Poslovni broj: K-754/2021-72
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Božici Čubranić Petričec, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Mesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆA, zbog kaznenog djela iz čl. 133. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice oštećenika kao tužitelja od 25. ožujka 2020., ispravljene 25. veljače 2021., nakon zaključene javne rasprave 12. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika kao tužitelja EA, okrivljenika i njegovog branitelja, a u odsutstvu uredno pozvanog oštećenika kao tužitelja ĐA, **.**.2026. objavio je i presudio je
p r e s u d i o j e
I Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 801/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25, 13/26, dalje u tekstu : ZKP/08)
OKRIVLJENIK ĆA, sin Ć i pok. E rođene Đ, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, liječnik, kardiokirurg, zaposlen u KBC Rijeka, oženjen, otac petero djece, s završenim medicinskim fakultetom, bez imovine,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi u svojstvu pročelnika Zavoda za kardiokirurgiju KBC Rijeka u vremenskom razdoblju od 2013. godine pa do 2020. godine diskriminirao oštećenika ĐA iz [adresa] na radnom mjestu specijalista kardijalne kirurgije Zavoda za kardiokirurgiju KBC- Rijeka na način da mu je onemogućavano izvođenje operativnih zahvata u svojstvu glavnog operatera, razmjerno broju kardijalnih kirurga na zavodu, postavljanjem niže kvalificiranog liječnika za njemu nadređenu osobu, sprječavanjem izvođenja konzilijarnih pregleda i prijema na odjel, te onemogućavanjem da za potrebe stručnog usavršavanja koristi plaćeni dopust, uslijed čega je kod oštećenika teško narušeno njegovo zdravlje,
dakle, na radu i u svezi sa radom ponižavao, vrijeđao i zlostavljao oštećenog uslijed čega je kod oštećenog došlo do narušavanja njegovog zdravlja,
pa da bi time počinio kazneno djelo zlostavljanja na radu opisano i kažnjivo po čl. 133. st. 1. KZ/11.
II Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Optužnicom oštećenika kao tužitelja ĐA od 25. ožujka 2020., ispravljenom u podnesku od 25. veljače 2021., okrivljenika ĆA tereti se zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – zlostavljanja na radu, opisanog i kažnjivog po čl. 133. st. 1. KZ/11.
2. Upitan kakav stav zauzima prema navodima optužbe okrivljenik ĆA izjavio je da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela za koje se tereti i obranu je odlučio iznijeti na kraju dokaznog postupka.
3. U dokaznom postupku, temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08, pročitan je iskaz oštećenika kao tužitelja ĐA na zapisniku od 6. prosinca 2023. (list 112-113 spisa) te svjedoka ŽA na zapisniku od 6. prosinca 2023. (list 113 spisa), DA na zapisniku od 9. veljače 2024. (list 127-128 spisa), GA na zapisniku od 9. veljače 2024. (list 128-129 spisa) i FA na zapisniku od 8. svibnja 2024. (list 145-146 spisa) dok je na temelju odredbe 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan iskaz svjedoka IA na zapisniku od 1. rujna 2025. (list 164-166 spisa) te su na raspravi održanoj 26. ožujka 2026. ispitani svjedoci TA i AA. Pročitana je i materijalna dokumentacija koja prileži spisu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj K-DO-883/19 i to nalaz specijaliste (list 9, 244 spisa), specijalistički pregled (list 10, 245 spisa), prijedlog za ovrhu (list 291-295 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici posl. br. Ovr-3768/2018-2 od 3. srpnja 2018 (list 21-22, 256-259 spisa), presuda Županijskog suda u Varaždinu Gž Ovr- 1092/2018 od 18. veljače 2019. (list 331-332 spisa), medicinska dokumentacija (list 391-406 spisa), rješenje o odbačaju kaznene prijave ODO u Rijeci posl. br. Kir-DO- 19/2020-XXXI od 16. ožujka 2020. (list 498-506 spisa) te medicinska dokumentacija za oštećenika kao tužitelja koja prileži sudskom spisu (list 221-229 spisa). Izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2616/2013 i iz istog je pročitana presuda poslovni broj P-2616/13-39 od 2. svibnja 2016. godine i presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1310/16-5 od 9. svibnja 2017.
3.1. Odbijen je dokazni prijedlog oštećenika kao tužitelja za čitanjem dokumentacije i to Operacije po liječniku od 14. studenog 2019. -20. listopada 2023. i Obrađeni stacionarni pacijenti u PKZ po liječnicima-Kumulativno za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 20. listopada 2023. s obzirom da se ista odnosi na razdoblje izvan razdoblja inkriminacije te je kao takva nevažna i suvišna za predmet inkriminacije. Odbijen je i dokazni prijedlog oštećenika kao tužitelja da se u svojstvu svjedoka ispita RA kao suvišan s obzirom na do sada izvedene dokaze te smatrajući da ispitivanje predloženog svjedoka neće doprinijeti boljem razjašnjenju stvari kao i prijedlog oštećenika kao tužitelja za provođenjem vještačenja po specijalistima psihijatru i nefrologu kao suvišan s obzirom na do sada utvrđeno činjenično stanje.
4. Oštećenik ĐA ispitan u svojstvu svjedoka iskazao je da u cijelosti ostaje kod ranije danog iskaza, a u kojem je iskazao da je zaposlen na radnom mjestu liječnika specijalista opće i kardijalne kirurgije Klinike za Kirurgiju, Zavoda za kardijalnu kirurgiju KBC Rijeka. Prvo je bio zaposlen kao liječnik specijalizant, a od 2005. u svojstvu liječnika specijaliste. Okrivljenik mu je neposredno nadređeni liječnik od kraja 2009. od kad vodi Zavod. Problemi sa okrivljenikom počeli su 1. studenog 2011. kad je premješten u ambulantu za opću kirurgiju, a već prije premještaja samovoljno mu je smanjivao broj operacija u ukupnom operacijskom programu. Zavod je vodio na jedan autoritativan način zbog čega je na takvo postupanje podnio pritužbe. Od 2010.ima svojstvo subspecijaliste iz kardijalne kirurgije te su do 2015./2016. jedino on i okrivljenik imali takvo svojstvo. Temeljem pravomoćne sudske presude kojom je premještaj proglašen nezakonitim 1. svibnja 2012. vraćen je na lokalitet Sušak. Od povratka pa do negdje ožujka ili travnja 2014. bio je vrlo diskriminiran od strane okrivljenika i zbog toga je podnio tužbu u kojoj je naveo da mu je u tom razdoblju bilo onemogućeno izvođenje operativnih zahvata u svojstvu glavnog operatera i to u cijelosti osim hitnoća, a također mu je za nadređenu osobu postavljana osoba niže kvalificirana od njega i to dr. ŽA. Nije sudjelovao u radu odjela niti bio prisutan konzilijarnim pregledima, a niti je išao na edukacije. Time je nazadovao kao kirurg, a sve je to ostavilo i posljedice na njegovo zdravstveno stanje od čega se i danas liječi. U tom je postupku donesena pravomoćna odluka kojom je utvrđena diskriminacija. Tijekom 2014. podnio je kaznenu prijavu zbog izdavanja lažne liječničke svjedodžbe i krivotvorenja službene isprave, ali ne protiv okrivljenika već druge osobe koja prijava je odbačena. Potom je 2013. ili 2014. dobio otkaz, a kratko iza toga je ta odluka poništena odukom Upravnog vijeća KBC-a. I Nakon pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno da je diskriminiran po ranije navedenim osnovama, takva je praksa nastavljena od strane okrivljenika jer je on zadužen da neposredno rukovodi radom cijelog odjela na dnevnoj bazi. Djelomično je postupljeno po odluci međutim i dalje je bio izopćen sa konzilija, djelomično ga se slalo na edukacije, udio operacija je i dalje bio nezadovoljavajući i ne u skladu sa ukupnim brojem kirurga i njihovim brojem u operacijama, o čemu je pisano upozorava KBC ali okrivljenik nije na to reagirao. Pokrenuo je i ovršni postupak te je u tom postupku donesena odluka da se ne izvršava ranija sudska odluka te se nalaže postupanje po istoj. Ta je odluka također pravomoćna. Okrivljenik je na različitim sastancima pa tako i na sastanku iz listopada 2018. često isticao ili ukazivao na podatke ili činjenice koje njemu kao liječniku nisu išle u prilog i nisu se zasnivale na nekoj znanstvenoj metodologiji već je očito bilo da su bile usmjerene prema njemu kao osobi, a ne prema njemu kao liječniku. Također je već negdje krajem veljače 2019. dostavio plan korištenja godišnjeg odmora, a sastanak u vezi toga je bio tek 15. svibnja 2019. što je izvan svih rokova. Okrivljenik je sastavio raspored na način da je bilo vidljivo kako u svakom trenutku kada na Zavodu treba on raditi treba biti prisutan okrivljenik ili dr. ŽA iako je on kvalificiraniji od dr. ŽA. U sudskom postupku provedeno je vještačenje kojim je dokazano da postoji uzročno posljedična veza između radnji poslodavca odnosno konkretno radnji okrivljenika te se i nadalje liječi kod specijaliste nefrologa i psihijatra te uzima propisanu terapiju.
4.1. Nadodao je da je ukazivao i upozoravao okrivljenika na neispunjenje sudske presude, na to je upozorio i svog poslodavca, a zbog toga je morao pokrenuti i ovršni postupak. 2018. godine, a nakon što je upozorio poslodavca, poslodavac je okrivljeniku uputio dopis da se mora poštovati pravomoćna sudska odluka, no to nije učinjeno, time da predstojnik Zavoda, ovdje okrivljenik, rukovodi cjelokupnim radom Zavoda na dnevnoj bazi, u smislu tko će obaviti operacije, tko će otići na edukacije i slično, tako da se sve to vodi preko okrivljenika. Kako je bio nezadovoljan na koji način se odnosi prema njemu, unatoč pravomoćnoj sudskoj presudi, obratio se i medijima. 13. studenog 2019. organizirana je peticija na nivou Zavoda protiv njega, kojom peticijom ga se diskreditira, a potpisnici te peticije naveli su da odbijaju svaku suradnju sa njim, radi se o orkestriranoj peticiji od strane više radnika KBC-a Rijeka, smatra se potpuno nepoželjnim jer je ukazivao na nepravilnosti u radu, a zbog svega toga je morao dati i izjavu na policiji. Potpisnici peticije nemaju nikakve kompetencije da sude o njegovom radu. Zapravo nje ni znao kakav je bio sadržaj te peticije jer mu to poslodavac nije dao na uvid, već je tu peticiju vidio na državnom odvjetništvu, koja je bila uložena od strane okrivljenika. Tu peticiju okrivljenik dijeli članovima Upravnog odbora, spominje njegovo zdravstveno stanje pred članovima Upravnog odbora, sve u cilju da ga se difamira pred ljudima koji će odlučivati o tome da li je povrijedio kakve odredbe ili ne. Međutim, KBC Rijeka niti bilo tko drugi nije pred nezavisnim tijelima pokrenuo pitanje ocjene njegovog rada pa je pred institucijama i to Liječničkom komorom i Ministarstvom pokrenuo pitanje ocjene njegovog rada i od Liječničke komore je dobio odluku da nije ništa učinio nepravilno. Ni dan danas ne operira, ni dan danas ne odlazi na konzilijarne sastanke, već se ti sastanci odvijaju u 4 oka, što se ne radi na takav način već moraju tu biti 3 ili više liječnika, pa se time zapravo pacijenti usmjeravaju na okrivljenika, a ujedno se time preskače lista čekanja. Okrivljenik ustrajno provodi volju da postane prvi i jedini liječnik KBC Rijeka, zbog čega je bio prisiljen 2019. protiv njega podnijeti kaznenu prijavu jer nije prestao sa time da ga se zakida kao liječnika, da ne obavlja kardio-kirurške zahvate, da ne sudjeluje u konzilijarnim sastancima te mu se nameću ljudi nižih kvalifikacija koji su određivali što će on raditi. Što se tiče naprijed navedene peticije, ista je uzrokovala loše međuljudske odnose, time da su cjelokupni rezultati rada na Zavodu narušeni. U tom pravcu nije izvršena analiza niti je okrivljenik podvrgnut kritikama. Njemu je zbog svega toga narušeno zdravlje još od 2013. i 2014. godine, a njegovo propadanje kao profesionalca nastavljeno je i dalje djelovanjem okrivljenika.
4.1.1. Na pitanje branitelja svjedok je istaknuo da saznanja da bi okrivljenik upućivao peticiju članovima Upravnog odbora ima od članova Upravnog odbora. Saznanje o nedolasku okrivljenika iz stanja pripravnosti ima jer se o tome referiralo na jutarnjem sastanku, a radi se zapravo o pripravnom liječniku koji čeka poziv kući, pa kada ga dežurni liječnik pozove, ovaj mora doći u roku od 60 minuta, a u tom slučaju, okrivljenik nije došao i pacijent je umro. Okrivljenik se u četiri oka dogovarao s dr. Ž, oni se sastaju u četiri oka, a ne kako je Pravilnicima KBC Rijeka utvrđeno da to mora biti 3 ili više liječnika specijalista te tada njih dvoje odlučuju o pacijentima i tako se preskače lista čekanja. Kada je rekao da su neki ugledni članovi organizirali peticiju radilo se o dr. Ž i dr. AA, koji su kao voditelji Zavoda i Klinika organizirali peticiju protiv njega. Da je peticiju okrivljenik odnio u Zagreb zna jer to proizlazi iz zapisnika sjednice Hrvatskog društva za kardijalnu kirurgiju. Na čelu Klinike za kirurgiju od 2018. nadalje je dr. FA, a prije toga su to bili dr. D i dr. G. Na čelu Zavoda za kardijalnu kirurgiju od 2009. godine nadalje je okrivljenik. U ambulantu za opću kirurgiju na poliklinici njega je premjestio dr. D na prijedlog okrivljenika. Ovo što je naveo u svojoj optužnici, da mu je onemogućeno izvođenje operativnih zahvata temelji na dokumentaciji koja je dostavljena u spis, kao i pravomoćnoj presudi koja se nije izvršavala. Tuženik u tom postupku bio je KBC Rijeka. Da je okrivljenik u vezi sa tim smatra zato jer ustanovu čine ljudi i zgrade, a od 2009. godine nadalje okrivljenik je njemu neposredno nadređeni, time da prije 2019. protiv okrivljenika nije poduzeo ništa.
5. Svjedok ŽA (list 113 spisa) iskazao je da u cijelosti ostaje kod ranije danog iskaza (list 385-389 spisa) u kojem je naveo da je više od 10 godina zaposlen kao liječnik u KBC Rijeka, trenutno je na radnom mjestu odjelnog specijaliste na Zavodu za kardiotorakalnu kirurgiju na Sušaku. Dr. ĐA poznaje od 2007. u KBC Rijeka gdje je kao specijalizant morao obići sve odjele određene rješenjem o specijalizaciji. Dr. ĆA i dr. ĐA se sukobljavaju već duže vrijeme, to je svima poznato. Pred kraj njegove specijalizacije 2012. dr. ĐA je bio premješten na rad u ambulantu opće kirurgije na riječkom lokalitetu odlukom tadašnjeg šefa kirurgije dr. D. Poznato mu je i da je dr. ĐA čak dobio otkaz na što se žalio, pokrenuo sudski spor te je vraćen ma posao, a potom je dobio i spor vezano uz diskriminaciju. Po toj presudi poznato mu je da je utvrđeno da se dr. ĐA ne omogućava operiranje u dovoljnom broju u odnosu na sastav kardiokirurga u Zavodu te sudjelovanje na indikacijskim sastancima. I dalje mijenja dr. ĆA u vrijeme njegove odsutnosti, međutim on i dr. ĐA su izgladili njihov međusobni odnos. Sjeća se da ga je dr. ĆA izvijestio da ga mijenja u njegovoj odsutnosti, čini mu se da je to bilo tijekom 2012. Jednom je čak vidio dopis dr. ĆA u kojem izvješćuje ostale djelatnike o tome, dopis se odnosio na kratki vremenski period kada je dr. ĆA bio odsutan na kratko vrijeme. Nije nikada dobio formalnu obavijest da je on njegov zamjenik, dan danas ga mijenja, za to ne prima nikakvu dodatnu novčanu naknadu. Većinom složene operacije radi sa novitetima dr. ĆA, a ne on ili dr. ĐA, a što dr. ĐA jako smeta. Dr. ĆA i dan danas radi rasporede operacija, tko će i kada operirati, a kada ga nema on radi raspored. Poznato mu je da dr. ĐA smeta broj operacija koje izvodi kao prvi operater. Operacije se u jednakom obimu rade i kad je dr. ĆA odsutan. Dr. ĐA mu je u više navrata pokazao ispis iz sustava IBIS- bolnički informatički sustav prema kojem ispada da ne dobiva dovoljan broj operacija. Misli da najviše operacija ima dr. ĆA, pa potom on i dr. ĐA u podjednakom omjeru. Nakon donošenja presude u njegovu korist dr. ĐA je radio operacije ali ne može reći broj. Smatra da je dr. ĐA imao mogućnost edukacija no nije mu poznato je li imao kakvih problema u ostvarivanju tih prava. Smatra da tu nema problema, dr. ĆA odobri liječničku edukaciju koju liječnik sam pronađe i predloži. Prije donošenja presude pravila konzilija se nisu baš uvijek poštivala te su se odvijali uglavnom u prisustvu dr. ĆA i dr. Ž koji je predstojnik Zavoda za kardiologiju. Nakon donošenja presude dr. ĐA održavaju se i uglavnom se poštuju pravila konzilija. Neko vrijeme nisu bili obaviješteni o tome kad se održavaju, a sada se održavaju uz prethodnu usmenu najavu od strane dr. ĆA. Nakon donošenja presude dr. ĐA je dolazio na konzilije, nakon toga duže vrijeme nije dolazio. Jedno vrijeme ni on sam nije dolazio jer nije bio obaviješten o terminu održavanja. Godišnji odmor da je uvijek prijepor rasprave između dr. ĆA i dr. ĐA. Poznato mu je da je dr. ĐA bio nezadovoljan za korištenje termina godišnjeg koji je imao, da li ovu ili prošlu godinu. Neslužbeno mijenja dr. ĆA za godišnje odmore jer idu u različitim terminima. Uglavnom se poštuje pacijentova želja o izboru liječnika koji će ga operirati. Dr. ĆA ima slobodu u sastavljanju operacijskih programa, ukoliko netko izrazi želju da operira nekog pacijenta, to se poštuje. Poznato mu je od ranije da dr. ĐA ima problema sa visokim tlakom i zna da je tijekom sudskog postupka posjećivao psihijatra.
5.1. Na pitanje oštećenika kao tužitelja iskazao je da je na Zavodu 2018. i 2019. najdiferencijalnije zahvate izvodio okrivljenik. Uvođenje novih tehnika i metoda poboljšava rezultate rada liječnika. Na pitanje da li liječnik koji je spriječen da usvaja nove tehnike i metode može pružiti jednako dobru zdravstvenu zaštitu kao onaj kome je to omogućeno, ističe da misli da onaj koji nije jednako educiran, ne može pružiti adekvatnu liječničku skrb. U inkriminirano vrijeme na dnevnoj bazi Zavoda okrivljenik je odlučivao o operativnom programu, odlasku na konzilije, o svakodnevnom radu liječnika. Detalja kada oštećenik kao tužitelj u vremenskom razdoblju od 2013. do 2019. ne operira se ne sjeća, ali zna da je 2013. i 2014. operirao, a od 2014. do 2019. je također operirao, uz period kada ne operira, ali se detalja ne sjeća. Do 2019. je operirao pa od tada do danas ne sudjeluje u operacijama. Ima saznanja o potpisivanju peticije protiv oštećenika kao tužitelja.
5.2. Na pitanje okrivljenika da li mu je kada je zatražio neku operaciju, to bilo onemogućeno, istaknuo je da nije, nije mu to bilo zabranjeno, a koliko je njemu poznato to nije bilo onemogućeno ni oštećeniku kao tužitelju.
5.3. Na primjedbu opunomoćenika oštećenika kao tužitelja u dijelu kada navodi da je oštećenik kao tužitelj redovito radio operativne zahvate od 2013. do 2019., što nije točno, te da oštećeniku kao tužitelju ništa nije onemogućeno, što također nije točno, jer o tome postoji odgovarajuća materijalna dokumentacija u spisu, svjedok je iskazao da što se tiče primjedbi ističe da nije rekao da oštećenik kao tužitelj nije redovito operirao, nije govorio o količini operacija jer ga se to nije pitalo, već ga se pitalo da li je oštećenik kao tužitelj u inkriminirano vrijeme operirao, a također je odgovorio na pitanje da li ima saznanja da je nekom uskraćena neka operacija, nije govorio o količini tih operacija niti je bilo pitanje usmjereno u tom pravcu.
6. Svjedok DA (list 127-128 spisa) iskazao je da oštećenika kao tužitelja i okrivljenika poznaje iz radnog okruženja. U inkriminirano vrijeme okrivljenik je bio pročelnik, voditelj Zavoda za kardiotorakalnu kirurgiju, dok je oštećenik kao tužitelj radio kao odjelni liječnik specijalist. Koliko je njemu poznato, oštećenik kao tužitelj sudjelovao je u operacijskom programu u opsegu koji mu je bio dodijeljen od strane okrivljenika, kao i svima drugima. Osobno nema saznanja o tome da bi oštećeniku kao tužitelju postavljen bio niže kvalificirani liječnik za njemu nadređenu osobu, nema saznanja o tome da je isti spriječen u izvođenju konzilijarnih pregleda i prijemu na odjel niti da je onemogućavan za potrebe stručnog usavršavanja koristiti plaćeni dopust. Kada ga se pita da li mu se oštećenik kao tužitelj tada tužio ili žalio na okrivljenika ističe da mu nikada ništa o tome nije govorio. Inače, okrivljenik kao voditelj, pročelnik Zavoda je zadužen za organizaciju rada, određuje operacijski program, sastavlja raspored ambulante, sastavlja rad za tekući dan rada odjela. Kada ga se pita da li su svakome na odjelu bila transparenta zaduženja i organizacija, ističe da je njemu bio potpuno jasan raspored zadataka za određeni dan. Kada ga se pita kakvi su njegovi odnosi s oštećenikom kao tužiteljem i okrivljenikom, ističe da sa okrivljenikom kao šefom njegov odnos je na profesionalnoj i korektnoj razini od dana dolaska na taj odjel, a došao je na isti u siječnju 2012. U odnosu na oštećenika kao tužitelja, njegov odnos s njim je da su radni kolege, specijalist, zajednički sudjeluju u radu na odjelu i to na dnevnoj razini.
6.1. Na pitanja opunomoćnika oštećenika kao tužitelja iskazao je da mu je poznato samo po priči, detalje o vođenom parničnom postupku između KBC Rijeka i oštećenika kao tužitelja ne zna. Oštećenik kao tužitelj podnio je protiv njega privatnu tužbu zbog kaznenog djela klevete. Ne sjeća se da li je oštećenik kao tužitelj operirao 2013. Oštećenik kao tužitelj nije operirao od kraja 2019. do kraja 2020., nije u tom periodu vidio da bi isti operirao, nije mu poznato zašto. Na osobnoj razini do 2019. nije bio u sukobu s oštećenikom kao tužiteljem. Potpisao je peticiju o navodnom lošem radu oštećenika kao tužitelja.
6.2. Na godišnjoj razini podnose se izvještaji Zavoda i vide se rezultati rada. Sudjelovao je u izradi naprijed navedenih izvještaja. Ne sjeća se da li je sudjelovao u izradi izvještaja za sastanak Klinike za kirurgiju u prosincu 2019. Bilo je minimalno 4 kardiokirurga na Zavodu od 2013. do 2018., s time da za dvojicu kolega nije siguran. Ispit za kardiokirurga položio je 2015., s time da ne zna koliko je točno zahvata u specijalizaciji izveo, a mentor mu je bio okrivljenik.
7. Svjedok GA (list 128-129 spisa) iskazala je da je od veljače 2013. zaposlena na Zavodu za kardiokirurgiju KBC-a Rijeka. Oštećenika kao tužitelja poznaje kao kardiokirurga, kolegu s radnog mjesta, koji radi na istom zavodu, a okrivljenik je šef, odnosno pročelnik Zavoda. Okrivljenik kao pročelnik Zavoda organizira rad, vodi vizitu, piše operacijski program i slično. Poznato joj je da je oštećenik kao tužitelj u vremenskom razdoblju od 2013. do studenog 2019. redovno vršio operacije, a od tada više ne operira, iz razloga što su oni kao kolege napisali peticiju u smislu da više ne žele raditi na način kako je to u odnosu na jednog pacijenta radio oštećenik kao tužitelj.
7.1. Nema saznanja da je oštećeniku kao tužitelju postavljen niže kvalificirani liječnik za njegovu nadređenu osobu, s time da je njima jedina nadređena osoba pročelnik Zavoda. Nije primijetila da je oštećenik kao tužitelj sprječavan u konzilijarnim pregledima i prijemima na odjel, niti je primijetila da je onemogućavan da za stručno usavršavanje koristi plaćeni dopust. U pogledu odnosa sa oštećenikom kao tužiteljem i okrivljenikom iskazala je da sa ĐA nije u svađi, nije u svađi niti s jednim kolegom, iako s kolegom ĐA ima komunikaciju samo na razini nužno profesionalnog, dok s okrivljenikom ima bolju komunikaciju. Oštećenik kao tužitelj nije se žalio ni govorio u inkriminirano vrijeme o svojim problemima s optuženikom.
7.2. Na pitanje oštećenika kao tužitelja istaknula je da je iste razine stručne kvalifikacije kao i oštećenik kao tužitelj. Oštećenik kao tužitelj operirao je 2013., ističem da je. Ponekad je odlazila na interdisciplinarne konzilije. Ne sjeća se je li na konzilijima bio i oštećenik kao tužitelj. Specijalizaciju je završila 16. travnja 2019. Ne sjeća se koliko je kardiokirurga bilo na Zavodu 2013. -2014. Nije upućena u godišnja izvješća Zavoda koji se upućuju upravi ni da li se iz njih vide rezultati. Povremeno je sudjelovala u izradi izvještaja ali doista ne zna gdje oni idu. Ne sjeća se da li je na sastanku Klinike za kirurgiju u prosincu 2019. bio iznesen izvještaj u kojem je sudjelovala. Prije nego što se specijalizirala mentor joj je bio okrivljenik, a operacije ne broji.
