Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu - Stalna služba u Našicama
Trg dr. F. Tuđmana 14
31500 Našice
Posl. broj: P-603/2023-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću, u pravnoj stvari tužiteljice TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mirjani Helebrant, odvjetnici iz Zagreba, protiv Kliničkog bolničkog centra Osijek, Osijek, J. Huttlera 4, OIB: 89819375646 zastupan po IO, dipl. iur., te umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb zastupanog po punomoćniku Ivici Šimundiću, odvjetniku iz OD Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave održane dana 24. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, na ročištu dana 15. svibnja 2026. godine, objavio je i
p r e s u d i o j e
Djelomično se prihvaća se tužbeni zahtjev na ime naknade nematerijalne štete /povrede prava osobnosti/ u dijelu koji glasi:
I. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR OSIJEK, J.Huttlera 4, Osijek, OIB:89819375646, isplatiti tužiteljici TO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana 3. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu glavnice od 400,00 EUR na ime naknade neimovinske štete i sa zahtjevom za platež zatezne kamate na iznos od 9.900,00 EUR od dana 27. rujna 2021. pa do isplate.
Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži naknada štete na ime tuđe pomoći i njege
III. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR OSIJEK, J.Huttlera 4, Osijek, OIB:89819375646, isplatiti tužiteljici TO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od od 2.194,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od od dana 15. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži izgubljena zarada koji glasi :
IV. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR OSIJEK, J.Huttlera 4, Osijek, O-IB:89819375646, isplatiti tužiteljici TO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 208,62 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana 3. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
V. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojem od tuženika potražuje da mu isplati zatezne kamate na iznos od 208,62 EUR i to:
- na iznos od 17,17 EUR tekućom od 15.01.2021. pa do isplate
- na iznos od 191,44 EUR tekućom od 15.02.2021. pa do isplate
VI. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR OSIJEK, J.Huttlera 4, Osijek, O-IB:89819375646, nadoknaditi tužiteljici TO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 4.575,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom računajući od 15. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog
postupka u iznosu od 818,56 EUR.
VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 15. svibnja 2026. do isplate.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice povučena za iznos od 10.003,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. prosinca 2021. pa do isplate na ime neimovinske štete kao i što je tužba povučena u II. točci prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti.
II. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od dana 11. lipnja 2025 u pogledu izmjene iznosa naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.
III. Određuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 12.303,42 EUR.
Obrazloženje
1. Dana 5. travnja 2022. tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika Općinskom sudu u Osijeku. Navodi da je dana 27.7.2020. godine zaprimljena u Klinički bolnički centar Osijek radi operativnog zahvata abdominalne histerektomije, a koji zahvat je izveden nestručno, suprotno pravilima medicinske struke, odnosno, počinjena je liječnička pogrešaka na način da je liječnik prilikom šivanja bataljka rodnice šavom zahvatio i mokraćni mjehur. Takav abnormalan spoj dva odvojena organa predstavlja fistulu, u konkretnom slučaju riječ je o vezikovaginalnoj fistuli. Već prilikom prvog kontrolnog pregleda 7.8.2020. navedeno je da se tužiteljica žali na učestalo mokrenje i dizurične tegobe, međutim, tuženik je propustio učiniti daljnju obradu. Dana 11.9.2020. tužiteljica se ponovno tuženiku žalila na tegobe otjecanja mokraće na vaginu, no tuženik je ponovno podcijenio tužiteljičine simptome, te je propustio hitno poduzeti daljnje dijagnostičke i kurativne postupke. Dana 18.9.2020. tužiteljici je postavljen urinarni kateter zbog čega je trpjela daljnje bolove i nelagodu. Budući da se kod tužiteljice formirala vezikovaginalna fistula, radi odstranjenja iste tužiteljica je dana 4.12.2020. podvrgnuta drugom operativnom zahvatu odnosno donjoj medijalnoj laparatomiji kada joj je učinjena adhezioliza crijeva, vertikalna cistotomija, obrezivanje fistule, odvajanje mjehura od vagine, suture vagine i mjehura i postavljanje urinarnog katetera i multiluminalnog drena. Uslijed počinjene liječničke pogreške i unatoč pokušaju korekcije greške, tužiteljici su zaostale teške i trajne posljedice po tjelesno zdravlje i duševno zdravlje. Druga, ne manje bitna liječnička pogreška očituje se u činjenici da tuženik uopće nije prepoznao posljedice svoje počinjene liječničke greške. Nadalje, kod tužiteljice zaostale su posljedice u vidu čestih bolova u trbuhu, problema sa mokrenjem, nelagode pri mokrenju i seksualnosti i niz drugih zdravstvenih problema kao što je tužiteljica bila u permanentno u strahu za ishod liječenja, te je u periodu do drugog operativnog zahvata bila smanjene životne aktivnosti. Također, tužiteljici je zaostalo naruženje u vidu operativnih ožiljaka na abdomenu. Nadalje, do predmetnog štetnog događaja tužiteljica nije imala psihičkih problema, no uslijed nestručnog postupanja tuženika pretrpjela intenzivan strah za život, zdravlje i ishod liječenja. Slijedom naprijed navedenog, tužiteljica ističe kako joj, imajući u vidu vrstu povreda i sve okolnosti slučaja, pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Tužiteljica ističe kako, obzirom na posljedice koje su kod nje zaostale uslijed predmetnog štetnog događaja, ona ima pravo na naknadu imovinske štete u vidu rente s osnova trajne tuđe pomoći i njege počevši od dana 11.12.2020. pa ubuduće. Tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 3.12.2021., a koji zahtjev je tuženik otklonio. Stoga se na utuženi iznos naknade neimovinske štete potražuje i zakonska zatezna kamata tekuća od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 3.12.2021. pa do isplate, a na utuženi iznos imovinske štete zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužiteljica je zbog opisane liječničke greške do 14.9.2020. do 29.1.2021. bila na bolovanju uslijed čega joj je plaća isplaćena u manjem iznosu od onog koji bi joj bio isplaćen da je radila. Stoga tužiteljica s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade potražuje isplatu iznosa od 1.571,84 kn, a koji iznos predstavlja umanjeni iznos plaća isplaćenih joj u razdoblju od 14.9.2020. do 29.1.2021 godine. Ukoliko bi se utvrdilo da navedeno postupanje ne predstavlja liječničku pogrešku (što je praktički nemoguće), da se u svakom slučaju radi o medicinskoj komplikaciji koja prelazi uobičajene rizike..
1.1. Nakon provedenih vještačenja, tužiteljica je smanjila prvotno postavljeni tužbeni zahtjev (list 339-340 spisa) u dijelu naknade neimovinske štete na konačni iznos od 9.900,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 27. rujna 2021. do isplate. Isto tako, tužiteljica je u cijelosti povukla tužbu u pogledu II. točke prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva a koji se odnosi na isplatu trajnog iznosa naknade imovinske štete za trajnu tuđu pomoć i njegu. S obzirom da navedeno predstavlja djelomično povlačenje tužbe a da se tuženik u roku od 15 dana nije očitovao o tome , sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), odlučeno je kao u I. točci izreke ovoga rješenja.
1.2. Istovremeno, podneskom kojim je djelomično smanjila tužbeni zahtjev, tužiteljica je i preinačila tužbu u dijelu u kojem potražuje naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u konačnom iznosu od 2.194,80 EUR umjesto prvotno potavljenim u iznosu od 663.61 EUR /5.000,00 HRK zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok iznos štete zbog izgubljene zarade potražuje isplatom iznosa od 208,62 EUR zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 17,17 EUR tekućom od 15. siječnja 2021. pa do isplate i na iznos od 191,44 EUR tekućom od 14. veljače 2021. pa do isplate. Sud je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku s obzirom da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, te je odlučeno kao u točci II. izreke rješenja.
1.3. Vezano za vrijednost predmeta spora označenoj u tužbi, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 2. ZPP provjerio točnost naznačene vrijednost s obzirom na utvrđeno djelomično povlačenje i preinaku tužbe te odredio novu vrijednost predmeta spora u iznosu od 12.303,42 EUR a koji iznos odnosi novčani iznos koji tužitelj potražuje tužbom stoga je odlučeno kao u točci III. izreke rješenja
2. Tuženik KBC Osijek u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Smatra da tužiteljica pogrešno ističe kako je tijekom liječenja kod tuženika došlo do liječničke pogreške. Naime, nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva, Povjerenstvo za unutarnji nadzor KBC Osijek je prikupio svu potrebnu medicinsku dokumentaciju, kao i stručno mišljenje Klinike za ginekologiju i opstetriciju KBC Osijek te zaključi l o kako odštetni zahtjev nije osnovan budući da u liječenju tužiteljice nije bilo propusta te je ono provedeno u skladu s pravilima struke. Bitno je za istaknuti kako je operativni zahvat koji je tužiteljici učinjen druga po redu ginekološka operacija te da je prethodno 2014. g. radi rješavanja nevoljkog otjecanja urina 2014. g. učinjena korekcija metodom SPARC sling. Tragovi urina u rodnici detektiraju se na kontrolnom pregledu 11.9.2020. g., mjesec dana iza operacije, a uzrok je nastanak postoperativne fistule koja može nastati i radi postoperativne nekroze tkiva koja je nastala nakon prijašnje operacije postavljanja SPARC trake, gdje je lokalno tkivo lošije kvalitete i sklonije neadekvatnom procesu zarastanja. Također je važno napomenuti kako u tužbenim navodima tužiteljica ističe kako je „praktički nemoguće“ da se u konkretnom slučaju ne radi o liječničkoj pogrešci te pritom neosnovano umanje mogućnost medicinske komplikacije. Baš nasuprot tome, za istaknuti je kako je kod tužiteljice rizika moguće komplikacije bio veći s obzirom na prijašnju operaciju te se nažalost isti i ostvario ostvario. S obzirom na navedeno, tuženik navodi kako nije bilo greške ili propusta u liječenju pacijentice te je isto provedeno u skladu s pravilima struke. Netočno tužiteljica smatra kako tuženik odgovara na temelju objektivne odgovornosti za štetu. Tuženik ističe kako je tužitelj tužiteljica u potpunosti pogrešnog stava prema kojem bi tuženik trebao odgovarati za štetu po načelu uzročnosti. Zauzimanjem ovakvog stajališta zapravo se zauzima shvaćanje kako je, neovisno o tome je li liječnik postupao sukladno pravilima struke ili nije, isti odgovoran za svaki ishod liječenja bez obzira na postojanje krivnje prilikom operativnog zahtjeva. Upravo suprotno, sukladno čl. 1045. st.1. i 2. ZOO u konkretnom slučaju tuženik odgovara po načelu subjektivne pretpostavljene (presumirane) odnosno dokazane krivnje, što znači da tužiteljica, kao oštećena mora dokazati da bi ostvarila pravo na naknadu štete, kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odgovornost za naknadu štete, (a to su postojanje štetnika, postojanje štetne radnje, protupravnost, te uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, te da joj je nastupila šteta), odnosno da je šteta posljedica liječničke pogreške.
3. Općinski sud u Osijeku, obavijestio je Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Podružnica Osijek, sukladno odredbi čl. 206. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22., dalje u tekstu: ZPP) (13.6.2022.) da stupi u parnicu kao umješač na strani tuženika s obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo da je s Euroherc osiguranje d.d. zaključio policu osiguranja od odgovornosti.
3.1. Umješač ističe da se pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu u kojima u cijelosti osporava osnov i visinu štete tužiteljice kao i da se pridružuje dokaznim prijedlozima tuženika. Tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe navodi da je dana 27.07.2020. bila podvrgnuta operativnom zahvatu histerektomije a koji je izveden suprotno pravilima medicinske struke na način da je liječnik prilikom šivanja bataljka rodnice šavom zahvatio i mokraćni mjehur. Umješač ističe da su takvi činjenični navodi tužiteljice u suprotnosti s dokazima koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Naime, iz dokaza i to stručnog mišljenja Klinike za ginekologiju i opstetriciju od 12.05.2022. godine i odluke Povjerenstva za unutarnji nadzor KBC Osijek od 21.01.2022. godine proizlazi da u liječenju tužiteljice nije bilo propusta te da je ono provedeno sukladno pravilima struke. Nadalje, umješač ističe da je operativni zahvat koji je tužiteljici učinjen druga po redu ginekološka operacija te da je prethodno 2014. g. radi rješavanja nevoljkog otjecanja urina 2014. g. učinjena korekcija metodom SPARC sling. Tragovi urina u rodnici detektiraju se na kontrolnom pregledu 11.9.2020. g., mjesec dana iza operacije, a uzrok je nastanak postoperativne fistule koja može nastati i radi postoperativne nekroze tkiva koja je nastala nakon prijašnje operacije postavljanja SPARC trake, gdje je lokalno tkivo lošije kvalitete i sklonije neadekvatnom procesu zarastanja. Navodi da nije bilo propusta u liječenju, što znači da ne postoji krivnja tuženika kao jedan od pretpostavki koje kumulativno moraju biti ispunjene da bi postojala odgovornost tuženika u konkretnom slučaju. Umješač navodi da tuženik ne odgovara na temelju objektivne odgovornosti. Upravo suprotno, sukladno čl. 1045. st. l. i 2. ZOO u konkretnom slučaju tuženik odgovara po načelu subjektivne pretpostavljene (presumirane) odnosno dokazane krivnje, što znači da tužiteljica, kao oštećena mora dokazati da bi ostvarila pravo na naknadu štete, kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odgovornost za naknadu štete.
4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, fotografije (list 115-119 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 804232233 (list 134 spisa), Odluku Povjerenstva za unutarnji nadzor KBC Osijek (list 136 spisa), Stručno mišljenje Klinike za ginekologiju i opstetriciju KBC Osijek (list 133-134 spisa), Potvrdu o izgubljenoj zaradi za vrijeme bolovanja (list 108 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Dujmenovića i Josipa Đelmiša (list 263-267 spisa), dopuna nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Dujmenovića i Josipa Đelmiša (list 287-288 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Prim.dr.sc. HO (list 326-335 spisa), Saslušani su, vještak Tomislav Dujmenović, vještak Josip Đelmiš, vještak HO te tužiteljica.
4.1. Sud je odustao od saslušanja svjedoka BO i PO na utvrđenje okolnosti tegoba tužiteljice i njezina psihičkog stanja jer je navedeno utvrđeno provedenim vještačenjima u ovome postupku.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22., 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete koji tužiteljica temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih proizlazi da je zbog neprofesionalno obavljenog medicinskog zahvata kod tuženika, prilikom abdominalne histerektomije došlo do stvaranja vezikovaginalne fistule radi čega je tužiteljica podvrgnuta drugom operativnom zahvatu dana 4. prosinca 2020.
7. Između stranka nije sporno da je tužiteljica 27. srpnja 2020. kod tuženika izvršila zahvat abdominalne histerektomije kao niti činjenica da je dana 4. prosinca 2020. učinjen drugi operacijski zahvat radi odstranjenja vezikovaginalne fistule. Isto tako stranke su na ročištu dana 24. ožujka 2026. učinile nespornim da smanjenje trajne životne aktivnosti iznosi 13% te čine nespornu visinu izgubljene zarade tužiteljice u visini od 208,62 EUR.
8. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, s obzirom na tvrdnju tuženika da je zahvat kod tužiteljice 27. srpnja 2020. proveden prema pravilima struke.
9. Saslušana na glavnoj raspravi, tužiteljica ističe da je dana 27.07.2020. godine operirana na odjelu KBC Osijek i već prvoga dana je osjetila nakon operacije nekontrolirano mokrenje što je ukazivala liječnicima. Kada je došla kući iz bolnice problemi sa mokrenjem su se i dalje nastavili pa je zvala bolnicu, liječnicu koja ju je operirala dr. TOF, ali ona ju je umirivala i rekla da će sve biti u redu. Sedmi do osmi tjedan nakon operacije navodi da se loše osjećala jer nije mogla normalno hodati, sjediti ni obavljati svakodnevne funkcije zbog nekontroliranog istjecanja urina i cijelo vrijeme je nosila pelene, nakon čega je nazvala liječnicu koja ju je operirala i rekla da više ne može podnijeti stanje u kojem se nalazim ni fizički, ni psihički i neka ju primi i pregleda, na što je ona odmah drugi dan naručila na pregled jer je bila dežurna, prilikom kojeg pregleda liječnica je rekla da je rana uredno zarasla i da je sve u redu, ali tijekom pregleda odjednom je iz nje je iscurio nekontrolirano urin. Liječnica MO je pozvala drugu liječnicu koja ju je gledala prilikom prvog kontrolnog pregleda, a zatim još jednog liječnika, koji su na njezin upit odgovorili da se radi o fistuli koja se nalazi između rodnice i mjehura. Nakon navedenog pregleda naručili su ju na urologiju kod dr. CO. Tamo je izvršen pregled u nazočnosti više liječnika i rečeno je da joj moraju uvesti kateter jer postoji mogućnost da dobije sepsu. Nakon što je došla kući sa urologije sa kateterom bila je strašno uznemirena i psihički pogođena jer nije znala kako se ponašati sa kateterom i kako sa time funkcionirati, pa je nazvala dr. MO koja ju je smirivala, pa ju je ona 18. rujna 2020. g naručila u Našice na PET CT, nakon čega je ponovno išla na urologiju i tek tada saznala da joj je mjehur probušen i da mora ići ponovno na operaciju, na koju je naručena 04. prosinca 2020. godine. Drugi puta je operirana u KBC Osijek, a operirao ju je dr. FO te joj pojasnio što će činiti i da će rez biti po istoj rani, ali nakon operacije je saznala da to nije išlo po istom rezu nego su joj radili novi rez i rekli da je mjehur "zakrpan". Tužiteljica izjavljuje da i danas osjeća povremeno bolove, napuhanost, a ponekad i nekontrolirano mokrenje. Ističe da pored katetera je morala nositi pelene jer je urin nekontrolirano istjecao. Liječnik nije odredio vrijeme do kada će morati se paziti zbog operacije mjehura, dizanja težih predmeta, naglih pokreta i slično, a tužiteljica izjavljuje da se još uvijek pazi i ne zna do kada jer joj to nisu sa sigurnošću liječnici odredili i rekli. Također izjavljuje da ukoliko podigne nešto malo teže osjeća bolove u donjem dijelu trbuha. Ističe da je i danas ograničena u svakodnevnim poslovima u kući, domaćinstvu i izvan kuće te mi je potrebna tuđa pomoć, a pri ruci joj je suprug koji umjesto nje obavlja razne kućanske poslove, iz razloga ukoliko nešto teže digne, pomakne odmah trpi bolove, ali nema više nekontroliranog mokrenja. Ističe da od vremena prve operacije do druge operacije nije imala nikakve intimne odnose, a i nakon druge operacije sedam mjeseci nije bilo nikakvih intimnih odnosa, a i sada to su odnosi sa strahom. Na poseban upit tuženika ističe da je prije prve operacije bila kod doktorice MO na pregledu na ginekologiji te joj je rečeno da mora izvaditi maternicu i jajnike na što je pristala, a prije toga ju je pregledao ginekolog u Belom manastiru koja ju je uputila u KBC Osijek. Ističe da prije operacije liječnica je rekla kako je to rutinska operacija, a da o komplikacijama nije spominjala, dok na upit da li je dobila papir o mogućim komplikacijama ističe da je isti potpisala smatrajući da time pristaje na operaciju. Na upit o ranijim poteškoćama sa nekontroliranim mokrenjem izjavljuje da je 2014. godine nakon poroda imala spušten mjehur, te je podizala mjehur, a prije podizanja mjehura je imala nekontrolirano mokrenje. Nakon podizanja mjehura nije imala problema sa mokrenjem. Podizanje mjehura operirala je u KBC Osijek i operacija je protekla u redu i poslije nje nije imala nikakvih problema. Navodi da se nije liječila kod psihijatra.
10. Radi utvrđenja okolnosti da li je došlo do počinjenja liječničke pogreške u liječenju tužiteljice prilikom operativnog zahvata od dana 27. srpnja 2020. kao i postoperativnog liječenja tužiteljice provedeno je urloroško-ginekološko vještačenje i to po urologu Tomislavu Dujmenoviću i ginekologu EO. U svojem Nalazu i mišljenju od dana 16. srpnja 2024. vještaci ističu da je dana 26. srpnja 2020. tužiteljica zaprimljena u KBC Osijek radi operacijskog zahvata abdominalne histerektomije i obostrane adneksektomije prilikom čega je došlo do lezije stijenke mokraćnog mjehura koja nije evidentirana. Navode da je abdominalna histerektomija i adneksektomija standardni zahvat, te da tijekom ginekoloških operacija moguće su lezije krvožilnog, urinarnog, intestinalnog i rjeđe neurološkog sustava. U mišljenju ističu da kod operacijskog zahvata od dana 27. srpnja 2020., ako se koristi pravilna, pedantna i standardna operacijska tehnika ginekolog treba biti siguran da ne postoji opasnost od ozljeđivanja urinarnog traktra. Ističu da tijekom prereza vagine oštećen je stražnji manji dio stijenke mokraćnog mjehura. Takva lezija mokraćnog mjehura je nastala intraoperativno, a nakon nekoliko dana se formirala vezikovaginalna fistula te ističu da smatraju da je učinjena liječnička greška, budući ozljeda mokraćnog mjehura nije dijagnosticirana tijekom operacije, te nakon postavljene dijagnoze učinjena je laparotomija i operacija vezikovaginalne fistule. Nadalje, ističu u danom mišljenju da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta jedan dan, sekundarni strah u jakom intenzitetu tri dana, u srednjem po sedam dana a u manjem dvadeset dana nakon svakog operacijskog zahvata. Nakon operacija (operacije histerektonije i operacije vezikovaginalne fistule) tužiteljica je imala bolove koji su se kupirali analgeticima, stoga bol jakog intenziteta je trajala deset dana ukupno, srednjeg oko dvedeset dana, manjeg još oko šezdeset dana. Navode da je tužiteljica imala smanjenje životne aktivnosti za vrijeme liječenja od 26. srpnja 2020. do 18. siječnja 2021. što je zahtijevalo pomoć druge osobe dva sata dnevno. U razdoblju kada je napustila bolničko liječenje obzirom na pretrpljene ozljede bila joj je neophodna tuđa pomoć i njega u trajanju od dva sata dnevno još idućih šezdeset dana pri uobičajenim kućanskim poslovima. Naruženost je srednjeg stupnja radi ožiljka od laparotomije. Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice gledao s urološke i ginekološke strane za 10% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu.
11. S obzirom da je tužiteljica dodatno zatražila pojašnjenje vještaka u kojem postotku je tužiteljica imala smanjenje životne aktivnosti u periodu od 26. srpnja 2020. do 18. siječnja 2021. kao i da se očituju u kojem obujmu je tužiteljici potrebna trajna pomoć i njega i koliko je kod tužiteljice nastupilo smanjenje životne aktivnosti privremenog karaktera, sačinjena je dopuna nalaza i mišljenja od dana 10. studenog 2024. u kojoj je navedeno da je tužiteljica imala smanjenje životne aktivnosti za vrijeme liječenja od 26. srpnja 2020. do 18. siječnja 2021. što je zahtijevalo pomoć druge osobe dva sata dnevno te navode da u tom razdoblju tužiteljica je imala smanjenje životne aktivnosti za 10%. Nadalje, u obujmu kolika je bila potrebna trajna tuđa pomoć i njega ističu da joj je bila neophodna tuđa pomoć i njega u trajanju od dva sata dnevno tijekom šezdeset dana nakon što je otpuštena iz bolnice 3. kolovoza 2020. Nadalje, nakon što je 18. siječnja 2021. završeno liječenje, kod tužiteljice nema trajnog smanjenja životne aktivnosti. Navedu dopunu nalaza i mišljenja tužiteljica nije prihvatila jer su osnovni i dopunski nalaz u očitoj kontradikciji u dijelu u kojem se cijeni smanjenje životne aktivnosti. Tuženik se podneskom od 3. veljače 2025. u cijelosti protivio danom nalazu i mišljenju vještaka.
12. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu vještak prof. dr. sc. Josip Đelmiš ističe da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 16. srpnja 2024. godine, dopune nalaza i mišljenja 10. studenoga 2024. te ističe da s obzirom na činjenicu da je tužiteljica tražila dopunu mišljenja i gdje je izrazila koliziju, vještaci su u svom prvom mišljenju rekli da je trajno životno umanjenje, u dopuni su napisali da nema trajnog životnog smanjenja. Na ročištu za glavnu raspravu na kojoj su bili saslušani, ispravili su se u mišljenju budući da se ipak radi o trajnom ožiljku dužine 40 cm što bi prema tablicama iznosilo trajno umanjenje do 5%. Nadalje nije bilo oštećenja funkcije mokraćnog mjehura. To što tužiteljica kaže da ima stresnu inkontinenciju to ne spada u posljedicu operacije. Ukoliko je došlo do odstranjenja 1/3 mokraćnog mjehura kod operacije to bi bilo umanjenje do 10%.
13. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu vještak Mr. sc. Tomislav Dujmenović ističe da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 16. srpnja 2024. godine, kao i dopune nalaza i mišljenja te izjavljuje da tijekom operacije vezikovaginalne fistule mora se ponovno otvarati mokraćni mjehur u dužini od oko 7-8 cm nakon eksploracije kada se pronađe otvor odnosno vezikovaginalna fistula, taj otvor se mora eksidirati, znači odstraniti jedan dio mokraćnog mjehura, te ponovno sašiti mokraćni mjehur u predjelu fistule, području vagine i nakon toga se vrši zatvaranje mokraćnog mjehura, sve to na određeni način smanjuje kapacitet mokraćnog mjehura, što su uzeli u obzir i zbog čega su donijeli ukupnu ocjenu smanjenja životne aktivnosti do 10%. Izjavljuje da u operacijskom protokolu nema takvih podataka da li je prilikom operativnog zahvata došlo do lezije mokraćnog mjehura, odnosno da ima takvog podatka da je došlo do ozljede mokraćnog mjehura, tada bi se radilo o jednoj užasnoj grešci koja bi se teško mogla opravdati. Vještak izjavljuje da sam nastanak vezikovaginalne fistule je sam dokaz da je lezija nastala tijekom operacije, dok vezikovaginalne fistule mogu nastati kao infekcije što u ovom slučaju nema nikakvih podataka da je kod tužiteljice nastala komplikacija prilikom infekcije mokraćnog mjehura, a ne postoje nikakve greške kongenitalnog mokraćnog mjehura. Navodi da za vrijeme operacije može doći do lezije mokraćnog mjehura i ona može biti vidljiva i u tom slučaju će kirurg operater sašiti odnosno opskrbiti tu leziju i riješiti taj problem, međutim sve one sumnje na leziju koja se ne vidi treba za vrijeme operacije kao što sam ranije izjavio dijagnosticirati. Postupak je vrlo jednostavan. Jedan od postupaka je cistoskopija, a drugi još jednostavniji postupak je uštrcati preko katetera koji inače postoji za vrijeme operacije metilensko modrilo i koje bi se onda pojavilo kroz tu manju možda nevidljivo ili slabije vidljivu leziju mokraćnog mjehura. Vještak izjavljuje da za vrijeme abdominalne histerektomije mogu se oštetiti i svi oni organi koji su u blizini, maternice, cerviksa, rodnice, a u konkretnom slučaju radi se o mokraćnom mjehuru gdje je došlo do lezije mokraćnog mjehura. Vještak izjavljuje da u fazi pažljivo učinjene operacije gdje se drži pravila i gdje smo apsolutno sigurni da nismo došli ni u kakvu koliziju ni sa mokraćnim mjehurom ni sa mokraćovodima ne trebamo raditi obje naprijed spomenute metode, već samo jednu metodu koja je najjednostavnija s ovim metilenskim modrilom. Vještak izjavljuje za vrijeme operacije nije bilo vidljivog curenja mokraće iz mokraćnog mjehura u trbuh budući je tužiteljica za vrijeme operacije imala kateter u mokraćnom mjehuru, tlak u mokraćnom mjehuru je bio mali vrlo neznatan jer je mokraća odlazila u kateter. Da je bila veća lezija u mokraćnom mjehuru ne bi se ni onda vidjelo otjecanje urina zbog postojanja katetera. Jedino da su mokraćovodi oštećeni tada bi urin curio u trbuh. Za stvaranje fistule potrebno je određeno vrijeme da se fistula stvori, svako povećanje tlaka u mokraćnom mjehuru omogućuje ove i jače otjecanje mokraće preko tog fistulnog kanala. Vještak izjavljuje da je tužiteljica nakon 7 dana od operacije bila naručena za vađenje kopči, tog dana na pregledu tužiteljica se tužila na učestalo mokrenje i dizurične smetnje. Smatra da tužiteljica tada iako je otjecala mokraća iz rodnice u manjoj količini nije mogla to znati, ona je samo znala da često mokri, to je sasvim dovoljan podatak. To što ginekolog nije posumnjao na nastanak vezikovaginalne fistule, isto tako operater za vrijeme operacije nije posumnjao da je došao u koliziju sa mokraćnim mjehurom. Ističe da ginekolog prilikom pregleda rodnice nije morao uočiti istjecanje urina u rodnicu ukoliko je bilo sukrvice u rodnici.
14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Josipa Đelmiša i Mr. sc. Tomislava Dujmenovića, dopunu nalaza i mišljenja te usmena obrazloženja dana na glavnoj raspravi budući da su nalaz i mišljenje kao i dopuna nalaza i mišljenja sačinjena stručno i detaljno obrazložena u skladu sa pravilima struke i na temelju relevnatne medicinske dokumentacije. Sud je posebno cijenio i to što je vještak stručno i određeno odgovorio na sva pitanja suda i primjedbe tuženika, na način da je iznio svoja vlastita saznanja o problematici, a svoj nalaz i mišljenja potkrijepio iznošenjem notornih medicinskih činjenica.
15. U odnosu na utvrđenje psihičkih tegoba nakon operativnog zahvata tužiteljice provedeno je psihijatrijsko vještačenje po vještaku Prim.dr.sc. HO a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da posljedice koje tužiteljica je trpjela nakon štetnog događaja predstavljale su prolongirano stresno iskustvo te su iste bile uobličene u anksiozno depresivni sindrom koji je nastupio nakon sloma prilagodbenih mehanizama. Ove smetnje prisutne su u manjem opsegu i danas. Nadalje, ističe da je tužiteljica trpjela psihičke smetnje koje su kod nje dovodile u tom razdoblju od nešto više od 4 mjeseca do umanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 10% u odnosu na prosječnu zdravu osobu slične dobi, te da nakon razrješenja somatskih problema kod tužiteljice su zaostale smetnje na libidinoznom planu koje se reflektiraju na njezin spolni život i dovode do umanjenja životne aktivnosti u opsegu od 5% u odnosu na prosječnu zdravu osobu slične dobi a koje umanjenje životnih aktivnosti je trajne prirode.
16. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu dana 24. ožujka 2026. vještak Prim.dr.sc. HO ističe da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja iskazuje da je kod tužiteljice došlo do umanjenja životne aktivnosti od 10 % u razdoblju od nešto više od 4 mjeseca nakon operativnog zahvata, dok 5 % trajno koje se odnosi na umanjenje životne aktivnosti na libidinoznom planu. Navodi da je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu kao i psihijatrijskim pregledom tužiteljice.
17. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka Prim.dr.sc. HO kao i očitovanje dano na raspravi 24. ožujka 2026., jer je vještak na stručan i pregledan način u skladu s pravilima struke i vještine, sačinio stručnu i obrazloženu psihijatrijsku analizu te stranke nisu imale primjedbe na dani nalaz i mišljenje kao i na odgovore vezane za dodatna pojašnjenja dana na ročištu za glavnu raspravu.
18. Uvidom u Odluku povjerenstva za unutarnji nadzor KBC Osijek (list 136 spisa) utvrđeno je da tuženik utvrđuje da nije bilo propusta, odnosno da je liječenje tužiteljice provedeno u skladu sa pravilima struke.
19. Uvidom u Potvrdu o primitku pismena Hrvatske pošte (list 125 spisa) utvrđeno je da se tužiteljica obratila tuženiku odštetnim zahtjevom predanog Hrvatskoj pošti dana 3. prosinca 2021.
20. Uvidom u policu osiguranja od odgovornosti broj 804232233 (list 134 spisa) utvrđeno je da je ista sklopljena između tuženika kao ugovaratelja i osiguranika sa EUROHERC OSIGURANJE d.d. među ostalom i javne izvanugovorne odgovornosti osiguranika za štete počinjene trećim osobama i osiguranje odgovornosti osiguranika za štete koje nastaju oštećenicima (pacijentima) prilikom obavljanja liječničke djelatnosti i pružanja određenog oblika zdravstvene usluge.
21. Uvidom u Stručno mišljenje Klinike za ginekologiju i opstetriciju KBC Osijek (list 133-134 spisa) utvrđeno je da je uredno protekao operativni zahvat od dana 27. srpnja 2020., da je 7. kolovoza 2020. učinjen klinički postoperativni pregled koji je bio uredan, da je dana 28. kolovoza 2020. kontrolni pregled odnosno stanje tužiteljice odgovora učinjenom zahvatu, da 11. rujna 2020. prilikom kontrole se indicira pregled urologa uz daljnju dijagnostiku i zbrinjavanje. Nadalje, u mišljenju se navodi da vezikovaginalna fistula može nastati direktno za vrijeme operacije kirurškim ulaskom u mokraćni mjehur što bi prouzročilo rane simptome detekcije urina u rodnici. Navodi se da u vezi tužiteljičnih navoda u vezi otjecanja urina da uzrok može biti postoperativna statika na zdjelici. Dalje, u mišljenju se navodi da se tragovi urina u rodnici detektiraju na kontrolnom pregledu 11. rujna 2020., a uzrok je postoperativna fistula koja može nastati i radi postoperativne nekroze tkiva koja je nastala nakon prijašnje operacije postavljanja SPARC trake, gdje je lokalno tkivo lošije kvalitete i sklonije neadekvatnom procesu zarastanja. Navode da s obzirom na prijašnju operaciju tužiteljice, rizik za moguće komplikacije bio je veći. Komplikacije koje mogu nastati kod abdominalne histerektomije u smislu ozljede urinoabdominalnih organa kreću se u postotku od 0,3- 0,7% svih operacija u periodu od 8 tjedana postoperativno gdje se pojačana krvarenja navode oko 2%, ozljede mokraćnog mjehura oko 1%, ozljede crijeva 1%, tromboembolijski incidenti oko 0,2% a mortalitet oko 0,03%.
22. Što se tiče primjene mjerodavnog prava treba navesti da je subjektivna odgovornost pravilo, a objektivna odgovornost izuzetak. Što znači da se u načelu uvijek odgovara po pravilima o subjektivnoj odgovornosti, a po pravilima o objektivnoj odgovornosti se odgovara samo ako je to izričito zakonom navedeno, ili to proizlazi iz onoga što se podrazumijeva pod opasna stvar ili opasna djelatnost.
23. U konkretnom slučaju mjerodavne odredbe koje uređuju odgovornost tuženika propisane su Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO). Ovaj sud je pravnog shvaćanja, da bolnica kod propusta u liječenja odgovara po načelu pretpostavljene krivnje. Ono je sadržano je u odredbi čl. 1045. ZOO. i regulira da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, ovdje se radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje, gdje citirana odredba znači da oštećenik treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja te uzročna veza, a osoba koja odgovara za štetu (pa tako poslodavac liječnika, medicinske sestre, ustanova i sl.) neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost poslodavca, odnosno tuženika kao zdravstvene ustanove za štetu koju osoblje u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi je zaseban oblik odgovornosti za drugog - presumirane odgovornosti. (Vrhovni sud Republike Hrvatske Broj: Rev 3075/2018-2) Stoga, za štetu se ne odgovara samo zato što je šteta nastala, već zato što su ispunjene sve zakonske pretpostavke. Nadalje, odredbom čl. 1061. st. 1. ZOO propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.
24. Nadalje, obveza naknade štete u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja je propisana odredbom čl. 1095. ZOO, prema kojoj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ovdje valja napomenuti, da sukladno citiranoj odredbi čl. 1095., oštećeni ima pravo na naknadu štete zbog gubitka zarade, bez obzira na to da li ju je ostvarivao u radnom odnosu ili izvan njega, odnosno svaka zarada koju je oštećeni ostvarivao, a zbog posljedica štetnog događaja je ne može ostvarivati, predstavlja pravnu osnovu za naknadu štete u smislu citirane zakonske odredbe. U odnosu na rentu za tuđu pomoć i njegu mjerodavna je odredba propisana u čl. 1088. st. 1. i 2. ZOO-a koja određuje da u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom..
25. S obzirom da se radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje, oštećenik treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja te uzročna veza, a osoba koja odgovara za štetu neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
26. Dakle, da bi se utvrdila štetna radnja (pretpostavka odštetne odgovornosti) potrebno je da se primjena određenog načina liječenja ili primjena određenog sredstva u konkretnom slučaju može označiti kao očito nepodobna, odnosno potrebno je utvrditi običnu povredu profesionalne dužnosti koja predstavlja odstupanje od općeprihvaćenih pravila profesije te je, naravno, potrebna i negativna posljedica takvog postupanja, koja se ogleda u narušenju nečijeg zdravlja, pogoršanju bolesti pacijenta. Po provedenim dokazima ovaj sud utvrđuje da je uistinu došlo do liječničke pogreške u liječenju tužiteljice. Naime, vještaci Tomislav Dujmenović i Josip Đelmiš u svojem nalazu i mišljenju ističu da je dana 26. srpnja 2020. tužiteljica zaprimljena u KBC Osijek radi operacijskog zahvata abdominalne histerektomije i obostrane adneksektomije prilikom čega je došlo do lezije stijenke mokraćnog mjehura koja nije evidentirana. Ističu da tijekom prereza vagine oštećen je stražnji manji dio stijenke mokraćnog mjehura. Takva lezija mokraćnog mjehura je nastala intraoperativno, a nakon nekoliko dana se formirala vezikovaginalna fistula te ističu da smatraju da je učinjena liječnička greška, budući ozljeda mokraćnog mjehura nije dijagnosticirana tijekom operacije, te nakon postavljene dijagnoze učinjena je laparotomija i operacija vezikovaginalne fistule. Temeljem navedenog, utvrđeno je uistinu da je prilikom operacijskog zahvata 26. srpnja 2020. uistinu učinjena liječnička pogreška, jer tuženik prilikom provođenja operacijskog zahvata sve one sumnje na leziju koja se ne vidi trebao je za vrijeme operacije dijagnosticirati u jednostavnom standardnom medicinskom cistoskopije ili postupka uštrcanja preko katetera metilenskog modrila kako je to objasnio vještak Tomislav Dujmenović. Naime, u postupcima tuženika izostala je primjena standarnih načina liječenja i sredstva u konkretnom slučaju. Naime, liječnik koji je izveo operacijski zahvat 26. srpnja 2020. nije koristio svu raspoloživu operacijsku tehniku pomoću koje je mogao biti siguran da ne postoji opasnost od ozljeđivanja urinarnog trakta tužiteljice. Stoga, sud Odluku povjerenstva za unutarnji nadzor KBC Osijek gdje se površno navodi da u liječenju tužiteljice nije bilo propusta, odnosno da je isto provedeno u skladu sa pravilima struke, sud ne može prihvatiti kao mjerodavno. Nadalje, sačinjeno Stručno mišljenje Klinike za ginekologiju i opstetriciju KBC Osijek (list 133-134 spisa) utvrđeno je da je uredno protekao operativni zahvat od dana 27. srpnja 2020., da je 7. kolovoza 2020. učinjen klinički postoperativni pregled koji je bio uredan, da je dana 28. kolovoza 2020. kontrolni pregled odnosno stanje tužiteljice odgovora učinjenom zahvatu, odnosno da tek 11. rujna 2020. tužiteljica je sa svim simptomima upućena na daljnju dijagnostiku i zbrinjavanje. Isto tako, stručno mišljenje je u jednom dijelu kontradiktorno jer navodi da u vezi tužiteljičinih navoda u vezi otjecanja urina da je uzrok postoperativna fistula koja može nastati i radi postoperativne nekroze tkiva koja je nastala nakon prijašnje operacije postavljanja SPARC trake, gdje je lokalno tkivo lošije kvalitete i sklonije neadekvatnom procesu zarastanja, te da je kod operativnog zahvata od dana 27. srpnja 2020. rizik za moguće komplikacije bio veći. Naime, tuženik ničim nije dokazao navedene tvrdnje, niti predložio odgovarajući dokaz osim prijedloga za provođenjem novog medicinskog vještačenja koje je ovaj sud odbio kao nepotreban jer sačinjena vještačenja u ovome postupku su dala sudu stručnu medicinsku podlogu za donošenje ovakve presude. Naime, dani nalazi i mišljenja u ovome postupku po ocijeni suda su dani objektivno, stručno i u skladu s pravilom struke.
27. Prilikom ocjene da li je u konkretnom slučaju došlo do liječničke greške valja poći od toga da liječnička greška pojam koji predstavlja propust u radu djelatnika tuženika zbog zanemarivanja ili odstupanja od medicinskih standarda ili pravila kojima se ugrožava život i zdravlje ljudi ili kao nepoštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke pri čemu nije potreba kumulacija ovih pretpostavki. Tuženik - zdravstvena ustanova se može osloboditi svoje odgovornosti ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika stoga je teret dokaza da u postupanju u liječenju koje je provodio tuženik nije bilo činjenja ili propuštanja koja su izvan pravila struke. Isto tako, odlučujući o odgovornosti tuženika treba imati u vidu da zdravstveni radnik u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, znači sa pažnjom dobrog stručnjaka. Navedeno predstavlja obvezu tuženiku da treba osigurati sva raspoloživa medicinska sredstva koja su mu na raspolaganju da u svakom konkretnom pojedinom slučaju svim mogućim sredstvima provjeri svoje postupke odnosno osigura na jednak način svakom pacijentu pravo na zdravlje, pri tome da ne naruši postojeće zdravlje ili bolest pacijenta. Kauzalnost kao pretpostavka odgovornosti postoji u konkrentom slučaju. Naime, utvrđenje liječničke greške koja je nastala u medicinskom zahvatu tijekom operacije 26. srpnja 2020. je uzrok štete koja je nastupila stvaranjem vezikovaginalne fistule koja je ostranjena novom operacijom tužiteljice 4. prosinca 2020.
28. S obzirom da iz utvrđenog činjeničnog stanje proizlazi da je tuženik svojom radnjom prouzročio štetu tužitelju, ovaj sud našao je djelomično osnovanim postavljeni tužbeni zahtjev.
29. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Dujmenoviću ginekologu EO od dana 16. srpnja 2024., tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta jedan dan, sekundarni strah u jakom intenzitetu tri dana, u srednjem po sedam dana a u manjem dvadeset dana nakon svakog operacijskog zahvata. Nakon operacija (operacije histerektonije i operacije vezikovaginalne fistule) tužiteljica je imala bolove koji su se kupirali analgeticima, stoga bol jakog intenziteta je trajala deset dana ukupno, srednjeg oko dvedeset dana, manjeg još oko šezdeset dana. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, stranke su učinile nespornim da kod tužiteljice je nastupilo trajno smanjenje životne aktivnosti od 13% a čijom visinom se sud orijentirao prilikom donošenja presude.
30. Sud je prilikom odlučivanja, koristio se Orijentacijskim kriterijima a koji su se povećali na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% obzirom na pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 15.06.2020. Sud je pritom posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i boli te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Također sud je cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice, činjenicu da će se predmetnog štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice osjećati cijeli život. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO- a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju tužiteljica trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u životu. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 9.500,00 EUR. Sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada s osnove povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova 2.700,00 EUR, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti od 13% u iznosu od 2.600,00 EUR, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.000,00 EUR, za duševne bolove zbog naruženosti srednjeg stupnja povremeno uočljive u iznosu od 2.200,00 EUR, što ukupno iznosi 9.500,00 EUR, stoga je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude, dok je odluka o kamatama sadržana u točci 31. obrazloženja ove presude.
31. Temeljem čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Uvidom u Potvrdu o primitku pismena Hrvatske pošte (list 125 spisa) utvrđeno je da se tužiteljica obratila tuženiku odštetnim zahtjevom predanog Hrvatskoj pošti dana 3. prosinca 2021., te od tada tužiteljici pripada pravična novčana naknada. Naime, prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 14. prosinca 2015. zauzeo pravno shvaćanje da sukladno odredbi čl. 1103. ZOO obveza plaćanja neimovinske štete dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zateznih kamata na naknadu neimovinske štete dospijeva istoga dana, ako prije toga nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi ili šteta nije nastupila kasnije. Tužiteljici je na dosuđenu neimovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (3. prosinca 2021.) pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice i neovisno o danu presuđenja jer se sve ozljede koje se spominju u medicinskoj dokumentaciji, a koje su detaljno opisane u nalazu i mišljenju vještaka, bile predvidive u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno neimovinska šteta koju tužiteljica potražuje u ovom postupku nastala je u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva ili je makar u tom trenutku po redovnom tijeku stvari bila predvidiva (tako i VSRH Rev-27/2022-2 od 16.11.2022.).
32. Sud je odbio tužiteljicu za dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojem od tuženika potražuje da mu isplati zatezne kamate na iznos od 9.900,00 EUR od dana 27. rujna 2021. pa do isplate kao neosnovan kao što je sud odbio i tužiteljicu u dijelu u kojem potražuje dodatno 400,00 EUR pored dosuđenog iznosa na ime smanjenja životne aktivnosti stoga je odlučeno pod točkom II.
33. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata za vrijeme liječenja od 26. srpnja 2020. do 16. siječnja 2021. kao i u razdoblju kada je napustila bolničko liječenje obzirom na pretrpljene ozljede bila joj je dodatno potrebna neophodna tuđa pomoć i njega u trajanju od dva sata dnevno dodano još idućih šezdeset dana pri uobičajenim kućanskim poslovima, što ukupno predstavlja 468 sati pomoći tuđe pomoći i njege. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužitelj s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpio štetu u visini od 2.340,00 EUR (468 sati x 5,00 EUR). No, kako tužiteljica s tog osnova potražuje u konačnici iznos od 2.194,80 EUR to je tužiteljici dosuđeno kako je zatražila, odnosno dosuđen joj je iznos od 2.194,80 EUR. Što se tiče tijeka kamata na imovinsku štetu u odnosu na tuđu pomoć i njegu koja po svojoj prirodi spada u naknadu nenovčane imovinske štete, o kakvoj je ovdje riječ, kamate tužitelju pripadaju od donošenja prvostupanjske presude, jer se šteta utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, stoga je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.
34. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u visini izgubljene zarade, valja reći da su stranke na ročištu za glavnu raspravu dana 24. ožujka 2025. učinile nespornim visinu tužiteljičine izgubljene zarade u iznosu od 208,62 EUR. Kako nije sporna visina navedenog zahtjeva od ukupno 208,62 EUR, sud je na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade tužitelju dosudio iznos od 208,62 EUR ali sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 208,62 EUR tekućom od 3. prosinca 2021. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate, a ne na tijek kamata kako tužiteljica postavlja tužbenim zahtjevom jer prema čl. 1103. ZOO-a obveza naknade štete – pa tako i izgubljene zarade – dospijeva podnošenjem pisanog zahtjeva za naknadu ili tužbe, stoga je odlučeno kao u točkama IV I V. ove presude.
35. Za dodati je da je sam sud, obzirom da je tužiteljica zajedno u zahtjevu uređenom nakon provedenog vještačenja utužila zajedno iznos od 12.094,80 EUR na ime naknade nematerijalne i dijela materijalne štete u pogledu naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, to je sud obzirom na tijek kamata, raščlanio tj u točki I. i II. odlučio o nematerijalnoj šteti, dok je u točki III. odlučio o materijalnoj šteti na ime tuđe pomoći i njege i IV. I V. točki na ime naknade izgubljene zarade s obzirom da je tužiteljica posebnom točkom zatražila naknadu materijalne štete na ime izgubljene zarade.
36. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a koji propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koja je do zaključenja glavne rasprave zatražila naknadu parničnog troška (str. 349 spisa). Budući da tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu svog zahtjeva, tuženik joj je obvezan nadoknaditi parnični trošak u cijelosti.
37. Odluka o naknadi parničnog troška u skladu je sa vrijednosti predmeta spora i odredbom čl. 154. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa). Stoga je sud kao opravdan tužiteljici priznao trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 9. siječnja 2023., 15. veljače 2024., 21. svibnja 2024., 25. veljače 2025. kao i 24. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Nadalje, priznat je trošak sastavljanja podnesaka od 19. srpnja 2022., 13. prosinca 2024., 7. svibnja 2024. i 11.6.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak. Nadalje, priznat je trošak sastava podneska od dana 9. travnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. toč. 3. Tarife). Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25% u iznosu od 525,00 EUR ukupno. Troškovi tužitelja s osnova poduzetih radnji po punomoćniku iznose 2.625,00 EUR s uključenim PDV-om. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR, predujma za psihijatrijsko vještačenje u iznosu od 500,00 EUR, predujma za dopunu vještačenja i pristup na raspravu 516,06 EUR kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 164.62 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme donošenja presude u iznosu od 169,49 EUR. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 4.575,17 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.
38. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska dana 5. siječnja 2022. jer u istome dostavlja popis svjedoka koje predlaže da se saslušaju a koje svjedoke kao dokaz je mogla predložiti na pripremnom ročištu, zatim sastav podneska od 6. siječnja 2022. u kojem dostavlja fotografije abdomena a koje fotografije su također mogla dostaviti prilikom podnošenja tužbe uz ostale fotografije. Zatim nije priznat trošak za sastav podneska 25. listopada 2024. u kojem poziva sud da pozove vještake na dopunu nalaza i mišljenja sukladno podnesku od 17. rujna 2024. Nadalje, tužiteljica je postavila zahtjev za naplatu pristojbe na tužbe u iznosu od 350,00 EUR, dok je utvrđeno da je ista plaćena u iznosu od 164.62 EUR, stoga je odbijena za iznos od 185,38 EUR. Isto tako, zatražila je iznos od 350,00 EUR na ime pristojbe na presudu, no s obzirom da sudska pristojba na presudu iznosi 169,49 EUR prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme donošenja presude, tako je odbijena za 180,51 EUR.
39. Budući da tuženik i umješač na strani tuženika nisu uspjeli u sporu, imajući u vidu uspjeh tužiteljice u parnici to su odbijeni za zahtjevom za naknadom troškova postupka pa je odlučeno kao u toč. VII. i VIII. izreke presude.
Našice, 15. svibnja 2026.
SUDAC
Dario Ručević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Tuženiku
3. Pun. umješača
