REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-66/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji tog suda Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice VIE iz [adresa], Galižanski Odvojak - Via Gallesano 23c, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli,, protiv tuženika ZRAČNA LUKA PULA d.o.o. Ližnjan, Valtursko polje 210, OIB 51946493681, kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne rasprave 28. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice VI i punomoćnika tuženika ŽI, **.**.2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je Odluka o otkazu postojećeg ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu, klasa: 2022/14, urbroj 2022- 01-1, od 10.1.2022. godine, donijeta od tuženika Zračna luka Pula d.o.o. Ližnjan, Valtursko polje 210, p.p. 89, OIB: 51946493681, a kojom se tužiteljici VIE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme broj 62 sa pripadajućim aneksima na poslovima komercijalnog referenta u službi prodaje, nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, slijedom čega se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na posao sa svim pravima i obvezama utvrđenim Ugovorom o radu broj 62 sa pripadajućim aneksima, u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužiteljici VIE, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ZRAČNA LUKA PULA d.o.o. Ližnjan, Valtursko polje 210, OIB 51946493681, naknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa 1.674,39 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu komercijalnog referenta u službi prodaje. Odlukom klasa: 2022/14, Urbroj 2022-01-1 od 10.1.2022., koju je tužiteljica primila 13.1.2022., tuženik je tužiteljici otkazao zbog poslovnih uvjetovanih razloga ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme broj 62 s pripadajućim aneksima na poslovima komercijalnog referenta u službi prodaje, budući je tuženik 14.12.2021. donio Odluku o organizacijskoj strukturi klasa 2021-01, Urbroj 2021-01-158 i Odluku o radnim mjestima klasa 2021-01, Urbroj 2021-01-164 koje stupaju na snagu 1.2.2022., a kojima je radno mjesto komercijalnog referenta u službi prodaje ukinuto. Tužiteljici je ponuđeno sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova zemaljske domaćice I za koje se radnica uputila na školovanje u Centar za stručno osposobljavanje Zračke luke Pula. Tužiteljica nije prihvatila ponudu izmijenjenog ugovora o radu zemaljske domaćice I te je protiv odluke o otkazu 27.1.2022. podnijela tuženiku kao poslodavcu zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je zahtjev tuženik uredno primio 31.1.2022. Tuženik se nije očitovao na zahtjev tužiteljice. Tužiteljica ističe kako je odluka o otkazu nedopuštena i nezakonita. Ističe kako ne postoje razlozi na strani tuženika na koje se isti poziva u obrazloženju pobijane odluke o otkazu budući da su isti samo paravan za šikaniranje zbog odnosa unutar institucije tuženika, na čiji nastanak tužiteljica nije utjecala niti imaju veze s njom. Ističe da je stvaran razlog otkaza činjenica da je tužiteljica bila svjedokom u postupku prijave protiv direktorice tuženika. Ističe da je njeno radno mjesto ukinuto bez suglasnosti radnog vijeća, no da je u planu zapošljavanja koje je radničkom vijeću dostavljeno na savjetovanje navedeno da se u ožujku 2022. planira zaposliti jednog radnika u službi prodaje zbog zamjene umirovljenja, a ne navodi se tko ide u mirovinu i s kojeg radnog mjesta. Navodi da je i radničko vijeće iskazalo sumnju i opravdanost takvog postupanja budući da se s jedne strane daje otkaz radnici zaposlenoj na radnom mjestu komercijalnog referenta u službi prodaje, a s druge strane planira se zapošljavanje radnika u toj istoj službi. Osim toga, tužiteljici nije ponuđeno adekvatno radno mjesto s obzirom na struku i iskustvo. Nije joj ponuđeno ni raspoređivanje na radno mjesto tajnice koje obavlja kao zamjena dugi niz godina. Tužiteljici je ponuđeno radno mjesto s nižom stručnom spremom, s nižom plaćom i upućena je na školovanje za obavljanje poslova zemaljske domaćice I, iako se radi o poslovima koje mogu obavljati svi studenti koji se prijavljuju kao sezonski u Zračnoj luci, kao ispomoć sa samo 12 mjeseci radnog iskustva na istim ili sličnim poslovima. Nadalje, u obrazloženju odluke o radnim mjestima i odluke o utvrđivanju organizacijske strukture, na koji prijedlog odluka se radničko vijeće negativno očitovalo, nema posebnog obrazloženja zašto se ukida radno mjesto komercijalnog referenta u službi prodaje osim paušalnih navoda o padu prometa. Ističe da promet na godišnjoj razini ima tendenciju rasta i oporavka, a ne obrnuto. Ukazuje na činjenicu da predmetno radno mjesto nije ukinuto puno ranije kada nije bilo pokazatelja oporavka prodaje i kad je pandemija korona virusa bila u punom zamahu 2020. te smatra da navedeno ukazuje kako nema objektivnih razloga za ovakvo postupanje poslodavca, već da se radi o postupanju uzrokovanom osobnim razlozima. Ističe kako je i radničko vijeće ukazalo da izvanredna situacija uzrokovana korona virusom nije izmijenila uvjete rada na način da se pojavila potreba za ukidanje radnih mjesta, već upravo suprotno da Zračna luka Pula teži prometu kojeg je ostvarivala 2019., da se u 2022. očekuje ponovni porast prometa, a da bi naredna sezona prošla što kvalitetnije da radničko vijeće smatra da treba zadržati sva radna mjesta. Ističe da se poslodavac uopće nije posavjetovao s voditeljem službe prodaje neposredno nadređenim tužiteljici, koji ukidanje radnog mjesta komercijalnog referenta u službi prodaje ne odobrava. Radničko vijeće da je izrazilo sumnju i u način provedbe navodne analize prije ukidanja radnog mjesta, budući da ne postoji nikakva pisana ili usmena pritužba na rad radnika, te ne postoji pisani trag da je poslodavac smatrao navedeno radno mjesto nepotrebnim. Navodi da organizacijski razlozi zbog kojih poslodavac ukida navedeno radno mjesto, nisu navedeni u samoj odluci, niti je istaknuto da se vodilo računa o trajanju radnog odnosa, starosti radnika i obveza na uzdržavanje koje ga terete, već je to samo paušalno navedeno u prijedlogu otkaza koji je dostavljen radničkom vijeću na savjetovanje. Navodi da i radničko vijeće smatra da činjenica da postoji radno mjesto komercijalnog i cargo referenta s jednakim opisima poslovima kao i kod komercijalnog referenta u službi prodaje, uz dodatak poslova cargo referenta nije dostatan razlog za ukidanje radnog mjesta, jer su poslovi cargo referenta tuženika neznatni u usporedbi s poslovima komercijalnog referenta, čiji obujam posla iziskuje trenutni broj radnika koji obavljaju te poslove. Navodi da radno mjesto zemaljske domaćice I koje je ponuđeno tužiteljici, nije ponuđeno komercijalnom i cargo referentu koji je te poslove prije obavljao, već da je tuženik spojio dva radna mjesta i to komercijalnog referenta sa komercijalnim i cargo referentom te na tom "novom radnom mjestu" s opisima istih poslova nije ostala raditi radnica koja je na poslovima komercijalnih referenta u službi prodaje znatno duže u odnosu na cargo referenta te za isto radno mjesto ima odgovarajuću stručnu spremu, VSS, ekonomskog smjera, već je to mjesto ponuđeno komercijalnom i cargo referentu koji znato manje radi na tim poslovima i nema odgovarajuću stručnu spremu, već je po struci profesor talijanskog jezika. Navodi da su prije uvođenja tih promjena, odnosno ukidanja predmetnog radnog mjesta donesene odluke sistematizaciji radnih mjesta, koje je promjene bilo potrebno provesti u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, jer nepravilnost u tom dijelu dovodi do nezakonitosti svih naknadnih postupaka pa time i postupaka otkazivanja ugovora o radu. Navodi da je radničkom vijeću prije savjetovanja dostavljen prijedlog odluke o otkazu ugovora o radu, no da radničkom vijeću nije pojašnjeno iz kojih se razloga predmetno radno mjesto ukida i hoće li se radnici nakon odluke o otkazu eventualno ponuditi izmijenjeni ugovor o radu. Navodi da poslodavac suprotno odredbi članka 150. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 dalje ZR-a) nije dostavio radničkom vijeću podatke potrebe za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj ranika, čime nije ispunjena obveza poslodavca vezano za savjetovanje iz navedenih odredaba pa su odluke koje su prethodile i omogućile ukidanje radnog mjesta i davanje otkaza time u cijelosti protuzakonite i ništene, radi čega je radničko vijeće i uskratilo suglasnost na namjeru otkazivanja ugovora o radu. Dodatno tužiteljica navodi da razlog za otkaz ne može biti ukidanje određenog radnog mjesta već prestanak potrebe za obavljanjem poslova, što po stavu tužiteljice, tuženik treba dokazati. Predlaže da sud utvrdi predmetni otkaz nedopuštenim.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev. Ističe da je pobijana odluka donesena u skladu s odredbama ZR-a, da je poslodavac imao pravo otkazati radniku ugovor o radu te da je upravo iz razloga postupanja u korist radnika tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, a sve kako bi tužiteljica ostala u radnom odnosu, što je tužiteljica odbila. Osporava da bi predmetna odluka bila utemeljena na bilo kakvim razlozima šikaniranja. Navodi da radničko vijeće nema apsolutnog utjecaja na donošenje odluka poslodavca jer je uloga radničkog vijeća isključivo savjetodavna. Ističe da je plan zapošljavanja autonoman akt poslodavca, da je u planu predviđeno zapošljavanje nakon ožujka 2022., a ne u ožujku 2022., radi prirodnog odlijeva kao i radi odlaska u mirovinu voditelja službe tijekom 2023., što nema nikakve veze s tužiteljicom. Navodi da je općepoznato da je u ožujku 2020. svijetom zavladala pandemija uzrokovana korona virusom koja uzrokuje bolest COVID-19, a koja je posebno pogodila sektor avionskog prijevoza koji je mjesecima bio obustavljen, jer nikakvog prometa, a samim time ni posla za ranike nije bilo, jer se nije imalo što i za koga raditi, osim održavanja same zračne luke. Promet da se usporeno počeo oporavljati, ali da to nije niti blizu punog kapaciteta. Navodi da je tu takvim okolnostima poslodavac imao opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu, jer se radi o značajnom smanjenom opsegu i obujma posla te je ugovor o radu mogao biti otkazan kako tužiteljici, tako i drugim radnicima. Ističe da je promjena organizacijske strukture poslodavca odluke uprave društva koje se donosi u skladu s poslovnom politikom društva, na koju radničko vijeće ne može utjecati. Činjenica da radničko vijeće nije podržalo novu organizacijsku strukturu poslodavca nije nikakva zapreka, jer je uloga radničkog vijeća samo savjetodavna te da u ovom slučaju suglasnost radničkog vijeća nije ni potrebna. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužiteljicu da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

2.1. Dodatno tuženik navodi da tužiteljica miješa pojam savjetovanja s pojmom suodlučivanja. Ističe da je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu s ponudom sklapanja izmijenjenog ugovora, kao i prilikom donošenja nove organizacijske strukture postupio sukladno odredbi iz čl. 150. ZoR-a, na način da je u skladu sa zakonom proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem. Naime, tuženik je s Radničkim vijećem održao sastanak 24. studenog 2021. radi dodatnih odgovora, obrazloženja, savjetovanja s voditeljima sektora, voditeljima službi i radnicima te rasprave na sjednici, na kojem su dani odgovori na sva pitanja, a to što V nije bilo zadovoljno ponuđenim odgovorima i što je iskonstruirao da nisu dani važni podaci, ne isključuje postupanje poslodavca po zakonu. Radničko vijeće se očitovalo vrlo iscrpno, čak na 5,5 stranica, što znači da su imali i te kakve podatke za donošenje konačne odluke, koju su i donijeli i to na način da su uskratili sve suglasnosti i to naveli izričito i pritom obrazložili. Dakle, ovdje se ne radi o tome da radničko vijeće nije moglo donijeti odluku, nego su odluke kao takve (negativne) donijete, tako da su se samo paušalno pozvali na to da im nisu dostavljani podaci, jer da nije postupano na taj način, tada valjda ne bi ni mogli donijeti odluku. Ističe da je tuženik svojom odlukom od1 4.12.2021. uvažio određene primjedbe RV te je odustao od izmjena organizacijske strukture u pogledu spajanja Službe prodaje i službe marketinga unutar Sektora komercijale, trgovine i ugostiteljstva, što znači da je postupao savjesno i odgovorno, odnosno da se nije postupalo samo sa ciljem zadovoljena procedure, već racionalno, logički, a nadasve korektno, budući da su određene primjedbe RV prihvaćene. U odnosu na savjetovanje pri donošenju osporavane odluke o otkazu, radničko vijeće u tom slučaju nije imalo nikakvih dodatnih zahtjeva za daljnjim obrazloženjem niti je tražilo sastanak s poslodavcem, niti je tražilo bilo kakve daljnje podatke. Navodi da je 2019. tuženik zabilježio 777568 putnika, potom 2020. zabilježen je podatak o 83 502 putnika, a 2021. 270 322 putnika, dok su očekivanja za 2022. oko 400.000 putnika, dakle upola manje od 2019. Odluka o otkazu donesena je usred pandemije, u trenucima kada vlada neizvjesnost oko broja putnika, broja zrakoplova i letova, a tomu se ima nadodati i gubitak zračnog prometa s Rusijom i Ukrajinom, uslijed zabrane letova iz Ruske Federacije zbog problema u Ukrajini. I to je činjenica koja utječe na broj ostvarenih prolaza u zračnoj luci. Kompletno razdoblje u kojem se nalazi zračni avionski promet je vrlo neizvjesno, letovi se otkazuju na dnevnoj bazi. Ryanair je otkazao sve svoje letove iz Zagreba i Zadra, zbog nedostatka kabinskog osoblja. Obavijest radničkog vijeća upućenog Nadzornom odboru je samo pokazatelj da bi radničko vijeće htjelo voditi poslove društva i odlučivati o troškovima, prihodima pa je zanimljivo na koji način se shvaćaju ovlasti radničkog vijeća. Navodi tužiteljice o tome da je mogla biti zamjena osobi na radnom mjestu specijalist javne nabave je promašen i paušalan, jer osim što je ista u to vrijeme bila na bolovanju, ona nikada nije pokazala nikakav interes za pohađanje tečajeva, kamoli za obavljanje bilo kojih drugih poslova, niti ima odgovarajuće licence iz Zakona o javnoj nabavi, a na natječaj koji se je raspisao od strane tuženika, za to radno mjesto, nitko se nije javio.