7.3. Na primjedbu opunomoćenika oštećenika kao tužitelja da je upravo ona kao niže kvalificirani liječnik postavljana oštećeniku kao tužitelju kao nadređena osoba navela je da se možda ulazi u definiranje da li je niže rangirana ili ne, s time da je govorila istinu.
8. Svjedok FA (list 145-146 spisa) iskazao je da poznaje i oštećenika kao tužitelja i okrivljenika jer s njima godinama radi s obzirom da je predstojnik Klinike za kirurgiju, šef cijele kirurgije, a njih dvojica rade na Klinici za kirurgiju. Ono što mu je poznato glede predmetne problematike je to da je od veljače 2018., a otkada je postao predstojnik Klinike za kirurgiju, oštećeniku kao tužitelju bio poštivan broj operacija glede sudske presude, istom su dodjeljivane uobičajene radnje kako je to bilo adekvatno, tako da od veljače 2018. nadalje što se tiče broja operacija i svega drugoga je zapravo bilo uobičajeni rad na Zavodu. Što je točno bilo prije i kako se to radilo prije nije bilo u njegovoj nadležnosti, već je to bilo u nadležnosti pok. profesora G i pok. prof. F, kada je počela cijela priča s oštećenikom kao tužiteljem. Detalje ne zna, zato može govoriti od trenutka kada je postavljen za predstojnika Klinike za kirurgiju, dakle od veljače 2018., time da nema nekakvih posebnih saznanja u tom smislu da se od tada nadalje oštećenik kao tužitelj žalio na nešto. Zapravo, oštećenik kao tužitelj najprije je radio kao specijalizant, a potom kao specijalist pa subspecijalista pa na kraju kao odjelni liječnik, odnosno kardiokirurg. Okrivljenik je šef zavoda za kardiokirurgiju te je nadređen oštećeniku kao tužitelju, time da okrivljenik kao takav odgovara za rad Zavoda, za svakodnevni rad, za pacijente, kolege, njih dvoje su radili zajedno, koliko mu je poznato okrivljenik je vodio operacije, asistirao mu je oštećenik kao tužitelj ili pak netko drugi, vodio je brigu o svakodnevnom radu odjela, to je zapravo timski rad, davao je zadatke kako oštećeniku kao tužitelju, tako i drugim liječnicima, činio je programe i sve ono što je standardno u opisu njegovog posla. Oštećenik kao tužitelj nije mu se žalio da mu je onemogućavano izvođenja operativnih zahvata u svojstvu glavnog operatera. Nije mu se žalio da mu je postavljen niže kvalificirani liječnik za nadređenu osobu, njega je zaobilazio, time da općenito niže kvalificirani liječnik po sistematizaciji ne postoji te koliko je njemu poznato oštećenik kao tužitelj nije bio onemogućavan u svojim poslovima. Kada ga se pitata da li mu je okrivljenik ĆA govorio da ima nekih problema s ĐA, istaknuo je da se tu zapravo postavlja pitanje da li je rad kolege adekvatan stručnim kriterijima, time da su poštivali presudu, no tu postoje različita mišljenja glede adekvatnosti i stručnosti istog. Može samo nadodati da je od veljače 2018. poštivana presuda u odnosu na oštećenika kao tužitelja, isti je imao uvjete za rad i poštovana je njegova dinamika rada.
8.1 Na pitanje branitelja svjedok je iskazao da kao pročelnik Zavoda okrivljenik ima pravo glede kompliciranosti zahvata i odrediti tko će nešto raditi, neovisno o ĐA jer je uloga pročelnika zavoda upravo ta, da balansira i procijeni situaciju. Radi se o dugom putu pa se ne može jedan komplicirani zahvat dati nekome tko je tek došao sa specijalizacije.
8.2. Na pitanje opunomoćenika oštećenika kao tužitelja iskazao je da kada govori o presudi govori o presudi glede razmjernog broja operacija i koliko je njemu poznato glede te presude, ĐA je imao dovoljan broj operacije od veljače 2018. nadalje. Da je ĐA bio u istom planu kao i drugi, da nije diskriminiran, govorio je za razdoblje od veljače 2018. nadalje i u tom razdoblju on nije bio diskriminiran, radio je odjelne poslove i nije se njemu osobno žalio. Dobiva godišnja izvješća, vide kroz ta izvješća broj zahvata, broj primljenih pacijenata, kadrovske strukture i slično. Dobiva i izvješća o operacijama po liječniku zavoda. Nije upoznat s time da se zbog neizvršavanja presude vodi ovršni postupak.
8.3. Na pitanje oštećenika kao tužitelja istaknuo je da je pročelnik zavoda za kardiokirurgiju taj koji svakodnevno određuje rad zavoda, to je upravo njegov posao, da vodi na taj način zavod. Obično voditelja zavoda ĆA kada nije u bolnici mijenja dr. ŽA, a ne zna tko mijenja kad ni dr. ŽA ni ĆA nema. Ne sjeća se da li je ikad ĐA vodio zavod u odsustvu ĆA. Koji liječnici odlaze na konzilije određuje onaj koji vodi posao odnosno ĆA. U Klinici za kirurgiju u pogledu konačnog operativnog plana i dežurstva je uobičajena praksa da ljudi pišu svoje želje u smislu operativnog plana i dežurstva pa se tome nastoji udovoljiti. Šefovi zavoda daju prijedlog rasporeda. ĐA operirao je 2018. i 2019. sve dok nije došlo do peticije gdje su drugi odbili operirati sa ĐA, a nakon toga ĐA je odbio odlaziti u sale i operirati dok mu se svi s te peticije ne ispričaju, time da je ĐA bila ponuđena edukacija u Austriji, ali ne zna što se s time dogodilo. O presudi ga je obavijestila Uprava pa je zvao i ĆA i ĐA da ih obavijesti o tome, a osim toga, ĆA je i pismeno obavijestio o toj presudi da ju poštuje. ĐA mu se od veljače 2018. nije žali na to da se presuda ne ispunjava. Nema saznanja o tome da je 2019. doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi.
9 . Iz iskaza svjedoka IA (list 164-166 spisa) proizlazi da poznaje i dr. ĆA i dr. ĐA od kad je počeo raditi u siječnju 2011. a kada je na Sušak došao iz Riječke bolnice. On i dr. DA došli su kao specijalizanti na Odjel za kardijalnu kirurgiju sa intenzivnom njegom. Prof. ĆA bio je tada, a i nadalje je, pročelnik Zavoda odnosno šef odjela. Odjelni liječnici kada je došao bili su dr. ĐA i dr. ŽA. Na odjelu je bio 2 mjeseca i potom su išli u kruženje na različite odjele za potrebe specijalizacije iz opće kirurgije. Na odjel se vratio 2015. te su oba spomenuta doktora bila na istim funkcijama. Što se tiče donošenja odluke o izvođenju operativnih zahvata istu donosi pročelnik Zavoda dakle prof. ĆA s time da predstojnik Klinike to odobrava ili ne odobrava. Dr. ŽA i dr. ĐA su jedan drugom često asistirali u operacijama, a on je istima nazočio kao specijalizant i odrađivao svoj dio posla. I sa prof. ĆA je dosta operirao. Na upit što smatra pod pojmom dosta operirati navodi kako pod time misli svaki tjedan minimalno jedan operativni zahvat, teško je to u brojkama izraziti. Dr. ĐA je kao i svima njima nadređen bio prof. ĆA kao pročelnik Zavoda. Ukoliko pročelnika nema on određuje liječnika koji će ga mijenjati. Koliko se sjeća većinom je prof. ĆA mijenjao dr. ŽA. U slučaju da nije bilo ni prof. ĆA ni prof. ŽA onda bi dr. ĐA bio liječnik koji ih mijenja. Kada mu se postavlja pitanje da li je kada dr. ĐA kao nadređen određen niže kvalificirani liječnik može reći da o tome nema saznanja, a i nije mu jasan pojam niže kvalificiranog liječnika, osim u kontekstu odnosa liječnika specijalizanta i liječnika specijaliste. Kada ga se pita da li je dr. ĐA vršio konzilijarne preglede može reći da u tome nije bio spriječen, odnosno na iste je išao normalno do trenutka dok se nije posvađao sa prof. Ž, a ta saznanja ima jer je često kao specijalizant išao sa dr. ŽA na konzilijarne preglede. Na konzilijarne preglede ide se po pozivu odnosno kada napišu uputnicu. Kada ga se pita da li je dr. ĐA bio spriječen vršiti prijem na odjel iskazuje da nije upućen u to, ali zna da je imao autonomiju da prima pacijente odnosno zna da je primao pacijente u hitnoćama. Također je i operirao u hitnoćama. Što se tiče njegovih saznanja da li je dr. ĐA za potrebe stručnog usavršavanja onemogućavano koristiti plaćeni dopust navodi da to ne može znati jer je riječ o privatnim stvarima. Zna da je dr. ĐA bio na torakalnoj edukaciji, još uvijek je na istoj koliko zna, i zna da je ranije trebao ići u Italiju na neku edukaciju, ali to je bilo prije 2011. godine. Ono što zna je da je išao na liječničke kongrese što je isto vid edukacije. Bili su zajedno u Beču na kongresu.
9.1. Na upit branitelja svjedok je iskazao da ono što je vidio prof. ĆA nikada nije ponižavao, vrijeđao ni zlostavljao dr. ĐA. Misli da dr. ĆA nije onemogućavao dr. ĐA u izvođenju operativnih zahvata, naime, sjeća se da je dr. ĐA čak tražio i da više operira, što mu je bilo omogućeno, pa je tako imao i po dvije operacije dnevno, u jednom periodu to je bilo skoro svaki dan, a ovo sve je bilo prije peticije 2020. godine. To je izrazito puno operacija za liječnika. Za rad Zavoda odgovoran je predstojnik Zavoda i to je prof. ĆA. Naglašava da je njihova hijerarhija vrlo stroga, može se izraziti poluvojna.
9.2. Na upit opun. oštećenika kao tužitelja svjedok je iskazao da je peticija potpisana negdje 2020. godine. Potpisao je peticiju protiv oštećenika kao tužitelja. Peticiju je potpisao 2020. godine, a okolnosti su bile takve da je jedno jutro njega i dr. DA prof. ĆA pozvao nakon vizite te naveo da je dobio peticiju od nekog od anesteziologa i da li istu želimo potpisati, što smo dr. DA i ja učinili odnosno potpisali smo peticiju. Peticija se odnosila na to da su anesteziolozi odbijali suradnju sa njima kardijalnim kirurzima, a zbog stanja pacijenata operiranih od strane dr. ĐA. Naime, dr. ĐA je u vrlo kratkom vremenskom periodu imao 4 pacijenta koji su imali smrtonosne komplikacije nakon njegovih operativnih zahvata. Primijetio je da je dr. ĐA, kada je imao po 2 operacije na dan, bio izrazito rastresen.
9.3. Na upit priv. tužitelja svjedok je iskazao da nakon peticije dr. ĐA kao glavni operater sa njim nije operirao, a kao asistent je, ali mu je bilo fizički loše. Misli da postoji, ali sa istim nije upoznat, smjernica Europskog i svjetskog kardiokirurškog društva o tome koliko bi svaki kardiokirurg trebao izvesti kardiokirurških zahvata godišnje.
10. Iz iskaza svjedoka TA (list 213-214 spisa) proizlazi da poznaje i okrivljenika i oštećenika sa posla s obzirom da su svi liječnici. Sa oboje je radio i usko surađivao. Sa dr. ĐA osobno je imao nekih napetosti, prvenstveno na razini komunikacije i kolegijalnosti. Dr. ĐA i on nisu bliski pa mu se nije povjeravao vezano uz okolnosti svog rada. Zna da je postojao problem na Klinici za kirurgiju u međuljudskim odnosima i to u odnosu nadređenosti i podređenosti kao i između samih kolega. Nema saznanja da li je dr. ĐA bilo onemogućeno da radi. Zna da je vođeno više parničnih postupaka, a u pogledu istih zna kako je završio onaj koji se ticao i njega. Ima saznanja da je dr. ĐA izvodio operativne zahvate kao glavni operater. Sjeća se da je u jednom trenutku operirao pa u jednom trenutku nije i da su kružile glasine od njega samoga da mu je netko to zabranjivao. Kako su znali u isto vrijeme koristiti operativnu salu, znalo se dogoditi to da se dr. ĐA ne pojavi, iako je u sali bilo naznačeno da je on tog dana glavni operater. Dr. ĐA nadređeni je bio dr. ĆA. U slučaju odsustva dr. ĆA njega je kao nadređena osoba mijenjao dr. ŽA. Na upit da li je dr. ŽA bio jednako kvalificirani liječnik kao i dr. ĐA navodi da po njegovom mišljenju je, specijalist je od 2009. godine tako da je dr. ŽA u to vrijeme također trebao biti specijalist. Konzilijarni pregledi i prijmi na odjel su uobičajeni dio liječničkog posla i zna da ih je dr. ĐA obavljao, nema saznanja da bi u istima bio sprječavan. Na upit da li je tražio plaćeni dopust za potrebe stručnog usavršavanja pa da mu to nije bilo omogućeno navodi kako ja o tome ne odlučuje i o tome ništa nije čuo.
10.1. Na upit branitelja svjedok je iskazao da nikada nije čuo da bi dr. ĆA vrijeđao, ponižavao ili zlostavljao dr. ĐA, a ništa takvo nije čuo ni od drugih osoba.
10.2. Na upit oštećenika kao tužitelja svjedok je iskazao da radi u Klinici za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, a dr. ĐA radi u Klinici za kirurgiju. Prijem pacijenata na Klinici za kirurgiju izgleda tako da pacijent dođe u ambulantu, liječnik ga primi i pregleda, taj pacijent ne dolazi "s ulice" već je on bio, konkretno, na kardiološkom pregledu, ima nalaze te ga doktor pregleda, predloži zahvat, dođe na njihov sastanak i taj se pacijent prihvati za operaciju i potom dobije termin za prijem u bolnicu. Nema saznanja da li je dr. ĐA imao prekid u radu u ambulanti. Na upit da li ima saznanja da je u razdoblju od 2013. pa do 2020. godine dr. ĐA imao prekid u operiranju, navodi kako je, ali ne može se vremenski izjasniti točno kada.
11. Svjedok AA (list 215-216 spisa) iskazao je da poznaje ovdje nazočne dr. ĆA i dr. ĐA kao svoje kolege. Liječnik je na Odjelu anestezije i intenzivnog liječenja kardiokirurških bolesnika. Radio je dugi niz godina i sa jednim i sa drugim. O problemima je načuo u smislu da idu sudski postupci, dok konkretno na poslu ne može reći da je nazočio kakvim problemima. Koliko zna dr. ĆA je pročelnik Zavoda za kardiokirurgiju, a dr. ĐA je bio odjelni liječnik. Nije bio u situaciji u kojoj bi uočio da bi dr. ĆA u profesionalnom smislu neprofesionalno postupao prema dr. ĐA. Ima saznanja da je dr. ĐA operirao u niz navrata kao glavni operater uz asistente s time da nema saznanja da li mu je to onemogućavano. Na upit da li je od strane dr. ĆA u slučaju njegova odsustva kao nadređeni dr. ĐA postavljan niže kvalificirani liječnik navodi kako mu kvalifikacija niže rangiranog liječnika nije jasna a ni prihvatljiva, gotovo je diskriminatorna. Naime, liječničke kvalifikacije su propisane i svaki ih liječnik mora imati. Koliko zna propisi ne određuju koje kvalifikacije treba imati liječnik koji zamjenjuje pročelnika koji nije nazočan, osim što to mora biti osoba liječnika specijaliste. Nema saznanja tko je konkretno mijenjao dr. ĆA u slučaju njegova odsustva s obzirom da je s drugog odjela, iako blisko surađuju. Na upit da li je dr. ĐA obavljao konzilijarne preglede i prijme na odjel navodi kako su isti sastavni dio liječničkog posla i nema saznanja da bi dr. ĐA u istima bio sprječavan odnosno nije vidio nikakve ograničavajuće čimbenike kada su u tom smislu surađivali. Nema konkretnih saznanja da li je dr. ĐA onemogućen prilikom iskazivanja želje za stručnim usavršavanjem.
11.1. Na upit opunomoćenika oštećenika kao tužitelja svjedok je iskazao da zna za postojanje Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, a koja Uredba postoji i u zdravstvu. Ne zna u koju je kategoriju u razdoblju od 2013. do 2020. po toj Uredbi spadao dr. ĐA, a niti dr. ŽA i dr. GA. Želi dodati kako je nazočio puno puta da je dr. ĆA ulazio u salu i pomagao dr. ĐA kada je bio u objektivnim problemima kao prvi operater. Klinički razlike nema između specijaliste i subspecijaliste, očekuje se da subspecijalista ima neki dodatni obim subspecijalističkih znanja i vještina odnosno kompetencija.
12. Iz medicinske dokumentacije (list 9, 10, 221-229, 244, 245, 391-406 spisa) proizlazi da je oštećenik kao tužitelj u inkriminiranom razdoblju liječen zbog dijagnoze Akutne reakcije na stres F43.0, Blage depresivne epizode F32.0., Poremećaja prilagodbe F.43.2 i Esencijalne (primarne) hipertenzije I10.
