REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj Pn-81/2025-35

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Štorgi, odvjetniku u Puli i punomoćniku NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ocu tužitelja, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 2. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 15. svibnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Dužna je Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, isplatiti VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 33.400,00 eura, sa zakonskim kamatama koje teku:

- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2004. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2004. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2004. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2004. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2004. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2004. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2004. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2004. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2004. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2004. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2005. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2006. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2014. do isplate,

s tim da zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015., na osnovi čl. 29. ZOO-a (NN 35/05) budu isplaćene po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a počevši od 1.08.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna je VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, naknaditi trošak parničnog postupka, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 3.100,00 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 31. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 22. siječnja 2004. te upisom u zemljišnu knjigu stekao vlasništvu nad trosobnim stanom u [adresa], površine cca 82 m2, koji se sastoji od tri sobe, jedne sobice, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i hodnika, a nalazi se u zgradi koja je izgrađena na nekretninama kč. br. ZGR [katastarska čestica] i kč. br. ZEM [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2).

1.1. U predmetnom stanu je na temelju ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom stanovala BŠ do svoje smrti. Nakon njene smrti u stanu je ostala stanovati KŠ zajedno s članovima svoje obitelji (suprugom JŠ i sinom mlt. LŠ), s kojima tužitelj kao vlasnik nikada nije sklopio ugovor o najmu stana niti im je na bilo koji način dozvolio, konkludentno ili izričito, da stanuju u tom stanu. Za stanovanje u tom stanu oni nisu imali nikakvu pravnu osnovu, a čak i da jesu, to pravo im je prestalo smrću pokojne BŠ.

1.2. Kada je saznao za smrt pok. BŠ, tužitelj je 19. prosinca 2005. kod Općinskog suda u Splitu podnio tužbu protiv KŠ radi predaje stana u posjed, koji postupak se vodio pod poslovnim brojem P-2370/05 (kasnije Pst-508/12), te je pravomoćno okončan. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio ustavnu tužbu o kojoj još nije odlučeno. Tijekom spomenutog parničnog postupka KŠ je bila (i još uvijek je) djelatnica Općinskog suda u Splitu te je svoj položaj koristila na način da je za podnesenu tužbu saznala i prije nego što joj je ona formalno dostavljena na odgovor te je poduzela sve radnje kako bi joj se ta tužba formalno uručila na odgovor mnogo kasnije (skoro godinu dana nakon podnošenja tužbe). S druge strane, ona je dva mjeseca nakon podnošenja tužbe tužitelja, točnije 24. veljače 2006., kod istog suda podnijela tužbu protiv tužitelja "radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu", a koja tužba se odnosila na stan u vlasništvu tužitelja. Postupak se vodio pod poslovnim brojem P-333/06 i u konačnici je njen tužbeni zahtjev usvojen te je presuda zamijenila ugovor o najmu tužiteljeva stana sa zaštićenom najamninom. Po pravomoćnosti spomenute presude nastavio se postupak po tužbi tužitelja, koji postupak je u konačnici odbijen. Smatra da je u spomenutim parničnim postupcima kod Općinskog suda u Splitu bio u neravnopravnom položaju spram KŠ.

1.3. Dalje ističe da je predmetni stan kupio s namjerom da se s obitelji preseli u Split, gdje je kao magistar europskog prava imao dogovoren posao. Preseljenjem bi riješio stambeno pitanje sebe i obitelji, budući da su tada svi živjeli u garsonijeri u vlasništvu njegove supruge. Međutim, kako je KŠ s obitelji ostala u stanu, tužitelj se nije mogao preseliti u Split. Nakon što mu se kasnije rodila i druga kćerka, tužitelj je do prije godinu dana živio u stanu svoga oca u [adresa], nakon čega se privremeno preselio u Portorož i s obitelji živio u većem unajmljenom stanu. Međutim, tako privremeno riješeno stambeno pitanje čitavo vrijeme bilo je uzrok trzavicama u tužiteljevom braku, pa se zbog toga 23. lipnja 2017. ponovo vratio u očev stan na [adresa]. Iako se tužitelj nije uspio useliti u predmetni stan sa svojom obitelji, on čitavo vrijeme Stanoupravi Split plaća mjesečnu pričuvu u iznosu od 152,46 kuna / sada 20,23 eura, pa je tako od 22. siječnja 2004. do podnošenja tužbe (162 mjeseca) platio najmanje iznos od 24.698,52 kuna / 3.278,06 eura, iako u svom stanu ne stanuje. Uz to, on trpi štetu iz razloga što je prvostupanjski sud KŠ kao najmoprimcu presudom naložio plaćanje zaštićene najamnine u iznosu od svega 221,13 kuna / 29,35 eura mjesečno pa mu je sukladno važećoj Uredbi do sada platila iznos od 35.823,06 kuna / 4.754,54 eura, što je daleko ispod tržišne najamnine. Slobodno ugovorena najamnina za stanove u vlasništvu Repub like Hrvatske, sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske iznosi 15,00 kuna/m2, pa bi tužitelj i po tom cjeniku za cijelo to vrijeme primio najamninu u visini od barem (82m2x15x162) iznos od 199.260,00 kuna / 26.446,35 eura, što umanjeno za ukupni iznos od danas plaćene najamnine u visini od 35.823 ,06 kuna / 4.754,54 eura iznosi 163.436,94 kuna / 21.691,81 eura.

