REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž Ovr-124/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupan po OD Owens i Houška iz Zagreba, protiv ovršenice VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz OD Nožinić, Tomljanović & Maričević iz Nove Gradiške, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Ovr-1241/2025-5 od 12. siječnja 2026., dana 18. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje i zaključak Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Ovr-1241/2025-5 od 12. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
Odbija se prijedlog ovršenice VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za odgodu radi naplate potraživanja ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenica VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda, poslovni broj Ovrv-2655/13 od 28. lipnja 2013. iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točki 7., 9.,10. i 11. Ovršnog zakona u svezi s člankom 52. stavkom 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda RH, 73/17, 131/20,114/22 i 6/24 – dalje OZ).
2. Protiv rješenja i zaključka prvostupanjskog suda pravovremeno je žalbu izjavila ovršenica iz svih žalbenih razloga sa prijedlogom da serješenje i zaključak preinači u smislu žalbenih navoda, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. U sadržaju žalbe ukazuje na bitnu povredu postupka, jer da je izreka nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima odluke, da su pojedini razlozi nejasni i proturječni, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost. Nastavno ističe da sud paušalno navodi kako ovršenica nije dokazala da joj provedbom izravne naplate prijeti nenadoknadiva šteta, da sud nije ulazio u meritum stvari, što potvrđuje i njegovo upućivanje ovršenice u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pa samim time sud nije niti mogao ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 65.st.1. OZ-a. Tvrdi da bi povrat neosnovano naplaćenog za ovršenicu predstavljao teškoću u troškovnom smislu nesrazmjernu interesima ovrhovoditelja koji iz odgode proizlaze (ovrhovoditelj zaštićen zateznim kamatama), s obzirom da bi u slučaju naplate po ovršnoj ispravi koja uopće ne glasi na ovršenicu kao dužnika, radi povrata neosnovano naplaćenog ona izvjesno bila primorana ustajati tužbom protiv ovrhovoditelja, a tek potom i ovršnim postupkom koji bi za nju predstavljao nesrazmjeran teret, prvenstveno u smislu velikih troškova takvih postupaka. Ističe da iz dokaza u spisu ne proizlazi da bi osnova za plaćanje bila zavedena u očevidniku osnova za plaćanje od 2013. do 2018., da je pogrešan i stav suda da bi isknjižavanjem osnove za plaćanje po kojoj ništa nije plaćano (dakle 2018. ) zastara ponovno počela teći, da je predmetni stav suda lišen u cijelosti i činjenice da ovršna isprava glasi na drugu osobu kao dužnika (ovršenika), te da u odnosu na ovršenicu u FINI nikada nije bila zavedena bilo kakva osnova za plaćanje u korist ovog ovrhovoditelja. Nastavno ovrhovoditelj elaborira zakonske odredbe početku i isteku roka zastare i odredbe o prekidu zastare, te smatra da je prvostupanjski sud izravno trebao odlučiti da je nastupila zastara još prije podnošenja prijedloga za ovrhu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5.Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20 dalje: OZ), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6. Suprotno navodima žalbe nije učinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire ovršenica, jer je za svoju odluku prvostupanjski sud dao jasne razloge te rješenje i zaključak nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati.
7. Prema sadržaju prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i priloženih isprava, proizlazi da je ovrhovoditelj 15. rujna 2023. protiv ovršenice podnio Financijskoj agenciji ( FINI) zahtjev za izravnu naplatu, temeljem ovršne isprave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda pos. br. Ovrv-2655/13 od 28. 6. 2013. radi naplate iznosa od 480,00 kuna/ 67,71 eura sa zateznim kamatama, te troškova od 931,25kuna / 123,25 eura sa zateznim kamatama, da se izravna naplata osporava iz razloga što ovršenica smatra da prijedlog ovrhovoditelja je bio nepotpun i nije udovoljavao zakonskim odredbama da bi bio zaveden u očevidnik osnova za plaćanje, te posljedično nije mogao biti ni izdan nalog banci ovršenice za provođenje pljenidbe, te ističe prigovor zastare.
8. U smislu članka 210. stavka 1. i 2. OZ-a, nakon što ovršenik sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 50. i 53. OZ-a).
9. Ovršni sud je na temelju odredbe članka 52. stavka 3. OZ-a ovlašten uputiti ovršenika u parnicu kada je isti podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz članka 210. OZ-a (Zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-148/2018 od 21. studenog 2018.), što je u predmetnom slučaju prvostupanjski sud pravilno učinio obzirom na iznesene razloge radi kojih se traži proglašenje pljenidbe nedopuštenom.
10. Prema odredbi članka 65. stavka 1. OZ-a ovrha može u potpunosti ili djelomice odgoditi na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako kumulativno bude ispunjen i neki od razloga iz odredbe članka 65. stavka 1. točke 1. do točke 10. OZ-a.
10.1. Suprotno navodima žalbe ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da bi odgoda ovrhe bila potrebna da bi se spriječilo nasilje, dok sama tegobnost ovrhe i izloženost troškovima, nije dovoljan razlog za odgodu ovrhe.
11. Stoga je žalbu ovršenice kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a potvrditi pobijano rješenje.
12. Ovršenici koja nije uspjela sa žalbom, temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a, ne pripadaju troškovi žalbe.
U Požegi, 18. svibnja 2026.
Sutkinja
Branka Ribičić
