Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1 - Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-481/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: VB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik iz Ogulina, protiv tuženika: Gentiana d.o.o., OIB: 21267638458, Rožac 13, 52470 Umag, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o. Rijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Bićanića, zakonskog zastupnika-direktora tuženika UB i punomoćnika tuženika AB, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022 – dalje. ZPP), dana 15. svibnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

»I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na računu tužitelja pokrenuta zahtjevom tuženika za izravnu naplatu pred Financijskom agencijom od 28. rujna 2021., na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Mirjane Brčić od 4. listopada 2019, pod posl.br. OV-6702/2019 te zahtjevom tuženika za izravnu naplatu pred Financijskom agencijom od 28. rujna 2021., na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Mirjane Brčić od 4. listopada 2019., pod posl.br. OV-6701/2019.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tuženiku prouzročene parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.«.

II Tužitelj VB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] je dužan tuženiku Gentiana d.o.o., OIB: 21267638458, Rožac 13, 52470 Umag, nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke 15. svibnja 2026. godine, pa do isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka pr imijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana nakon dostave prijepisa ove presude, dok se odbacuje kao preuranjen tuženikov zahtjev zatraženog troška od 500,00 (petsto) eura po osnovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da tužbu podnosi postupajući po Zaključku Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, od dana 25. siječnja 2022., poslovni broj: Ovr - 543/2021, kojim je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku 15 dana.

Tužitelj u tužbi tvrdi da su pravne osobe ROKO PROMET d.o.o. i tuženik sklopili Ugovor o kratkoročnoj pozajmici dana 4. listopada 2019. na iznos od 160.000,00 kn s rokom vraćanja od 60 dana i kamatom u visini od 2%, a sredstvo osiguranja plaćanja po tom ugovoru su dvije bjanko zadužnice na iznos od po 100.000,00 kn ovjerene kod Javnog bilježnika Mirjane Brčić pod posl.br. OV-6702/2019 i OV- 6701/2019, a temeljem kojih zadužnica tuženik od tužitelja kao jamca platca potražuje iznos od ukupno 163.000,00 kn, a koje je tuženik predao na FINA- u radi naplate dana 28.09.2021.

Tužitelj dalje navodi kako je u predstečajnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalnom službom u Karlovcu pod posl.br. St - 999/2020 tuženik prijavio tražbinu u iznosu od 163.200,00 kn (glavnicu od 160.000,00 kn i kamate od 3.200,00 kn), no bez da je o tome obavijestio jamca sukladno zakonu, a u istom je stečajnom postupku povjerenica EB prilikom očitovanja o prijavljenim tražbinama osporila prijavljenu tražbinu u iznosu od 33.200,00 kn i priznala tražbinu u iznosu od 130.000,00 kn.

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu od dana 10. studenoga 2020., odbačena je prijava tražbine vjerovnika Gentiana d.o.o. kao nepravovremena, te se Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu od dana 31. svibnja 2021. nastavlja postupak nad dužnikom ROKO PROMET d.o.o. kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka, a isto je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od dana 14. srpnja 2021., posl.br. Pž-3343/2021.

S danom 22. svibnja 2021. Trgovački sud u Rijeci u registarskom predmetu upisa u sudski registar promjene tvrtke, sjedišta, jedinog člana društva, osobe ovlaštene za zastupanje, izmjene odredbi Izjave o osnivanju i upisa adrese elektroničke pošte po prijedlogu predlagatelja ROKO PROMET društvo s ograničenom odgovornošću za prijevoz, trgovinu i usluge, [adresa], 21.05.2021. godine, izvršena je promjena tvrtke, promjena sjedišta, promjena jedinog člana društva s ograničenom odgovornošću, promjena članova uprave, promjena odredbi izjave o osnivanju, adresa elektroničke pošte subjekta upisa upisanog pod tvrtkom/nazivom MD ŠUMARSTVO d.o.o. za prijevoz, trgovinu i usluge, sa sjedištem u [adresa], u registarski uložak s MBS [matični broj subjekta], OIB 20526005113, što je razvidno iz podataka u sudskom registru.