1.4. Kako je tržišna najamnina za predmetni stan koji se nalazi u najatraktivnijem dijelu Splita najmanje 550,00 eura (4.125,00 kuna), tužitelj bi od kupnje stana do danas za taj stan primio najmanje 668.250,00 kuna / sada 88.692,02 eura, što umanjeno za ukupni iznos do danas plaćene zaštićene najamnine iznosi 632.426,94 kuna / 83.937,48 eura.

1.5. Navedeni iznosi od 163.436,94 kuna / 21.691,81 eura (po spomenutoj Odluci Vlade Republike Hrvatske) odnosno od 632.426,94 kuna / 83.937,48 eura (u visini tržišne vrijednosti najamnine) predstavljaju imovinsku štetu koju tužitelj trpi, a kako nema izgleda da će se to u dogledno vrijeme promijeniti, očito je da će štetu trpjeti i ubuduće. Vezano za to tužitelj je državnom odvjetništvu podnio zahtjev za mirno rješenje spora, ali isti nije pozitivno riješen. Stoga je podnio tužbu te predlaže da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev i naloži tuženici da tužitelju isplati iznos od 250.000,00 kuna / sada 33.180,70 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, uvećano za parnični trošak.

1.6. Podneskom od 16. svibnja 2022. tužitelj je izvijestio sud da u ovom postupku zahtijeva naknadu štete za razdoblje od 1. veljače 2004. do 31. svibnja 2014., odnosno za 124 mjeseca, jer se o naknadi štete za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 30. lipnja 2019. raspravlja u parnici koja se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem Pn-188/2021. Nadalje, podneskom od 31. ožujka 2023. (zaprimljen 5. travnja 2023.) tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete potražuje iznos od 33.400,00 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihova dospijeća (počevši od 1. ožujka 2004. do 1. lipnja 2014.) do isplate, kako je to naznačeno u izreci presude. Takvo uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe, kojoj se tuženica nije usprotivila, a sud je preinaku dopustio smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je na temelju čl. 190. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se usprotivila tužbenom zahtjevu te je istaknula prigovor mjesne nenadležnosti, navodeći da je u skladu s odredbom čl. 52. st. 1. Zakona o parničnom postupku za ovaj spor nadležan Općinski sud u Splitu. Istaknula je i prigovor zastare.

2.1. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji predstavlja razliku između tržišne najamnine koju bi vlasnik stana mogao ostvariti iznajmljivanjem stana i najamnine zaštićenog najmoprimca koja je utvrđena presudom Općinskog suda u Split, poslovni broj P-333/06 od 27. rujna 2010., tuženica je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da nigdje nije propisana obveza Republike Hrvatske da najmodavcu isplati navedenu razliku. Obveza naknade štete nastaje u situaciji kada do umanjenja nečije imovine, sprječavanja njezina povećanja odnosno do povrede prava osobnosti dođe protupravnom radnjom štetnika. Budući da tuženica nije postupala protupravno, već u skladu s postojećim propisima, ne može biti odgovorna za štetu. Ne može se govoriti ni o stjecanju bez osnove jer nije došlo do prijelaza imovine tužitelja na imovinu tuženika.

2.2. Tužitelj svoj zahtjev temelji na presudi Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv Republike Hrvatske kojom je podnositelju zahtjeva dosuđena naknada materijalne štete koja predstavlja razliku između najamnine koju priznaje domaće zakonodavstvo, a koju Europski sud ne smatra primjerenom te primjerene najamnine, umanjeno za iznos zaštićene najamnine. Nadležnost Europskog suda za ljudska prava odnosi se na odlučivanje o pojedinačnim ili međunarodnim zahtjevima koji se odnose na povredu građanskih i političkih prava sadržanih u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dakle, zadatak tog suda je osigurati da države poštuju prava i jamstva predviđena Konvencijom. U trenutku kad utvrdi da je neka država povrijedila jedno ili više tih prava i jamstava, sud donosi presude koje su obvezujuće za svaku državu te su države obvezne postupati po njima i mijenjati svoje zakonodavstvo i administrativnu praksu kako se slične povrede ne bi ponavljale u budućnosti. U spomenutoj presudi sud je utvrdio da je doista došlo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, ali je istaknuo da rješenje kojima bi se vlasnicima stanova omogućilo uživanje njihovih vlasničkih prava iz čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije ne smije istodobno i automatski narušiti prava koja pripadaju stanarima sukladno čl. 8. Konvencije, već je potrebno ta dva suprotstavljena interesa uravnotežiti na pravičan način. Europski sud je već zaključio kako se temeljni problem tiče samog zakonodavstva te nadilazi pojedinačni interes samog podnositelja zahtjeva, zbog čega nadležna tijela trebaju poduzeti zakonodavne ili druge mjere kojima će na primjeren način postići ravnotežu između interesa vlasnika stanova s jedne te interesa zajednice i zaštićenih najmoprimaca s druge strane. Tuženica smatra da je tužitelj kao vlasnik stana trebao zatražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelima (Ustavnim sudom i Europskim sudom za ljudska prava) u parnici u kojoj je donijeta odluka da se presudom nadomješta ugovor o najmu stana te je utvrđena visina zaštićene najamnine (poslovni broj P-333/06), ako je smatrao da je takvom odlukom došlo do povrede njegovih vlasničkih prava. Zbog svega navedenog, smatra da nisu ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu tuženice te tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka pročitana je sva dokumentacija sadržana u spisu.

3.1. Valja ukazati da je tužitelj u tijeku postupka predlagao da sud pribavi spise Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2370/05 (novi poslovni broj Pst-508/12), P- 333/06 i Pn-188/21 i izvrši uvid u dokumentaciju sadržanu u navedenim spisima, uz napomenu da je tužitelj u svim spomenutim postupcima bio stranka . Prema čl. 232. ZPP stranka je dužna sama dostaviti isprave na koje se poziva, a ako se isprave nalazi kod državnoga tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu. S obzirom na to je je tužitelj je kao stranka mogao pribaviti dokumentaciju sadržanu u predloženim spisima, sud zatražene nije pribavio, već je raspravnim rješenjem od 28. siječnja 2025. pozvao tužitelja da sam dostavi dokumentaciju sadržanu u navedenim spisima u koju predlaže izvršiti uvid. Tužitelj, međutim, do zaključenja glavne rasprave u spis nije dostavio nikakvu dokumentaciju pa je sud, vezano za taj dokazni prijedlog, pročitao samo odluke koje su sadržane u spisu, i to presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-333/06 od 27. rujna 2010. (list 7-10 spisa) i poslovni broj Pst-508/12 od 15. listopada 2012. (list 36-40 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-17/13 od 6. lipnja 2016. (list 41-43 spisa) te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3841/2016 od

10. lipnja 2020. (list 95-105 spisa).

3.2. Nadalje, sud je u rješenju o zaključenju prethodnog postupka odredio da će se na glavnoj raspravi izvesti dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke . Međutim, s obzirom na to da tužitelj nije pristupio na ročište glavne rasprave na kojem je trebao biti izveden dokaz njegovim saslušanjem te s obzirom na to da iz sadržaja njegovog podneska od 11. veljače 2026. i podneska predanog na ročištu 2. travnja 2026. proizlazi da se ne želi odazvati pozivu za saslušanje , jer taj dokazni prijedlog smatra nepotrebnim, sud navedeni dokaz nije izveo vodeći se odredbom čl. 269. ZPP.

3.3 Konačno, nije izveden dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost visine tržišne najamnine, jer je sud taj dokazni prijedlog ocijenio nepotrebnim smatrajući da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja, kao vlasnika stana u [adresa], kojeg je stekao na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog **.**.2004. sa OŠ i AŠ, kao prodavateljicama (list 4 spisa), za isplatu razlike između prosječne tržišne najamnine koju bi mogao ostvariti iznajmljivanjem toga stana i iznosa najamnine koju prima od zaštićenog najmoprimca u tome stanu - KŠ.

