Posl. br. K-355/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Azri Budalici Mijalić, uz sudjelovanje Ivane Nikolić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog HL povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, poslovni broj KO- DO-318/2024 od 16. prosinca 2024. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) nakon javno provedene rasprave 9. prosinca 2025., 26. veljače 2026. te 12. svibnja 2026. u prisutnosti Zrinke Žeravice, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku, optuženika te branitelja optuženika Ognjena Dabelića, odvjetnika u Dubrovniku, 15. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, 13/2026 dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom ovog suda broj K- 355/2024 od 14. siječnja 2025.

II. Optuženik VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina H i IL, rođene V, rođenog **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], državljanina Republike Hrvatske, pomorca, zaposlenoga, sa završenom SSS, oženjenoga, oca dvoje djece, dobrog imovnog stanja, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

što je 10. lipnja 2024. oko 21,00, u Stonu, na nogometnom igralištu“ Batala“ zbog prethodno narušenih međusobnih odnosa prišao mlt. FL (rođ. **.**.2007.) i uhvatio ga svojim rukama za njegove ruke te u nakani da kod mlt. LL izazove osjećaj straha i prepasti, rekao mu: „Ako mi još jednom dirneš dijete, ja ću te ubiti“, a što je kod mlt. LL izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.

III. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 optuženik VL se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci

Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženom JL se izriče

UVJETNA OSUDA

tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci prema optuženiku neće izvršiti, ukoliko optuženik ne počini novo kazneno djelo u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude.

IV. Temeljem čl. 148. st. 1. dalje u tekstu ZKP/08 optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura, kao i troškove svjedoka ŽL u iznosu od 5,31 eura te svjedoka NL u iznosu od 77,80 eura, a što ukupno iznosi 233,11 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-35524 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-355/2024), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu optužnicu pod brojem KO-DO-318/2024 od 16. prosinca 2024. protiv optuženog JL zbog kaznenog djela iz članka 139. st. 2. KZ/11, s prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga.

2. Ovaj sud je prihvatio zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku te presudom pod posl. br. K-355/2024 od 14. siječnja 2025. (list spisa 76 - 79) izdao kazneni nalog kojim je okrivljenik proglašen krivim. Okrivljenik je pravodobno podnio prigovor protiv kaznenog naloga i optužnica je dostavljena optužnom vijeću, koje je rješenjem posl. br. Kov-29/2024 od 17. ožujka 2025. potvrdilo optužnicu. Kako je optuženik pravodobno podnio prigovor protiv kaznenog naloga, odlučeno je kao pod toč. I. izreke te je kazneni nalog ovoga suda, posl. br. K-355/2024 od 14. siječnja 2025. stavljen izvan snage.

3. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim.

4. U dokaznom postupku sud je na temelju čl. 431. st. 1. ZKP/08 pročitao iskaz svjedoka – oštećenog LL koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Županijskog suda u Dubrovniku od 28. studenog 2023.(list spisa 64-66) te iskaz svjedoka KL koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Županijskog suda u Dubrovniku od 28. studenog 2023.(list spisa 67-68).

Također, sud je na raspravi 26. veljače 2026. ispitao svjedoka HLI (list spisa 100 – 101), svjedoka CL (list spisa 101 – 102), svjedoka OL (list spisa 102), svjedoka UL (list spisa 103), svjedoka NL (list spisa 103 – 104) te na raspravi 12. svibnja 2026. ispitao svjedoka RL (list spisa 120 – 121). Također, sud je pročitao i pregledao preslik SMS poruka koje je uputila AL (Čiki) JL (list spisa 36). Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženik te je pregledan i preslušan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika VL s audiovideo snimkom ispitivanja, pred PP Ston od 21. lipnja 2024. (list spisa 14-18). Temeljem odredbe čl. 418. st. 5. ZKP/08, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za VL od 11. svibnja 2026. (list spisa 118 – 119).

5. Nije sporno da su se optuženik i oštećeni DL predmetnog događaja susreli, a što proizlazi iz iskaza oštećenog iskaza optuženog.

6. Sporno je s obzirom na obranu okrivljenika, je li rekao oštećenom riječi: „Ako mi još jednom dirneš dijete, ja ću te ubiti“.

