REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Ovr-45/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja PRVIĆ d.o.o., OIB 79768877665, Palmotićeva ulica 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Đurđica Filipčić, odvjetnica u Zagrebu, te umješača na strani protivnika osiguranja ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Ćubela, odvjetnik u Zagrebu, radi prijedloga za određivanje privremene mjere, dana 15. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja od 5. svibnja 2026. kojim predlagatelj osiguranja radi osiguranja nenovčane tražbine – utvrđenja ništetnosti odluke protivnika osiguranja od 4. veljače 2025. traži da se zabrani protivniku osiguranja otuđenje, opterećenje, uknjižba založnog prava na nekretnini u pisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 33/277, u naravi ORANICA, Ulica Dušana Vukotića, površine 5265 m2, kao i založnog prava na nekretnini u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 33/278, u naravi ORANICA, Ulica Dušana Vukotića, površine 5409 m2, te prijedlog za zabranu raspolaganja poslovnim udjelima prijenosom, prodajom, darovanjem, opterećenjem založnim pravom ili drugim teretima protivnika osiguranja, kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za naknadu troškova osiguranja sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se predlagatelju osiguranja naknaditi protivniku osiguranja troškove postupka osiguranja u iznosu od 250,00 EUR u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se predlagatelju osiguranja naknaditi umješaču na strani protivnika osiguranja troškove postupka osiguranja u iznosu od 250,00 EUR u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja je prijedlog za određivanje privremene mjere podnio na parnični broj spisa P-125/2026. S obzirom na to da se radi o privremenoj mjeri, kao hitnom postupku, sud je prijedlog za određivanje privremene mjere od 5. svibnja 2026. razdvojio te je predmet dobio novi posl. br. Ovr-45/2026 rješenjem od 8. svibnja 2026.

2. U prijedlogu za osiguranje od 5. svibnja 2026. predlagatelj osiguranja je naveo da ima nenovčanu tražbinu na utvrđenje ništetnosti odluka društva od 4. veljače 2025. Istakao je da se radi o novim okolnostima koje nisu postojale u vrijeme odlučivanja suda o ranijem prijedlogu za određivanje privremene mjere. U ovršnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl. br. Ovr-2061/2024 donesen je zaključak od 20. travnja 2026. o prodaji nekretnina kojim je određena elektronička javna dražba putem Financijske agencije, uz nalog za provedbu prodaje bez odgode. Predmet prodaje su nekretnine zk. č. br. 33/277, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. č. br. 33/278, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine u vlasništvu su protivnika osiguranja i predstavljaju ključnu i jedinu značajnu imovinu društva, neposredno povezanu s pravima koja su predmet ovog spora. Navedena činjenica predstavlja konkretnu, aktualnu i neposrednu opasnost, jer je postupak prodaje već pokrenut i nalazi se u fazi neposredne realizacije, pri čemu postoji realna mogućnost da će nekretnine biti otuđene trećim osobama prije pravomoćnog okončanja ovog postupka Opasnost iz čl. 346. Ovršnog zakona sada nije više hipotetska niti buduća, već konkretna, aktualna i dokazana. Prodajom nekretnina na elektroničkoj javnoj dražbi nekretnine će biti otuđene trećim osobama, a ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja bit će bitno otežano, odnosno gotovo nemoguće. Time će za predlagatelja osiguranja nastati nenadoknadiva šteta. Činjenica da je za iste nekretnine već određena prodaja putem elektroničke javne dražbe pred FINA-om isključuje zaključak da se radi o pukoj bojazni predlagatelja. U konkretnom slučaju riječ je o neposrednoj i objektiviziranoj opasnosti promjene postojećeg stanja. Bez određivanja privremene mjere predmet spora mogao bi biti prenesen na treću osobu prije okončanja postupka, zbog čega bi predlagatelj osiguranja trpio nenadoknadivu štetu. Za primjenu čl. 346. Ovršnog zakona nije potrebno dokazati izvjesnost nastupa štetne posljedice, već je dostatno učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez privremene mjere ostvarenje nenovčane tražbine bilo spriječeno ili znatno otežano, međutim, u konkretnom slučaju ta je opasnost dodatno objektivizirana i dovedena do najvišeg stupnja izvjesnosti činjenicom da je u odnosu na predmetne nekretnine već određena prodaja putem elektroničke javne dražbe, slijedom čega su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere. Prodajom predmetnih nekretnina došlo bi do trajne i nepovratne promjene imovinskog stanja društva protivnika osiguranja, koje bi ostalo bez imovine. U konkretnom slučaju predmet spora nije apstraktno pravno pitanje, već ostvarenje konkretnih članskih i imovinskih prava u društvu. Prodajom jedine značajne imovine društva protivnika osiguranja, predmet spora u ovom postupku bio bi faktično lišen sadržaja, jer bi eventualna sudska zaštita ostala bez stvarne mogućnosti realizacije, a sve imajući u vidu da je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu Ovr-2061/24 donesen zaključak o prodaji navedenih nekretnina. Posljedično, ostvarenje nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja postalo bi faktično neprovedivo, budući da bi društvo ostalo bez imovinske osnove potrebne za realizaciju prava koja su predmet ovog postupka. Dodatno, pravni učinci pravomoćne presude ovog suda, posl. br. P-1016/2022 izgubili bi svoju praktičnu ostvarivost, jer bi eventualna odluka suda u ovom postupku ostala bez mogućnosti izvršenja. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ispunjena je i druga pretpostavka iz čl. 346. Ovršnog zakona – postojanje konkretne i neposredne opasnosti da bi bez koje bi predlagatelj osiguranja bio onemogućen ili bi mu bilo znatno otežano omogućavanje tražbine. Svrha privremene mjere jest očuvanje postojećeg stanja do donošenja konačne odluke. U protivnom, došlo bi do nepovratne promjene stanja i nastanka nenadoknadive štete za predlagatelja osiguranja. Kako je tuženik- protivnik osiguranja svojim dosadašnjim postupcima manifestirao svoju namjeru da usprkos pravomoćnoj sudskoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1016/2022 od 19. prosinca 2022., onemogući predlagatelja i ošteti ga u stjecanju svojih prava na način da je tuženik solemnizirao Društveni ugovor o osnivanju trgovačkog društva PRVIĆ d.o.o. koji se pobija ovom tužbom i kako nadalje postoji opasnost da će tuženik donositi štetne i fiktivne odluke na štetu tužitelja, na način da postoji opasnost da tuženik i nadalje fiktivnim upisima optereti nekretnine društva PRVIĆ d.o.o. (iako za takvo nešto nema pravne osnove ) te će na taj način fiktivnim ugovorima umanjiti vrijednost udjela predlagatelja, predlagatelj predlaže donošenje privremene mjere. Prema Zakonu o trgovačkim društvima, članak 363.b., sud može zaustaviti primjenu odluke za koju se traži utvrđenje ništetnosti ako je vjerojatno da bi se njezinim provođenjem društvu mogla pričiniti nepopravljiva šteta. ŠŽ je, iako nije jedini član društva, samovoljno i bez odobrenja drugog člana, CŽ, donio je “odluku” o povećanju temeljnog kapitala, i to bez zakonitog sazivanja i održavanja skupštine, suprotno ravnoteži upravljačkih prava utvrđenoj među članovima, suprotno sadržaju i učincima pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1016/2022 jer presuda potvrđuje ovlasti i status CŽ kao člana društva od 17. svibnja 2022. Radi boljeg razjašnjenja stvari, predlagatelj osiguranja još jednom želi istaknuti kako je pravomoćnom presudom ovog Suda posl. broj P 1016/2022 utvrđeno kako tužitelju poslovni udjeli nisu niti vraćeni niti isplaćeni, a iz izjave BŽ je razvidno da su GAMONT d.o.o. i Ferro Protecutom d.o.o. isplatili 24 posto poslovnih udjela od čega su 12% udjela ŠŽ, a 12 % udjela tužitelja, što i sam tuženik – protivnik osiguranja dokazuje u podnesku od dana 16. ožujka 2026. u kojem navodi sljedeće: Članak 2. tako propisuje Nakon prodaje zemljišta koje je u vlasništvu društva PRVIĆ d.o.o. ili od prodaje poslovnih udjela u društvu PRVIĆ d.o.o., od polučene kupoprodajne cijene primljne na ime prodaje poslovnih udjela i prodaje nekretnine prvo će se namiriti ukupni iznos zajmova koje je RŽ pozajmio trgovačkom društvu PRVIĆ d.o.o. zajedno sa dogovorenim kamatama u visini od 10,5 % godišnje koje teku od dospijeća pa do isplate pojedinih iznosa zajmova, nakon toga podmiriti će se svi troškovi s naslova svih eventualnih poreza i drugih davanja ukoliko ih bude, a koji će teretiti bilo ŠŽ bilo trgovačko društvo PRVIĆ d.o.o., pa nakon toga svih troškova koji su bili potrebni za vođenje, zastupanje i ostale zavisne troškove koji su služili za realizaciju prodaje nekretnina. Nakon takvog obračuna ŠŽ će isplatiti CŽ 45% od preostalog iznosa kupoprodajne cijene umanjeno za eventualne nastale porezne obveze koji bi za CŽ proizlazile iz takve isplate. Tuženik – protivnik osiguranja najprije tvrdi da predmetna tražbina po osnovi zajma nikada nije vraćena, dok istovremeno iz njihovih vlastitih navoda i priloženih isprava proizlazi suprotno. Nesporno je da su u okviru istog poslovnog odnosa izvršene višemilijunske isplate prema 1. tuženiku (preko 13 milijuna kuna putem računa te dodatni značajni iznosi u gotovini), kao i da su provedene kompenzacije kroz prijenos poslovnih udjela znatne vrijednosti (preko 11 milijuna kuna). Tuženik ni ŠŽ pritom ne daju nikakav obračun iz kojeg bi proizlazilo da navedene isplate i prijenosi nisu imali učinak na predmetnu tražbinu, niti dokazuju njezino stanje na dan zasnivanja založnog prava 2022. Suprotno tome, selektivno zanemaruju upravo one transakcije koje potvrđuju da je predmetni odnos bio kontinuirano financijski zatvaran kroz različite oblike namirenja (isplate, cesije, prijenos udjela), iako sami navode da se dug namiruje ne samo novčano, već i iz vrijednosti poslovnih udjela i nekretnina. Time izravno potvrđuju da se radi o jedinstvenom ekonomskom odnosu koji zahtijeva cjeloviti obračun, a ne parcijalno i proizvoljno prikazivanje. Posebno je proturječna njihova tvrdnja da sve izvršene isplate „nisu povrat zajma“, uz istovremeno pozivanje na konkretne iznose, dugovanja i kompenzacije. Takva konstrukcija je neodrživa i neistinita, jer nije moguće istodobno imati višemilijunske isplate u istom poslovnom odnosu i tvrditi da one ni na koji način ne utječu na postojanje i visinu tražbine. Pozivanje tuženika na Sporazum iz 2015. pogrešno je interpretirano. Navedeni sporazum ne predstavlja bezuvjetno priznanje duga, već isključivo uređuje redoslijed namirenja u slučaju buduće prodaje, te ne dokazuje da tražbina nije u međuvremenu podmirena niti da je postojala u trenutku zasnivanja založnog prava 2022. Dodatno, tvrdnja tuženika da tužitelj „nije uložio ništa“ u potpunoj je suprotnosti s činjenicom da je tužitelj stekao poslovne udjele znatne vrijednosti upravo kroz međusobne obračune i kompenzacije. Time se dodatno potvrđuje da su odnosi između stranaka već bili predmet financijskog zatvaranja. U slučaju prodaje nekretnina putem javne dražbe pravomoćna presuda Naslovnog suda P 1016/2022 po kojoj CŽ jest ovlaštenik na poslovnim udjelima trgovačkog društva PRVIĆ d.o.o. gubi pravne učinke, a ostvarenje prava predlagatelja u toj fazi postupka postaje neprovedivo.

3. Protivnik osiguranja navodi da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti koje propisuje Ovršni zakon za donošenje mjere osiguranja koju predlaže predlagatelj. Prijedlog za osiguranje ovdje predlagatelja predstavlja nezakoniti pokušaj zaustavljanja ovršnog postupka u kojemu je pravomoćno rješenje o ovrsi i u kojemu je donesen Zaključak o prodaji. Prema aktualnoj sudskoj praksi privremena mjera se ne može odrediti radi sprječavanja provedbe ovrhe koja se temelji na drugoj pravomoćnoj i ovršnoj ispravi. Članak 346. OZ-a služi osiguranju nenovčane tražbine predlagatelja, a ne zaustavljanju zakonitih prava trećih osoba (vjerovnika u ovršnom postupku) da namire svoja potraživanja. Zaustavljanje ovrhe može se tražiti isključivo u okviru tog ovršnog predmeta (odgodom ovrhe), a ne "zaobilazno" kroz parnični postupak za utvrđenje ništetnosti. Dapače, predlagatelj osiguranja iz ovoga postupka podnio je više prijedloga za odgodu ovrhe u ovršnom postupku a koji su mu odbijeni rješenjem ovršnog suda broj Ovr-2061/24-60 od 20.4.2026. a prije negoli je donesen Zaključak o prodaji. Navedeno rješenje kojim se odbija prijedlog za odgodu ovrhe dostavlja se u prilogu ovoga podneska. Predlagatelj osiguranja nije dokazao niti učinio vjerojatnim da postoji opasnost u smislu čl. 346. OZ-a a sama činjenica da je sud u ovršnom postupku odredio provođenje javne prodaje navedene nekretnine ne predstavlja ispunjenje navedenoga uvjeta koji propisuje Ovršni zakon. Naime, sudska praksa je do sada zauzela jedinstven stav da provođenje sudske prodaje ne predstavlja opasnost koju je uzrokovao protivnik osiguranja da bi osujetio ispunjenje tražbine predlagatelja. Opasnost mora biti subjektivna (postupanje protivnika osiguranja s namjerom izigravanja). Ovdje se radi o prisilnoj prodaji radi namirenja tražbine koju tražbinu (glavnicu i kamate) i sam predlagatelj CŽ potvrđuje u Sporazumu iz 2015. godine (koji je zaključio sa ŠŽ), što je objektivan pravni proces, a ne samovoljno otuđenje imovine od strane uprave društva radi činjenja štete predlagatelju osiguranja. Nadalje, predlagatelj temelji prijedlog za osiguranje na ništetnosti odluke o povećanju kapitala. Prema Zakonu o trgovačkim društvima (ZTD), odluke skupštine uživaju presumpciju valjanosti dok se pravomoćno ne ponište ili utvrde ništetnima. Članak 346. st. 1. OZ-a zahtijeva da predlagatelj učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Samo podnošenje tužbe i paušalne tvrdnje o "samovolji" bez pravomoćnog utvrđenja ne dosežu visok stupanj vjerojatnosti potreban za drastično ograničenje raspolaganja imovinom društva. Neadekvatnost mjere (Načelo razmjernosti) Zabrana raspolaganja cjelokupnom imovinom i udjelima blokira redovno poslovanje društva pa navedeni prijedlog predstavlja kršenje načela razmjernosti te teško i očigledno kršenje prava vlasništva na štetu protivnika osiguranja i ŠŽ kao člana društva. Protivnik osiguranja stoga predlaže da ovaj sud odbije prijedlog za osiguranje jer nisu ispunjeni uvjeti koje propisuje Ovršni zakon jer predlagatelj nije učinio vjerojatnim svoju tražbinu niti dokazao da bi protivnik osiguranja činio bilo kakve radnje sa ciljem onemogućavanja ili težeg ispunjenja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja te u čemu bi se sastojale radnje protivnika osiguranja. Također, s obzirom da se na nekretninama protivnika osiguranja vodi ovrha koja je zabilježena u zemljišnoj knjizi a da nakon zabilježbe ovrhe nije moguće provođenje upisa temeljem raspoložbe ovršenika – protivnika osiguranja tako je donošenje mjere u tome smislu potpuno nepotrebno jer protivnik osiguranja (sve kada bi i imao volju raspolagati istim nekretninama a takvu volju nema) ne bi niti mogao ishoditi otuđenje ili opterećenje nekretnina u ovoj situaciji upravo zbog postojanja zabilježbe ovrhe koja se vodi. Stoga predlaže odbiti prijedlog za osiguranje.

4. Umješač na strani protivnika osiguranja predlaže da se tužba iz parničnog postupka odbaci, kao nepravovremena. Otuđenje ili opterećenje nekretnina u vlasništvu društva PRVIĆ d.o.o. nije moguće niti je dopuštena provedba takvih upisa budući da je na istim nekretninama vodi ovrha Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-2061/2024 koja je zabilježena i nakon koje zabilježbe nije dopušteno provođenje upisa u zemljišnim knjigama temeljem raspoložbe ovršenika – PRVIĆ d.o.o. sve u smislu odredbi čl. 84. st. 3. Ovršnog zakona. Navodi da predlagatelj osiguranja predlaže privremenu mjeru koja nije potrebna. Navodi da bi zabrana raspolaganja poslovnim udjelima umješaču na strani tuženika predstavlja nerazmjeran teret te bila previše otegotna. Ističe da umješač i protivnik osiguranja ne poduzimaju radnje, a niti takve radnje imaju u planu, koje bi za posljedicu imale nemogućnost u namirenju tužitelja. Ovaj sud je presudom i rješenjem, posl. br. P-535/25 od 25. srpnja 2025. već odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim društvenog ugovora i prijedlog za osiguranje. Također, je već ovaj sud rješenjem Ovr-11/2026 od 24. ožujka 2026. odbio identičnu privremenu mjeru, što je potvrđeno rješenjem Pž-1580/26 od 24. travnja 2026. Navodi da predlagatelj osiguranja nije dokazao pretpostavke za određivanje privremene mjere. Predlaže odbiti privremenu mjeru, kao neosnovanu.

5. Prvenstveno valja navesti da je predlagatelj osiguranja u parničnom predmetu P-125/2026 već podnio prijedlog za osiguranje, koji je ispravio i dopunio 15. veljače 2026. Prijedlog za osiguranje od 22. siječnja 2026., ispravljen i dopunjen 15. veljače 2026. sud je razdvojio te se postupak vodio pod posl. br. Ovr-11/2026. I u tom predmetu predlagatelj osiguranja je predložio da se radi osiguranja iste nenovčane tražbine – utvrđenja ništetnosti odluke protivnika osiguranja od 4. veljače 2025., kao i u ovom predmetu, odredi ista privremena mjera i to da se zabrani protivniku osiguranja otuđenje, prijenos, opterećenje i raspolaganje poslovnim udjelima, kao i otuđenje i opterećenje, među ostalim, i nekretnine iz ovog predmeta. U predmetu pred ovim sudom, posl. br. Ovr-11/2026 ovaj sud je donio rješenje 24. ožujka 2026. kojim je odbio prijedlog predlagatelja osiguranja od 22. siječnja 2026., ispravljen i dopunjen 15. veljače 2026., kao neosnovan. Protiv prvostupanjskog rješenja od 24. ožujka 2026. žalbu je izjavio predlagatelj osiguranja. Odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja, Visoki trgovački sud RH je rješenjem, posl. br. Pž-1580/2026-2 od 24. veljače 2026. odbio žalbu predlagatelja osiguranja, kao neosnovanu, te potvrdio prvostupanjsko rješenje od 24. ožujak 2026.

