Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
32270 Županja
Poslovni broj: P-187/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Tomislavu Juzbašiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdan, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 15. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 918-50-2113692, zaključenog 29. prosinca 2003. između tužitelja FD i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koja u čl. 3. glasi: "NAKNADA 3,00% (tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, da tužitelju FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 222,48 EUR (dvjesto dvadeset dva eura i četrdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. prosinca 2003. do 31. srpnja 2008. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od petnaest dana.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, da tužitelju FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. svibnja 2026. kao dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od petnaest dana, u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 29. prosinca 2003. sklopio Ugovor o kreditu broj: 918-50-2113692 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), po osnovi kojeg je tuženik dao tužitelju kredit u iznosu od 7.416,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja, sa rokom otplate od osamdeset četiri mjeseca, uz uvjete i na način kako je to određeno Ugovorom o kreditu.
1.1. Tužitelj je naveo da je Ugovor o kreditu bio tipa "uzmi ili ostavi", te da je u čl. 3. istoga ugovorena jednokratna naknada za korištenje kredita, i to u visini od 3,00% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.
1.2. Tužitelj je naveo da mu je tuženik po osnovi naprijed navedene ugovorne odredbe, prilikom isplate kredita, koji je realiziran 29. prosinca 2003., naplatio naknadu za korištenje kredita u iznosu od 222,48 EUR (1.676,28 kn).
1.3. Tužitelj je naveo da se o ugovornoj odredbi za "ulaznu naknadu" nije pojedinačno pregovaralo, nego da je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te implementirana u tipski ugovor na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naveo je da mu pri tome nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa te naknade i usluga u ime kojih se ista naplaćuje.
1.4. Tužitelj je naveo da se prema odredbi čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22 i 59/23, dalje u tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a o čemu se radi u predmetnom slučaju.
1.5. Tužitelj je naveo da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu i ništetna, jer je nedopuštena po odredbama čl. 269., čl. 270. i čl. 271. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), sve to u svezi s čl. 322., čl. 323. i čl. 324. ZOO-a. Naveo je da je tuženik stoga nepošten stjecatelj te da tuženik sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a predmetnu naknadu mora vratiti. Naveo je da tome u prilog govore i odredbe čl. 96. te čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (nepoštena i ništetna ugovorna odredba) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, te da je ujedno takvo formuliranje nepoštene poslovne prakse, konkretno zavaravajuće poslovne prakse pobliže opisano u čl. 107. do 110. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07).
1.6. Tužitelj iz navedenog zaključuje da odredba čl. 3. Ugovora o kreditu nije bila ugovorena u dobroj vjeri, te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna, te ne proizvodi pravni učinak.
1.7. Tužitelj je po osnovi naprijed izloženog, u tužbenom zahtjevu predložio da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu, koja glasi: "NAKNADA 3,00% (tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita"; i kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 222,48 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. prosinca 2003. pa do isplate; kao i da se naloži tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana donošenja presude pa do isplate.
2. Tuženiku su predmetna tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu u roku od trideset dana, uredno dostavljeni 8. travnja 2026.
2.1. Tuženik je uz poziv na podnošenje odgovora na tužbu upozoren (dopisom ovog suda od 26. ožujka 2026.) da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku i ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).
2.2. Tuženik nije dao (podnio) odgovor na predmetnu tužbu u roku koji mu je za to određen (trideset dana od primitka poziva za davanje odgovora na tužbu), a niti do dana donošenja ove presude.
3. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP-a, propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate, i 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Uvidom u Ugovor o kreditu, koji je tužitelj priložio uz podnesenu tužbu, utvrđeno je da članak 3. istoga nosi naziv NAKNADA, te da glasi: "3,00% (tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".
5. Ocjena je ovog suda da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
6. Radi izloženog, a u skladu s odredbama čl. 331.b st. 1. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki prvoj i drugoj izreke ove presude.
7. Odluka o trošku predmetnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje u tekstu: OT), te je sukladna vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.549,70 EUR (deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.327,22 EUR i kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 222,48 EUR).
7.1. Tužitelju je tako priznat i dosuđen potraživani trošak ovog postupka koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.1. i Tbr. 54. OT-a), uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 46. OT-a).
7.2. Tužitelju je na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, na dosuđeni parnični trošak dosuđena i potraživana zatezna kamata koja teče od 15. svibnja 2026., kao dana donošenja odluke kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka, pa do isplate.
7.3. Radi navedenog pod točkama 7. do 7.2. ovog obrazloženja, odlučeno je kao u točki trećoj izreke ove presude.
U Županji 15. svibnja 2026.
Sudac
Tomislav Juzbašić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana primitka iste. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenoga činjeničnog stanja.
O tome obavijest:
1. Tužitelj po punomoćniku Tomislavu Bogdan, odvjetniku iz Osijeka.
2. Tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69.