6. Prije svega valja ukazati da prigovor mjesne nadležnosti, istaknut po tuženici, nije osnovan. Tužitelj, koji je u vrijeme podnošenja tužbe imao prebivalište u [adresa], je osnovano pokrenuo postupak protiv Republike Hrvatske pred sudom na području svog prebivališta u skladu s odredbom čl. 48. st. 3. ZPP, pri čemu se ukazuje da je u vrijeme podnošenja tužbe prema prebivalištu tužitelja bio općemjesno nadležan Općinski sud u Puli-Pola, a danas bi to bio Općinski sud u Pazinu.

7. Dakle, među strankama nije sporno da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 22. siječnja 2004., kojeg je sklopio s OŠ i AŠ, kao prodavateljicama (list 4 spisa), stekao pravo vlasništva na trosobnom stanu u [adresa] u prizemlju zgrade u [adresa] (list 5 spisa).

7.1. Nije sporno da je u vrijeme kupoprodaje u predmetnom stanu stanovala KŠ, unuka pokojne BŠ – zaštićenog najmoprimca, sa svojom obitelji te da je tužitelju to bilo poznato.

7.2. Nadalje, nije sporno da je tužitelj protiv KŠ i članova njezine obitelji (supruga JŠ i sina mlt. UŠ) vodio postupak radi iseljenja i predaje predmetnoga stana u posjed koji je odbijen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-508/12 od 15. listopada 2012., potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst -17/13 od 6. lipnja 2016. Također, nije sporno da je tužitelj protiv spomenute presude drugostupanjskog suda podnio ustavnu tužbu (zbog koje je ovaj postupak bio u prekidu) te da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3841/16 od

10. lipnja 2020. ustavna tužba odbijena.

7.3. Među strankama nije sporno da se pred Općinskim sudom u Splitu vodio postupak po tužbi KŠ protiv ovdje tužitelja, radi donošenja presude kojom se zamjenjuje ugovor o najmu stana, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-333/06 od 27. rujna 2010. određeno da tuženik VŠ (ovdje tužitelj) i KŠ sklapaju ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme (sa zaštićenom najamninom), uz plaćanje zaštićene najamnine u iznosu od 214,05 kuna mjesečno.

7.4. Tužitelj, dakle u ovom postupku zahtijeva razliku između iznosa koji bi ostvario da ima pravo na slobodnu ugovorenu najamninu i iznosa zaštićene najamnine koji prima od zaštićenog najmoprimca, čija je visina određena spomenutom presudom, sve za razdoblje od 1. veljače 2004. do 31. svibnja 2014.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja po stavu ovoga suda nije osnovan, a to iz razloga što je u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji (22. siječnja 2004.), kojim je tužitelj stekao vlasništvo predmetnog stana u [adresa], u njemu već živjela KŠ – zaštićeni najmoprimac, a što je tužitelju bilo poznato.

8.1. Navedeno je sud utvrdio, u nedostatku ostalih dokaza, iz obrazloženja pravomoćnih presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-333/06 od 27. rujna 2010. i Pst-508/12 od 15. listopada 2012., uz napomenu da je upravo tuženik predložio da se u navedene presude izvrši uvid. U tim je postupcima na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj znao da KŠ živi u predmetnom stanu jer je njegov otac NŠ (u ovom postupku i njegov punomoćnik) kao odvjetnik zastupao bivše vlasnice toga stana i sudjelovao u zaključenju ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom s pok. BŠ. Njemu je bilo poznato da je KŠ (unuka BŠ) živjela u tome stanu, da su bivše vlasnice upravo njoj prvoj ponudile kupnju predmetnoga stana, da ona zbog svoje financijske situacije nije pristala na kupnju, ali je kao član obiteljskog domaćinstva pok. BŠ ostala u tome stanu te se , nakon što je stan prodan tužitelju, obratila njemu zahtijevajući sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Ujedno je utvrđeno da je KŠ u ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom, koji je sklopljen između sada pok. BŠ i bivših vlasnica toga stana, bila navedena kao član obiteljskog domaćinstva.

8.2. Dakle, BŠ je bila nositeljica stanarskog prava na navedenom stanu koji je das u vlasništvu tužitelja, te je nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (5. studenog 1996.) stekla status zaštićenog najmoprimca. Ona je umrla **.**.2002., te su u smislu odredbe čl. 38. st. 1. tada važećeg Zakona o najmu stanova prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca prešla na tužiteljicu kao osobu koja je u tom trenutku bila navedena u ugovoru o najmu stana.

9. Sustav zaštićenog najma uveden je u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96 i 48/98 – dalje ZNS). Tim se zakonom vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nametnuo teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, što predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva i vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, što je suprotno odredbi čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovoriˮ broj 18/97,6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje Konvencija), kao i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) uz ograničenja prema njegovoj odredbi čl. 50. st. 1.

9.1. Tužbeni zahtjev u kojem bi Republika Hrvatska vlasnicima stanova bila dužna naknaditi štetu u vidu razlike između slobodno ugovorene najamnine i zaštićene najamnine bio bi osnovan samo u slučaju da je tužitelj u trenutku stupanja na snagu ZNS, dakle 1996. već bio vlasnik stana u odnosu na kojeg mu je država nametnula prekomjerni teret, a to iz razloga jer stupanjem na snagu toga zakona on ne bi imao mogućnost izbora, već bi s osobom koja je stekla status zaštićenog najmoprimca bio dužan sklopiti ugovor o najmu i po tom ugovoru ostvarivati zaštićenu najamninu u iznosu višestruko manjem od tržišne najamnine.

9.2. Međutim, u konkretnom slučaju je tužitelj osam godina nakon stupanja na snagu ZNS kupio stan u kojem je živio zaštićeni najmoprimac, za koju činjenicu je znao, i na taj način je pristao na primanje iznosa zaštićene, a ne tržišne najamnine.

9.3. Dakle, on po redovnom tijeku stvari nije mogao ni očekivati da će ostvarivati tržišnu najamninu iznajmljivanjem kupljenog stana, odnosno da će od najmoprimca ostvariti pravo na plaćanje slobodno ugovorene najamnine. Također, tužitelj niti tvrdi, a niti dokazuje da je mogao razumno očekivati kako će se sustav zaštićenog najma ukinuti u razumnom vremenu nakon kupnje, pa u konkretnom slučaju ne postoji uzročno-posljedična veza između postupanja tuženice i eventualne štete koju tužitelj trpi u vidu razlike između zaštićene i tržišne najamnine. Okolnosti koje je tužitelj isticao u postupcima koje je pred Općinskim sudom u Splitu vodio protiv KŠ, odnosno da nije znao da su na KŠ, kao člana obiteljskog domaćinstva BŠ, po smrti BŠ prešla prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca, nisu relevantni za odluku u ovom predmetu. Naime, navedeno je izričito propisano u čl. 38. st. 1. tada važećeg ZNS pa tužitelj ne može s uspjehom isticati da u to nije bilo poznato jer nepoznavanje prava ne ispričava.

9.4. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer nema uzročne veze između iznosa koje tužitelj mjesečno gubi na ime razlike između postupanja tuženice i eventualne štete koju tužitelj trpi u vidu razlike između zaštićene i tržišne najamnine. Stoga je primjenom čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15) tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 163. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu, pa joj je tužitelj dužan naknaditi parnični trošak, dok tužitelju, primjenom iste zakonske odredbe, ne pripada pravo na trošak.

11.1. Tuženici, uzimajući u vrijednost predmeta spora od 33.400,00 eura pripada iznos od po 500 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife), te za zastupanje na ročištima 28. siječnja 2026. i 2. travnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife), kao i iznos od 50 bodova za zastupanje na ročištu 3. prosinca 2025. (Tbr. 9.5. Tarife), ukupno 1550 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura ukupno iznosi 3.100,00 eura.

11.2. Tuženici ne pripada trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora. Naime, po stavu ovoga suda smisao tog zahtjeva je da Republika Hrvatska podnositelja zahtjeva, sada tužitelja, odvrati od pokretanja parnice. Međutim, u konkretnom slučaju odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 24 spisa) nije uopće obrazložen već je tuženica samo izvijestila sud da je pregledom dostavljene dokumentacije utvrđeno da nema uvjeta za mirno rješenje spora pa je, s obzirom na sadržaj toga zahtjeva, ocjena ovog suda da tuženici u smislu čl. 155. ZPP ne pripada trošak toga zahtjeva.

U Puli 15. svibnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženici putem ODO Pula-Pola