u iznosu polovice prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka Ugovora,

- da iz članka 10.4. proizlazi da poslodavac može obavijestiti radnika, najkasnije na dan prestanka Ugovora o radu, da neće plaćati mjesečnu naknadu iz stavka 10.3. te da u tom slučaju ugovorna zabrana natjecanja nastavlja obvezivati radnika, ali u slučaju njezina kršenja poslodavac je ovlašten od radnika zahtijevati samo isplatu ugovorne kazne,

- da je tužitelju prestao radni odnos 8. siječnja 2024.,

- da je 8. siječnja 2024. tuženik tužitelju dostavio pisanu obavijest da koristi svoje pravo te odlučuje da neće plaćati mjesečnu naknadu iz članka 10.3. Ugovora o radu te da u skladu sa člankom 10.4. predmetnog Ugovora, ugovorna zabrana natjecanja nastavlja obvezivati radnika, uz primjenu ugovorne kazne iz članka 10.2. Ugovora,

- da je tuženik 19. veljače 2024. dostavio tužitelju pisanu obavijest o odustanku od ugovorne zabrane natjecanja,

- da je istoga dana punomoćniku tužitelja dostavljen email u kojem tuženik predlaže sklopiti pisani sporazum kojim bi se između ostalog razjasnilo da je poslodavac odustao od ugovorne zabrane natjecanja, potvrdilo da će poslodavac radniku isplatiti naknadu za ugovornu zabranu natjecanja za četiri puna mjeseca u ukupnom iznosu od 9.200,00 eura i utvrditi datume dospjelosti te potvrditi da nema drugih međusobnih potraživanja i obveza osim onih uređenih sporazumom.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju naknadu za ugovornu zabranu natjecanja, s obzirom da je tuženik 8. siječnja 2024., dakle zadnjeg radnog dana, obavijestio tužitelja da odustaje od plaćanja naknade, ali da ostaje na snazi ugovorna zabrana natjecanja, kao i ugovorna kazna za slučaj kršenja ugovorne zabrane natjecanja.

9. Pritom se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 106. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; dalje ZR), prema kojoj se ugovorna kazna može ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja, ako je u vrijeme sklapanja takvog ugovora radnik primao plaću veću od prosječne plaće u RH, a da je radnik primao takvu plaću među strankama nije sporno. S obzirom da je poslodavac zadnjeg radnog dana radnika, u skladu s odredbama Ugovora o radu, odustao od plaćanja naknade za vrijeme trajanja ugovore zabrane natjecanja, dakle prije nego što je zabrana natjecanja stupila na snagu, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nema pravo na isplatu naknade na temelju odredbe članka 105. stavka 2. ZR-a.

10. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Odredbom članka 102. stavka 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove, kojima se natječe s poslodavcem (ugovorna zabrana natjecanja), dok je stavkom 2. propisano da ugovor ne smije zaključiti za razdoblje duže od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa. Nadalje, prema stavku 5. članka 102. ZR-a ugovor ne obvezuje radnika ako njegov cilj nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili ako se njime, s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje radnika.

12. Tužitelj i tuženik su u članku 10. Ugovora o radu ugovorili zabranu natjecanja u trajanju od 2 godine od prestanka ugovora, na način da radnik neće sklopiti ugovor o radu ili ući u prikriveni radni odnos s bilo kojim klijentom poslodavca ili njegovih povezanih društava, koje je radnik upoznao u vezi s obavljanjem poslova na temelju predmetnog Ugovora te da istima neće pružati usluge izravno ili neizravno i s njima zajednički obavljati poslovnu djelatnost. Sukladno odredbi članka 102. stavka 3. ZR- a, ugovor o zabrani natjecanja može biti sastavni dio ugovora o radu.

13. Odredbom članka 103. stavka 1. ZR-a propisano je da ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

14. Isto tako odredbom članka 106. stavka 1. ZR-a propisano je da se za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja može se ugovoriti ugovorna kazna, dok je stavka 2. propisano da ako je za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja predviđena samo ugovorna kazna, poslodavac može, u skladu s općim propisima obveznog prava, tražiti samo isplatu te kazne, a ne i ispunjenje obveze ili naknadu veće štete, a stavkom 3. propisano je da se ugovorna kazna iz stavka 1. može ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja, ako je u vrijeme sklapanja takvog ugovora radnik primao veću plaću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

15. U konkretnom slučaju stranke su uz ugovorenu zabranu natjecanja ugovorile i ugovornu kaznu u iznosu zbroja svih plaća i ostalih primanja koje je poslodavac isplatio radniku unutar 3 mjeseca prije prestanka ugovora, ali ne manje od 5.000,00 eura. Istodobno se poslodavac obvezao za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja, radniku plaćati mjesečnu naknadu u iznosu polovice prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka Ugovora.

16. Radni odnos tužitelja kod tuženika prestao je 8. siječnja 2024. Istoga dana tuženik je dostavio tužitelju pisanu obavijest da neće isplaćivati mjesečnu naknadu iz članka 10.3. Ugovora o radu, dok je, sukladno odredbama Ugovora o radu i ZR-a, na snazi ostala ugovorna zabrana natjecanja zajedno s ugovornom kaznom. Slijedom navedenog, u slučaju povrede ugovorne zabrane natjecanja tuženik više ni bi imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili naknadu veće štete, već samo isplatu ugovorne kazne.

17. U takvoj pravnoj situaciji, kada je poslodavac odustao od naknade prije početka faktičnog trajanja zabrane, pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da tuženik nije u obvezi isplatiti predmetnu naknadu. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, tuženik je bio ovlašten odustati od naknade, kako je to ugovoreno Ugovorom o radu, a takvo ugovaranje nije protivno kogentnim zakonskim odredbama ZR-a. Naime, obveza isplate naknade zbog ugovorne zabrane natjecanja ne mora biti ugovorena u slučaju kada su stranke ugovorile ugovornu kaznu i ako je u vrijeme sklapanja takvog ugovora radnik primao veću plaću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

18. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da bi u opisanoj pravnoj situaciji poslodavac imao potpunu slobodu odlučivanja o zabrani natjecanja i njezinim posljedicama. U slučaju postupanja radnika protivno ugovorenoj zabrani natjecanja, poslodavac može zahtijevati samo isplatu ugovorne kazne, i to pod uvjetom da ugovorena zabrana natjecanja nerazmjerno ne ograničava rad i profesionalno napredovanje radnika, uzimajući u obzir trajanja zabrane, stručnu spremu radnika, činjenicu njegove nezaposlenosti te opravdane poslovne interese poslodavca.

19. Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

20. Odluka o parničnom trošku nije osporavana žalbom, a o primjeni materijalnog prava u odnosu na parnični trošak, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.

21. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP-a tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

22. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 18. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić