REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, Novi Zagreb

P Ob-90/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ines Golešić-Plašić, u pravnoj stvari tužitelja RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku iz Zaprešića, protiv tužene RĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Dunger Dalbello, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane usmene, glavne i tajne rasprave zaključene dana 01. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene ŠĐP, odvjetnice iz [adresa], dana 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina, i to stan broj 102 na IV. (četvrtom) katu, koji se sastoji od jedne i pol sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 45,06 čm, nalazeći se u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica]/1D, upisan u [broj poduloška] Knjige položenih ugovora Zaprešić, koji predstavlja zajedničku imovinu tužitelja RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužene RĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u jednakim dijelovima, tj. u ½ dijela, te se suvlasnička zajednica nekretnine razvrgava civilnom diobom odnosno sudskom prodajom predmetne nekretnine na javnoj dražbi, s time da će se dobiveni iznos podijeliti suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

II. Nalaže se tuženoj RĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.652,57 EUR roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao predlagatelj kod Općinskog suda u Novom Zagrebu podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini označenoj kao čkbr. [katastarska čestica]/1D, stan broj 102 na IV. (četvrtom) katu ukupne površine 45,06 čm, upisan u [broj poduloška] Knjige položenih ugovora Zaprešić. Naime, predmetna nekretnina da je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo stranaka u jednakim dijelovima, pa obzirom da je brak stranaka pravomoćno razveden Presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. broj P2-780/00 od 25. siječnja 2021., te tužitelj više ne stanuje u predmetnom stanu, to da mu navedena suvlasnička zajednica više ne odgovara. Tužena da je, kao protustranka, u izvanparničnom predmetu ovog suda posl. br. R1- 113/2017, u odgovoru na prijedlog, osporila suvlasničke omjere stranaka kako su isti upisani u zemljišnoj knjizi, navodeći kako je ona već prije u predmetu ovog suda posl. br. P-495/2017 ustala tužbom protiv ovdje tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva predmetnog stana u korist nje, kao samovlasnika. Rješenjem izvanparničnog suda posl. br. R1-113/2017 od 29. rujna 2017. upućen je na pokretanje ovog parničnog postupka. Stoga po istom i postupa na način da podnosi tužbu kojom zahtjeva utvrđenje kako su stranke suvlasnici u jednakim dijelovima predmetnih nekretnina, te da se po pravomoćnosti presude takva suvlasnička zajednica razvrgava civilnom diobom, obzirom da geometrijska dioba nije moguća. Nekretnina koja je predmetom ovog postupka da je stečena tijekom trajanja bračne zajednice od strane "GIP PIONIR" iz Novog Mesta, po Ugovoru br. 161/87 od 11. ožujka 1987., a kao kupci potpisane su obje parnične stranke. Nadalje, parnične stranke da su podjednako sudjelovale u stjecanju zajedničke imovine, kao i otplatama kredita, te snošenju svih ostalih financijskih obveza. Slijedom navedenog, konačno, predlaže donijeti odluku kao u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da su za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelj i ona stekli opisanu nekretninu. Nakon razvoda braka, tužitelj da joj je na temelju potvrde od 21. kolovoza 2002. prodao čitav svoj suvlasnički dio koji se sastoji od ½ dijela predmetne nekretnine. Nadalje, da su se sporazumjeli da će tužitelju, na ime bračne stečevine, isplatiti iznos od 30.000,00 DEM ili 15.384,61 EUR u roku od 60 mjeseci počev od 13. kolovoza 2002., kao dana sklapanja Ugovora o isplati bračne stečevine (kojeg su zbog neukosti nazvali "ugovor o posudbi"), tako da mu isplati iznos od 10.000,00 EUR u novcu na ruke, a obzirom da je od razvoda braka do izlaska iz stana tužitelja u kolovozu 2002., tužitelj stanovao u predmetnom stanu, nije radio, nije doprinosio u zajedničkim troškovima stanovanja, već je sve režijske i druge troškove plaćala ona iz svojih sredstava, to je dogovor bio da se iznos od 5.384,61 EUR odnosi upravo na troškove stanovanja i na trošak uzdržavanja njihovog mlt. djeteta LĐ, obzirom da tužitelj nije ništa plaćao i da je živio na njen račun. Prije, u tijeku i poslije razvoda braka, tužitelj da nije radio, niti je privrjeđivao, pa je u toku razvoda braka postavio zahtjev za uzdržavanje bračnog druga od strane nje, koji zahtjev sud nije uvažio. Konačno, kada bi situacija bila drugačija, tužitelj da bi protiv nje već odavno ustao tužbom radi isplate iznosa od 5.384,61 EUR i ne bi čekao da mu "tražbina" uđe u zastaru. Iz svih predloženih dokaza da je razvidno da je ona kupila suvlasnički dio tužitelja u predmetnom stanu od ½ dijela, isplatila ugovorenu kupovninu i stupila u samostalni posjed te nekretnine. Prema tome, prodajom svog dijela nekretnine njoj, bračne stečevine da više nema, pa nije jasno što bi bio predmet diobe. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužitelju naložiti platež troškova postupka. Kako pri ovom sudu teče parnica pod posl. brojem P-495/2017 po njenoj tužbi protiv ovdje tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva na formalno upisanom suvlasničkom dijelu tužitelja predmetne nekretnine, a koje pitanje je prejudicijelno za rješenje spora u ovom predmetu, to je predložila prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja odluke navedenog predmeta.

3. Stoga je Rješenjem ovog suda posl. br. P Ob-345/2017 od 19. rujna 2018. određen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pri ovome sudu, Stalna služba u Zaprešiću, pod posl. br. P-495/2017.

4. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak položenih ugovora [broj poduloška], Knjiga položenih ugovora Zaprešić, ovosudni spis posl. br. R1-113/2017, P-495/2017, u Ugovor o kupoprodaji br. 161/87 od 11. ožujka 1987., u pravomoćnu Presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P2-780/00 od 25. siječnja 2001., u pisanu izjavu tužene od 03. srpnja 2002., u Ugovor o posudbi od 13. kolovoza 2002., u potvrdu od 21. kolovoza 2002., proveo je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ing. građ. LĐP, te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Nesporno je da su stranke bivši bračni drugovi, čiji brak je razveden pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P2-780/00 od 25. siječnja 2001., pravomoćne 20. veljače 2001.

7. Nesporno je da je tužitelj, kao predlagatelj, podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini protiv ovdje tužene, kao protustranke, da je ista nekretnina upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasništvo stranaka, svake u ½ dijela, kako je to i vidljivo iz izvatka iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška] Knjige položenih ugovora [adresa], da tužitelj više ne stanuje u tom stanu, te da mu suvlasnička zajednica više ne odgovara, a koji postupak je vođen kod ovog suda pod posl. br. R1-113/2017, da je tužena u tom postupku osporila suvlasničke omjere stranaka kako su isti upisani u zemljišnoj knjizi, da je u predmetu ovog suda P- 495/17 podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva stana u korist nje, kao samovlasnika, te da je Rješenjem istog posl. br. od 29. rujna 2017. tužitelj upućen na pokretanje parnice radi razvrgnuća suvlasništva na predmetnoj nekretnini, kako je to i vidljivo uvidom u pravomoćno Rješenje posl. br. R1-113/17 od 29. rujna 2017.

8. Nesporno je da je predmetna nekretnina stečena radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice i kupljena od GIP Pionir, Novo Mesto, temeljem Ugovora br. 161/87 od 11. ožujka 1987., da su kao kupci navedene i potpisane ovdje stranke, kako je to i vidljivo iz navedenog Ugovora, te da se radi o zajedničkoj imovini stranaka u smislu odredbe članka 277 (ranije članak 271) Zakona o braku i porodičnim odnosima (u daljnjem tekstu: ZBPO), budući je stečena u vrijeme kada je isti zakon bio na snazi.

9. Nesporno je, nadalje, da je tužitelj iselio iz predmetnog stana u mjesecu kolovozu 2002., da su stranke nakon razvoda braka sastavile potvrdu od 21. kolovoza 2002. u kojoj se navodi da je tužitelj 21. kolovoza 2002. od tužene primio dio u iznosu od 10.000,00 EUR za polovicu zajedničkog predmetnog stana, kao i da su sačinili i Ugovor o posudbi od 13. kolovoza 2002. u kojem je navedeno da tužitelj posuđuje tuženoj iznos od 8.670,00 EUR na rok od 60 dana, a u slučaju da posudba ne bude vraćena s 13. kolovoza 2007., to da tužena pristaje da se tužitelj uknjiži kao jedini vlasnik istog stana.

10. Sporno je je li tužena kupila suvlasnički dio nekretnine tužitelja isplatom novčanog iznosa temeljem potvrde od 21. kolovoza 2001. odnosno je li isplatila tužitelju iznos od 10.000,00 EUR i stekla tužiteljevu ½ dijela predmetne nekretnine odnosno je li vlasnica cijelog predmetnog stana.

11. Nesporno je da se kod ovog suda pod posl. br. P-495/2017 vodio parnični postupak po tužbi ovdje tužene protiv ovdje tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva tužene na upisanom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine.

12. Uvidom u pravomoćnu Presudu posl. br. P-495/2017 od 15. travnja 2019., utvrđeno je da je ovdje tužena, a tamo tužiteljica, odbijena s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je na temelju pravnog posla odnosno kupnje od ovdje tužitelja, tamo tuženika, kupila čitav njegov suvlasnički dio koji se sastoji od ½ dijela predmetne nekretnine, te da se ovlašćuje bez ikakvog daljnjeg odobrenja temeljem iste Presude ishoditi u zemljišnim knjigama upis uknjižbe prava vlasništva navedenog dijela nekretnine, uz istodobno brisanje tog dijela nekretnine s imena i vlasništva ovdje tužitelja, tamo tuženika, u roku od 15 dana, kao i da je ovdje tužitelj odbijen s protutužbenim zahtjevom na utvrđenje da je temeljem Ugovora o posudbi od 13. kolovoza 2002. stekao valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine. Ista Presuda potvrđena je Presudom Županijskog suda u Dubrovniku, posl. br. Gž-517/2019 od 12. travnja 2023.

13. Stoga je gore navedenom pravomoćnom Presudom posl. br. P- 495/2017 od 15. travnja 2019. ujedno riješeno i pravno pitanje u odnosu na razloge zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu Rješenjem posl. broj R1-113/17 od 29. rujna 2017., kao i sporno pravno pitanje u ovoj pravnoj stvari odnosno je li tužena kupila suvlasnički dio tužitelja na predmetnoj nekretnini od ½ dijela i isplatila ugovorenu kupovninu, te je li uslijed takvog pravnog posla bračna stečevina postoji ili ne, budući je tužena pravomoćno odbijena s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je temeljem pravnog posla kupnje od tužitelja kupila čitav njegov suvlasnički dio, a koji se sastoji od ½ dijela predmetne nekretnine.

14. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo ing. građ. LĐP, na kojeg stranke nisu stavile primjedaba, pa ga prihvaća i ovaj sud kao stručnog, okolnosnog, sačinjenog u skladu s pravilima struke, utvrđeno je da fizička dioba predmetne nekretnine, koja predstavlja bračnu stečevinu, nije moguća, zbog čega se pristupilo utvrđivanju njene tržišne vrijednosti na dan procjene. Tržišna vrijednost predmetne nekretnine iznosi 131.286,35 ili zaokruženo 131.300,00 EUR.

15. Temeljem odredbe članka 47, stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZVDSP) proizlazi da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva ako je moguće i dopušteno i to mu pravo ne zastarijeva, dok iz odredbe članka 48, stavak 2 ZVDSP proizlazi da će pravo na razvrgnuće ostvarivati vlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće) ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno, time da iz odredbe članka 50, stavak 4 ZVDSP slijedi da ako dioba iz stavka 2 tog članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

16. Stoga je slijedom svega gore izloženog valjalo odlučiti kao u izreci ove presude, budući je nedvojbeno utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svake u ½ dijela, kao i da fizička dioba iste nije moguća, sve u smislu odredbe članka 50, stavak 4 ZVDSP.

17. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi članka 154, stavak 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - u daljnjem tekstu: Tarife), zastupanja na ročištima od 19. rujna 2018., 24. rujna 2024., 01. travnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 05. lipnja 2019. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.2. Tarife), zastupanja na očevidu od 16. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.7. Tarife), troška vještačenja po vještaku ing. građ. LĐP u iznosu od 450,00 EUR, izlaska sudske komisije na očevid u iznosu od 49,48 EUR, te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama.

U Zagrebu 15. svibnja 2026.

Sudac

Ines Golešić-Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. pun. tužitelja, uz rješ. o pristojbi na presudu

2. pun. tuženika