6. Iako u ovom predmetu, posl. br. Ovr-45/2026 predlagatelj osiguranja traži radi osiguranja iste nenovčane tražbine (utvrđenja ništetnosti odluka protivnika osiguranja od 4. veljače 2025.) određivanje iste privremene mjere (zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine te zabrana raspolaganja poslovnim udjelima), ne radi se o pravomoćno presuđenoj stvari. Navedeno stoga jer je prijedlog za osiguranje od 5. svibnja 2026. podnesen na temelju novih činjenica i to, prema navodima predlagatelja osiguranja, na temelju toga što je u ovršnom postupku, koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. Ovr-2061/2024 donesen zaključak o prodaji nekretnine, čija se zabrana otuđenja i opterećenja traži u ovoj pravnoj stvari, a čime predlagatelj osiguranja smatra da opasnost iz čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. - odluka USRH, 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje u tekstu: OZ) više nije vjerojatna, već je izvjesna.

7. Odlučujući o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom sud je pročitao cjelokupni spis.

8. Prijedlog za određivanje privremene mjere od 5. svibnja 2026. je neosnovan.

9. Prema odredbi iz čl. 341. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-odluka USRH, 73/17, 131/20 ,114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ) u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila tog Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

10. S navedenim u vezi, prijedlog za određivanje privremene mjere od 5. svibnja 2026. sadrži sve elemente propisane odredbom iz čl. 341. st. 2. OZ-a.

11. Prema odredbi iz čl. 346. st. 1. OZ-a radi osiguranja radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

12. Prema odredbi iz čl. 346. st. 2. OZ-a odredbe čl. 344. st. 2. i 3. toga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

13. Prema odredbi iz čl. 344. st. 2. OZ-a predlagatelj osiguranje ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

14. Stoga, predlagatelj osiguranja mora, na razini vjerojatnosti, učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine, kao i opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Navedene pretpostavke predlagatelj osiguranja mora kumulativno učiniti vjerojatnim.

15. Prva zakonska pretpostavka jest postojanje nenovčane tražbine, a to je u konkretnom predmetu utvrđenje ništetnosti odluka skupštine od 4. veljače 2025., kojima je usklađen temeljni kapital, povećan temeljni kapital i izmijenjen društveni ugovor (te donesen društveni ugovor), kao i utvrđenje ništetnosti pravnih učinaka koji proizlaze iz navedene odluke. Valja navesti da je neodređen dio nenovčane tražbine koji se odnosi na pravne učinke koji proizlaze iz odluke od 4. veljače 2025. (list 51. spisa).

16. U odnosu na nenovčanu tražbinu ništetnosti odluke skupštine, kojom je usklađen temelji kapital, povećan temeljni kapital i izmijenjen društveni ugovor od 4. veljače 2025., predlagatelj osiguranja ima pravni interes te je i podnio tužbu, a koji postupak se vodi pred ovim sudom, pod posl. br. P-125/26.

17. U odnosu na nenovčanu tražbinu o utvrđenju ništetnosti društvenog ugovora od 4. veljače 2025., valja navesti da je o tome već odlučeno u postupku pred ovim sudom, pod posl. br. P-535/2025. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Prema odredbi iz čl. 327. st. 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

19. Stoga svatko može ustati sa tužbom i/ili isticati prigovor ništetnosti, a posebice u konkretnom slučaju kada predlagatelj osiguranja tvrdi da je član društva, ovdje protivnika osiguranja te da je time odluka koju je društvo donijelo, a bez da je on, kao član bio pozvan na skupštinu, donesena bez njega i njegovog pozivanja. S obzirom na to da je predlagatelj osiguranja na razini vjerojatnosti dokazao svoju nenovčanu tražbinu na utvrđenje ništetnosti odluke skupštine o usklađenju temeljnog kapitala, povećanju temeljnog kapitala te izmjene društvenog ugovora od 4. veljače 2025., to je ispunjena prva zakonska pretpostavka za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine iz čl. 346. st. 1. OZ-a, suprotno navodima protivnika osiguranja i umješača na strani protivnika osiguranja.