13. Iz presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2616/2013 od 2. svibnja 2016. godine i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1310/16-5 od 9. svibnja 2017. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje oštećenik kao tužitelj diskriminiran na svom radnom mjestu u Kliničkom bolničkom centru Rijeka onemogućavanjem izvođenja operativnih zahvata u svojstvu glavnog operatera, razmjerno broju kardijalnih kirurga na zavodu, postavljanjem niže kvalificiranog liječnika za njemu nadređenu osobu, sprječavanjem izvođenja konzilijarnih pregleda i prijema pacijenata na odjel, te onemogućavanjem da za potrebe stručnog usavršavanja koristi plaćeni dopust, zabranjena je njegova daljnja diskriminacija na način da mu se omogući izvođenje operativnih zahvata u svojstvu glavnog operatera razmjerno broju kardijalnih kirurga na zavodu, zatim da mu se ne postavljaju niže kvalificirani liječnici za njemu nadređene osobe, da mu se omogući izvođenje konzilijarnih pregleda i prijema pacijenata na odjel, te da mu se omogući da za potrebe stručnog usavršavanja koristi plaćeni dopust, naložena je naknada imovinske i neimovinske štete te naknada prouzročenog parničnog troška koja presuda je po žalbi potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1310/16-5 od 9. svibnja 2017.
14. Iz prijedloga za ovrhu (list 291-295 spisa) i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici posl. br. Ovr-3768/2018-2 od 3. srpnja 2018 (list 21- 22, 256-259 spisa) proizlazi da je oštećenik kao tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave P-2616/2013 od 2. svibnja 2016. godine, potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1310/16-5 od 9. svibnja 2017. te je doneseno rješenje o ovrsi kojim je sud naložio ovršeniku izvršenje činidbe koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu Gž Ovr-1092/2018 od
18. veljače 2019. (list 331-332 spisa).
15. Iz rješenja o odbačaju kaznene prijave ODO u Rijeci posl. br. Kir-DO-19/2020- XXXI od 16. ožujka 2020. (list 498-506 spisa) proizlazi da je odbačena kaznena prjava protiv ĆA zbog kaznenog djela zlostavljanja na radu iz čl. 133. st. 1. KZ/11.
16. U svojoj obrani na raspravi okrivljenik je iskazao da radi od 1988., a u KBC-u je od 1991. godine. Ne sjeća se da je ikada sa ikim imao problema i nesporazuma, svađa je uvijek bilo, ali problema i nesporazuma ne. Kategorički odbija sve navode iz optužnice i ono što može reći je da, ako sam je nešto možda i napravio, to je moglo biti samo nenamjerno i za to ispričava. Ukoliko nekog želite mobbingirati onda ga ne stavljate u svojih 5-6 radova koji su objavljeni i ne dolazite mu u pomoć prilikom problema u operacijama. Što se tiče samog operiranja ukazuje na to da imaju diskrepanciju u statistikama s obzirom da iste povlači IBIS sustav u kojeg medicinski tehničari koji u KBC-u rade upišu njega kao liječnika iako nije bio, jer je potrebno upisati liječnika, a pri tome misli na nekakva sitna previjanja, dodatne šavovi i sl., koji se također upisuju kao operacije. Po toj statistici tako ispada ima oko 1300 operacija, dok godišnje operiraju nekih 400 operacija otprilike jer sve upisano ulazi u operacije i kao takvo u statistiku. Osim kraćeg vremenskog perioda od otprilike mjesec i pol dana 2013. godine, kada dr. ĐA nije bilo, on je čitavo vrijeme operirao, otprilike 20-36 %. Naime, da pojasni, riječ je o tome da je nakon povratka na posao odnosno nakon vođenja disciplinskih postupaka te otkaznog roka kada dr. ĐA nije radio, isti je postepeno uvođen u posao i on je operirao u postotku koji je naveo. To je svakako u normativima koje je sam dr. ĐA zahtijevao, a po njegovom mišljenju i više od toga u odnosu na druge kolege. Govori o razdoblju koje se navodi u optužnici a to je razdoblje od 1.1.2013. pa negdje do kraja studenog 2019. kada je dr. ĐA nakon potpisane peticije otišao na bolovanje. Također želi ukazati na to da ako je netko i htio diskriminirati dr. ĐA, onda dr. ĐA ne bi ni operirao prije pravomoćnosti odluke odnosno presude za diskriminaciju, a on je u tom razdoblju operirao. Što se tiče problema vezanih uz godišnji odmor navodi kako je dr. ĐA imao više slobodnih dana u odnosu na ostale kolege. Naime, na njegovo traženje, ako je to bilo u skladu sa Pravilnikom, on je dobivao godišnji odmor. Možda dan-dva ili eventualno tjedan dana je morao pomaknuti svoj godišnji odmor, ali isključivo iz razloga što na Odjelu funkcioniraju kao tim i netko mora biti na Odjelu. Također dr. ĐA je godišnji odmor ljeti koristio u trajanju od 4 tjedna, dok su ostali koristili u trajanju od 3 tjedna. Što se tiče edukacija ukazuje na to da dr. ĐA jedino 2013. godine nije bio na edukaciji jer vjerojatno edukaciju te godine nije ni tražio. Od 2014. do kraja 2019. bio je na 10 edukacija što je godišnje jedna i pol edukacija te ni on sam nije bio na više edukacija od toga, a ostali kolege bili su i manje. Dr. ĐA njemu šalje u pogledu edukacija godišnji plan te mu on na neki način omogući edukaciju. Edukacije se financiraju putem donacija bolnici i ono što može reći je da je sve edukacije koje je ĐA izabrao on za njega dogovorio. Nakon peticije 2019. godine dr. ĐA otišao je idući dan na bolovanje i vratio se negdje pred Božić kad se, osim hitnoća, i prestaje operirati. Što se tiče sastanka u Hrvatskom društvu za kardiokirurge koji je održan želi ukazati da je član Upravnog odbora tog društva i direktno je na tom sastanku iznio činjenicu da je potpisana peticija protiv dr. ĐA i da je moguće da će to izaći u javnost te da sa time budu upoznati. Na tom je sastanku nazočno 8 ljudi. Nakon tog sastanka održana je skupština svih kardiokirurga, otprilike njih 25, i on je, s obzirom da je to bilo navedeno pod točkom dnevnog reda pod razno, iznio o čemu se radi odnosno da je peticija potpisana i da će vidjeti što će se dešavati. Nikada u javnosti ništa loše niti ružno nije rekao niti opsovao ikome pa tako ni kolegi ĐA, njegov je odnos prema svim kolegama isti pa tako i prema dr. ĐA. U odnosu na pojam niže rangirani liječnik navodi kako ne postoji niže rangirani liječnik s obzirom da svi liječnici imaju iste kompetencije, eventualno mogu postojati razlike u plaći, što je pitanje izračuna plaće. Njegova je odluka koga će staviti kao svoju zamjenu i pri tom se vodi da to bude osoba koja ima dobre odnose sa okolinom i nakon koga neće vući repove, figurativno rečeno. Netko tko bi mogao biti uvjetno rečeno "niže rangirani liječnik" dr. ĐA je eventualno mogao biti u razdoblju od 1.1.2013. pa do **.**.2013. dr. ŽA jer nije imao položen ispit. Nakon tog razdoblja dr. ŽA kojeg je znao postavljati kao svoju zamjenu nije u nikojem smislu mogao bit niže rangirani liječnik u odnosu na dr. ĐA. Kako je čitavo vrijeme odnosno od 1.1.2013. pa do 25.2.2013. radio, potrebe za njegovom zamjenom nije ni bilo. Što se tiče konzilijarnih pregleda i prijama na odjel, dr. ĐA je 2017. -2018. imao oko 1400 raznoraznih pregleda, što kroz ambulantu što kroz konzilijarne preglede. U razdoblju prije toga to je otprilike bio isti broj, ali ne može to sa potpunom sigurnošću tvrditi. Prije, s time da, kao što je ranije naveo, to su informacije koje se vuku iz sustava u koji se sve bilježi. Također, svaka odluka potpiše ide na potpis njegovom nadređenom odnosno predstojniku kirurške klinike nakon čijeg potpisa to ide ravnatelju bolnice.
16.1. U svojoj ranijom obrani okrivljenik je naveo i priložio statistiku vezano uz okolnosti da oštećenik kao tužitelj nije mogao operirati iz čega proizlazi da je tijekom 2018. izveo oko 20,08% opercija, au 2019., zaključno sa 13. studenog 2019. oko 23,5% operacija. Naveo ja da ukoliko bi tu satistiku prebacili samo u vrijeme kad se on nalazio na poslu, odnosno u vrijeme kada nije koristio bolovanje, godišnji odmor i sl. proizlazi da je izveo 32%operacija, a uzevši u obzir da je na odjelu šest operatera u pravilu bi mu pripadalo oko 16% operacija. Smatra da oštećenik kao tužitelj nije ograničen u izbvođenju operacijskih zahvata, da nitko nije ograničen kojuvrstu zahvata će operirati ali ako liječnik želi izvesti neku vrstu operacije mora to njemu priopćiti i on je to u pravilu odobravao. On je odgovoran za rezultate i mora paziti što se na odjelu događa i dolazi li kod pacijenata do određenih komplikacija.Nije točno da je oštećeniku kao tužitelju za nadređenog postavio niže kvalificiranog liječnika jer je dr. ŽA od 25. veljače 2013. službeno kardijalni kirurg s položenim ispitom i ne vidi po čemu je dr. ĐA kvalificiraniji od njega. Smatra da je dr. ŽA socijalno, stručno i profesionalno osoba koja ga može mijenjati i to je isključivo njegov izbor. Što se tiče sprečavanja u izvođenju konzilijarnih pregleda i prijma pacijenata na odjel priložio je izvadak o broju pregleda iz kojeg proizlazi da je u razdoblju od 1. siječnja 2016. do **.**.2019. dr. ĐA obavio otprilike 1400 pregleda, dr. ŽA 1077 pregleda, dr. DA 1400 pregleda, a on oko 2300 pregleda. Nije točno da ga je onemogućio u korištenju godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i stručnog usavršavanja. Naime, tijekom 2013 dr. ĐA ima 57 neradnih dana, tijekom 2014. je bio na Europskom kardiokirurškom kongresu u trajanju od četiri dana i koristio bolovanje i godišnji odmor po potrebi, tijekom 2015. ima 37 neradnih dana kao i tri dana iskorištena za edukaciju izvan zemlje, 2016. bio je na Međunarodnom kardiokirurškom kongresu u Londonu i iskoristio 52 neradna dana, 2017. je polazio dvije edukacije u Londonu i Beču i iskoristio 64 neradna dana, 2018. je bio na četiri edukacije i iskoristio 56 neradnih dana, a tijekom 2019. bio je na edukacijama u Beču i Portugalu. Navodi da je točno da je odredio dr. ŽA, dr. ĐA i dr. IA kao "trio" koji će pokrivati posao dok je on na godišnjem odmora, a sebe je ostavio sa dvojicom malđih kolega. Ne poriče da je dr. ĐA eventualno doživio određenu nepravdu, ali naveo je kako on nije dolazio na operacije za koje je bio pisan kao operater, kao i da je dobio otkaz jer je za vrijeme bolovanja boravio na kardiokirurškom kongresu u Beču. Dr. ĐA bi želio raditi po svom, ne zna raditi u kolektivu i ne poštuje njegove naredbe, a pacijenti dr. ĐA su učestalo imali loše ishode liječenja. Osamnaest zaposlenika je potpisalo da ne žele raditi sa dr. ĐA i da neće dolaziti na operacije kad je on glavni operater. Takoeđr je zatraženo vještačenje njegovih liječenja. 2012. prijavio je dr. ĐA jer mu je ostala igla u osrčju. On je jedina osoba koja organizira posao tj. radi operacijski program. Za godišnji odmor liječnici izraze želje, a on ih pokuša uskladiti s poslovanjem, ne misli da je ikoga uskraćivao za godišnji odmor, možda se radilo o odstupanju od dan ili dva prije ili kasnije od zatraženog. U odnosu na edukacije misli da dr. ĐA ide jednako u odnosu na druge odjelne liječnike i da svatko tko je položio kardio kirurški ispit može odabrati edukaciju koja se u pravilu odobrava ukoliko je u skladu sa financijskim mogućnostima. Jednoj za vrijeme pripravnosti dr. ĐA, a kada je on koristio slobodan dan, dogodilo se da ga je dr. ĐA nazvao i pitao može li doći u bolnicu obzirom da treba obaviti operaciju koju on nikada nije radio pa da ju obave zajedno. Nakon što je došao u bolnicu i ušao u operacijsku salu ondje se nije nalazio ĐA već je došao pri kraju operacijskog zahvata kojeg je on u konačnici obavio sam, a nakon tog događaja je ĐA uputio dopis bolnici u kojem je naveo da ga on ne želi educirati.
17. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, sud smatra da nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 133. st. 1. KZ/11 za koje se tereti.
18. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio pročelnik Zavoda za kardiokirurgiju KBC-a Rijeka, a oštećenik kao tužitelj specijalist kardijalne kirurgije u tom Zavodu te da mu je, kao pročelnik Zavoda, okrivljenik bio nadređena osoba. Nije bilo sporno ni da je okrivljenik kao pročelnik Zavoda rukovodio čitavim Zavodom što je podrazumijevalo i svakodnevnu organizaciju rada liječnika tog Zavoda. Nadalje, nije bilo sporno ni da je oštećenik kao tužitelj pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Rijeci radi diskriminacije koji postupak je vođen pod poslovnim brojem P-2616/13 te da je isti pravomoćno okončan na način da je presudom od 2. svibnja 2016. utvrđeno da je ovdje oštećenik kao tužitelj diskriminiran na svom radnom mjestu u Kliničkom bolničkom centru Rijeka onemogućavanjem izvođenja operativnih zahvata u svojstvu glavnog operatera, razmjerno broju kardijalnih kirurga na zavodu, postavljanjem niže kvalificiranog liječnika za njemu nadređenu osobu, sprječavanjem izvođenja konzilijarnih pregleda i prijema pacijenata na odjel, te onemogućavanjem da za potrebe stručnog usavršavanja koristi plaćeni dopust, zabranjena je njegova daljnja diskriminacija na način da mu se omogući izvođenje operativnih zahvata u svojstvu glavnog operatera razmjerno broju kardijalnih kirurga na zavodu, zatim da mu se ne postavljaju niže kvalificirani liječnici za njemu nadređene osobe, da mu se omogući izvođenje konzilijarnih pregleda i prijema pacijenata na odjel, te da mu se omogući da za potrebe stručnog usavršavanja koristi plaćeni dopust, naložena je naknada imovinske i neimovinske štete te naknada prouzročenog parničnog troška. Nesporno je i da je ta presuda po žalbi potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1310/16-5 od 9. svibnja 2017.
19. Oštećenik kao tužitelj u bitnom je iskazao da za inkriminirano postupanje tereti okrivljenika jer on kao pročelnik Zavoda za kardiokirurgiju KBC-a Rijeka rukovodi cjelokupnim radom tog Zavoda na dnevnoj bazi odnosno donosi odluke tko će obaviti operacije, određuje svoju zamjenu kad je odsutan, određuje tko će ići na edukacije te je upravo okrivljenik osoba koja je njemu od strane poslodavca onemogućavala izvođenje operativnih zahvata u svojstvu glavnog operatera, postavljao kao svoju zamjenu niže kvalificiranog liječnika u odnosu na njega, sprečavao ga u izvođenju konzilijarnih pregleda i prijma na odjel te mu onemogućavao korištenje plaćenog dopusta u svrhu stručnog usavršavanja. Tvrdi da je takvo postupanje okrivljenika narušilo njegovo zdravlje te se zbog narušenog zdravlja i dan danas liječi. Istaknuo je da je sve navedeno utvrđeno u parničnom postupku koji je vođen i gdje je utvrđeno da je diskriminiran na radnom mjestu i da mu je narušeno zdravlje kao posljedica te diskriminacije.
20. Iz iskaza ispitanih svjedoka ŽA, GA, DA, IA, FA, AA, TA, koji su kao liječnici KBC-a Rijeka kolege okrivljenika i oštećenika kao tužitelja proizlazi da nikada nisu svjedočili vrijeđanju, ponižavanju, zlostavljanju i uznemiravanju oštećenika kao tužitelja od strane okrivljenika kao pročelnika. Isto tako, naveli su i da nemaju saznanja o postavljanju niže rangiranog liječnika od strane okrivljenika kao nadređenu osobu dr. ĐA s time da su pojedini svjedoci naveli kako im nije jasan pojam niže kvalificiranog liječnika tvrdeći da tako nešto ni ne postoji jer svi liječnici imaju iste kvalifikacije i jedini nadređeni liječnik svima je jedino pročelnik Zavoda. Svi su ispitani svjedoci iskazivali da je u inkriminiranom razdoblju oštećenik kao tužitelj operirao, da je vršio konzilijarne preglede i prijme pacijenata na odjel, a koja saznanja imaju jer su sa istim surađivali dok da u pogledu korištenja plaćenog dopusta u svrhu stručnog usavršavanja nemaju saznanja.
21. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku proizlazi da je u parničnom postupku utvrđeno postojanje diskriminacije ovdje oštećenika kao tužitelja na radnom mjestu liječnika u KBC-u Rijeka, a koje utvrđenje ima podlogu u dokumentaciji koju je KBC Rijeka dostavio u spis kao poslodavac ovdje oštećenika kao tužitelja, tamo tužitelja i to po osnovi onemogućavanja izvođenja operativnih zahvata u svojstvu glavnog operatera razmjerno broju kardijalnih kirurga na zavodu, postavljanjem niže kvalificiranog liječnika za njemu nadređenu osobu, sprečavanjem konzilijarnih pregleda i prijma pacijenata na odjel te onemogućavanjem da za potrebe stručnog usavršavanja koristi plaćeni dopust. Također, navedena dokumentacija prileži i ovom kaznenom spisu međutim, valja ukazati na to, da je kaznena odgovornost znatno uža od građanske odgovornosti što znači da postojanje građanske odgovornosti za neko postupanje ne podrazumijeva nužno i postojanje kaznene odgovornosti za to postupanje.
22. Naime, kazneno djelo zlostavljanja na radu iz čl. 133. st. 1. KZ711 čini onaj tko na radu ili u vezi s radom drugog vrijeđa, ponižava, zlostavlja ili na drugi način uznemirava i time naruši njegovo zdravlje. Ovim kaznenim djelom štiti se dostojanstvo radnika kao "drugo pravo iz rada" odnosno pravo radnika na rad u uvjetima u kojima neće biti izložen vrijeđanju, ponižavanju, zlostavljanju ili drugom obliku uznemiravanja. Za navesti je kako bi za kazneno trebao odgovarati svatko tko naruši ili ugrozi dostojanstvo radnika do te mjere da naruši njegovo zdravlje, što je posljedica izvan namjere počinitelja.
23. Diskriminacija koju oštećenik kao tužitelj navodi u činjeničnom opisu optužnice znači stavljanje u nepovoljniji, nejednak položaj u odnosu na druge pa, iako to ne navodi izrijekom, sud smatra da se oštećenik kao tužitelj poziva na diskriminaciju po osnovi obrazovanja njega kao liječnika u odnosu na ostale liječnike Zavoda, a koja diskriminacija se odražava u onemogućavanju izvođenja operativnih zahvata u svojstvu glavnog operatera razmjerno broju kardijalnih kirurga na zavodu, postavljanjem niže kvalificiranog liječnika za njemu nadređenu osobu, sprječavanjem izvođenja konzilijarnih pregleda i prijema na odjel, te onemogućavanjem da za potrebe stručnog usavršavanja koristi plaćeni dopust, a što je imalo za posljedicu teško narušenje njegova zdravlja.
24. Svi ispitani svjedoci su iskazali da nikakvog neprihvatljivog i neprimjerenog ponašanja od strane okrivljenika prema oštećeniku kao tužitelju nisu vidjeli, a niti da se oštećenik kao tužitelj žalio na postupanje okrivljenika u tom smislu te iskazali da je oštećenik kao tužitelj taj koji je zapravo imao problem u odnosima sa ostalim kolegama i u načinu svog rada što je rezultiralo i potpisivanjem peticije protiv njega od strane kolega.
25. Sud prihvaća iskaze svih ispitanih svjedoka jer su u odlučnim činjenicama suglasni, detaljni, okolnosni, logični i uvjerljivi, a riječ je o svjedocima koji su, kao i okrivljenik i oštećenik kao tužitelj, liječnici KBC-a Rijeka stoga svoja saznanja iznose kao neposredna, stečena upravo u svakodnevnom obavljaju liječničkog posla gdje su usko surađivali i sa okrivljenikom i sa oštećenikom kao tužiteljem.
26. Iz niti jednog materijalnog dokaza, a posebice iz niti jednog iskaza ispitanih svjedoka, ne može se izvesti zaključak o tome da bi okrivljenik kao pročelnik zlostavljao na radu oštećenika kao tužitelja, štoviše, svi ispitani svjedoci koji su u inkriminirano vrijeme bili zaposlenici KBC-a Rijeka iskazali su da se okrivljenik kao pročelnik Zavoda korektno odnosio prema svima uključujući i oštećeniku kao tužitelju. Nitko od njih nije potvrdio da bi okrivljenik vrijeđao, ponižavao, zlostavljao ili na drugi način uznemiravao oštećenika kao tužitelja, naprotiv, gotovo svi su suglasno iskazivali o tome da su postojali problemi u suradnji i komunikaciji sa oštećenikom kao tužiteljem.
27. Sud je ocijenio vjerodostojnim i prihvatio kao istinit iskaz oštećenika kao tužitelja u odnosu na činjenice koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom donesenom u parničnom postupku, a to je da mu je onemogućavano izvođenje operativnih zahvata u svojstvu glavnog operatera, razmjerno broju kardijalnih kirurga na zavodu, postavljanjem niže kvalificiranog liječnika za njemu nadređenu osobu, sprječavanjem izvođenja konzilijarnih pregleda i prijema na odjel, te onemogućavanjem da za potrebe stručnog usavršavanja koristi plaćeni dopust međutim, glede odlučnih činjenica za utvrđenje postojanja kaznene odgovornosti okrivljenika u ovom predmetu, a to je da ga je okrivljenik na radu vrijeđao, ponižavao, zlostavljao i uznemiravao što je dovelo do narušenja njegovog zdravlja, valja ukazati da zapravo ni sam oštećenik kao tužitelj ne iznosi činjenice iz kojih bi proizlazilo da je vrijeđan, ponižavan, zlostavljan i uznemiravan od okrivljenika već se činjenice koje iznosi odnose isključivo na stavljanje njega u nejednak položaj u odnosu na druge liječnike, a što je relevantno i može povlačiti građansku odgovornost. Također oštećenik kao tužitelj niti ne navodi da bi nejednako postupanje spram njega od strane okrivljenika za koje okrivljenika tereti bilo poduzimano sa namjerom da ga vrijeđa, ponizi, zlostavlja ili uznemirava.
28. Sud je stoga prihvatio i obranu okrivljenika kao istinitu jer je dana jasno, uvjerljivo i logično, a u bitnome je potvrđena i prihvaćenim iskazima svjedoka zaposlenika KBC-a koji su joj suglasni. Naime, radnje koje je okrivljenik kao pročelnik Zavoda poduzimao prema oštećeniku kao tužitelju koji je zaposlenik KBC-a Rijeka i odjelni liječnik Zavoda, poduzimao je u okviru svojih ovlasti, ali i dužnosti pročelnika, te iako je utvrđena građanska odgovornost poslodavca za diskriminaciju ovdje oštećnika kao tužitelja do koje diskriminacije je došlo upravo postupanjem okrivljenika kao čelne osobe u KBC-u Rijeka, nije dokazano da je to nejednako postupanje okrivljenika poduzimano s namjerom vrijeđanja, ponižavanja, zlostavljanja ili uznemiravanja oštećenika kao tužitelja, a što je bitno obilježje kaznenog djelo da bi postojala kaznena odgovornosti okrivljenika za takvo postupanje.
29. S obzirom da nije dokazano da bi okrivljenik na radu zlostavljao oštećenika kao tužitelja to nije dokazana (jer nije ni moguća) posljedica, odnosno da bi upravo okrivljenik narušio njegovo zdravlje. Točno je, jer tako proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu, da je oštećenik zatražio liječničku pomoć tijekom inkriminiranog razdoblje i da mu je dijagnosticirana akutna reakcija na stres, poremećaj prilagodbe, hipertenzija te blaga depresivna epizoda međutim isto nije dovoljno za zaključak o tome da je okrivljenik zlostavljao na radu oštećenika kao tužitelja i da bi to ponašanje okrivljenika bilo uzrok zdravstvenih problema oštećenika kao tužitelja.
30. Naime, osim iskaza oštećenika kao tužitelja koji, kako je ranije spomenuto, niti ne opisuje radnje koje bi se mogle smatrati vrijeđanjem, zlostavljanjem, ponižavanjem i uznemiravanjem, drugih dokaza da bi okrivljenik zlostavljao oštećenika na radu i time mu narušio zdravlje nema no, opet valja ponoviti, da bi okrivljenikovo zlostavljanje dovelo do narušenja zdravlja oštećenika kao tužitelja, što je bitno obilježje optuženog djela, bilo je potrebno prije svega nedvojbeno utvrditi i dokazati da je okrivljenik zlostavljao oštećenika, a što nije utvrđeno, kako je naprijed već navedeno.
31. Slijedom navedenog, a suprotno navodima optužbe, u postupku nije na nedvojben način dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se optužuje, zbog čega ga je sud oslobodio optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08.
32. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka, kao i troškovi branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava
33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Rijeci, 15. svibnja 2026.
Sudac:
Božica Čubranić Petričec
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
-opun. ošteć. kao tužitelja i. EA, odvj. iz [adresa]
-ošt. kao tužitelj I
-okr. T
-branitelj A. Stipinović, odvj. iz Rijeke
