REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1895/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja GRADSKA OBALA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 43192957056, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M. K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti odluku o zahtjevu tužitelja od 28. veljače 2025.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura), uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodiš te primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora u preostalom iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 2. listopada 2025. osporava zakonitost propuštanja tuženika odlučiti o zahtjevu tužitelja od 28. veljače 2025. za izdavanje dozvole za boravak i rad za stranog državljanina IK. Ističe kako je tuženi bio dužan odlučiti o zahtjevu u roku d 15 dana od dana podnošenja sukladno odredbi čl. 91. st. 5. Zakona o strancima, a što nije učinio do dana podnošenja tužbe. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti odlučivanje o zahtjevu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporava dan zaprimanja zahtjeva, no ističe kako u konkretnom slučaju izdavanje dozvole u zakonskom roku nije bilo moguće zbog povećanog broja zaprimljenih zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Dodatno navodi da je u postupku utvrđeno da je tužitelj sankcioniran od strane Državnog inspektorata zbog neprijavljenog rada, čime je stavljen na listu poslodavaca kod kojih je inspekcijskim nadzorom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada pod brojem 263. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrekom zahtijevale održavanje rasprave, to je sud bez održavanja rasprave sukladno odredbi čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

4. Sukladno odredbi čl. 91. st. 5. Zakona o strancima (Narodne novine br. 133/20., 114/22., 151/22.; dalje: Zakon o strancima) policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. toga Zakona odlučiti u roku od petnaest dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, sud utvrđuje da je tužitelj 28. veljače 2025. putem elektoničke pošte podnio tuženiku Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za stranog radnika IK.

6. Tuženik ni ne osporava da do dana podnošenja ove tužbe nije odlučio o uredno podnesenom zahtjevu tužitelja.

7. Tužba u ovome sporu podnesena je 2. listopada 2025., dakle nakon proteka roka u kojem je tuženik bio dužan donijeti rješenje prema citiranoj odredbi Zakona o strancima i nakon proteka dodatnog dilatornog roka iz čl. 40. st. 2. ZUS-a.

8. Sud je prilikom donošenja odluke cijenio navode tuženika. Međutim, obzirom na postojeći zakonodavni okvir koji ne propisuje razloge kojima bi se moglo opravdati prekoračenje roka za donošenje odluke o zahtjevu, sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju nastupila šutnja uprave.

9. Slijedom navedenoga, sud je na temelju odredbe čl. 117. st. 3. ZUS-a odlučio kao u t. I. izreke presude.

10. Rok za postupanje je određen odgovarajućom primjenom odredbe čl. 151. st. 2. ZUS-a.

11. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe odlučio kao u t. I. izreke presude.

12. Odluku o troškovima spora sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS -a. Prema odredbi čl. 144. st. 4. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. Slijedom, odlučeno je kao pod t. II. izreke presude.

13. Tužitelj je pored navedenog troška zatražio i naknadu troška za sastav podneska od 10. prosinca 2025. Međutim, prema ocjeni ovog suda ne radi se o opravdanom izdatku u smislu odredbe čl. 144. st. 1. ZUS. Naime, navedenim podneskom tužitelj dostavlja praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i u osnovi ponavlja navode iz te odluke, kao i one iz tužbe te citira zakonske odredbe. U istome ne navodi nikakve nove činjenice niti predlaže izvođenje novih dokaza. Stoga se ne radi o podnesku koji je utjecao na rješavanje ovog upravnog spora te kao takav ne može teretiti drugu stranu. Slijedom navedenog, u tom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao pod t. III. izreke presude.

14. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredb i čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 15. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.