Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-28/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu pojedincu Siniši Rajnoviću, u pravnoj stvari tužiteljice HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Predrag Kralik, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Osijeku, Ulica Kralja Zvonimira 17/I, radi isplate iznosa od 464,53 EUR-a, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 9. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici HŠ, [adresa], iznos od 464,53 EUR-a (slovima: četristošezdesetčetrieurapedesettricenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje od 4. kolovoza 2006., do 31. prosinca 2007., teku u visini od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023., do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024., do isplate po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, u roku od 15 dana tužiteljici HŠ, [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 464,04 EUR-a (slovima: četristošezdesetčetirieuračetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje od 15. svibnja 2026., do isplate teku po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice HŠ, [adresa], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 52,10 EUR (slovima: pedesetidvadesetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje od 15. svibnja 2026., do isplate teku po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 20. siječnja 2026., podnijela tužbu radi isplate iznosa od 464,53 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2006., do isplate.

1.1. U tužbi je navela da je 3. kolovoza 2006. s tuženikovim prednik sklopila Ugovor o kreditu broj 6336017813 (dalje: Ugovor), prema kojem je tuženikov prednik kao kreditor, tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 13.788,57 EUR-a prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja Ugovora. Kredit je dan na rok otplate od stodvadeset mjeseci. Člankom 3. Ugovora (Uvjeti kredita) ugovoreno je da će od iznosa kredita kreditor ustegnuti jednokratne naknade u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor, dok je člankom 5. Ugovora (Ostale odredbe) ugovoreno da je korisnica kredita obvezna platiti sve troškove vezane uz sklapanje Ugovora, a kojom je odredbom Ugovora tužiteljica de facto bila primorana platiti naknadu kako bi mogla dobiti traženi kredit. Predmetna naknada tužiteljici je naplaćena 3. kolovoza 2026. u iznosu od 3.500,00 HRK-a, odnosno 464,53 EUR-a. Da je sporna odredba o naknadi za obradu kredita po Ugovoru ništetna, utvrđeno je presudom Općinskog suda u Virovitici broj P-237/2025 od 9. listopada 2025. Slijedom navedenoga, tužiteljica je predložila prihvatiti tužbeni zahtjev radi radi dokazivanja iznesenih činjeničnih tvrdnji tužiteljica je priložila Ugovor, tuženikovo očitovanja od 24. siječnja 2025. s podacima o naplaćenoj ulaznoj naknadi za obradu kredita, pravomoćnu presudu Općinskog suda u Virovitici broj P-237/25 od 9. listopada 2025., te je predložila izvesti dokaz svojim saslušanjem u svojstvu stranke i izvesti dokaz knjigovodstveno-financijskim radi utvrđivanja visine tražbine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao osnovu, ali ne i visinu tražbine. Priznao je činjenicu da je tužiteljica s tuženikovim prednikom sklopila predmetni Ugovor, ali je za tuženika sporno jesu li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Nadalje, tuženik je istakao prigovor zastare. Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjivao bi se zastarni rok od tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala. S obzirom da su u predmetnom Ugovoru sadržane odredbe koja su tužiteljici navodno prouzročile štetu, očito je da je subjektivni (trogodišnji) i objektivni (petogodišnji) rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao. Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjivao bi se zastarni rok od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Ako bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecan ju bez osnove, zastarni rok je pet godina od dana sklapanja ništetnog pravnog posla (dakle od 3. kolovoza 2006. Nadalje, u odnosu na navodno ništetne odredbe o ulaznoj naknadi, tuženik ističe kako je ulazna naknada točno određen samim Ugovorom u čl.3., stoga su tužiteljičini navodi koji se odnose na sporne odredbe Ugovora o ulaznoj naknadi potpuno paušalni i pogrešni te da su uvjeti Ugovora pa tako i uvjeti plaćanja naknade sasvim jasni i nedvosmisleni. Osim toga, tuženik ističe i da je člankom 1112. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Dakle, sve kada bi se i uzelo da su ugovorne odredbe koje su predmet ovog postupka iz bilo kojeg razloga ništetne, potpuno je razvidno da tužiteljica ne bi imala pravo na povrat navodno stečenog bez osnove. Ako bi se i uzelo da su ugovorne odredbe o naplati naknade iz bilo kojeg razloga ništetne, onda one mogu jedino biti ništetne ex tunc, dakle od trenutka sklapanja predmetnog ugovora. To znači da je tužiteljica prilikom plaćanja ulazne naknade znala da istu eventualno ne bi bila dužna platiti, ali nije zadržala navodno pravo na povrat, slijedom čega je sasvim razvidno da tužbeni zahtjev kojim traži povrat navodno stečenog bez osnove nikako nije i ne može biti osnovan. Pored svega iznesenog, tuženik opreza radi ističe prigovor zastare navodnog potraživanja tužite lja.

3. Tužiteljica je osporila navode iz odgovora na tužbu. Da je odredba o naknadi za obradu kredita po Ugovoru ništetna, utvrđeno je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici broj P-237/2025 od 9. listopada. Osporila je tuženikov prigovor zastare, jer zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Budući da je presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-237/2025- 21 od 9. listopada 2025., postala pravomoćna 15. prosinca, a da je tužba u ovom postupku podnesena 20. siječnja 2026., razvidno je da nije nastupila zastara tražbine.

4. Radi razjašnjenja spornih pravno odlučnih činjenica pročitan je sadržaj dopisa OTP banke (stranica 4), presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P- 237/2025-8 od 9. listopada 2025. s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (5 -16) te Ugovora o kreditu br. 6336017813 (17-20).

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

6. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora tužiteljičin za isplatu iznosa od 464,53 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2006., do isplate, s osnove povrata plaćene naknade na temelju čl. 3. i 5. Ugovora, koje su odredbe Ugovora utvrđene ništetnom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici broj P-237/2025-8 od 9. listopada 2025., koja je postala pravomoćna 2. siječnja 2026.

8. Nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor 3. kolovoza 2006. Odredbom čl. 3. Ugovora ugovoreno je će od iznosa kredita kreditor ustegnuti jednokratne naknade u skladu s Odlukom o tarifi naknade za usluge koje obavlja kreditor, dok je odredbom čl. 5. Ugovora ugovoreno da je korisnica kredita obvezna platiti sve troškove vezane uz sklapanje Ugovora. Predmetna naknada tužiteljici je naplaćena 3. kolovoza 2006. u iznosu od 3.500,00 HRK, odnosno 464,53 EUR, a visina naplaćene naknade među strankama nije sporna. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici broj P-237/2025-8 od 9. listopada 2025., koja je pravomoćna s danom 2. siječnja 2026., odredbe čl. 3. i 5. Ugovora utvrđene su ništetnim.

9. Sporno je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva te osnovanost tuženikovog prigovora zastara.

10. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005 - dalje: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo ne određuje.

10.1. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici broj P-237/2025-8 od 9. listopada 2025., koja je pravomoćna s danom 2. siječnja 2026., odredbe čl. 3. i 5. Ugovora utvrđene su ništetnim. Sud je vezan navedenom pravomoćnom presudom, zbog čega u ovom postupku nije bio ovlašten ocjenjivati osnovanost tuženikovih navoda da je tuženik imao pravo naplatiti naknadu za obradu kredita. Dana 3. kolovoza 2006., naplaćena je naknada za obradu kredita u iznosu od 3.500,00 HRK (464,53 EUR-a). Budući da su odredbe čl. 3. i 5. Ugovora utvrđena ništetnim, tuženik je tužiteljici dužan vratiti sve ono što je primio na temelju naveden ih odredbi Ugovora, a povrat utuženog iznosa u konkretnom slučaju je moguć. Na iznos od 464,53 EUR-a tuženik je u obvezi tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja jer je tuženik nepošten stjecatelj i ništetnost predmetne ugovorne odredbe nastala je zbog tuženikovog nepoštenog postupanja, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1015 ZOO-a. Tuženik kao nepošten stjecatelj stekao je iznos od 464,53 EUR-a 3. kolovoza 2006., te je osnovan tužiteljičin zahtjev da joj tuženik na stečeni iznos plati zakonske zatezne kamate koje teku od 4. kolovoza 2006., do isplate.

11. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog sud Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela broj Su-IV-33/2022- 6 od 31. siječnja 2022., a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO), (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga u konkretnom slučaju nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

11.1. Budući da je presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-237/2025-8 od 9. listopada 2025., postala pravomoćna 2. siječnja 2026., a da je tužba u ovom postupku podnesena 20. siječnja 2026., nije protekao zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a od pet godina od pravomoćnosti presude, zbog čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

12. Kao nepotreban, sud nije izvodio dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, kao niti dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, koje je dokaze predložila izvesti tužiteljica, jer je sud osnovanost osnove tužbenog zahtijeva utvrdio na temelju sadržaja isprava koje se nalaze u spisu, a visina tražbine među strankama nije bila sporna.

13. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da su odredbe čl. 3. i 5. Ugovora utvrđene ništetnima pravomoćnom sudskom presudom. Sud je iz navedenih razloga prihvatio tužbeni zahtjev za povratom novčanog iznosa od 464,53 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2006., do isplate. Stopa zakonskih zateznim kamata dosuđena je primjenom odredbe čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj : 153/04) i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Slijedom toga, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 151. st. 3. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti izgubio parnicu i dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

14.1. Visina tužiteljičinih parničnih troškova utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23), vrijednosti predmeta spora u iznosu od 464,53 EUR-a i tužiteljičinom troškovniku.

14.2. Tužiteljičini parnični troškovi sastoje se od troška sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 7.1. OT), troška sastava podnesaka od 16. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 EUR-a, (Tbr. 8.1. OT), troška zastupanja na ročištu od 9. travnja 2026., u iznosu od 100 EUR-a (Tbr. 9.1. OT), troška zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude održanog 15. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9.3. OT) troška PDV u iznosu od 87,50 EUR-a (Tbr. 46. OT), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR-a i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR-a, što ukupno iznosi 464,04 EUR-a te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

15. Neosnovan je tužiteljičin zahtjev za naknadom troška dopisa tuženiku od 24. siječnja 2025. s poštarinom u ukupnom iznosu od 52,10 EUR-a, jer tužiteljica navedeni trošak nije dokazala, odnosno u predmetu spisa nema tužiteljičinom podneska upućenog tuženiku od 24. siječnja 2025. Iz navedenih je razloga odbijen kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 52,10 EUR-a i odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Virovitici 15. svibnja 2026.

Sudac

Siniša Rajnović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Predrag Kralik,

2. Odvjetnik Belizar Tomajić.