Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Pn-17/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Drnasinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Drnasin & Željko Drnasin iz Vinkovaca, protiv tuženika protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Slavku Baotiću, odvjetniku u Županji, te umješača na strani tuženika SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 1. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marka Drnasina, odvjetnika u ZOU Marko Drnasin & Željko Drnasin iz Vinkovaca, prisutnosti punomoćnika tuženika Slavka Baotića, odvjetnika u Županji, te u prisutnosti umješača na strani tuženik SR osobno, a koja presuda je donesena i objavljena 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, dužan je tužitelju GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, platiti:

- na ime pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete pored već nesporno isplaćenog iznosa od 5.000,00 EUR ukupni iznos od 15.580,00 EUR (slovima: petnaesttisućapetstotinaosamdeseteura), sa zakonskom zateznom kamatom od 12. ožujka 2024. kao dana podnošenja tužbe do isplate,

- na ime imovinske štete (po osnovi tuđe pomoći i njege i tuđe pomoći), pored već isplaćenog iznosa od 298,80 EUR, iznos od 478,20 EUR (slovima: četiristotinesedamdesetosameuraidvadesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2026. kao dana presuđenja, do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., sve u roku 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog, a do ukupno zatraženog iznosa od 35.782,00 EUR.

II. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, da tužitelju GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.386,12 EUR (slovima: pettisućatristotineosamdesetšesteuraidvanaestcenti), a do ukupno zatraženog iznosa od 17.148,75 EUR.

r i j e š i o  j e

SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dopušta se sudjelovanje kao umješaču na strani tuženika.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako je to učinio tužitelj podneskom od 2. listopada 2024. (list 40 spisa), podneskom od 22. listopada 2025. (list 70-72 spis), te podneskom od 23. veljače 2026. (list 85-87 spis).

Obrazloženje

1. Tužitelj GR u tužbi navodi da se dana 29. lipnja 2023. u [adresa], u [adresa] dogodila prometna nesreća u kojoj je tužitelj kao putnik u osobnom automobilu marke „Audi A4“ reg. oznake [registarska oznaka] zadobio tjelesne ozljede, da je prometnu nesreću prouzrokovao SR koji je upravljao osobnim automobilom marke „Audi A4“ reg. oznake [registarska oznaka]. Tužitelj nadalje u tužbi navodi da je do prometne nesreće došlo stoga što je vozač SR upravljajući označenim automobilom vozeći navedenom prometnicom izgubio kontrolu nad vozilom, uslijed čega je došlo do do slijetanja u odvodni kanal, te da je osobni automobil marke „Audi A4“ reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao SR, osiguran kod Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 211014671467. Stoga tužitelj u tužbi po toj osnovi osiguranja potražuje naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 2.100,00 EUR, pretrpljeni strah u iznosu od 1.900,00 EUR, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 4.300,00 EUR, tuđu njegu i pomoć iznosu od 1.050,00 EUR te izgubljenu izgubljena zaradu u iznosu od 1.590,00 EUR, odnosno ukupni iznos od 10.940,00 EUR. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će tuženiku naložiti da tužitelji isplatiti novčani iznos na ime neimovinske štete ukupni iznos od 9.350,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate, novčani iznos na ime imovinske štete iznos od 1.590,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana presuđenja pa do isplate, sve to zajedno sa zakonskim zateznim, te naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega zbog velike alkoholiziranosti osiguranika tuženika SR koji je bio vozač u štetnom događaju predložio da se istoga pozove na miješanje na strani tuženika u ovom parničnom postupku, jer smatra da na to ima pravni interes. Nadalje u odgovoru na tužbu tuženik je prihvatio pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvarni, ali ne i postavljeni tužbeni zahtjev navodeći da je iz priložene dokumentacije, prije svega medicinskih nalaza, razvidno je su tužitelj i njegov vozač bili pod utjecajem alkohola, da je za vozača utvrđena koncentracija 1,67 g/kg, dok za tužitelja ne postoji podatak, ali da je na medicinskoj dokumentaciji, i to otpusnom pismu Opće županijske bolnice u Vinkovcima kod otpusta evidentirana dijagnoza F10 - duševni poremećaj i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom. Tuženik navodi kako je tužitelj nakon konzumacije alkohola u društvu s osiguranikom tuženika, sjeo istom u vozilo znajući da je ovaj vidno popit i da je time prihvatio sve posljedice mogućih rizika i nesigurne vožnje, da osim toga tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a na što po stajalištu tuženika ukazuju i njegove ozljede. Tuženik se ne protivi dokaznom prijedlogu tužitelja provođenjem medicinskog vještačenja, ali i predlaže da se izvrši uvid u izvornike medicinske dokumentacije za tužitelja, pribavi medicinski karton za tužitelja nakon što isti informira sud o imenu i adresi obiteljskog liječnika kod kojeg se nalazi karton, provede toksikološko vještačenje na okolnosti količine konzumiranog alkohola i utjecaja istog na sposobnost upravljanja vozilom, ali i mogućnost da li je tužitelj bio u pijanom stanju ili ne, saslušati osiguranika tuženika SR u slučaju da on odbije predloženo miješanje na strani tuženika ili se pasivno bude postavio na poziv suda za miješanje. Tuženik se protivi u cijelosti postavljenom tužbenom zahtjevu kao neutemeljenom, a smatra da je u najmanjoj mjeri tužitelj svojim ponašanjem, i to pristankom za vožnju s alkoholiziranim vozačem i nevezivanjem sogurnosnog pojasa, prihvatio sve štetne posljedice koje su nastupile i time doprinio u velikoj mjeri vlastitoj šteti. Stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Umješač na strani tuženika pridružio se svim navodima iz postupka tuženika.