3. U ovom je predmetu prvostupanjska presuda posl.br. Pr-27/2022-35 od 18. srpnja 2024. kojom je bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gž R-882/24-2 od 15. srpnja 2025. ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz napomenu da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem. Uputa drugostupanjskog suda pri tom je da u ponovljenom postupku treba otkloniti učinjene bitne povrede postupka i to osobito one koje se odnose na pružanje mogućnosti strankama da se vještak sasluša i očituje na prigovore i primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje vještaka, nakon čega je potrebno utvrditi sporne činjenice, cijeniti provedene dokaze i donijeti zakonitu odluku.

4. Stoga su u ponovnom suđenju pred drugim sucem pojedincem, uz suglasnost stranaka, pročitani svi do tada provedeni dokazi i to Odluka tuženika o otkazu postojećeg Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog Ugovora o radu od 10.1.2022., str. 8-10; 140-142; Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 227 str. 11-12; Zahtjev za zaštitu prava od 27.1.2022. s povratnicom str. 13-18; odluka tuženika klase 2021/01, urbroj 2021-01-164 od 14.12.2021. str. 19; očitovanje radničkog vijeća tuženika od 7.1.2022., str. 20-21; prilog plana zapošljavanja u 2022. godini str. 22-23; očitovanje radničkog vijeća tuženika od 1.12.2021., str. 24-29; potvrde zaprimanja obrasca i prijava PDV-a str. 39-122; 30-135; novinski članak od 1.7.2021. str. 124-129; dopis tuženika od 28.12.2021. upućen radničkom vijeću str. 137-139; dopis tuženika od 23.11.2021. upućen radničkom vijeću 143-144; prijedlog odluke i sistematizacija str. 145-150; prijedlog odluke o razvrstavanju novih radnih mjesta poštujući tarifni prilog str. 141-143; odluka tuženika klase 2021/01, urbroj 2021-1-158 od 14.12.2021. i prilog str. 154-160; odluka tuženika o razvrstavanju novih radnih mjesta poštujući tarifni prilog klase 2021/01, urbroj 2021- 01-163 od 14.12.2021. str. 161-162; odluka tuženika klase 2021/01, urbroj 2021-01- 164 od 14.12.2021. str. 163-165; pročišćena verzija tarifnog priloga od 14.12.2021. str. 166-169; obavijest radničkog vijeća tuženika od 8.6.2021. upućena nadzornom odboru tuženika str. 176-179, podaci o broju putnika str. 180; potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad, str. 193; odluka tuženika klase 2021/36; ur broj 2022-01-4 od 10.1.2022. str. 194; javni natječaj za popunu radnog mjesta od 28.12.2021. str. 195; potvrda o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnih poslova od 26.5.202. str. 203; izvješće o privremenim nesposobnostima za rad 204-213; odluka tuženika klase 2020/01, urbr220-01-40 od 8.7.2020. str. 222; odluka tuženika klase 2020/01, urbroj 220-01-192 od 2.10.2020. str. 223; odluka tuženika klase 2021/01, urbroj 220- 01-38 od 8.4.2021. str. 224; odluka tuženika klase 2022/01, urbroj 2022-01-180 od 31.3.2022. str. 225; odluka tuženika klase 2020/01, urbroj 2020-01-67 od 31.3.2020. str. 226; odluka tuženika klase 2020/01, urbroj 2020-01-191 od 2.10.2020. str. 227; odluka tuženika klase 2021/01, urbroj 2021-01-37 od 8.4.2021. str. 228; odluka tuženika klase 2022/01, urbroj 2022-01-179 od 31.3.2022. str. 229; prijava o prestanku osiguranja str. 230; promet putnika str. 239; evidencija radnog vremena za tužiteljicu, II i RI str. 240-242, 244; odluka tuženika o raspoređivanju na druge poslove od 29.4.2021. str. 143; iskazi svjedoka GI, SI, TI, MI, RI, ĆI, tužiteljice kao parnične stranke i zz tuženika ŽIE, redoviti otkaz ugovora o radu od 21.2.2022., str. 286; nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Marina Rameše od 22.1.2024., str. 299-309. Dodatno je saslušan vještak financijske struke Marin Rameša te je pročitana sva druga dokumentacija priležeća spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da Odluka o otkazu postojećeg ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu od 10. siječnja 2022., a kojom odlukom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 62 i pripadajući aneksi, nije dopuštena ni zakonita te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na posao iz Ugovora o radu broj 62 s aneksima.

7. Pri tom između stranaka nisu sporne sljedeće relevantne činjenice:

- da je tuženik prije svega 14. prosinca 2021. donio tri odluke i to Odluku o utvrđenju organizacijske strukture, Odluku o razvrstavanju novih radnih mjesta u postojeći tarifni prilog i Odluku o promjeni i ukidanju standarda za određena radna mjesta, koje se odluke primjenjuju od 1. veljače 2022.,

- da kod tuženika djeluje Radničko vijeće koje je u postupku donošenja predmetnih odluka iznijelo svoje neslaganje s predloženim odlukama dopisom od 1. prosinca 2021. nakon održanog sastanka 24. studenog 2021.,

- da su predmetnim odlukama ukinuta tri radna mjesta među kojima je i radno mjesto komercijalnog referenta u Službi prodaje na kojem je bila zaposlena tužiteljica,

- da je tuženik proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijeće prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice u kojem se postupku Radničko vijeće očitovanjem od 7. siječnja 2022. usprotivilo otkazu tužiteljici,

- da je tuženik 10. siječnja 2022. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužiteljice zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu, kojim je tužiteljici otkazao ugovor o radu ponudivši joj istovremeno sklapanje ugovora o radu na radnom mjestu zemaljske domaćice I,

- da tužiteljica nije prihvatila ponuđeni novi ugovor, slijedom čega je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao istekom otkaznog roka,

- da je tužiteljica protiv spomenute Odluke o otkazu u zakonskom roku podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, nakon čega je tužiteljica pravovremena podnijela tužbu ovome sudu kojom pobija dopuštenost predmetne odluke o otkazu.