Dana 28. rujna 2021. tuženik je kao ovrhovoditelj predao na naplatu putem FINA-e bjanko zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Mirjane Brčić pod posl.br. OV - 6702/2019 (odnosi se na iznos od 60.000,00 kn i trošak od 1.000,00 kn) i OV - 6701/2019 (odnosi se na iznos od 100.000,00 kn i trošak od 2.000,00) koje su bile sredstvo osiguranja plaćanja po Ugovoru između društava, zadužnice je potpisao tužitelj kao jamac platac, a tuženik tužitelja prije pokretanja osporavanog ovršnog postupka, nije upozorio da glavni dužnik nije ispunio svoju obvezu na vrijeme. Tužitelj s ispravama društva ROKO PROMET d.o.o. više ne raspolaže obzirom da u istom društvu više nije direktor, te se kao dokaz da je potraživanje podmireno u dijelu/u cijelosti predlože pribava dokumentacije - izvoda po bankovnim računima tuženika [broj bankovnog računa] otvorenih kod Karlovačke banke d.d. od dana

4. listopada 2019. pa do utuženja.

Tužitelj ističe kako je njemu poznato da je društvo ROKO PROMET d.o.o. izvršavalo

svoje ugovorne obveze prema ovrhovoditelju, te da ne postoji dugovanje za koje se sada njega kao ovršenika tereti po predmetnim zadužnicama, a koje je tuženik kao ovrhovoditelj podnio na FINA-u radi prisilne naplate, pa se na tu okolnost po potrebi predlože financijsko-knjigovodstveno vještačenje poslovne dokumentacije tuženika.

Isto tako iz Obrazca 5. Očitovanja o prijavljenim tražbinama u predstečajnom postupku dostavljenog u spis predmeta razvidno je da je i povjerenica osporila potraživanje tuženika prijavljeno u predstečajnom postupku St-999/2020 vođenom po prijedlogu dužnika ROKO PROMET d.o.o. i to u ukupnom iznosu od 33.200,00 kn.

Nadalje, tužitelj je u postupku Ovr-543/2021 naveo da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pa pritom valja uzeti u obzir visinu potraživanja po zadužnicama, činjenicu da tuženik od tužitelja nastoji naplatiti potraživanje koje je već plaćeno dijelom ili u cijelosti ili je u zastari, a sve s obzirom da se radi o fizičkoj osobi koja skrbi o vlastitoj obitelji, pa bi provedbom ovrhe po računima tužitelja bila ugrožena kako životna egzistencija tužitelja tako i egzistencija njegove obitelji i nastala bi im i znatna imovinska šteta, ali tako i neimovinska šteta uslijed stresa koji bi tužitelj i njegova obitelj trpjeli uslijed blokade i isplate sa svih računa tužitelja na kojima se nalazi njihova ušteđevina pa se navedeno može smatrati teško naknadivom štetom.

U stečajnom postupku St-999/2020 već je bio osporen iznos od 33.200,00 kn, koji tuženik neosnovano želi naplatiti ponovno i to po istim osnovama koja se osporavaju i ovom parničnom postupku.

Nad društvom MD ŠUMARSTVO d.o.o. u stečaju, OIB 20526005113, ranije ROKO PRROMET d.o.o. otvoren je stečaj.

Tužitelj ističe da je sukladno članku 114. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik glavnog dužnika dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca, jer ne postupi li tako odgovara jamcu za štetu koju bi tužitelj trpi zbog njegovog propuštanja, što je i ovdje slučaj jer je tuženik kao nemaran vjerovnik propustio pravovremeno prijaviti svoju jamstvom osiguranu tražbinu u stečaj što je razvidno i iz Rješanja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu od dana 10. studenoga 2020., posl.br. St-999/2020.

Sukladno članku 56. Ovršnog zakona ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz članka 52. i 53. stavka 1. ovoga Zakona provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu, time propisana mogućnost da ovršenik, kao tužitelj, preinači tužbu i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom, a mogućnost takvog preinačenja tužbe tužitelj ima u svakoj fazi parničnog postupka i bez suglasnosti protivne strane.

Iz odredbe čl. 62. st. 1. toč. 4. OZ, prema kojoj nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostalog ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrha proglašena nedopuštenom, jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe. Odredba čl. 56. st. 1. OZ razrada je navedene odredbe o protuovrsi koja tek omogućuje tužitelju da u postojećem parničnom postupku (radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) zahtjeva vraćanje onog što je ovrhovoditelj provedbom ovrhe dobio, a iz čega jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe, a takav je stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1604/2018-2 od 8. siječnja 2019.

S obzirom na sve prethodno navedeno tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, koji je pravovremeno podnio, osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane i neutemeljene.

Tužitelj je tuženiku kao jamac platac osigurao potraživanje tuženika u odnosu na dužnika ROKO PROMET d.o.o. iz osnova zajma u iznosu od 160.000,00 kuna uvećano za ugovorene kamate po ugovoru o zajmu od dana 04. listopada 2019. godine, te dodaje kako je u vrijeme zaključenja tog pravnog posla tužitelj bio zakonski zastupnik u društvu dužniku ROKO PROMET d.o.o., te je točno da je tuženik prijavio tražbinu u predstečajnom postupku.

Tužitelj odgovora tuženiku za obveze trgovačkog društva ROKO PROMET d.o.o. kao solidarni jamac, dakle, tuženik može birati od kojeg će se od solidarnih dužnika naplatiti sukladno čl.111 st.3. Zakona o obveznim odnosima.

Tuženik je poduzeo sve radnje i temeljem ovršne isprave je pokušao naplatu u odnosu na oba dužnika, te nije točno da se tuženik naplatio u bilo kojem iznosu odnosno da mu je dobrovoljno plaćano od nekog od dužnika, niti je točno da je tuženik svojom radnjom ili propuštanjem oštetio tužitelja, te imajući u vidu da je sam tužitelj bio zakonski zastupnik u navedenom društvu mogao je izvršiti povrat duga tuženiku, a to nije napravio.

Netočno je da bi bilo kojom statusnom promjenom tužiteljeva obveza prestala, već bi to bilo moguće samo uz suglasnost tuženika.

Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom, uz obvezu da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. U postupku su izvedeni dokazi uvidom i čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra (stranica 6-11), Rješenja Visokog trgovačkog suda RH od 14.07.2021. (stranica 12-16), Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 31.05.2021. (stranica 17-19), Prijave tražbine vjerovnika u predstečajnom postupku (stranica 20-21), Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 04. listopada 2019. (stranica 22), zadužnice (stranica 23-30), konto kartice (stranica 52-53), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (stranica 65-67), preslik dijela spisa Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Ovr-543/2021 (stranica 79-95), te je sud saslušao zakonskog zastupnika tuženika UB.

4. U postupku sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji nije pristupio na ročište zakazano radi njegovog saslušanja, niti je svoj nedolazak opravdao vjerodostojnim ispravama, a poziv je uredno zaprimio putem svojeg punomoćnika, sve sukladno čl.265.st.2. ZPP-a kojim je propisano da se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda.

5. Sud je posebnim rješenjem od 12. rujna 2025. odustao od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovoj pravnoj stvari koje je predlagao tužitelj budući da tužitelj po pozivu suda nije izvršio uplatu predujma u smislu čl.153. ZPP-a.

6. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na računima tužitelja izravnom naplatom na temelju dvije bjanko zadužnice.

8. Sukladno čl.55.st.3. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020 – dalje: OZ) propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

9. Uvidom u isprave iz spisa Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Ovr-543/2021 (stranica 79-95), iz sadržaja žalbe tužitelja, kao ovršenika (stranica 80-81) utvrđeno je da isti kao razlog nedopuštenosti ovrhe istaknuo da ne postoji dugovanje za koje se tužitelj, kao ovršenik, tereti po predmetnim zadužnicama, te kao razlog ističe i prigovor zastare, a koji razlozi predstavljaju žalbene razloge iz čl.50.st.1.toč.9. i toč.11. OZ-a.

Sud smatra da je time je od strane tužitelja ispunjen uvjet da tužbu, kojom pokreće parnicu na koju je upućen, može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, sve u skladu s čl.55.st.3. OZ-a. Druge razloge tužitelj, kao ovršenik, nije isticao u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

10. Između parničnih stranaka nije sporno da su pravne osobe ROKO PROMET d.o.o. i tuženik Gentiana d.o.o. sklopile Ugovor o kratkoročnoj pozajmici dana 04.10.2019. na iznos od 160.000,00 kuna s rokom vraćanja od 60 dana i kamatom u visini od 2%, niti je sporno da je ROKO PROMET d.o.o., kao dužnik, izdao dvije bjanko zadužnice na iznos od po 100.000,00 kn ovjerene kod Javnog bilježnika Mirjane Brčić pod posl.br. OV-6702/2019 i OV-6701/2019, niti je sporno da se na istim zadužnicama tužitelj obvezao kao jamac-platac.

11. U postupku je sporno da li je tuženik, kao ovrhovoditelj, trebao predmetnu tražbinu prvenstveno namiriti od glavnog dužnika, pravne osobe ROKO PROMET d.o.o., a ne od tužitelja.

12. Uvidom u isprave iz spisa Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Ovr-543/2021 (stranica 79-95), iz sadržaja dvije bjanko zadužnice (stranica 22-30), sud utvrđuje kako je izjava jamca platca dana na propisanom obrascu i da je ista izričita i nedvosmislena u smislu jamčenja da će naplata tražbine vjerovnika biti izvršena.

13. S obzirom na nesporni položaj tužitelja, koji se tuženiku, kao vjerovniku, obvezao kao jamac platac uz glavnog dužnika ROKO PROMET d.o.o., njegova odgovornost proizlazi iz čl.111.st.3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) koji propisuje da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme tzv. solidarno jamstvo.

14. Kako tužitelj u postupku nije dokazao da je tražbina tuženika, kao vjerovnika, namirena bilo od glavnog dužnika ROKO PROMET d.o.o., bilo od tužitelja, dok iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi kako po predmetnoj pozajmici tuženiku ništa nije vraćeno bilo od strane glavnog dužnika ROKO PROMET d.o.o. ili od strane tužitelja, te kako teret dokaza da dugovanje ne postoji leži na tužitelju, pa sud stoga temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl.221.a ZPP-a zaključuje da tuženiku, kao ovršeniku, pripada pravo da svoju tražbinu ostvaruje u ovršnom postupku protiv ovdje tužitelja, koji mu se, kao jamac-platac, solidarno obvezao na ispunjenje obveze, slijedom čega sud ne prihvaća kao osnovan istaknuti razlog iz čl.50.st.1.toč.9. OZ-a da je tražbina prestala odnosno da ne postoji dugovanje za koje se tužitelja tereti po predmetnim zadužnicama.

15. Po ocjeni ovog prvostupanjskog suda ovršne isprave, temeljem kojih se provodi ovrha, bjanko zadužnice, valjano su potpisana od strane tužitelja kao jamca-platca, te čija je odgovornost solidarna, radi čega tuženik, kao vjerovnik može zahtijevati ispunjenje tražbine, bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca -platca ili od obojice u isto vrijeme.

16. Ispitujući daljnji razlog kojeg je tužitelj istaknuo radi nedopuštenosti ovrhe da je nastupila zastara tuženikovog potraživanja iz čl.50.st.1.toč.11. OZ-a, sud nalazi da istaknuti razlog nije osnovan.

17. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH zauzetog na sjednici Građanskog odjela poslovni broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018, tražbine iz zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., kao i tražbine na kojima je tuženik samo ovjerio svoj potpis i koja nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, zastarijevaju za pet godina po čl.225. ZOO-a, dok u situaciji kada je zadužnica sastavljena u obliku javnobilježničkog akta tražbina zastarijeva za 10 godina na temelju odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a.

18. U konkretnom slučaju izvansudska ovrhe se provodi temeljem dvije bjanko zadužnice koje su potvrđene odnosno solemnizirane kod Javnog bilježnika Mirjane Brčić dana 4. listopada 2019, pod posl.br. OV-6702/2019 i OV-6701/2019, te koje imaju snagu javnobilježničkog akta, slijedom čega se na zastaru potraživanja po istim zadužnicama primjenjuje zastarni rok od 10. godina.

19. Iz navoda zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da tuženik potvrđuje da se njegovo potraživanje koje ostvaruje izravnom naplatom odnosi na pozajmicu temeljem Ugovora o kratkoj pozajmici u iznosu od 160.00,00 tadašnjih kuna, te su zadužnice izdane kao osiguranje radi povrata novčanog iznosa upravo po tom ugovoru.

20. Po članku II. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 04. listopada 2019. (stranica 22) ugovoreno je da se pozajmica daje na rok od 60 dana, a obzirom da je ugovor sastavljen dana 04.10.2019. godine , te je istog dana izvršena i isplata pozajmice, rok od 60 dana je započeo teći 05.10.2019. i istekao je dana 03.12.2019. godine tj. tražbina tuženika, kao vjerovnika je dospjela s danom 04.12.2019. godine.

21. Obzirom da su bjanko zadužnice izdane dana 04.10.2019. godine tj. prije roka dospijeća tražbine uz osnovnog pravnog posla tj. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 04.10.2019. zastarni rok teče nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla, a to je 04.12.2019. godine, te je zastara prekinuta u smislu odredbe članka 241. ZOO-a podnošenjem zadužnica na naplatu, a to je bilo dana 28.09.2021. godine što je utvrđeno uvidom u isprave iz spisa Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Ovr-543/2021 gdje se na stranci 82-83 nalazi izvod iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje za tužitelja u kojem je naveden datum zaprimanja zahtjeva za izravnu naplatu.

22. ZOO u čl.126. propisuje da zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca (st.1.), te kada je rok za zastaru obveze glavnog dužnika dulji od dvije godine, obveza jamca zastarijeva nakon isteka dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika, osim kad jamac odgovara solidarno s dužnikom (st.2.), slijedom čega sud zaključuje da obveza jamca-platca zastarijeva zastarom obveze glavnog dužnika, a u konkretnom slučaju radi se o tražbini koja zastarijeva za deset godina sukladno prethodno citiranom čl.233.st.1. ZOO-a.

23. Budući da je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika, dana 28.09.2021. godine pokrenuo ovršni postupak radi naplate novčane tražbine u iznosu od 163.000,00 kuna odnosno unutar roka predviđenog za zastaru tražbina koje su utvrđene javnobilježničkim aktom sud nalazi kako za potraživanje nije nastupila zastara, slijedom čega sud ne prihvaća prigovor tužitelja po čl.50.st.1.toč.11. OZ-a kao osnovan.

24. Stoga sud utvrđuje kako je tuženik, kao ovrhovoditelj, ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja, kao ovršenika na temelju ovršnih isprava - bjanko zadužnica potvrđenih kod Javnog bilježnika Mirjane Brčić pod posl.br. OV-6702/2019 i posl.br. OV- 6701/2019, obje od 4. listopada 2019. - te je temeljem čl.55. u svezi s čl.50.st.1.toč.9. i toč.11. OZ-a OZ-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, budući da tužitelj nije dokazao da je tražbina prestala, niti da je nastupila zastara potraživanja, te je stoga odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP -a kojom je propisano da je stranka koja izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

26. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano da za vrijednost predmeta spora od 11.000,00 kuna / 1.459,95 eura odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova, te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračuna ti pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25% po Tbr.46 Tarife.

27. Tuženiku se priznaju troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice kako slijedi:

− za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

− za zastupanje na ročištu dana 09.05.2024., 08.11.2024. i 19.03.2026. svako u visini od 100 bodova što iznosi 600,00 eura po Tbr. 9. toč. 1. Tarife;

− PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 200,00 eura po Tbr.46. Tarife.

28. Sud je odbacio zahtjev tuženika naknadu troška za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 500,00 eura kao preuranjen, obzirom da je sukladno čl.4.toč.2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018 i 51/2023) propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku, razmjerno uspjehu u parnici, a osim toga visina pristojbe za odgovor na tužbu iznosi 26,55 eura, a ne 500,00 eura.

29. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženiku iznosi 1.000,00 eura, a obzirom da je tuženik izgubio parnicu, isti je dužan tužitelju nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, slijedom čega je temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

30. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

31. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

U Bujama – Buie 15. svibnja 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.