REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

Posl.br. P-971/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Draženu Ivaniću, odvjetniku u Zagrebu, Klaićeva 12/2, protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB:36514183925, zastupano po pun. Tomislavu Buliću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 01. travnja 2026.god. u prisutnosti punomoćnika obiju stranaka, a objavljene dana 15. svibnja 2026.god.,

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba iz točaka II.,III. i V/5. Ugovora o kreditu broj 02851 od 11. kolovoza 2008. godine sklopljenog između prednika tužiteljice BP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i to pok. CP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., [adresa], OIB 36514183925, u dijelu u kojem se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF.

2.Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., [adresa], OIB 36514183925 da isplati tužiteljici BP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 857,58 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to kako slijedi po pojedinom iznosu:

- 2,75 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.11.2008. godine,

- 9,96 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.12.2008. godine

- 13,38 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.01.2009. godine,

- 5,54 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.02.2009. godine,

- 25,17 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.03.2009. godine,

- 26,69 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.04.2009. godine,

- 18,42 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.05.2009. godine,

- 20,79 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.06.2009. godine,

- 21,56 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.06.2009. godine,

- 17,81 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.07.2009. godine,

- 18,89 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.10.2009. godine,

- 17,13 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.11.2009. godine,

- 17,13 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.12.2009. godine,

- 15,17 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.12.2009. godine,

- 19,13 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.01.2010. godine,

- 17,77 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.01.2010. godine,

- 22,29 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.03.2010. godine,

- 23,88 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09.04.2010. godine,

- 25,16 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.06.2010. godine,

- 27,67 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.09.2010. godine,

- 32,33 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.09.2010. godine,

- 35,49 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.10.2010. godine,

- 40,48 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.11.2010. godine,

- 43,33 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.11.2010. godine,

- 47,26 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.12.2010. godine,

- 45,80 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.05.2011. godine,

- 47,79 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.09.2011. godine,

- 58,55 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.04.2012. godine,

- 58,09 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.08.2012. godine,

- 8,25 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.10.2011. godine,

- 7,73 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.01.2012. godine,

- 1,97 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.06.2012. godine,

- 17,31 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.10.2012. godine,

- 9,30 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.04.2013. godine,

- 3,03 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.05.2013. godine,

- 2,91 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.06.2013. godine,

- 5,05 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2013. godine,

- 19,69 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.11.2014. godine,

- 2,81 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.02.2015. godine,

-3,94 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.04.2017. godine, i to sve od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje sve do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., [adresa], OIB: 36514183925 da naknadi tužiteljici BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.168,49 eura s kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je dana 11.08.2008. g. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu br. 02851, na iznos od 22.526,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF, važeći na dan korištenja kredita. Pod toč. III. Ugovora o kreditu ugovorena je valutna klauzula na način da se mjesečni obroci ( 84 mjesečna obroka) kredita imaju plaćati u novčanom iznosu od 339,85 CHF. No, promjenama u visini kamatne stope kao i promjenama u tečaju valute CHF došlo je i do promjena u visini mjesečnoga anuiteta u odnosu na početni. Tuženik je primijenio nepoštenu poslovnu praksu, te kao jača ugovorna strana, a u kojem položaju se nalazio zbog nesporne okolnosti da je profesionalno trgovačko društvo, tj. tvrtka registrirana između ostalih predmeta poslovanja, i za potrošačko kreditiranje vozila, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te tako doveo prednika tužiteljice u neravnopravan položaj.

1.2. Odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF su ništetne kao što je utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. 06. 2018. Navedenom sudskom odlukom utvrđeno je kako su banke i druga profesionalna novčarska društva znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Banke i druga profesionalna trgovačka društva nisu postupali obzirno, savjesno, moralno ni pošteno i time je u trenutku ugovaranja spornih odredaba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

1.2.Tuženik je tijekom otplate kredita temeljem ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli odnosno vezanosti kredita za CHF valutu, obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF prema kuni, sve do konačne otplate kredita i time je tužitelj preplatio ukupno iznos od najmanje 4.077,56 eura/30.722,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od svakog pojedinog plaćanja. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužbeni zahtjev je preciziran na iznos od 857,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom od svakog pojedinog plaćanja.

2. U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Navodi da tužiteljica treba dokazati svoju aktivnu legitimaciju, jer je ugovor sklopio i plaćao otplatu pok. CP ili odbaciti tužbu. Treba dokazati svoj status potrošača. Nadalje, tuženik ukazuje da je potraživanje tužitelja u zastari. Pravna osnova po kojoj se traži povrat primjenjujući pravomoćnu presudu iz kolektivnog spora ne postoji jer se isti nije vodio protiv tuženika, koji nije ni banka. Potrošači moraju biti svjesni svoga rizika podizanjem kredita s valutnom klauzulom. Promjena deviznog tečaja u budućnosti nije bila poznata tuženiku, a ne ovisi ni o volji nijedne ugovorne strane.

Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene nepoštenosti.

3.Tijekom postupka proveden je uvid u ugovor o kreditu (list 13-16), u otplatni plan (list 20-22) i u knjigovodstvenu karticu prometa (list 24-32), te je provedeno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom financijskom vještaku Darku Prpiću iz tvrtke "Darfin" d.o.o., proveden je uvid u rješenje o nasljeđivanju (list 53-56), a ispitana je i tužiteljica.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nesporno je da su sada pok. brat tužiteljice CP, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita, dana 11. kolovoza 2008. god. sklopili ugovor o kreditu br. 02851 kojim se tuženik obvezao staviti korisniku na raspolaganje iznos od 22.526,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za devize Raiffeisen Bank Austria d.d. na dan isplate, dok se prednik tužiteljice obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta.