7.1. Osim što predmetne činjenice između stranaka nisu sporne, proizlaze i iz dostavljene dokumentacije i to osobito Odluke o otkazu s ponudom novom ugovora od 10. siječnja 2022., Zahtjeva za zaštitu prava s povratnicom, Odluke tuženika o utvrđenju organizacijske strukture, Odluke o razvrstavanju novih radnih mjesta u postojeći tarifni prilog, Odluke o promjeni i ukidanju standarda za određena radna mjesta, očitovanja Radničkog vijeća od 1. prosinca 2021. te očitovanja Radničkog vijeća od 7. siječnja 2022.

8. Unatoč nizu nespornih činjenica, sporno je je li pobijana odluka o otkazu dopuštena i zakonita i to kako iz formalnopravnih tako i iz materijalnopravnih razloga.

8.1. Tako je prije svega između stranaka sporno je li tuženik pravilno proveo proceduru otkazivanja s obzirom da tužiteljica navodi da nije na propisan način obavio savjetovanje s Radničkim vijećem prije izmjena sistematizacije kojom je njeno radno mjesto ukinuto, ali i prije donošenja odluke o otkazu tužiteljici. Također je sporno je li tuženik trebao prije donošenja odluke o otkazu obaviti usporedbu tužiteljice i drugih djelatnika.

8.2. S materijalnopravnog aspekta, sporno je je li predmetna odluka o otkazu donesena kao "plod" šikanoznog postupanja tuženika prema tužiteljici jer je tužiteljica sudjelovala kao svjedok u postupku povodom prijave protiv direktorice tuženika, a u tom smislu tužiteljica ističe da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljala kod tuženika. Sporno je i je li tuženik bio u obvezi tužiteljici ponuditi drugo radno mjesto adekvatno njenim kvalifikacijama i koje.

9. Uvidom u osporenu Odluku tuženika o otkazu postojećeg ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu od 10. siječnja 2022. proizlazi da je tuženik tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme broj 62 s pripadajućim aneksima na poslovima komercijalnog referenta u službi prodaje, budući da je 14. prosinca 2021. tuženik kao poslodavac donio Odluku o organizacijskoj strukturi (Klasa: 2021-01, urbroj: 2021-01- 164) koja je stupila na snagu 1. veljače 2022., a kojom je (tužiteljičino) radno mjesto komercijalnog referenta u službi prodaje ukinuto. U odluci je navedeno da Ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka u trajanju od tri mjeseca koji počinje teći primitkom navedene odluke. Dalje poslodavac utvrđuje da tužiteljici pripada pravo na otpremninu te da otkaz ugovora o radu neće vrijediti ukoliko tužiteljica u roku od 8 dana od primitka navedene odluke prihvati sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova zemaljske domaćice I, za koje se tužiteljica upućuje na školovanje u Centar za stručno osposobljavanje Zračne luke Pula.

9.1. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da su 2020. i 2021. obilježene izmijenjenim poslovnim okolnostima zbog izvanredne situacije Corona virusa, SARS- CoV-2 i bolesti COVID-19 koju on uzrokuje i koju još uvijek u značajnoj mjeri utječu na poslovanje, koje je posebno negativno izraženo u poslovima zračnog prometa, a koje je potrebno prilagoditi izmijenjenim uvjetima. Poslodavac da je 14. prosinca 2021., nakon provedenog postupka savjetovanja s radničkim vijećem, donio i objavio izmjenu organizacijske strukture Zračne luke Pula zajedno s izmjenom standarda radnog mjesta i raspodjelom radnih poslova, ukidanju postojećih i uvođenju novih radnih mjesta. Radi se o odluci organizacijskoj strukturi koja stupa na snagu 1. veljače 2022. i odluci o radnim mjestima kojima je radno mjesto komercijalnog referenta u službi prodaje ukinuto. Navodi se da su izmijene u službi prodaje odrađene s obzirom da je promet u 2020. iznosio 10-ak posto od prometa 2019., dok je 2021. iznosio cca 35% prometa u 2019. Kako je neizvjesnost u poslovanju i dalje velika, potrebno je racionalizirati postojeće resurse s ciljem daljnje racionalizacije i učinkovitosti poslovanja. S obzirom na zvanje tužiteljice, poslodavac joj predlaže sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu zemaljske domaćice I, za kojim postoji objektiva potreba, tim više što je Zračna luka Pula sklopila ugovor o poslovnoj suradnji s Croatia Airlines i njezinom tvrtkom kćeri Obzor putovanja, a vezano uz otvaranje budućeg Centra za putovanja koji s radom počinje 1. veljače 2022. Navodi se da se tužiteljici prva tri mjeseca neće smanjiti postojeći koeficijent, dakle za vrijeme edukacije potrebne za obavljanje poslova zemaljske domaćice I. Navodi se da je poslodavac svjestan okolnosti iz članka 115. st. 2. Zakona o radu, prije svega da je tužiteljica majka dvoje malodobne djece, a i uvažavajući činjenicu da je tužiteljica osoba mlađe životne dobi, da je tužiteljici s obzirom na trajanje radnog odnosa (od 21.10.1998. godine) predloženo drugo radno mjesto i mogućnost daljnjeg usavršavanja i napredovanja, da se tužiteljici nudi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, dakle da joj se omogućava ostvarivanje plaće u kontinuitetu i bez prestanka. Navodi se da je na namjeru otkazivanja ugovora o radu, radničko vijeće uskratilo suglasnost na otkaz ugovora o radu.

10. Tuženik je, dakle, tužiteljici otkazao ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom s obzirom da je radno mjesto na kojem je radila tužiteljica ukinuto. Ova je vrsta otkaza regulirana odredbom članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, dalje u tekstu ZR). Tom je odredbom propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Odredbom stavka 2. istog članka određeno da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

10.1. Pri tom je obveza poslodavca, sukladno odredbama članka 150. ZR-a, da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

11. Dakle, iz citiranih odredaba proizlazi da se tuženik kao poslodavac prije donošenja odluke o promjeni sistematizacije i prije donošenja odluke o otkazu mora o tome savjetovati s Radničkim vijećem.