4. Tijekom postupka tuženik je predložio da se SR pozove da stupi u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika. U podnesku od 9. rujna 2024. (list 23 spisa) tužitelj se nije protivio tom prijedlogu tuženika.

5. Na raspravnom ročištu od 15. svibnja 2025. (list 46 spisa) SR je naveo da želi sudjelovati kao umješač na strani tuženika.

6. Budući da je nesporno da je SR kao osiguranik tuženika u alkoholiziranom stanju upravljao vozilom u kojem je tužitelj stradao odnosno zadobio tjelesnu ozljedu, očito je da je on osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče između parničnih stranaka tuženik uspije, pa se stoga SR mora pridružiti toj stranci, te je sukladno članku 206. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) odlučeno kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

7. Podneskom od 2. listopada 2024. (list 40 spisa) tužitelj je pored već zatraženih iznosa neimovinske i imovinske štete zatražio i izgubljenu zaradu tako da umjesto iznosa od 1.590,00 EUR sada potražuje iznos od 1.593,62 EUR, a na ime rente od presuđenja pa dok za to postoje zakonski uvjeti iznos od 531,20 EUR mjesečno.

8. Podneskom od 22. listopada 2025. (list 70-72 spisa) tužitelj je pored već navedenih iznosa neimovinske i imovinske štete specificirao tužbu tako da na ime pretrpljenih bolova umjesto iznosa od 2.100,00 EUR sada potražuje iznos od 2.173,00 EUR, na ime pretrpljenog straha umjesto iznosa od 1.900,00 EUR sada potražuje iznos od 2.473,00 EUR, na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti umjesto iznosa od 4.300,00 EUR sada potražuje iznos od 21.874,00 EUR, te na ime tuđe pomoći i njege umjesto iznosa od 1.050,00 EUR sada potražuje iznos od 896,00 EUR, na ime izgubljene zarade za period od 29. lipnja 2023. do 31. listopada 2025. umjesto svakomjesečnih iznosa od 531,20 EUR sada potražuje svakomjesečni iznos od 530,00 EUR, te na ime rente od presuđenja pa nadalje umjesto iznosa od 531,20 EUR sada potražuje iznos od 530,00 EUR svakomjesečno, te dodaje i dio tužbenog zahtjeva kojim na ime duševnih boli zbog naruženosti potražuje iznos od 4.375,00 EUR, tako da na ime ukupne imovinske i neimovinske štete (bez izgubljene zarade i rente potražuje ukupni iznos od 31.789,00 EUR.

9. Podneskom od 23. veljače 2026. (list 85 do 87 spisa) tužitelj na ime naknade štete vezane za boli potražuje iznos od 2.173,00 EUR, na ime straha umjesto iznosa d 2.473,00 EUR sada potražuje iznos od 3.310,00 EUR, na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i nadalje potražuje iznos od 21.874,00 EUR, na ime tuđe pomoći i njege umjesto iznosa od 896,00 EUR sada potražuje iznos od 4.050,00 EUR, dok na ime izgubljene zarade i rente ostaju isti iznosi s time da izgubljenu zaradu sada potražuje od 29. lipnja 2023. do 28. veljače 2026., u istom iznosu od 530,00 EUR, te rentu potražuje i nadalje od presuđenja u neizmijenjenom iznosu od 530,00 EUR.

10. Navedeni podnesci čine preinake povećanjem tužbenog zahtjeva kojima se tuženik protivio.

11. Ove preinake sud je prihvatio, sukladno članku 190. stavku 2. ZPP, jer je nesporno da tuženik nije prihvatio izračune o visini tražbine koju je potraživao tužitelj i na kojima je temeljio svoj tužbeni zahtjev, a zbog čega se i provodilo medicinsko vještačenje, temeljem kojega je tužitelj povećao-preinačio tužbeni zahtjev, dakle tužitelj nije raspolagao sa dovoljno stručnog znanja da bi mogao točno specificirati tužbeni zahtjev zbog čega je i provedeno navedeno vještačenje u ovom postupku, pa je zato odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

12. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u potvrdu izdanu od MUP HR PGP Županja od 16. studenog 2023. (list 3-4 spis), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 5-11 spisa), odštetni zahtjev (list 12-13 spisa), osobni zdravstveni karton tužitelja (list 32-39 spisa), na raspravnom ročištu od 15. svibnja 2025. (list 46-49 spisa), saslušan je svjedok SR, na raspravnom ročištu od 22. kolovoza 2025. (list 50-54 spisa) saslušani su tužitelj GR i svjedoci ŠR i LR, na raspravnom ročištu od 1. travnja 2026. (list 95- 101 spis) sudski vještak dr. med. Vjekoslav Čuljak dao je usmeno očitovanje na svoj pisani nalaz i mišljenje od 15. listopada 2025. (list 60-63 spisa), sud nije provodio dokaz toksikološkim vještačenje, ovo stoga što je tuženik povukao dokazni prijedlog radi provođenja istog na ročištu od 22. kolovoza 2025. (list 50-54 spisa), dok drugih dokaza nije bilo.

13. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen djelomično, na način kako je to pobliže označeno u izreci ove presude.

14. Među strankama je nesporno:

- da se 29. lipnja 2023. dogodila prometna nesreća, u kojoj je sudjelovao tužitelj u svojstvu putnika u osobnom automobilu kojim je upravljao osiguranik tuženika OR koji je bio u alkoholiziranom stanju pri koncentraciji alkohola od najmanje 1,67 g/kg u krvi, a što je utvrđeno iz potvrde Postaje granične policije Županja od 16. studenog 2023. (list 3-4 spisa),

- da je u prometnoj nesreći tužitelj zadobio tjelesne ozljede, dakle nesporna je aktivna legitimacija,

- da je u vrijeme prometne nesreće vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika imalo sklopljen kod tuženika važeći ugovor police osiguranja od automobilske odgovornosti, tako da je nesporna aktivna i pasivna legitimacija,

- da je prije pokretanja ovog parničnog postupka dana 21. veljače 2024. tuženik isplatio tužitelju na ime ukupne imovinske i neimovinske štete ukupni iznos od 5.298,80 EUR, od čega na ime troškova imovinske iznos od 298,80 EUR, te na ime neimovinske štete iznos od 5.000,00 eura.

15. Među strankama je sporno da li je tužitelj prigodom nastanka prometne nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom i da li je pristao na vožnju sa pijanim vozačem, pa shodno tome i odgovornost tužitelja za nastalu štetu, da li je tužitelj time što se nije pridržavao tijeka i uputa liječenja pridonjeo nastanku svoje štete, dakle sporan je ukupni doprinos tužitelja nastanku štete. Naime, punomoćnici parničnih stranaka na raspravnom ročištu od 22. kolovoza 2025. - list 54 spisa - učinili su nespornim doprinos tužitelja prometnoj nesreći u ukupnom iznosu od 25%, a koji obuhvaća doprinos zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom kao i za doprinos na pristanak na vožnju s pijanim vozačem, dok na raspravnom ročištu od 1. travnja 2026. - list 99 spisa - tuženik navodi da su stranke utvrdile postotak od 25% koji se odnosi na nevezivanje sigurnosnim pojasom i vožnju s pijanim vozačem, a da se doprinos zbog nepridržavanja uputa o liječenju nije utvrdio i treba ga utvrditi, a tužitelj je osporio ovu tvrdnju navodeći da smatra da je doprinos od 25% dogovoren u ukupnom iznosu, a odnosi se na doprinos vezan za nevezivanje sigurnosnim pojasom, pristanak na vožnju s pijanim vozačem kao i doprinos vezan za nepridržavanje uputa tužitelju vezanih za liječenje i tijek liječenja, pa je stoga imajući navedeno sud utvrdio da ne postoji sporazum parničnih stranaka o visini kako pojedinačnog, tako i ukupnog doprinosa tužitelja), a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

16. Radi utvrđivanja ovih spornih okolnosti sud je između ostalog proveo dokaz saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka SR, ŠR i LR, te odgovarajućim medicinskim vještačenjem.

17. Rješenjem s raspravnog ročišta od 1. travnja 2026. (list 100 spisa) odlučeno je da će se izvršiti razdvajanje dijela ovog spisa vezanog za naknadu štete u vezi sa izgubljenom zaradom i rentom, budući da je tužbeni zahtjev po pitanju ostalih utuženih vidova i kvalifikatornih okolnosti štete sazreo za zaključenje, a što nije bio slučaj s izgubljenom zaradom i rentom, te je sukladno navedenom spis i razdvojen vezano u odnosu na naknadu štete za izgubljenu zaradu i rentu i odlučeno je da će se po pitanju razdvojenog dijela tužbenog zahtjeva oformiti poseban parnični spis.

18. Imajući u vidu da je svjedok LR saslušan na okolnost visine izgubljene zarade, dok vezano za samu prometnu nesreću i okolnosti koje su joj prethodile nije imao nikakvih saznanja, stoga se njegov iskaz u ovoj presudi niti nije potrebno analizirati.

19. U svom iskazu tužitelj je naveo da su prije same nesreće SR i on bili kod tužiteljevog brata ŠR, tamo su jeli i pili, tužitelj je sam tamo proveo oko sat vremena, da je SR tamo došao prije njega, da su krenuli kući, da mu je SR ponudio da ga poveze, da je tužitelj koristio sigurnosni pojas, iako je poslije vidio da je taj pojas odrezan. Kada je došao kod svog brata ŠR, SR je već sjedio tamo i misli da je pio pivo, dok su sjedili tamo zajedno SR je već pio jedno pivo, a dok su boravili tamo popio je još 2 piva. Tužitelj je također pio alkohol prije dolaska kod svog brata, a i kod brata, no smatra da je bio trijezan i kada je došao kod brata, a i kada je otišao od njega, njemu je SR već kada je došao kod brata djelovao pijano, a tužitelju je poznato da je on i inače pod utjecajem alkohola, te je vidio da je on pijan, ostalih detalja prometne nesreće se ne sjeća.

20. U svom iskazu svjedok SR je naveo da su prije same prometne nesreće bili kod ŠR, brata tužitelja u [adresa], da je tu on došao tri sata prije same prometne nesreće, da je konzumirao više piva, ne zna točno o kojoj se količini radi, poslije njega je kod ŠR došao i tužitelj u vidno alkoholiziranom stanju, a još je kod brata tužitelja konzumirao i alkohol odnosno rakiju i pivo, ne zna točno koje količine, da je tužitelj mogao primijetiti da je G konzumirao alkohol, da su tri sata nakon boravka kod tužiteljeva brata krenuli kući u S, te da se tužitelj odlučio povesti s njim njegovim automobilom, iako je vidio da je SR konzumirao alkohol, ne sjeća se da li je tužitelj kritične zgode koristio sigurnosni pojas, a ne sjeća se ni prometne nesreće.

21. U svom iskazu svjedok ŠR, brat tužitelja je naveo da je na dan kada se dogodila prometna nesreća bio Petrov dan, te je slavio imendan svoga sina Š, tada je kod njega bilo više gostiju, a ne spori da su bili i tužitelj i SR, da je prvo došao SR, pa nakon otprilike dva i pol sata došao je i tužitelj. Smatra da je SR kod njega došao trijezan, a za svog brata, ovdje tužitelja, ne sjeća se da je li on došao pijan ili trijezan. Ne zna odgovoriti o količini alkohola koju su popili SR i tužitelj boraveći kod njega u gostimam, jer na to nije obraćao pažnju. Ne može se očitovati o količini popijenoga, no zna da su po završetku proslave svi bili u pijanom ili pripitom stanju. Dakle, iz iskaza ovog svjedoka jedino se može zaključiti da su i tužitelj i SR konzumirali alkohol kod tužiteljevog brata.

22. Na okolnost utvrđenja visine i obujma štete tužiteljevih ozljeda, kao i na okolnost lokaliteta ozljeda izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskom vještaku dr. med. Vjekoslavu Čuljku.

23. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka od 15. listopada 2025. (list 60- 63 spisa) proizlazi da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede u vidu multifragmentarnog prijeloma trupa petog slabinskog kralješka sa pomakom ulomaka. Imajući u vidu navedeni nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg je utvrđeno da je u prometnoj nesreći tužitelj zadobio multifragmentarni prijelom trupa petog slabinskog kralješka s pomakom sud zaključuje da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Ovo stoga što je notorno da su najčešće ozlijede zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom između ostaloga i ozlijede kralježnice, a kako je očito da je tužitelj zadobio prijelom trupa petog slabinskog kralješka očito je da on nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a iako tužitelj u svom iskazu tvrdi da je koristio sigurnosni pojas, punomoćnici parničnih stranka su učinili nespornim činjenica nevezivanja sigurnosnim pojasom, na sporna je samo visina tužiteljeva doprinosa zbog nevezivanja. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda koje je tužitelj zadobio u spornoj prometnoj nesreći, a koje je utvrdio medicinski vještak, sud nije mogao povjerovati tužitelju da je bio vezan sigurnosnim pojasom.

24. Kako iz pisanog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka s obzirom na vrstu i lokalitet ozljeda koje je tužitelj zadobio u spornoj prometnoj nesreći proizlazi da je tužitelj zadobio ozlijede koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa nevezivanjem sigurnosnog pojasa, stav je suda da je tužitelj time doprinjeo nastanku prometne nesreće, jer da je isti bio vezan sigurnosnim pojasom ne bi zadobio ozljedu kralježnice

25. Imajući u vidu ovako utvrđenje vještaka sud smatra da je tužitelj time što nije bio vezan sigurnosnim pojasom doprinjeo nastanku svoje štete u visini od 15%.

26. Imajući u vidu sve da je nesporno da je među strankama nesporno da je tužitelj pristao na vožnju s pijanim vozačem, a sporna je samo visina doprinosa vezana za pristanak na vožnju s pijanim vozačem, pogotovo uzimajući u obzir okolnosti koje su prethodile prometnoj nesreći, odnosno da je tužitelj sjedio zajedno s vozačem SR, te da su zajedno pili, kao da je i iz iskaza tužitelja utvrđena da je on vidio i znao da je SR u alkoholiziranom stanju, sud je odredio na ime doprinosa tužitelja vezanog za pristanak na vožnju s pijanim vozačem doprinos od 15%. Vezano za doprinos tužitelja zbog vožnje s alkoholiziranim vozačem iz potvrde PGP Županja od (sa lista 3 i 4 spisa) proizlazi da je iz zapisnika o očevidu nesporno utvrđeno je da je isti imao koncentraciju alkohola u krvi od 1,49 g/kg, a u mokraći 1,39 g/kg, da je stručnim mišljenjem – vještačenjem utvrđeno da je on bio u vrijeme sporne prometne nesreće s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 1.67g/kg. Da je pod utjecajem alkohola, te da su stoga njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene. Stoga je u takvoj činjeničnoj situaciji, tužitelj koji je pristao na vožnju s pijanim vozačem suodgovoran za nastanak štete, stoga je imajući u vidu navedeno valjalo usvojiti tuženikov prigovor za doprinos nastanku prometne nesreće zbog vožnje tužitelja s pijanim vozačem. Imajući u vidu navedeno sukladno članku 1092. ZOO tužitelj je kao oštećenik zbog vožnje s pijanim vozačem pridonjeo da mu šteta nastane, pa je sud odredio doprinosa tužitelja vezano za pristanak na vožnju s pijanim vozačem u omjeru od 15%(ovome u prilog govore brojne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerice Rev-1054/2014, Rev-1295/2008, Rev- 420/2009, Rev-13/2006, Rev-1348/1995), pogotovo imajući u vidu da je vožnja u alkoholiziranom stanju u uzročno posljedičnoj vezi sa nastalim štetnim događajem, što proizlazi iz stručnog mišljenja-vještačenja kojim je utvrđeno je da je vozač u trenutku prometne nesreće imao koncentraciju alkohola u krvi od najmanje 1,67 g/kg, te iz toga proizlazi da je on bio pod utjecajem alkohola i da su stoga njegove vozačke sposobnosti u trenutku prometne nesreće bile bitno smanjene. Dakle, ukupni doprinos tužitelja nastanku štete je 30% i to na ime pristanka na vožnju sa pijanim vozačem sud je isti cijenio na 15%, a na ime nevezivanja sigurnosnog pojasa doprinos na 15%.

27. Na okolnost utvrđivanja obujma i visine štete sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjima po vještaku dr. med. Vjekoslavu Čuljku, kirurgu.

28. Iz pisanog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Vjekoslava Čuljka utvrđeno je da je tužitelj u spornoj prometnoj nezgodi zadobio tešku tjelesnu ozlijedu multifragmentarni prijelom trupa petog slabinskog kralješka s pomakom ulomaka, da je tužitelj trpio jake bolove između šest i sedam dana, bolove srednjeg intenziteta četrnaest dana, te lakog intenziteta sedamdeset pet dana, a povremeni bolovi lakog do srednjeg intenziteta postojati će trajno. Da je tužitelju zbog mirovanja i bolnosti prsišta bila potrebna tuđa njega i pomoć od po dva sata dnevno tijekom tri tjedna.

29. Nadalje, vještak utvrđuje da je tužitelj trpio strah koji je nastao neposredno nakon ozlojeđivanja koji je povezan sa suočavanjem s neposrednom opasnošću za zdravlje i to: primarni strah jakog intenziteta od trenutka ozljeđivanja do prijema u bolnici, sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 15 dana, sekundarni strah lakog intenziteta kroz cijelo vrijeme liječenje u vidu bojazni za ishod i rezultat liječenja.

30. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega (kvalificirane odnosno stručne osobe) radi zadobivenih ozljeda i to kroz mjesec dana 3 sata dnevno, a nakon toga mu je bila potrebna tuđa pomoć (nekvalificirane osobe dakle radi se o nekvalificiranoj tuđoj pomoći) po izlasku iz bolnice 3 mjeseca po 2 sata dnevno.

31. Vještak je mišljenja da su kod tužitelja preostale duševne boli zbog smanjena životnih aktivnosti u visini između 45 i 50%, ovo stoga što će se isti tijekom života otežano kretati radi zaostale posttraumatske paralize desno peronealnog živca, ukočenosti i bolnosti u slabinskom dijelu kralježnice, umanjenje gibljivosti u slabinskom dijelu je teškog stupnja, umanjena gibljivost oba ramena zgloba lakog stupanja, te umanjenje GMS u rukama zbog čega tužitelj više nije sposoban raditi bilo kakav fizički posao.

32. Vezano za duševne boli zbog naruženosti vještak utvrđuje da je kod tužitelja zaostala naruženost srednjeg stupnja vidljiva trećim osobama pri kretanju. Tužitelj radi zaostale paralize desnog peronealnog živca treba nositi ortozu koju trenutno ne nosi navodno radi toga što ne zna da postoji, otežano se kreće radi nemogućnosti podizanja desnog stopala pri hodu i „vuče“ desnu nogu. U donjem dijelu leđa uz slabinsku kralježnicu postoje dva paralelna ožiljka dužine 10-15 cm.

33. Vještak naglašava da je tužitelj ne sudjelovanjem u preporučenom liječenju od strane neurkirurga dijelom utjecao i na rezultat liječenja, da je zadnji pregled neurokirurga bio 17. srpnja 2023., te ništa od preporučenog nije učinjeno.

34. Na pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka tužitelj nije imao primjedbi, a tuženik je imao niz primjedbi i pitanja, na koje se vještak očitovanje na raspravnom ročištu od 1. travnja 2026. (list 95-101 spisa)

35. Vezano za primjedbe tuženika da vještak opisuje stanje tužitelja koje se drastično razlikuje od stanja po otpustu s neurokirurškog liječenja navodeći da pacijent nije po otpustu nakon operacije proveo preporučenu rehabilitaciju, niti se javljao na naručene preglede vještak odgovara da ima, razlika je u tome da tužitelj nije proveo liječenje po pravilima struke, da nije proveo rehabilitaciju koja je bila obavezna nakon takvo ozlijede kralješnice, da se nakon što mu je 17. srpnja 2023., nakon što su mu odstranjene metalne kopče nije pregledan po, niti jednom specijalistu, niti neurokirurgu, niti fizijatru, vještak je rekaoda je njemu na pregled tužitelj došao s oskudnom dokumentacijom, a ono što je na osnovu kliničkog pregleda tužitelja našao pokušao je objektivizirati u svom pisanom nalazu i mišljenju i njemu je kao liječniku specijalisti nejasno kako je moguće da je tužitelj koji je 17. srpnja 2023. na pregledu neurokirurga od neuroloških ispada imao samo trnjenje u desnoj nozi, a na pregled jedva došao, teško se kretao, vukao je desnu nogu (imao je "pijetlov hod") s potpunom plegijom desnog peroneusa. Jedino što je logično iz svega da je došlo do komplikacija nakon operacijskog liječenja s neurološkim oštećenjem navedenog živca. Što se tiče primjedbe tuženika da vještak nije točno opisao obujam hipotrofije mišića na donjim ekstremitetima naglašava da je tu bila izražena hipotrofija na desnoj nozi više, da to nije mjerio centimetrima, jer nije to smatrao toliko važnim. Što se tiče primjedbe na bolove u ramenima i umanjenu pokretljivost u oba ramena zgloba naglašava da kao medicinski vještak mora uvažiti sve tegobe koje tužitelj navodi i koje je on naglašava da ima nakon prometne nesreće. Točna je primjedba tuženika da nigdje u medicinskoj dokumentaciji nisu navedene ozlijede oba ramena zgloba, ali isto tako kod ocjene umanjenja životnih aktivnosti radi te činjenica da u medicinskoj dokumentaciji nigdje nema verificirane ozlijede ramena kliničko stanje oba ramena zgloba kod tužitelja nije uvrstio ili dodao u visinu umanjenja životnih aktivnosti. Na primjedbu tuženika vezano za ukupnu procjenu duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti (tzv. pojačani napori) vještak odgovara da je vodeća ozljeda kralježnice, posljedica takve ozlijede koju je tužitelj imao su potpuna ukočenost gotovo nenagibljivosti u slabinskom segmentu kralježnice što prema svim dostupnim tablicama iznosi od 30 do 35%, druga stavka je plegija peroneusa, ona prema tablicama se ocjenjuje 25%, da je vještak tu bio obazriv s obzirom da tužitelj nema EMNG nalaz, to je ocijenio kao parezu, a ne potpunu oduzetost peroneusa koja se ocjenjuje sa 2/3 ocijene za plegiju. Ako je ocjena plegije po svim tablicama 25%, 2/3 od 25% je oko 16%, te je na taj način došao do postotka koji nikada ne može biti precizan i zato je isti utvrdio 45 do 50%. Svakako bi bilo bolje i preciznije vještačenje da je vještak imao dodatnu medicinsku dokumentaciju (kontrola neurokirurga, liječenje po fizijatru, nalaz EMNG, čak i pregled psihijatra), to bi onda dalo vještaku kompletniju sliku, no kako vještak nije imao navedeno zaključio je na temelju one dokumentacije koju je imao. Vezano za primjedbe tuženika u vezi moje kompetencije za vještačenje vještak navodi da je tužitelj operiran po neurokirugu u KBC Osijek, a da se trauma kralježnice u Klinici za traumatologiju Zagreb koji je naš najveći centar za traumu kralježnice operira inače po traumatolozima, kirurzima traumatolozima. Na primjedbu tuženika da li je tužitelj odbijao preporuke liječnika u liječenju i nastavku liječenja, te na koji način je to eventualno utjecalo na njegovo zdravstveno stanje nakon ozljeđivanja odnosno posljedice vezane za ozljeđivanje vještak je odgovorio da je tužitelj od samog starta liječenja već nakon prometne nesreće, dok je liječen na odjelu ortopedije i traumatologije u Vinkovcima odbio operacijsko liječenje kralježnice koje mu je bilo predloženo od strane neurokirurga iz KBC Osijek. Tek nakon drugog pregleda psihijatra tužitelj je promijenio odluku, te pristao na liječenje. Tijek liječenja tužitelja je uistinu neuobičajen, vještaku je teško povjerovati da netko nakon ovako teške traume kralježnice ne provede liječenje kao što je preporučeno od strane operatera neurokirurga, stoga je mišljenja da je možda kod tužitelja potrebno i mišljenje psihijatra i eventualno neko psihološko testiranje da se vidi da li je nastupilo do promjena ličnosti, jer je totalno iracionalno ovako se ponašati s ovakvom ozljedom. Ne zna njegovo ekonomsko stanje, da li je imao mogućnosti da ga netko odveze na kontrole, no realno je za očekivati da je tužitelj prihvaćao preporuke liječnika u liječenju da bi posljedice prometne nezgode bile manje, no u kolikoj bi to mjeri bilo manje to ne može reći jer bi to sada samo bila pretpostavka. Moguće je da bi se ove komplikacije dogodile i da se tužitelj držao preporučenog tijeka liječenja, ali i to je samo pretpostavka. Na upit da li je liječenje tužitelja završeno i kada se smatra završenim vještak odgovara da po nekim kriterijima za takve ozlijede nakon dvije godine liječenje od traume smatra se da se može zaključiti i reći da je stanje definitivno konačno i stabilizirano, no u konkretnom slučaju budući da vještak nema niti jedan nalaz on to ne može objektivizirati nego može reći da se generalno liječenje smatra završenim dvije godine od traume. Na upit tuženika da se precizira postotak smanjenja opće životnih aktivnosti vještak je odgovorio da smatra da je već u ranijem dijelu svoga iskaza precizno konačnu odluku o tome zauzet će sud. Na novi upit da li je medicinskom dokumentacijom dokazano tzv. teško kretanje "pijetlov hod", koje je vještak uočio na pregledu tužitelja odgovara s obzirom da tužitelj nema nikakvu medicinsku dokumentaciju nakon 17. srpnja 2023. kada je pregledan kontrolu po neurokirurgu, kad su mu odstranjene metalne kopče i kada je u nalazu neurokirurga navedeno da javlja povremene trnce u desnoj nozi znači da klinički nalaz koji je vještak našao kod tužitelja za vrijeme pregleda nije nigdje verificiran u medicinskoj dokumentaciji. Na upit tuženika u kojem vremenu se mora sanirati predmetni način ozlijede kralježnice kod tužitelja vještak odgovara da navedena ozljeda kralježnice kod tužitelja pripada u kategoriju prvog reda operacijskog liječenja, a termin u kojem je tužitelj operiran još uvijek odgovara navedenim kriterijima, on nije operiran s odmakom nego je operiran u granicama normale. Pojašnjava da je tužitelj imao dvije operacije kralježnice, prvu 3. srpnja 2023. i drugu 6. srpnja 2023. kada se nakon kontrolnog CT-a LS kralježnice pokazalo da vijak u prvom sakralnom kralješku desno nije dobro pozicioniran, te se učinio novi operacijski zahvat kojim se to ispravilo. Na upit tuženika da li se operativni zahvat kralješka vrši unutar 24h ili tri dana od prometne nesreće kao što je slučaj kod tužitelja vještak odgovara da se kod tužitelja radilo o takvoj ozlijedi kralježnice prijelomu 5. slabinskog kralješka s puno koštanih fragmenata od kojih su neki završili u spinalnom kanalu, ali unatoč tome tužitelj, niti prije, niti poslije operacije nije imao neuroloških ispada što je dokaz da je operacija kod tužitelja obavljena na vrijeme, no stabilizacija stanja tužitelja u trenutku podnošenja tužbe (12. ožujka 2024.) nije bila provedena.

36. Navedeni vještak ostao je u cijelosti kod svojih pisanih nalaza i mišljenja.

37. Na ovakav nalaz i mišljenje medicinskog vještaka koji se temelje na oskudnoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja, budući da tužitelj ne raspolaže obimnom dokumentacijom, osim one na koju se vještak poziva, tuženik je imao primjedbi, na te primjedbe se vještak stručno i detaljno očitovao usmeno na ročištu, te njegov nalaz i mišljenje, pitanja i primjedbe tuženika ničim nisu dovele u sumnju, niti dvojbu, pa ga tim više sud drži vjerodostojnim, objektivnim i stručnim i prihvaća ga u cijelosti.

38. S obzirom na sve navedeno tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju u smislu članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom da je šteta nastala za vrijeme važenja istog, razmjerno svojoj krivnji.

39. Vještak je naveo da je tužitelj nesudjelovanjem u preporučenom liječenju od strane neurokirurga dijelom utjecao i na rezultat liječenja (zadnji pregled neurokirurga 17. srpnja 2023.), da ništa od preporučenog nije učinjeno. U svom iskazu je naveo da je realno za očekivati da je tužitelj prihvaćao preporuke liječnika u liječenju da bi posljedice prometne nezgode bile manje, no u kolikoj bi to mjeri bilo manje to ne može reći jer bi to samo bila pretpostavka. Također, vještak je naveo da je moguće da bi se ove komplikacije dogodile i da se tužitelj držao preporučenog tijeka liječenja, ali i to je samo pretpostavka. Imajući u vidu ovakav stav vještaka koji niti jedna parnična stranka nije osporila stav je suda da tuženik nije dokazao koliko točno bi nepridržavanje mjera preporučenog liječenja utjecalo na obujam i visinu tužiteljeve štete, stoga je ovo tijekom postupka ostalo nedokazano sa stupnjem pretpostavke, pa je stoga mišljenje suda da zbog nepridržavanja uputa vezanih za liječenje nije utvrđeno postojanje doprinosa tužitelja. Provedeno medicinsko vještačenje u ovom dijelu je ostalo u fazi pretpostavke, pa tuženik nije u dovoljnoj mjeri dokazao utjecaj tužitelja na obujam i visinu svoje štete i uzročno-posljedičnu vezu tužiteljeva nepridržavanja uputa vezanih za tijek i način njegova liječenja, te stoga sud u vezno za to nije moao utvrditi nikakav doprinos tužitelja.

40. Cijeneći da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu i trpio bolove kako su naprijed opisani, mišljenje je suda da tužitelju za kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova primjerena naknada iznosi 3.000,00 EUR. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 30% (odnosno iznos od 900,00 EUR), te je tužitelju dosudio iznos od 2.100,00 EUR.

41. Imajući u vidu nalaz i mišljenja medicinskog vještaka mišljenje je suda da je za kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha primjerena naknada iznos od 2.100,00 EUR. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 30% (odnosno iznos od 630,00 EUR), te je tužitelju dosudio iznos od 1.470,00 EUR.

42. Imajući u vidu nalaz i mišljenje medicinskog vještaka po pitanju smanjenja životnih aktivnosti koje je vještak utvrdio u postotku između 45% i 50%, pa stoga sud uzimajući prosjek, po vještaku ovako utvrđeni postotak duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti istu cijeni na 48% ukupno, pa je sud za ovu kvalifikatornu okolnost primjerenom naknadom smatra iznos od 21.800,00 EUR, no sud je i ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 30% (odnosno iznos od 6.540,00 EUR), te je tužitelju dosudio iznos od 15.260,00 EUR.

43. Imajući u vidu stupanj naruženosti koja je preostala kod tužitelja nakon prometne nesreće, a koju je utvrdio medicinski vještak, sud tužitelju za ovu kvalifikatornu okolnost primjerenom naknadom smatra iznos od 2.500,00 EUR, no sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 30% (odnosno 750,00 eura), te je tužitelju dosudio iznos od 1.750, EUR.

44. Dakle, sud je dosudio tužitelju na ime pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete ukupni iznos od 20.580,00 EUR, koji iznos je umanjen za iznos od 5.000,00 EUR (kao iznos nesporno isplaćen na ime ove neimovinske štete), pa je tužitelju valjalo dosuditi na ime daljnje neimovinske štete iznos od 15.580,00 EUR.

45. Imajući u vidu ocjenu tuđe pomoći i njege (pomoći i njege stručne osobe) utvrđene nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, sud smatra da je primjerena naknada za ovaj vid štete, temeljem članka 233. ZPP iznos od 630,00 EUR. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 30% (odnosno iznos od 189,00 EUR), te je tužitelju dosudio daljnji iznos od 441,00 EUR. Imajući u vidu ocjenu tuđe pomoći (pomoći i njege nestručne osobe) utvrđene nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, sud smatra da je primjerena naknada za ovaj vid štete, temeljem članka 233. ZPP iznos od 480,00 EUR. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 30% (odnosno iznos od 144,00 EUR) te je tužitelju dosudio daljnji iznos od 336,00 EUR.

46. Dakle, sud je dosudio tužitelju na naknade po osnovi imovinske štete ukupni iznos od 777,00 EUR, koji iznos je umanjen za iznos od 298,80 EUR (kao iznos nesporno isplaćen na ime ove neimovinske štete), pa je tužitelju valjalo dosuditi na ime daljnje neimovinske štete iznos od 478,20 EUR.

47. Radi svega izloženog, temeljem članka 1095. stavka 1. i članka 1100. ZOO, a uz primjenu članka 19. ZOO presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

48. Na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu sukladno članku 1103. i 1086., u vezi sa člankom 29. stavkom 1 ZOO, pa mu je sud dosudio zateznu kamatu na neimovinsku štetu od 12. ožujka 2024. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, kako je to tužbom zatraženo, a po stopi određenoj po članku 29. stavak 2. ZOO, dok mu je na imovinsku štetu kamatu sud dosudio od dana donošenja prvostupanjske odluke odnosno od presuđenja, kako je to tužitelj tužbom i zatražio.

49. Sud nije obvezao tužitelja da dostavi izvornik medicinske dokumentacije koju je tužitelj priložio na sudski spis, ovo stoga što je medicinska dokumentacija dostavljena putem e-komunikacije, pa se ista smatra vjerodostojnom izvorniku, a ovo pogotovo imajući u vidu da medicinski vještak nije iskazao sumnju u vjerodostojnost iste, stoga se izvođenje toga dokaza ukazalo nepotrebnim.

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 2., a u vezi sa člankom 155. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postupku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

51. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 35.782,00 EUR, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 16.058,20 EUR (ne umanjujući postavljeni tužbeni zahtjev za nesporno isplaćen dio štete, budući da je isti isplaćen prije pokretanja ovog parničnog postupka) uspio sa 44,8% odnosno 45%, a tuženik sa 55%.

52. Međutim, kako u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik nije osporavao i osnovu zahtjeva za dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu (osim za naknadu štete za izgubljenu zaradu i rentu, a u odnosu na što je parnični postupak razdvojen i oformljen novi parnični spis), to proizlazi da je u pogledu osnove zahtjeva tužitelj uspio sa 100%, odnosno da je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 73% (tužitelj 100%+45%=145%:2=72,5% odnosno 73%; a tuženik 0%+55%=55:2=27%), a tuženika 27%.

53. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj 73%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik 27%), te se i na taj način dolazi do razlike od 46% (73%-27%=46%).

54. Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, sud je istom kao nužne i potrebne priznao, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), imajući u vidu da vrijednost predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kako na ime dosuđene imovinske tako i neimovinske štete čini iznos od 35.782,00 EUR, a koje se sastoje u sastavu tužbe (Tbr. 7. OT), zastupanja na 4 ročišta i to od 10. rujna 2024., 15. svibnja 2025., 22. kolovoza 2025. i 1. travnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1.), sastava 3 obrazložena podneska (od 2. listopada 2024., 22. listopada 2025., i 23. veljače 2026. prema Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT), svaka radnja po 500,00 bodova, što ukupno čini 4.000,00 bodova, te pripadajući PDV u iznosu od 1.000,00 bodova, što sveukupno čini 5.000,00 bodova, a što preračunato u eure, imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda od 2,00 EUR, iznosi 10.000,00 EUR.

55. Od ovog iznosa tužitelju je priznato 46% od tih troškova, odnosno onaj iznos koji odgovara postupku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, pa mu je odmjerena naknada troška u iznosu od 4.600,00 EUR.

56. Pored toga, tužitelju je još u cijelosti priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 498,17 EUR.

57. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 77,93 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu 210,02 EUR tako da ukupno priznati troškovi tužitelju iznose 5.386,12 EUR.

58. Iskazivanje dosuđenoga iznosa u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

59. Tužitelju nije priznat iznos od 1.274,00 EUR na ima sastava podnesak od 27. listopada 2025. (list 73-77 spisa), ovo stoga što navedenim podneskom samo ponavlja navode i iznose iz podneska od 22. listopada 2025., pa se stoga taj trošak smatra nepotrebnim za vođenje ovog parničnog postupka.

60. Tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 66,36 EUR, na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na oglasnoj e-ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba članka 154. stavak 1. i stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa člankom 155. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku i odredbom Tbr. 9. toč. 3. Odvjetničke tarife na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju Odvjetničke tarife naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć, stoga je o trošku odlučeno kao pod točki III. izreke ove presude.

61. Odštetni zahtjev predstavlja trošak koji je potreban u smislu odredbe članka 155. ZPP. Točno je da podnošenje odštetnog zahtjeva osiguratelju nije procesna pretpostavka utuženja štete, no to međutim predstavlja radnju uz koju odredba članka 1103. ZOO veže dospijeće pravične novčane naknade, dakle početak zatezne kamate, zbog čega se sastavljanje takvog odštetnog zahtjeva osnovano tretira izdatkom u povodu postupka sukladno odredbi članka 151. stavka 1. ZPP (ovakav stav je zauzet i u odluci Županijskog sud u Varaždinu poslovni broj 10 Gž-30/11-2 od 7. ožujka 2011.). Trošak na ime sastava odštetnog zahtjeva predviđen je sukladno Tbr. 28. OT, a radi se o trošku nastalom prije pokretanja parnice, u smislu članka 155. ZPP. Tužitelj je trošak odštetnog zahtjeva potraživao kao dio parničnog troška, stoga sud nije dosudio tužitelju naknadu troška na ime odštetnoga zahtjeva u iznosu od 625,00 EUR, ovo imajuću u vidu da ga tužitelj nije ispravno postavio, jer on nije sadržan u tužbenome zahtjevu s glavnom stvari, i nije postavljen kao sporedni zahtjev uz glavni (nego je postavljen kao dio zahtjeva za naknadu parničnog troška, odnosno sastavni dio troškovnika tužitelja).

U Županji, 15. svibnja 2026.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Marku Drnasinu, odvjetniku u ZOU Marko Drnasin & Željko Drnasin iz Vinkovaca

2. Tuženik po punomoćniku Slavku Baotiću, odvjetniku u Županji