7. U svojoj obrani na raspravi kod ovog suda 12. svibnja 2026. (list spisa 121) optuženik je naveo da ostaje pri svemu onome što je izjavio pred PP Ston od 21. lipnja 2024. Sud je pregledao i preslušao zapisnik o ispitivanju osumnjičenika VL s audiovideo snimkom ispitivanja, pred PP Ston od 21. lipnja 2024. (list spisa 14-18) u kojem okrivljenik navodi da mu sin ima problema sa sestrom oštećenika, da ju je slučajno pogodio loptom, kada je sestra oštećenika krenula na njegovog sina, a njegov sin ju je odgurnuo, ona je pala i da je oštećeni DL to uzeo k srcu. Naveo je da mu je predmetnog događaja prišao oštećenom, da mu je rekao „Fermaj, dosta više“ da se oštećeni počeo bezobrazno se ponašat, prešao na drugu stranu igrališta i rekao opet ću ga probit, a da se okrivljenik uputio prema njemu i da ga je ĆL zaustavio. Nadalje, vezano za predmetni događaj naveo je da mu nije rekao da će ga ubiti, već da mu je prišao i rekao „Makni se više“. Naveo je da je DL udario sina u stomak, u leđa, par dana prije i da mu je zato prišao, da nije bio u fizičkom kontaktu sa DL i da mu se nije unosio u facu.

8.1. Prema iskazu oštećenog LL kod Županijskog suda u Dubrovniku od 28. studenog 2023. (list spisa 64 – 66) predmetnog događaja je početkom lipnja, u večernjim satima igrao nogomet sa prijateljima na igralištu u [adresa] te je u jednom trenutku bio sa strane igrališta uz aut liniju i igrao se loptom, kada mu se u jednom trenutku stvorio ispred njega okrivljenik te ga sa svoje obje ruke uhvatio za njegove obje ruke i gledajući ga u oči mu rekao: „ako mi još jednom dirneš dijete ja ću te ubiti!“ Naveo je da je tu došlo do verbalnog duela među njima, da se okrivljenik nije htio maknuti od njega, da su se žučno raspravljali i da su među njih ušli neki mladići te ih razdvojili kako ne bi došlo do fizičkog duela. Naveo je da je istina da je par dana prije ovog događaja, otvorenim dlanom ruke udario njegovog sina po stomku, iz razloga jer je u više navrata na igralištu znao provocirati starije, a i njega, pokazivati baš njemu srednji prst i da ga je jednom udario u glavu, i to na način da misli da ga nije namjerno udario loptom u glavu, ali da se te zgode kad ga je lopta pogodila u glavu on se podsmjehivao i izrugivao. Naveo je da je prvo što je čuo kad ga je okrivljenik zgrabio rukama čuo da ako mu još jednom dirne dijete da će ga ubiti, a da je potom došlo do verbalnog sukoba između njih i da je on rekao okrivljeniku da će i njega i sina izrezati na fete, a što je bilo na kraju sukoba. Naveo je da je njegova sestra išla u osnovnu školu sa sinom od okrivljenika te da ju je sin okrivljenika udario, a od kojeg udarca je iz ambulante u [adresa] odvežena na pregled u Opću bolnicu Dubrovnik te da ju je sin okrivljenika verbalno maltretirao govoreći joj svakakve riječi, nazivajući je svakakvim imenima i da je više puta znala doći plačući iz škole.

8.2. Prema iskazu svjedoka KL koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Županijskog suda u Dubrovniku od 28. studenog 2023.(list spisa 67-68) predmetnog događaja je FL prišao VL te su pošli razgovarati „u stranu“ i da je u jednom trenutku čuo da je VL rekao FL nešto u smislu da nema ovih ljudi ovdje na igralištu da bi ga ubio. Naveo je da kada je pogledao vidio je da VL u jednom trenutku drži jednom rukom FL za jednu od nadlaktica. Naveo je da je bio udaljen od njih 4 metra i da je čuo i da je okrivljenik rekao oštećeniku nešto u smislu: nećeš ti moga sina.

8.3. Također, sud je na raspravi 26. veljače 2026. ispitao svjedoka HLI (list spisa 100 – 101) koji je naveo da su predmetnog događaja došli igrati nogomet u [adresa] na "Batali", tu su djeca imala trening, da je VL došao u jednom trenutku, uhvatio FL i rekao mu da ne dira I, a da je I je sin od okrivljenika. Naveo je da se prijetilo međusobno, da nije točno siguran što se prijetilo, da su oni njih razdvojili, da su svi uletili da se smiri situacija. Naveo je da se ne sjeća detalja obzirom je prošlo dosta vremena, ali je tako kako je tada naveo pred PP Ston od 7. kolovoza 2024., a iz njegovog iskaza pred PP Ston od 7. kolovoza 2024. (list spisa 46-48) proizlazi da je predmetnog događaja okrivljenik prišao oštećeniku, vidno uzrujan i agresivan, te je povukao oštećenika za ruku ili rukav i unio mu se u facu i da je čuo da je okrivljenik rekao oštećenom: „da nema toliko ljudi, raskomadao bi te, ubio bi te.“

8.4. Svjedok CL je na raspravi kod ovog suda 26. veljače 2026. (list spisa 101 – 102) naveo da su toga dana došli na teren u [adresa] da igraju nogomet i da je VL je došao vidno ljutit, uzrujan, te je prišao FL te ga je uhvatio za ruku, te mu je prijetio, ne misli da je bilo prijetnje smrću, misli da mu je rekao: Ako još jednom udari njegovog sina da će ga udariti. Kada mu se predočio njegov iskaz koji je dao kod PP Ston od 6. kolovoza 2024.(list spisa 49-51) izjavio je da je točno sve što je tada izjavio, a kada je rekao, između ostalog, da je okrivljenik bio vidno ljut, crven u licu i da je došao do oštećenika, čelom prislonio na njegovo čelo i rukom čvrsto uhvatio oštećenika i počeo ga stiskati, da nije bio točno blizu njih pa nije točno čuo što je okrivljenik tada govorio oštećenom, ali da je bilo nešto u smislu: „ako napraviš još nešto izudarat ću te, neće na ovome završiti“, da nije čuo da je okrivljenik rekao da će ga ubiti, ali da je stekao dojam da su te riječi bile usmjerene na to da će ga razbiti, izudarati.

8.5. Svjedok OL je na raspravi kod ovog suda 26. veljače 2026. (list spisa 102) naveo da su toga dana išli igrati nogomet, stajali su uz teren, VL je došao do LL, prepirali su se jedno na drugo, prvo je VL više se prepirao sa FL, u međuvremenu su ih razdvojili, pa se potom DL više derao na HL. Ne sjeća se što su govorili jedno drugome. Kada mu se predočio iskaz kod PP Ston od 13. kolovoza 2024. (list spisa 52-54), naveo je da je tako bilo kako je tada izjavio pred PP Ston od 13. kolovoza 2024., a iz kojeg proizlazi između ostalog da je VL predmetnog događaja bio bijesan i da je došao do oštećenog, da se svojim čelom naslonio na čelo oštećenog te ga desnom rukom uhvatio za njegovu lijevu ruku te ga počeo stiskati i da je u jednom trenutku čuo da je okrivljenik rekao oštećenom u smislu „još jednom ako se ponovi ubit ću te, ponovi li se još tako nešto“ s time da je na raspravi kod ovog suda naveo da nije bilo izravno da je VL rekao FL "Ubit ću te", da mu je rekao nešto u tome smislu.

8.6. Svjedok UL je na raspravi kod ovog suda 26. veljače 2026. (list spisa 103) naveo da je 10. lipnja 2024. bio sam van službe, da mu je sin bio na treningu nogometa, pa je bio na predmetnom igralištu te da je tada pričao sa SL, i da je u jednom trenutku vidio neku gužvu. Naveo je da je uočio JL te da mu je EL rekao da napusti igralište. Naveo je da je čuo da je DL rekao sredit ću ja njega, usmjeravajući riječi prema HL, a VL je u tom trenutku napuštao igralište. Naveo je da je VL tada došao do njega i rekao mu da mu sin ima problema sa DL, a da je nakon toga mu sin došao te je došao i DL te je rekao ubit ću ga raskomadati na fete, dodao je i nešto u smislu "ne bojim se tog tandusana". Za prethodno navedene riječi je podnijeta druga kaznena prijava. Naveo je da nije čuo što je VL rekao FL s obzirom da je bio udaljen. Naveo je da osobno poznaje JL, do sada ga nisu imali kao počinitelja težih kaznenih djela ili prekršaja.

8.7. Svjedok SL je na raspravi kod ovog suda 26. veljače 2026. (list spisa 103 – 104) naveo da je čekao sina koji je trenirao nogomet na igralištu u [adresa], da je vidio da VL i DL pričaju međusobno, da nije čuo što su govorili i da se ne može se sjetiti kako je taj razgovor izgledao.