11.1. U ovom je predmetu sporno je li tuženik tu svoju obvezao ispunio s obzirom da tužiteljica inzistira na navodu da tuženik Radničkom vijeću nije dostavio sve podatke važne za donošenje odluke o položaju radnika. Konkretno navodi da je Radničko vijeće zatražilo podatke o provedenim analizama i provođenje razgovora s voditeljem službe u kojoj je tužiteljica radila. Tužiteljica navodi i to da Radničko vijeće u fazi savjetovanja prilikom donošenja odluke o promjeni sistematizacije nije dobilo informaciju hoće li radnicima čija se radna mjesta ukidaju dati otkaz ili otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora. Sud, međutim, ne dijeli stav tužiteljice te je iz provedenih dokaza utvrdio da je tuženik ispoštovao obvezu iz članka 150. ZR-a i da je na zakonit način proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem.

11.2. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu utvrđeno je, a navedeno nije niti sporno, da je tuženik 23. studenog 2021. dostavio nacrt odluka o strukturalnim/organizacijskim promjenama Radničkom vijeću u svrhu provedbe postupka savjetovanja te da je dan nakon 24. studenog 2021. održan sastanak na tu temu nakon čega je Radničko vijeće 1. prosinca 2021. tuženiku dostavilo očitovanje kojim iznosi protivljenje namjeravanim odlukama te inzistira na tvrdnjama da tuženik nije dostavio Radničkom vijeću sve potrebne podatke. Kao razlog ukidanja radnog mjesta tužiteljice i posljedično otkaza tužiteljice, tuženik je naveo da je prilagođavanje postojeće organizacijske strukture izazovima rada u izmijenjenim uvjetima izazvanih izvanrednom situacijom korono virusa i radi poboljšanja procesa rada.

11.3. Dodatno je iz iskaza svjedoka PI i SI utvrđeno da su u to vrijeme oboje bili članovi Radničkog vijeća kod tuženika i da su kao članovi Radničkog vijeća, nakon zaprimanja nacrta odluke o promjeni sistematizacije, obavili razgovor s tužiteljicom i voditeljem njenog odjela RI, a potom zahtijevali sastanak s direktoricom tuženika kako bi im se detaljnije predočilo zašto se tužiteljičino radno mjesto ukida, a da su na tom sastanku iznijeti šturi razlozi već navedeni u nacrtu oduke, bez da je dostavljena neka brojčana analiza. Dodatno je iz njihovih iskaza utvrđeno da se poslovanje tuženika smanjilo uslijed krize uzrokovane korona virusom na svim razinama. U tom su dijelu njihovi iskazi sukladni, uvjerljivi i vjerodostojni.

11.4. Valja reći da je provođenje savjetovanja s Radničkim vijećem prije donošenja odluka važnih za položaj radnika obvezna procedura koja ima savjetodavan karakter, stoga navod tužiteljice (iz tužbe) o tome da je bilo potrebno ishoditi suglasnost Radničkog vijeća nije osnovan. Međutim, ispravno tužiteljica navodi da savjetovanje s Radničkim vijećem prilikom donošenja odluka važnih za položaj radnika nije beznačajno. Sama zakonska odredba u članku 150. stavku 4. ZR-a ukazuje na to da je cilj tog postupka omogućiti Radničkom vijeću da na posredan način utječe na odluke koje poslodavac donosi.

11.5. Imajući navedeno na umu kao i činjenice utvrđene u ovom postupku, ovaj je sud ipak zaključio da je tuženik, dostavivši nacrte odluka pa potom održavši sastanak s Radničkim vijećem, ispunio svoju zakonsku obvezu. To što Radničko vijeće smatra da nije provedena analiza kakvu oni smatraju potrebnom i opravdanom, odnosno da nije proveden razgovorom s voditeljem službe, ne znači da im nisu dostavljeni podaci kojima je poslodavac raspolagao, a bitni su za položaj radnika. Naime, poanta ove odredbe je da Radničko vijeće bude upoznato sa svim okolnostima i činjenicama na kojima svoje odluke poslodavac temelji. U ovom slučaju nije utvrđeno da bi tuženik Radničkom vijeću uskratio određene informacije kojima je raspolagao. Dakle, sve što je prezentirano Radničkom vijeću, navedeno je i u donesenim odlukama. Pitanje jesu li predmetne odluke o promjeni sistematizacije tuženika kao poslodavca bile poslovno opravdane odnosno "dobre", nije od utjecaja na njihovu valjanost niti je u ovlasti Radničkog vijeća spriječiti donošenje potencijalno loših poslovnih odluka. Poslodavac je autonoman u donošenju vlastitih odluka i određivanju organizacijske strukture. Dakle, tuženik nije imao obvezu provesti analizu na način na koji je Radničko vijeće smatralo da ju je potrebno provesti niti je bio u obvezi razgovarati s voditeljem službe o potrebi ukidanja radnog mjesta unutar te službe. Osim toga, u svom je iskazu zakonska zastupanica tuženika ŽIE obrazložila da prethodno nije posebno razgovarala s voditeljem Odjela prodaje RI jer je riječ o radniku koji je pri odlasku u mirovinu i za kojeg je znala da ne podržava promjene, a njen je iskaz vezano za navedeno bio uvjerljiv s obzirom da je upravo to u svom iskazu i sam svjedok RI potvrdio. Dodatno, valja reći da je utvrđeno da je tuženik uvažio primjedbu Radničkog vijeća iznesenu u postupku savjetovanja prije donošenja odluka o promjeni sistematizacije pa je tako tuženik odustao od spajanja Službe prodaje i Službe marketinga.

11.6. Okolnost da tuženik nije dao Radničkom vijeću odgovor na pitanje hoće li radnici dobiti otkaz ili otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, u konkretnom slučaju nije od značaja i to iz razloga što je u konačnici tuženika tužiteljici ponudio povoljnije rješenje. Predmetni argument mogao bi, primjerice, biti od značaja da je prethodno (prilikom izmjene sistematizacije) poslodavac najavio da će radnici dati otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, da bi potom u fazi otkazivanja dao samo otkaz bez ponude novog ugovora o radu.

11.7. Iz svega navedenog proizlazi da je poštivana zakonom propisana procedura savjetovanja s Radničkim vijećem i u tom smislu pobijana Odluka o otkazu valjano je obrazložena u smislu odredbe članka 120. stavka 2. ZR-a.

12. Tužiteljica upire i na to da je poslodavac zanemario odredbu članka 115. stavka 2. ZR-a te da je samo paušalno u pobijanoj Odluci o otkazu naveo da je vodio računa o socijalnim kriterijima i to o dobi tužiteljice, godinama staža i osobama koje je dužna uzdržavati. Valja reći da tužiteljica predmetne navode ističe šturo jer iste ničime ne konkretizira i ne ističe na koji je konkretan način i zašto tuženik predmetnu odredbu povrijedio. Riječ je o odredbi koja se treba primijeniti kada poslodavac mora odlučiti kojemu će od više zaposlenih radnika na istom radnom mjestu dati otkaz. U ovom slučaju stav je suda da tuženik nije trebao primijeniti predmetnu odredbu niti tužiteljicu uspoređivati s ijednim drugim radnikom jer je utvrđeno da je tužiteljica bila jedini izvršitelj na predmetnom radnom mjestu pa nije bilo uvjeta za primjenu socijalnih kriterija iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a.

