Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
32270 Županja
Poslovni broj: P-182/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Gordani Šibenik, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi ništetnosti i isplate, 15. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 198-50-6116820, zaključenog dana 12. rujna 2012. između tužitelja RN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, a koja odredba pod nazivom: NAKNADA glasi: ” 4,50 % (četiri zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju RN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 326,70 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. rujna 2012. do isplate, po kamatnoj stopi od 15% godišnje za period od dospijeća do 31. srpnja 2008., zatim od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a vrijedeći posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 252,25 EUR (slovima: dvijestotinepedesetdvaeuraidvadesetpetcenti) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2026. kao dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je je kao korisnik kredita sa RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., kao kreditorom, dana 12. rujna 2012. sklopio ugovor o kreditu, broj: 198-50- 6116820, u iznosu od 54.700,00 kn, s rokom otplate od 7 godina, da je gore navedenim Ugovorom tipa „uzmi ili ostavi“ u čl. 3. ugovorena naknada za obradu kredita i to u iznosu jednokratno 4,50 % od iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da je tuženik prilikom isplate kredita naplatio tužitelju naknadu za obradu kredita u iznosu od 2.461,50 kn tj. 326,70 eura dana 13. rujna 2012. Tužitelju smatra da mu nije niti prezentirana, a niti pojašnjena navedena odredba u bilo kojem smislu. Tužitelj se poziva na čl. 3. Direktive 93/13/EEZ, koji propisuje da su nepoštene one odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje uzrokuju značajnu neravnotežu na štetu potrošača. Također se poziva na čl. 49. i 55. ZZP-a te čl. 81. i 87. ZZP-a/03, prema kojima ugovorna odredba koja nije predmet pregovora, a uzrokuje neravnotežu prava i obveza, da se smatra nepoštenom i ništetnom. Budući da se radilo o tipskom ugovoru sastavljenom od strane tuženika, a tužitelj nije imao mogućnost mijenjati uvjete, odredbu o naplati naknade za odobrenje kredita tužitelj smatra ništetnom. O ugovornoj odredbi za „ulaznu naknadu“ tužitelj navodi da se nije pojedinačno pregovaralo, nego je ta odredba uglavljena u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru. Ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane banke, jer tužitelj smatra da kao potrošač na nju nije imao utjecaja, nije ugovorena u dobroj vjeri, te da je ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i to neovisno o visini iznosa naknade. Tužitelj navodi da mu nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita. S obzirom da se radi o ugovornoj odredbi iz ugovora o potrošačkom kreditu, koji je tipski i unaprijed priređen od strane tuženika, te o kojoj ugovornoj odredbi se nije pregovaralo, istu tužitelj smatra nepoštenom i ništetnom te da ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uglavio nepoštenu odredbu o ulaznoj naknadi, tužitelj navodi da je tuženik nepošten stjecatelj te sukladno čl. 1115. ZOO-a predmetnu naknadu mora vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. O ništetnosti ulazne naknade tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 673/2023 od 13. veljače 2024. godine na u kojoj je odlučeno na način da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio reviziju banke i potvrdio zaključak nižestupanjskog suda da je sporna odredba o „ulaznoj naknadi“ nepoštena i time ništetna. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da je temeljem nepoštene – ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu ( članak .3. ) o jednokratnoj naknadi za obradu kredita, tuženik odmah na dan plasiranja kredita dana 13. rujna 2012. naplatio od tužitelja naknadu u iznosu od 2.461,50 kn tj. 326,70 eura. Pozivajući se na odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj smatra da u slučaju ništetnosti ugovora / ugovorne odredbe, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, stoga tužitelj temeljem odredbe čl. 1111. st.1., u vezi odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, potražuje od tuženika isplatu onog što je primio odnosno naplatio od tužitelja na osnovu ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i to sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja naknade do isplate, tj. od 12. rujna 2012. do isplate. Prema navodima tužitelja iz tužbe nepripadna imovinska korist je iznos od 326,70 eura (odnosno 2.461,50 kn), a identično ovim navodima tužitelja proizlazi i iz presude Vrhovnog suda RH br. Rev-673/2023. od 13.veljače 2024. Sukladno svemu gore navedenome tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi ništetnu i bez pravnog učinka nepoštenu ugovornu odredbu članka 3. Ugovora o kreditu, naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 367,20 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 2012. do isplate, kao i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Sud je tužbu tužitelja sa svim prilozima uz tužbu, a temeljem članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), dostavio tuženiku na odgovor, s upozorenjem na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331. b ZPP.
3. Tuženik je tužbu zaprimio 2. travnja 2026., putem e-komunikacije te u za to ostavljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu.
4. Kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj priložio uz tužbu, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz istih činjenica, to je temeljem članka 331. b ZPP, trebalo odlučiti kao u izreci presude i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, zbog čega je i odlučeno kao u točki
I. i II. izreke ove presude.
5. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., a u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP.
6. Tužitelju je kao osnovan i potreban priznat trošak na ime sastava tužbe u iznosu 200,00 EUR, sve sukladno Tbr. 7. u vezi s Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT), iznos od 52,25 EUR na ime troška sastava dopisa od 4. veljače 2026., odnosno sveukupno iznos od 252,25 EUR zbog čega je i odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
U Županji 15. svibnja 2026.
Sudac
Helena Zetić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
O tom obavijest:
1. Tužitelj po punomoćniku Gordani Šibenik, odvjetniku u Županji
2. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69