8.8. Sud je na raspravi 12. svibnja 2026. ispitao svjedoka RL (list spisa 120 – 121) koji je naveo da su tog dana došli igrati nogomet, na ovo igralište u [adresa], došao je i VL, i da se od prije sin od okrivljenika prepirao sa DL i da je zato okrivljenik došao na igralište. Naveo je da je VL rekao FL da se ne prti u njega, da to nije u redu, da je okrivljenik uhvatio za ruku oštećenog, a da mu je DL odgovorio, te su se oni tu prepirali, kao neka svađa, i potom su ih rastavili. Kada mu je sud predočio iskaz koji sam dao pred PP Ston, od 22. kolovoza 2024. (list spisa 55 – 57), naveo je da sve ono što je tada rekao je tako bilo, a iz kojeg iskaza proizlazi da je predmetnog događaja okrivljenik došao vidno uzrujan, crven u licu i da je uhvatio svojom rukom ruku oštećenog te mu se unio u facu i da je čuo da je okrivljenik rekao oštećenom „imaš sreće da ovdje ima ljudi“ i još neke riječi koje nije dobro razumio, ali nešto u smislu ako se još ponovi da će biti problema, da riječi ubit ću te nije čuo. Nadalje, naveo je kada je čuo ove riječi koje je VL rekao FL, bio je udaljen od oko 2 do 3 metra od njih, bilo je prepirke između oboje, dakle i VL i DL su se međusobno svađali.

8.9. Također, sud je pročitao i pregledao preslik SMS poruka koje je uputila AL (Čiki) JL (list spisa 36) iz kojeg proizlazi da GL navodi da joj ostavi sina na miru, da on nije prijavila njegovog sina kad je udario F glavom o pod i kad je imala hematom u glavi i potres mozga.

9. Na temelju svih opisanih dokaza sud je utvrdio da je optuženi VL **.**.2024. oko 21,00, u [adresa], na nogometnom igralištu“ Batala“ zbog prethodno narušenih međusobnih odnosa prišao FL (rođ. **.**.2007.) i uhvatio ga svojim rukama za njegove ruke te u nakani da kod LL izazove osjećaj straha i prepasti, rekao mu: „Ako mi još jednom dirneš dijete, ja ću te ubiti“, a što je kod LL izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti.

10. Na temelju iskaza oštećenog LL sud je utvrdio da mu se na igralištu u [adresa] u jednom trenutku stvorio ispred njega okrivljenik te ga sa svoje obje ruke uhvatio za njegove obje ruke i gledajući ga u oči mu rekao: „ako mi još jednom dirneš dijete ja ću te ubiti!“, da je tu došlo do verbalnog duela među njima, da se okrivljenik nije htio maknuti od njega, da su se žučno raspravljali i da su među njih ušli neki mladići te ih razdvojili kako ne bi došlo do fizičkog duela. Također, na temelju iskaza PL sud je utvrdio da je predmetnog događaja oštećenom prišao okrivljenik te su pošli razgovarati „u stranu“ i da je u jednom trenutku čuo da je okrivljenik rekao oštećenom nešto u smislu da nema ovih ljudi ovdje na igralištu da bi ga ubio i da kada je pogledao vidio je da okrivljenik u jednom trenutku drži jednom rukom oštećenog za jednu od nadlaktica. Nadalje, na temelju iskaza svjedoka HLI sud je utvrdio da su predmetnog događaja došli igrati nogomet u [adresa] na "Batali", da je okrivljenik došao u jednom trenutku, uhvatio oštećenog i rekao mu da ne dira I, a da je I je sin od okrivljenika. Također, naveo je da se prijetilo međusobno, da nije točno siguran što se prijetilo, da su oni njih razdvojili, da su svi uletili da se smiri situacija i da se ne sjeća detalja obzirom je prošlo dosta vremena, ali je tako kako je tada naveo pred PP Ston od 7. kolovoza 2024., a iz njegovog iskaza pred PP Ston od 7. kolovoza 2024. (list spisa 46-48) proizlazi da je predmetnog događaja okrivljenik prišao oštećeniku, vidno uzrujan i agresivan, te je povukao oštećenika za ruku ili rukav i unio mu se u facu i da je čuo da je okrivljenik rekao oštećenom: „da nema toliko ljudi, raskomadao bi te, ubio bi te.“ Na temelju iskaza svjedoka CL sud je utvrdio da je su predmetnog događaja došli na teren u [adresa] da igraju nogomet i da je okrivljenik došao vidno ljutit, uzrujan, te je prišao FL te ga je uhvatio za ruku, te mu je prijetio, ne mislim da je bilo prijetnje smrću, mislim da mu je rekao: Ako još jednom udari njegovog sina da će ga udariti, a kada mu se predočio njegov iskaz koji je dao kod PP Ston od 6. kolovoza 2024.(list spisa 49-51) izjavio je da je točno sve što je tada izjavio, a kada je rekao, između ostalog, da je okrivljenik bio vidno ljut, crven u licu i da je došao do oštećenika, čelom prislonio na njegovo čelo i rukom čvrsto uhvatio oštećenika i počeo ga stiskati, da nije bio točno blizu njih pa nije točno čuo što je okrivljenik tada govorio oštećenom, ali da je bilo nešto u smislu: „ako napraviš još nešto izudarat ću te, neće na ovome završiti“, da nije čuo da je okrivljenik rekao da će ga ubiti, ali da je stekao dojam da su te riječi bile usmjerene na to da će ga razbiti, izudarati. Iz iskaza svjedoka OL sud je utvrdio da je predmetnog događaja okrivljenik bio bijesan i da je došao do oštećenog, da se svojim čelom naslonio na čelo oštećenog te ga desnom rukom uhvatio za njegovu lijevu ruku te ga počeo stiskati i da je u jednom trenutku čuo da je okrivljenik rekao oštećenom u smislu „još jednom ako se ponovi ubit ću te, ponovi li se još tako nešto“ s time da je na raspravi kod ovog suda naveo da nije bilo izravno da je VL rekao FL "Ubit ću te.", da mu je rekao nešto u tome smislu. Na temelju iskaza svjedoka RL sud je utvrdio da je predmetnog događaja okrivljenik rekao oštećenom da se ne prti u njega, da to nije u redu, da je okrivljenik uhvatio za ruku oštećenog, a da mu je DL mu je odgovorio, te su se oni tu prepirali, kao neka svađa, i potom su ih rastavili, da je predmetnog događaja okrivljenik došao vidno uzrujan, crven u licu i da je uhvatio svojom rukom ruku oštećenog te mu se unio u facu i da je čuo da je okrivljenik rekao oštećenom „imaš sreće da ovdje ima ljudi“ i još neke riječi koje nije dobro razumio, ali nešto u smislu ako se još ponovi da će biti problema, da riječi ubit ću te nije čuo. Prethodno navedeni svjedoci i to oštećeni DL, KL, HLI i OL su iskazivali suglasno, uvjerljivo i životno logično pa su tako naveli da je okrivljenik došao vidno uzrujan do oštećenog, uhvatio ga za ruku te mu prijetio da će ga usmrtiti. Osim toga, i svjedoci CL i RL navode da je okrivljenik predmetnog događaja došao vidno ljutit i uzrujan, da je prišao oštećenom uhvatio ga za ruku i da mu je prijetio na način da su te riječi bile usmjerene na to da će ga razbiti, izudarati, odnosno da će biti problema ako se još ponovi. Slijedom svega navedenog sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenog LL i svjedoka PL, HLI, OL, CL i RL jer su iskazivali jasno, određeno i uvjerljivo. Također, prethodno navedeni svjedoci nemaju interesa lažno tereti okrivljenika s obzirom da su upozoreni da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, sukladno čl. 288. ZKP/08, pa ih je sud u cijelosti prihvatio.

Nadalje, iz iskaza svjedoka UL sud je utvrdio da isti nije čuo što je VL rekao FL s obzirom da je bio udaljen te iz iskaza svjedoka NL sud je utvrdio da je vidio da VL i DL pričaju međusobno, da nije čuo što su govorili i da se ne može se sjetiti kako je taj razgovor izgledao. Iz obrane optuženika proizlazi da mu sin ima problema sa sestrom oštećenika, da ju je slučajno pogodio loptom, kada je sestra oštećenika krenula na njegovog sina, a njegov sin ju je odgurnuo, ona je pala i da je oštećeni DL to uzeo k srcu. Naveo je da mu je predmetnog događaja rekao „Fermaj, dosta više“, da je oštećeni počeo bezobrazno se ponašat, prešao na drugu stranu igrališta i zaprijetio oštećeni opet ću ga probit, a da se okrivljenik uputio prema njemu i da ga je ĆL zaustavio. Naveo je da mu nije rekao da će ga ubiti, već da mu je prišao i rekao „Makni se više“, da nije bio u fizičkom kontaktu sa DL i da mu se nije unosio u facu. Sud nije prihvatio obranu optuženika jer je u suprotnosti sa relevantnim činjenicama utvrđenim u dokaznom postupku, poglavito sa iskazom oštećenog LL i svjedoka KL, HLI, HLIC i RL koji su svi svjedoci iskazivali suglasno da je predmetnog događaja okrivljenik došao vidno ljutit i uzrujan, da je prišao oštećenom uhvatio ga za ruku i da mu je prijetio, a poglavito iz iskaza svjedoka LL, PL, VLI i OL koji su čuli kada je okrivljenik prijetio oštećenom da će ga usmrtiti. Slijedom toga, iskaz optuženika je suprotan rezultatima provedenog postupka i očito usmjeren na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