12.1. Naime, iz odluka o organizaciji, ali i iz iskaza svjedoka PI te stranaka utvrđeno je da je tužiteljica bila zaposlena u Odjelu prodaje tuženika koji je odjel (do ukidanja radnog mjesta tužiteljice) imao tri radna mjesta i to voditelja odjela (a tada je to bio RI), referenta prodaje (a tada je to bila tužiteljica) te Referenta prodaje/cargo referenta (a tada je to bio HI). Promjenom sistematizacije ukinuto je radno mjesto tužiteljice, stoga u ovom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu predmetne zakonske odredbe kojom se radnici uspoređuju po socijalnim kriterijima. Nije točan navod tužiteljice da je došlo do spajanja njenog radnog mjesta (referent prodaje) i radnog mjesta II (referent prodaje/cargo referenet) zbog korištenja "i/ili" u nazivu tog posljednjeg radnog mjesta. S obzirom da je utvrđeno da je NI obavljao i cargo poslove, koji su za tuženika značajni jer je međunarodna zračna luka, a da je tužiteljica u svom iskazu potvrdila da nema kvalifikacije za obavljanje tih poslova, zaključuje se da tuženik nije bio u obvezi uspoređivati tužiteljicu sa II. Nije u pravu tužiteljica kada navodi da je tuženik samo paušalno naveo da ih je uzeo u obzir pri otkazivanju, s obzirom da je analizom sadržaja obrazloženja otkaza utvrđeno da je te kriterije tuženik uzeo u obzir na način da je tužiteljici ponudio sklapanje novog ugovora o radu za drugo radno mjesto.

12.2. Dakle, s obzirom da na radnom mjestu na kojem je bila zaposlena tužiteljica nije bilo više izvršitelja (time ni usporednih radnika), a njeno je radno mjesto ukinuto, tuženik nije bio dužan prilikom donošenja sporne odluke o otkazu rukovoditi se socijalnim kriterijima iz članka 115. stavka 2. ZR-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr-400/09 od 9. rujna 2009.).

13. Time su otklonjeni navodi tužiteljice o tome da bi otkaz imao formalnopravne nedostatke pa u nastavku obrazloženja valja obrazložiti daljnje navode tužiteljice o materijalnopravnoj neopstojnosti pobijane odluke o otkazu.

14. Navodi tužiteljice o tumačenju odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a na način da poslovno uvjetovani otkaz može biti dopušten samo ako je prestala potreba za predmetnim radnim mjestom, nisu osnovani. Naime, predmetnu zakonsku odredbu tužiteljica, po stavu ovoga suda, nepravilno interpretira, a praksa koju u prilog takvom svom stavu dostavlja je prevaziđena. Stav je ovoga suda da je predmetnom odredbom propisano da je poslovno uvjetovani otkaz opravdan ako je uslijed organizacijskih promjena došlo do prestanka za obavljanje određenih poslova određenog radnog mjesta. Dakle, jednostavnije rečeno to bi značilo da je posljedica organizacijskih odnosno ustrojstvenih promjena ukidanjem određenog radnog mjesta, prestanak potrebe poslodavca za obavljanjem tih poslova. Dakle, nije ispravan stav tužiteljice da bi otkaz bio opravdan samo ako je prestala potreba za obavljanjem određenih poslova zbog čega je radno mjesto ukinuto. Nije nužan uvjet da prestane potreba za obavljanjem tog posla, već da je uslijed drugačije organizacije u procesu prestala potreba za obavljanjem određenih poslova u okviru tog radnog mjesta.

14.1. U tom smislu ispravno tuženik navodi da je kao poslodavac u donošenju odluka o organizaciji autonoman. Autonomno je pravo poslodavca organizirati proces rada i poslovanja na način na koji to smatra opravdanim. Radi se o poslovnoj odluci poslodavca u koju se ne mogu miješati niti radnici, niti Radničko vijeće, a niti sud u ovakvom postupku. Naime, poslodavac je u donošenju takvih odluka slobodan, a u tom smislu ima "pravo" i na eventualno "loše" poslovne odluke, jer ispostavi li se da je određena odluka poslodavca bila loša, poslodavac je taj koji će snositi posljedice svojih loših poslovnih odluka. Stoga navodi tužiteljice, o čemu iskazuju i svjedoci PI i RI o tome da nije prestala potreba za obavljanje poslova koje je obavljala tužiteljica, nisu uopće relevantni. Tuženik je u konkretnom slučaju odlučio provesti određene organizacijske promjene. Poslodavac je ovlašten samostalno organizirati svoje poslovanje i proces rada i u tom pravcu izvršiti racionalizaciju i reorganizaciju na način da će poslovanje nastaviti s manjim brojem izvršitelja, da će ukinuti pojedina radna mjesta ili na drugi način reorganizirati pojedine službe. Takvu odluku, a posljedično ni Odluku kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, sud nije ovlašten procjenjivati u smislu njene svrsishodnosti ni opravdanosti. Stoga, okolnost da je donošenjem Odluke o promjeni organizacijske strukture, kojom je ukinuto radno mjesto na kojem je tužiteljica radila, predstavlja opravdani razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu u smislu članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a, jer je iz organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova njenog radnog mjesta. U tom smislu govori i novija sudska praksa (tako i VSRH u presudi broj Rev-2184/2019 od 22. rujna 2020. i odluci broj Revr-327/2014 od 1. srpnja 2015.).

15. Međutim, sud je ovlašten i dužan, s obzirom na istaknute tužbene navode u tom smjeru, ispitati je li predmetna odluka o otkazu zakonita i usklađena s propisima radnog prava. Konkretnije valjalo je utvrditi je li tuženik ukinuvši radno mjesto na kojem je tužiteljica radila i posljedično otkazavši joj ugovor o radu, zlorabio svoje pravo autonomne organizacije odnosno jesu li njegove odluke rezultat šikanoznog postupanja spram tužiteljice. Ž ukazuje na postupanje poslodavca koje se ogleda u korištenju prava suprotno njegovoj svrsi. Tužiteljica tako ističe da je dobila otkaz jer je bila svjedok u postupku prijave protiv direktorice tuženika, dok tuženik inzistira na navodu da je isključivo riječ o poslovnoj odluci koju pravda padom prometa i izvanrednom situacijom uzrokovanom korona virusom te potrebom za boljom organizacijom procesa rada.

15.1. Uzimajući u obzir pravilo o teretu dokazivanja iz članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/2008, 112/2012), tužiteljica je u ovom postupku trebala učiniti vjerojatnim svoje navode o šikanoznom postupanju poslodavca, međutim u tome, po stavu ovoga suda, nije uspjela. Tužiteljica je u zahtjevu za zaštitu prava, a potom i u tužbi, iznijela šturu tvrdnju da je otkaz rezultat šikanoznog postupanja spram nje jer je sudjelovala kao svjedok u postupku povodom prijave protiv direktorice tuženika.