20. Međutim, u konkretnom predmetu predlagatelj osiguranja traži: a) zabranu otuđenja i opterećenja nekretnine na kojoj se već vodi ovršni postupak pred Općinskim građanskim sudom, pod posl. br. Ovr-2061/24 i u kojem postupku je donesen zaključak o prodaji nekretnine iz ovog predmeta.

21. Tumačenjem navedenog prijedloga, a prema stavu ovog suda, proizlazi da predloženom privremenom mjerom u ovom predmetu predlagatelj osiguranja traži da ovaj sud zabrani prodaju iz prethodno navedenog ovršnost postupka. Takva privremena mjera nije dopuštena.

22. Naime, predlagatelju osiguranja valja navesti da u ovršnom postupku ima pravna sredstva, koja pravna sredstva, radi zaštite svojih prava i interesa, predlagatelj osiguranja može koristiti, tako npr. prijedlog za odgodu ovrhe i žalba protiv odbijenog prijedloga za odgodu ovrhe, odnosno tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

23. Prema navodima stranaka, a iz dokaza u spisu, proizlazi da je predlagatelj osiguranja već iskoristio pravno sredstvo prijedloga za odgodu ovrhe, a koji prijedlog je odbijen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr-2061/24-60 od 20. travnja 2026. (listovi 22. – 27. spisa). Protiv navedenog rješenja predlagatelj osiguranja, a u tom postupku treća osoba ima pravo podnošenja redovitog pravnog lijeka i to žalbe u roku od 8 dana. Iz spisa predmeta ne može se utvrditi, odnosno stranke nisu na razini vjerojatnosti, dokazale da je predlagatelj osiguranja, u tom predmetu treća osoba, izjavio žalbu protiv rješenja od 20. travnja 2026. kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe, odnosno očito konkretno prijedlozi za odgodu ovrhe, kao neosnovan.

24. Stoga predlagatelju osiguranja valja navesti da ima redovan pravni lijek, a time i pravno sredstvo koje može podnositi protiv rješenja iz ovršnog postupka od 20. travnja 2026. te na taj način osigurati pravnu zaštitu.

25. Ovaj sud je sasvim drugi sud te ne može naložiti drugome sudu, u sasvim drugom postupku, prekid postupka, odgodu ovrhe ili zabraniti prodaju, kada je već takva zaštita osigurana odredbama OZ-a.

26. Ujedno, predlagatelj osiguranja traži i b) da se zabrani protivniku osiguranja raspolaganje poslovnim udjelima. Predlagatelju osiguranja valja navesti da je prijedlog za osiguranje podnio i usmjerio prema protivniku osiguranja, a ne prema umješaču na strani protivnika osiguranja.

27. Naime, vlasnik poslovnih udjela nije protivnik osiguranja, zbog čega se protiv njega ne može u ovom predmetu odrediti privremena mjera zabrane raspolaganja poslovnim udjelima, suprotno upiranju protivnika osiguranja. Naime, vlasnik poslovnog udjela je umješač na strani protivnika osiguranja, a koji nije stranka u postupku. Stoga se ne može odrediti privremena mjera protiv umješača, čime je navode predlagatelja osiguranja valjalo otkloniti.

28. Prema odredbi iz čl. 411. st. 1. ZTD-a u odnosu na društvo član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud. Popis članova društva koji uprava dostavlja registarskom sudu mijenja se dostavljanjem tome sudu novog popisa s odgovarajućim dokazima o nastalim promjenama. U slučaju neslaganja stanja upisa u knjizi poslovnih udjela i popisa članova društva kojeg registarskom sudu dostavlja uprava društva, smatra se da su članovi društva osnivači navedeni u društvenom ugovoru odnosno osobe navedene u spomenutom popisu, a ako društvo ima samo jednog člana da je to osoba upisana u sudskom registru. U korist onoga tko pravnim poslom stječe poslovni udio ili pravo na taj udio vrijedi sadržaj popisa dostavljen registarskom sudu kao točan, osim za stjecatelja poslovnog udjela kome je poznato ili mu zbog njegove grube nepažnje nije poznato da podatak nije točan. Stjecatelj ne može valjano steći poslovni udio s pouzdanjem u sadržaj popisa, ako podatak u pogledu poslovnog udjela koji se stječe nije točan, a od dostave registarskom sudu liste u kojoj je taj podatak pogrešno naveden nisu protekle tri godine, osim ako se netočnost popisa može pripisati ovlašteniku na udjelu. Smatra se da je u knjizi poslovnih udjela obavljen upis s danom kada društvu prispije prijava za upis kojoj je priložena izjava iz članka 410. stavka 2. ovoga Zakona, ako ispunjava uvjete koji se traže za takav upis, bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen (st. 2.).

29. Kao što je već obrazloženo, prvu zakonsku pretpostavku o vjerojatnosti postojanja nenovčane tražbine, predlagatelj osiguranja je dokazao na razini vjerojatnosti.

30. Uz prethodno navedeno, predlagatelj osiguranja nije dokazao drugu zakonsku pretpostavku za određivanje privremene mjere osiguranjem novčane tražbine, odnosno nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Naime, predlagatelj osiguranja nije na razini vjerojatnosti dokazao da je jedina nekretnina protivnika osiguranja upravo nekretnina radi koje i traži određivanje privremene mjere. Nije jasna pojam ključna nekretnina ali sud iz navedenog zaključuje da predlagatelj osiguranja nije na razini vjerojatnosti dokazao da je predmetno opisana nekretnina jedina vrijednije nekretnina predlagatelja osiguranja. Također, takvo što bi se odnosilo na postojanje novčane tražbine prema protivniku osiguranja, a u konkretnom predmetu predlagatelj osiguranja podnosi privremenu mjeru rado osiguranja nenovčane tražbine na utvrđenje ništetnim odluka skupštine protivnika osiguranja.

31. Stoga ovaj sud zaključuje da nije dokazana na razini vjerojatnosti druga zakonska pretpostavka iz čl. 346. st. 1. t. 1. i 2. OZ-a, suprotno upiranju predlagatelja osiguranja.

32. Slijedom iznesenog, riješeno je kao u točki I. izreke.

33. S obzirom na to da je predlagatelj osiguranja odvijen s prijelom za osiguranje, to je na temelju odredbe iz čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo riješiti kao u točki II. izreke.

34. Na temelju odredbe iz čl. 14. st. 4. OZ-a valjalo je riješiti kao u točkama III. i IV. izreke. Protivniku osiguranja i umješaču na strani protivnika osiguranja valjalo je dosuditi troškove za sastava podneska kojima su dali odgovore na prijedlog za osiguranje na temelju Tbr. 11.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. i 107/25.) zbog čega je valjalo predlagatelju osiguranja da protivniku osiguranja i umješaču na strani protivnika osiguranja naknadi trošak od 200,00 EUR, uvećan za PDV-e, odnosno dosuditi troškove postupka osiguranja u iznosu od 250,00 EUR.

U Zagrebu 15. svibnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 8 dana od primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi pismeno Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u tri primjerka.

Dostaviti:

predlagatelju osiguranja, po pun.

protivniku osiguranja, po pun.

umješaču na strani protivnika osiguranja, po pun.