11. Cijeneći obranu optuženika kojom poriče počinjenje ovog kaznenog djela, te dovodeći danu obranu u korelaciju sa svim provedenim dokazima, te cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo na način na koji se tereti.

12. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio. Člankom 139. st. 2. KZ/11 propisano je tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. Nadalje, da je optuženik prijetio oštećenom da će ga usmrtiti i da je to kod njega izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti, proizlazi iz iskaza oštećenog te iskaza svjedoka KL, HLI i OL, a koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio. Sve navedeno ukazuje na to da je postupao u nakani da kod oštećenog izazove osjećaj straha i prepasti, a da bi neka prijetnja bila ozbiljna, nije potrebno da osoba koja upućuje prijeteće riječi ima namjeru iste i izvršiti, već je dovoljno da su upućene riječi objektivno podobne kod osobe kojoj su upućene izazvati osjećaj straha, prepasti i uznemirenosti, a naprijed navedena radnja kada je okrivljenik došao vidno ljutit i uzrujan te rukama uhvatio ruke oštećenog, koji je tada bio maloljetan, te mu rekao: „Ako mi još jednom dirneš dijete, ja ću te ubiti“ to i jest, te je optuženik očito postupao u nakani ustrašivanja i uznemiravanja oštećenog, slijedom čega su optuženikovim postupanjem opisanim izrekom ove presude ostvarena sva obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Dakle, iz cjelokupne materijalne građe spisa vidljiva je kaznena odgovornost optuženika JL i nedvojbeno proizlazi da je isti svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja kaznenog djela za koje ga se tereti optužnicom.

13. Člankom 23. KZ/11 propisano je da je kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu, koje mu se stavlja na teret, sud smatra da je u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bio potpuno svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja, pa se zaključuje da je inkriminirane zgode postupao s izravnom namjerom. U odnosu na ubrojivost optuženika, ista tijekom postupka nije bila upitna, niti isticana kao sporna. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv te da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog njegovom postupanju. Okrivljeni je kao odrasla osoba znao i bio svjestan činjenice da ukoliko priđe, tada maloljetnom FL, uhvati ga svojim rukama za njegove ruke te mu kaže: „Ako mi još jednom dirneš dijete, ja ću te ubiti“ te riječi bi mogle izazvati osjećaj straha za kod oštećenog. Dakle, optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenog djela, koje je počinio, te se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

14. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, koju mu je potrebno izreći, imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani. Člankom 47. st. 1. KZ/11 propisano je da će pri izboru vrste i mjere kazne sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Sud je kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio i to da je prema izvatku iz kaznene evidencija neosuđivana osoba, dok otegotnih okolnosti nije nađeno. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora do tri godine. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, ovaj sud je optuženika za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odredio da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Slijedom svega navedenog, po ocjeni suda, ovakva izrečena kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Također, ovako izrečenom uvjetnom osudom može se ostvariti svrha predviđena u čl. 41 KZ/11, jer je optuženiku dovoljno izreći kaznu bez njezina izvršenja, jer se po ocjeni suda u njezinom slučaju može očekivati da i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela niti ponoviti istovjetno kazneno djelo, a vrijeme provjeravanja od dvije godine, po ocjeni suda, dovoljno je da se kroz to vrijeme pokaže da je izrečena uvjetna osuda u cijelosti ostvarila svoju svrhu.

15. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik se obvezuju snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura, kao i troškove svjedoka ŽL u iznosu od 5,31 eura te svjedoka NL u iznosu od 77,80 eura, a što ukupno iznosi 233,11 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude te dostaviti sudu primjerak uplatnice. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa da se radi o radno sposobnoj osobi te s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 15. svibnja 2026.

Sutkinja

Azra Budalica Mijalić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-318/2024,

- optuženiku VL,

- branitelju Ognjenu Dabeliću, odvjetniku u Dubrovniku,

- oštećenom FL.