15.2. Tužiteljica je tek u svom iskazu na kraju dokaznog postupka sadržajnije iznijela da se 27. lipnja 2021. zatekla u uredu kolegice koja je inače tajnica sindikata u koji je pristupila kuharica kako bi se ispisala iz sindikata jer joj je u tom slučaju ponuđena veća plaća. Tužiteljica tako u svom iskazu navodi da je dala izjavu na policiji o tome te da se protekom nekog vremena, par mjeseci, direktorica prema njoj počela drugačije ponašati te da ju je pozvala u svoj ured radi manjka sati, da je prema njoj bila neugodna i rekla joj da izađe vani iz ureda na što je tužiteljica zalupila vratima. Tužiteljica opisuje da je potom opet došla do direktorice, da je ušla u njen ured iako joj na kucanje nije odgovarala, nakon čega ju je direktorica izbacila vani. S druge strane, direktorica tuženika ŽIE u svom iskazu navodi da je upoznata s time da ju je sindikat prijavio inspekciji rada i ODO-u, da je tih prijava s obzirom na situaciju kod tuženika bilo više, da su sve prijave protiv nje odbačene, a ističe da joj je poznato i to da je tužiteljica sudjelovala kao svjedok, ali da ne zna točno na koje okolnosti, dok o razgovorima u uredu, lupanju vrata i izbacivanju iz ureda uopće nije iskazivala. Iskazi stranaka su subjektivni, jer u svojim iskazima naglasak stavljaju na okolnosti koje idu u prilog njihovim pozicijama u ovom postupku. Svjedokinja PI u svom iskazu navodi da je mišljenja da je tužiteljičino radno mjesto ukinuto zbog toga što je tužiteljica bila među radnicima koji direktorici nisu podržavali i koji su iskazivali nezadovoljstvo njenim radom kao i zbog toga što je bila član sindikata. Sve navedeno tužiteljica u ovom postupku uopće ne ističe. Svjedokinja tek usputno spominje da je moguće da je tužiteljica dobila otkaz jer je bila prisutna kada je jedna radnica izašla iz ureda direktorice uz nalog direktorice da se ispiše iz sindikata i da će onda dobiti veću plaću. Pri tom svjedokinja ne navodi niti otkud joj je to poznato, tko joj je to rekao, koje su to kolegice u razgovoru sudjelovale i zašto bi to imalo takav utjecaj na tužiteljicu.

15.3. Na temelju rezultata ovako provedenog postupka, ovaj je sud utvrdio da tužiteljica nije uspjela učiniti vjerojatnim svoje navode o šikanoznom postupanju tuženika. Naime, navodi o šikanoznom postupanju poslodavca ozbiljni su navodi pa je za očekivati da tužiteljica predloži sve moguće raspoložive dokaze u datoj situaciji kako bi iste učinila vjerojatnim. Vjerojatnost šikanoznog postupanja sud, međutim, ne može utvrditi samo na temelju nečijeg mišljenja (primjerice mišljenja PI), pretpostavke ili dojma, već na temelju niza dokaza iz kojih bi se moglo do razine vjerojatnosti utvrditi da je ukidanje radnog mjesta tužiteljice i posljedično njen otkaz, plod šikane.

15.4. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka utvrđeno je da kod tuženika posljednjih nekoliko godina vlada specifična atmosfera koja je obilježena krizom zbog pandemije korona virusom, ratom u Ukrajini, padom poslovanja tuženika, organizacijskim i strukturalnim promjenama, promjenama Kolektivnog ugovora, otkazima, prijavama protiv direktorice tuženika, ali i istupanjem djelatnika u medije, što je sve dovelo do stvaranja različitih frakcija ("klanova") kod tuženika pa je u takvoj situaciji vrlo bitno podastrijeti dokaze koji bi sudu pružili vjerojatnost navoda o šikani, kojima bi se prevazišla domena mišljenja i subjektivnih dojmova. Da postoje frakcije kod tuženika u svojim iskazima navodi i sama tužiteljica kada govori o zapošljavanju novih/drugih ljudi, a navedeno je utvrdio i sud s obzirom na način na koji su iskazivali svjedoci koje je predložila tužiteljica od onih koje je predložio tuženik. Tužiteljica, međutim, ovome sudu nije pružila niti jedan dokaz o tome da je zaista bila svjedok određenog razgovora zbog čega je u svojstvu svjedoka sudjelovala u nekom postupku povodom prijave protiv direktorice niti je dokazan sadržaj tog razgovora (primjerice nisu predloženi kao svjedoci djelatnici koji su razgovor vodili) niti je sudu predočen sadržaj izjave koju je tužiteljica u svojstvu svjedoka dala (nije predloženo isto pribaviti od inspektorata), a sama je tužiteljica u iskazu navela da kuharica koja je prijavu protiv direktorice podnijela i dalje radi kod tuženika. Tužiteljica se, pogrešno, koncentrirala na dokazivanje neopravdanosti odnosno neobjektivnosti odluke o ukidanju njenog radnog mjesta iznoseći određene podatke o prosječnom broju zaposlenih i broju putnika od 2008. pa nadalje, kako bi se iz toga posljedično izveo zaključak da je predmetna odluka tuženika osobno motivirana. Postupajući na taj način tužiteljica je zanemarila dokazati navode o razlozima šikane i samo šikanozno postupanje.