U čl. II. i III. Ugovora određena je visina kredita u CHF i isplata u kunama prema tečaju vrijedećem na dan plaćanja, uz prethodno umanjenje za troškove zaključenja ugovora. U čl. V/5. Ugovora navodi se da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, prema tečaju na dan otplate, a u 84 mjesečnih obroka. Namjena kredita je kupnja vozila.

6. U svojem iskazu, tužiteljica je izjavila da je pok. brat CP podigao kredit za kupnju osobnog vozila Škoda octavia, a uzeo ga je u CHF valuti. Mjesečna obveza s osnove otplate kredita je stalno rasla i s time je bio vrlo nezadovoljan. Bio je branitelj u Domovinskom ratu. Ona je nasljednica iz pok. brata temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl. br. 1312/17 JB-e VP u [adresa] u koji je sud proveo uvid (list 53- 56).

7. Ugovor o kreditu sklopio je prednik tužiteljice kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03, dalje: ZZP/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.

Prema čl. 3. t.1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni su tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije i obvezujućom praksom Suda Europske unije. U interpretativnoj presudi od **.**.2015., B, C- 110/14, EU:C:2015:357 Sud Europske unije protumačio je pojam „potrošač“ u smislu čl. 2. t. (b) Direktive 93/13 na način da je istaknuo da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredbi trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između „prodavatelja robe ili pružatelja usluga“ i „potrošača“, pri čemu su ti pojmovi definirani u čl. 2., t. (b) i (c) Direktive. Prema tim definicijama „potrošač“ je svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, a „prodavatelj robe ili pružatelj usluge“ je svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Na takvoj definiciji potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge temelji se sustav zaštite potrošača u kojem se potrošač u odnosu na prodavatelja robe i pružatelja usluge nalazi u podređenom položaju vezano uz pitanja koja se odnose na mogućnost pregovaranja i na razinu informacija, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

Iz provedenog postupka je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer je tuženik kao novčarska institucija prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustio informirati tužitelja kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

Stoga je sud utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF.

8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da su određene banke i drugle kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da tužitelj nije informiran o svim posljedicama valutne klauzule u ugovoru. To je utjecalo na odluku tuženika o sklapanju pravnog posla, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa su time banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su novčarske institucije u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i prednika tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Vrhovni sud je odbio reviziju na ovu odluku.

9. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.

10. Zastara prava na vođenje ovoga postupka nije nastupila jer se na ništetnost ugovorne odredbe može uvijek pozivati odnosno to pravo stranke ili druge osobe s pravnim interesom ne zastarijeva, a pazi i sud po službenoj dužnosti (čl.327 i 328. ZOO-a). Uz zahtjev za utvrđenjem ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba dopušteno je i postaviti kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnova ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, a što je tužiteljica i učinila.

11. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta.

12. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz tvrtke Darfin d.o.o., iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 30. rujna 2008. ( otplata započela 5.11.2008.) do otplate 14. kolovoza 2012., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 775,59 eura.

Međutim, tužiteljica je zatražila dopunu vještačenja, budući da ima prav. ovršno rješenje tuženika s osnove ugovora o kreditu na iznos od 4.149,01 eura. Vještak je potom zatražio od stranaka dokumentaciju iz koje je vidljivo što je naplaćeno do dana izrade dopune nalaza. Vještaku je odgovorio samo tuženik koji je odgovorio da rješenje još uvijek nije poslano na provedbu Fini, a po bjanko zadužnici dužnika pok. CP naplaćeno je ukupno 274,78 eura. Temeljem ovoga podatka, vještak je izračunao razliku uplata po bjanko zadužnici s osnove promjene tečaja i ista iznosi 81,99 eura.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje s dopunom financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke istome nisu prigovarale, osim što se tuženik protivio davanju rečenog zadatka vještaku.

13. Tužiteljica je nakon vještačenja precizirala tužbeni zahtjev na iznos od 857,58 eura (775,59 eura +81.99 eura) sukladno čl. 190.st.2. ZPP-a. Tuženik se protivio umanjenju konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe kako je isto formulirao, ali ovaj sud je stajališta da se radi o preciziranju tužbenog zahtjeva nakon vještačenja.

14. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja teče od plaćanja prvog otplatnog obroka jer je tuženik, kao nepošteni stjecatelj (ugovorne odredbe koje je sastavio utvrđene su ništetnima) dužan platiti kamate od dana nezakonitog stjecanja.

Odluka o visini stope zatezne kamate određena je sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

15. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju.

Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 150,00 eura, zastupanje na ročištima dana 16.05.2024., 05.09.2024., 17.12.2024., 11.06.2025. i 01.04.2026. po Tbr. 9/1 za svako ročište 150,00 eura, za podneske od dana 15.05.2024., 13.05.2025., 31.03.2026. po Tbr. 8/1, svaki po 150,00 eura, za podneske od 18.12.2024. i 10.06.2025. po Tbr. 8/4 svaki po 37,50 eura, što ukupno iznosi 1.425,00 eura, te je priznat PDV u iznosu od 300,00 eura, što ukupno iznosi eura, te je priznat trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 43,62 eura, tako da ukupni parnični trošak iznosi 2.168,49 eura. Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

16. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 15. svibnja 2026.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženiku