Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-106/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6 D/1, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 24. listopada 2025., poslovni broj Pr-806/2016-33, dana 15. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 24. listopada 2025., poslovni broj Pr-806/2016-33 u toč. I., II., III. i V. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. iznos od 715,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I. izreke). U toč. II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. iznos od 283,32 EUR. U toč. III. izreke je naloženo tuženiku na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 01. lipnja 2014. isplatiti tužitelju iznos od 308,58 EUR neto s pripadajućim zakonskim zateznim. U toč. IV. izreke je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima razlike plaće iz točke I i II pobijane presude. U toč. V. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 2.500,00 eur.
2. Protiv navedene presude u toč. I.-III. i V. izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.
5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, razlike naknade plaće za godišnji odmor, neisplaćenog terenskog dodatka, sve u razdoblju od rujna 2011. do lipnja 2014.
7. U ovoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u prekovremenom radu. Sporno je da li je tužitelj za taj rad ostvario i koristio slobodne dane i posljedično tome da li mu s osnove prekovremenog rada pripada razlika plaće, odnosno razlike naknade plaće za godišnji odmor i razlika naknade za terenski dodatak.
8. Prvostupanjski sud utvrđuje da je vještak financijske struke izradio vještačenje na temelju dnevne evidencije radnog vremena koju je vodio tuženik i to u dvije varijante:
- prema varijanti 1. u kojoj nisu uzeti u obzir ostvareni i korišteni slobodni dani s osnove prekovremenog rada vještak je utvrdio da bi tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju ostvario dodatke na plaću u visini od ukupno 5.003,53 eur/37.699,05 kn kn, od čega 631,94/4.761,33 kn za godišnji odmor, te 4.3171,60 eur/32.937,72 kn za prekovremeni rad s dodacima,
- prema varijanti 2. u kojoj su uzeti u obzir slobodni dani ostvareni i korišteni s osnove prekovremenog rada vještak je utvrdio da bi tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju ostvario dodatke na plaću u visini od ukupno 998,34 eur, od čega se 715,02 eur odnosi na prekovremeni rad s dodacima i 283,32 eur za godišnji odmor.
8.1. Vezano uz terenski dodatak utvrđeno je sukladno nalazu i mišljenju da je tužitelj bio na terenu 78 dana i da mu s te osnove nije isplaćen iznos od 2.325,00 kn ili 308,58 eur (list 129 spisa), dok mu je u odnosu na stražarski dodatak isti isplaćen za sve dane provedene na straži, a u odnosu na dežurstvo, tužitelju ne pripada isplata, jer u utuženom razdoblju nije obavljao službu dežurstva.
9. Prvostupanjski sud donosi odluku pozivom na Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12, dalje:Odluka/09), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09, u daljnjem tekstu: Pravilnik/09), Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13, 75/15 i 50/16, u daljnjem tekstu: ZSOS/13), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15, u daljem tekstu: Pravilnik/14), Odluku o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15 i 84/15, u daljnjem tekstu: Odluka/14), Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 140/02 i 68/11, dalje: Pravilnik o godišnjem odmoru/02), Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj; 54/14, u daljnjem tekstu: Pravilnik o godišnjem odmoru/14), i prihvaća tužbeni zahtjev za iznose navedene u pobijanoj presudi, a sukladno 2. varijanti nalaza i mišljenja.
10. Žalbeni navodi da vještak nije uzeo u obzir prilikom izračuna preraspodjelu radnog vremena, ne mogu se prihvatiti jer tuženik tijekom postupka nije iznosio prigovore u tom smislu već je nejasno prigovarao na obje varijanta nalaza i mišljenja (list 205 spisa), pri čemu je u žalbi kao i tijekom postupka, u odnosu na 2. pravilno prihvaćenu varijantu naveo da vještak oduzima „samo iskorištene slobodne dane“, što nije točno jer se i sam vještak očitovao da je uzeo u obzir ostvarene, a ne iskorištene slobodne dane s osnove prekovremenog rada, s time da su prilikom izračuna oduzeti oni dani koje bi tužitelj ostvario s osnove dežurstva ili straže (list 124 spisa).
11. Stoga, kako je stav prvostupanjskog suda podudaran sa stavom VSRH iznesenim u odluci Rev-971/2024 od 9. rujna 2025. da tužitelju ne pripada pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, te od ostvarenih sati prekovremenog rada treba oduzeti iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada, pri čemu je u prihvaćenoj 2. varijanta nalaza i mišljenja izračun sastavljen upravo na način da su oduzeti ostvareni slobodni dani, to su žalbeni navodi tuženika neosnovani.
12. Nadalje, tuženik sadržajno ne prigovara na pravilnost i zakonitost dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu razlike plaće za terenski rad i naknade za godišnji odmor, a kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prilikom dosude predmetnih iznosa u toč. II. i III. izreke, to je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo potvrditi pobijanu presudu u cijelosti (uključujući i toč. I. izreke).
13. I odluka o troškovima postupka je pravilna kako u osnovi tako i visini (čl. 14. st. 1. i čl. 155. ZPP), a čemu tuženik ne prigovara određeno.
14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 15. svibnja 2026.
Sudac:
Josip Grubišić