15.5. S druge strane, tuženik je "braneći" se navodima o neopravdanosti odluke o ukidanju radnog mjesta tužiteljice, ponudio sudu više dokaza na temelju kojih su utvrđene sljedeće činjenice. Tuženik u ovom postupku ističe da je Odjel prodaje u kojem je tužiteljica radila imao prevelik broj izvršitelja (ukupno 3 prije promjena) s obzirom na opseg poslova, a u prilog svojim navodima dostavlja više dokaza. Iz Odluke tuženika od 29. travnja 2021. utvrđeno je da je djelatniku NI, koji je zaposlen u Odjelu prodaje na radnom mjestu komercijalnog i cargo referenta, naloženo obavljanje i drugih dodatnih poslova pored svojih redovnim i to u drugoj službi. Potom je iz evidencija radnog vremena za srpanj 2019. (koja je godina za tuženika bila rekordno najbolja u poslovanju) utvrđeno da su u srpnju djelatnici toga Odjela RI, NI i tužiteljica konkretan broj dana bili odsutni pa je tako RI koristio godišnji drugu polovinu toga mjeseca, NI bio je odsutan tri dana, a tužiteljica zbog godišnjeg odmora i bolovanja nekoliko dana. Sve navedeno govori u prilog navodima tuženika o mogućnosti "rezova" u predmetnom Odjelu prodaje. Vezano za financijsko stanje tuženika, iz dostavljenih Prijava PDV-a Poreznoj upravi (list 39 do 135 spisa) po mjesecima od veljače 2019. do svibnja 2021. utvrđeno je lošije poslovanje tuženika nakon proglašenja pandemije u proljeće 2020. Konačno je iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Marina Rameše utvrđeno da je promet putnika kod tuženika 2020. pao za 89% u odnosu na 2019. godinu, nakon čega se djelomično oporavio 2021., ali i dalje je bio 65% ispod 2019. i to zbog pandemije uzrokovane korona virusom, za što vještak zaključuje da je moralo imati značajan negativni utjecaj na financijsko stanje društva. Također je utvrđeno da se tuženik sporije oporavljao od drugih zračnih luka u Hrvatskoj. Vještak je nalaz i mišljenje iznio isključivo koristivši podatke preuzete na stranicama FINA-e o broju putnika. Vještak je odgovorio na sva postavljena mu pitanja objasnivši na temelju čega je došao do određenih zaključaka, njegov je nalaz stručan i objektivan. Ovdje valja reći da sud nije posebno cijenio dio nalaza i mišljenja vještaka vezano za usporedbu stanja tuženika od 2008. po prijedlogu tužiteljice, jer navedeno nije bitno za utvrđenje relevantnih činjenica u ovom postupku. Također valja napomenuti da odlukom tuženika nije ukinuto samo radno mjesto tužiteljice, već su ukinuta i druga dva radna mjesta, a iz u tom dijelu sukladnih iskaza svjedoka i stranaka, kod tuženika je bilo organizacijskih promjena i ranije uslijed kojih su ukinuta odnosno spojena i druga radna mjesta.

15.6. Cijeneći sve navedeno, ovaj je sud stava da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je tuženik ukinuo njeno radno mjesto kao rezultat šikane spram nje. Tužiteljica, dakle, nije učinila vjerojatnom šikanozno postupanje tuženika spram tužiteljice niti je, u tom smislu, iznijela činjenice do zaključenja prethodnog postupka i pružila dokaze iz kojih bi proizlazila konkretna, opisiva i individualizirana sumnja da je u pitanju šikana ostvarena kroz zlorabu prava u postupku otkazivanja. U konkretnom slučaju sud, na temelju provedenih dokaza, nije utvrdio da je ukidanje radnog mjesta tužiteljica i posljedično odluka o otkazu rezultat šikane.

16. Nisu osnovani niti navodi tužiteljice o tome da joj tuženik nije ponudio adekvatno radno mjesto. Ovdje valja ukazati da, uslijed ukidanja radnog mjesta na kojem je tužiteljica bila zaposlena, nije postojala obveza tuženika da tužiteljici ponudi novi ugovor o radu uopće jer takva zakonska obveza na strani poslodavca ne postoji. Imajući navedeno na umu, sud zaključuje da tužiteljica nije učinila vjerojatnim ni da se u ponudi izmijenjenog ugovora ogledaju elementi šikane tuženika spram tužiteljice. Naime, tužiteljici je ponuđeno radno mjesto zemaljske domaćice I. koje je u tom trenutku bilo upražnjeno i koje je tuženik tužiteljici bio voljan ponuditi. Navodi tužiteljice o tome da je tuženik iskazao namjeru novog zapošljavanja upravo u njenom odjelu, također tužiteljici ne idu niti na koji način u prilog s obzirom da je utvrđeno da je riječ u popunjavanju radnog mjesta voditelja nakon odlaska u mirovinu RI. Tuženik nije imao nikakvu obvezu tužiteljici ponuditi to radno mjesto niti radno mjesto tajnice iako je nekad zamjenjivala odsutnog radnika na tom radnom mjestu, a niti bilo koje drugo mjesto na što tužiteljica upire. S obzirom na to, daljnje navode tužiteljice, a niti iskaze stranaka u tom smjeru, nije potrebno posebno niti cijeniti.

17. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tuženik pravilno i zakonito proveo proceduru otkazivanja ugovora o radu tužiteljice sukladno odredbama članka 115. stavka 1. točke 1. i 150. ZR-a, ali i to da je odluka o otkazu dopuštena i osnovana s obzirom na to da je uslijed ukidanja radnog mjesta tužiteljice prestala potreba za obavljanje trog posla, a pri tom sud nije utvrdio da bi predmetna odluka bila rezultat šikanoznog postupanja tuženika spram tužiteljice. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u točki I izreke presude.

18. Ostali dokazni prijedlozi stranaka odbijeni su kao nepotrebni uvid u spise ovoga suda), s obzirom da je sud relevantne, a sporne činjenice utvrdio iz provedenih dokaza. Također, valja reći da preostale provedene dokaze sud nije posebno cijenio jer iz njih nije utvrđivao relevantne činjenice pa se ukazuju nepotrebnima. Nisu posebno cijenjeni niti iskazi svjedoka TI, MI i EI jer je sud bitne činjenice utvrdio iz drugih dokaza. U određenom dijelu nisu cijenjeni niti iskazi stranaka, kako je to već objašnjeno u prednjim točkama obrazloženja i to u onom dijelu u kojemu su bili nebitni za donošenje odluke (poput ponude drugog radnog mjesta).

19. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP- a s obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila ovu parnicu i i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka i to Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) na što upućuje Tbr.48. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23).

19.1. Tuženiku su priznate dvije jednokratne nagrade u visini po 200 bodova (Tbr.7.t.2. "stare" Tarife) jer su provedena dva prvostupanjska postupka (prije i nakon ukinute presude), ali i nagrada za sastav žalbe podnesene protiv presude (koja je ukinuta) u visini od 60 bodova na temelju Tbr.10. t.2. "stare" Tarife. Tuženiku je dakle priznato ukupno 460 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura (tako i VSRH u odluci broj Rev-83/2025 od 6. ožujka 2025.) i pripadajući PDV (Tbr.54. i Tbr.46. Tarife) ukupno iznosi 1.150,00 eura. Predmetnom iznosu valja nadodati i utrošeni predujam u iznosu od 497,85 eura te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eura. Stoga je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 1.674,39 eura.

20. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan i to iz razloga jer je tuženik neosnovano zatražio priznanje nagrade po Tarifi koja je na snazi od srpnja 2023., zanemarujući da se u ovom predmetu prema Tbr.48. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) primjenjuje ona koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka. U tom smislu, tuženik neosnovano potražuje nagradu za svaku radnju koja nadilazi četiri radnje u postupku. Tuženik neosnovano potražuje pristojbu na žalbu u iznosu od 150,00 eura jer je istu platio u iznosu od 26,54 eura.

21. Posljedično navedenom, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti.

22. Rok za izvršenje činidbe je, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. i članka 433. ZPP-a, određen u trajanju od 15 dana.

U Puli 15. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku