REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Psp-8/2025-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Marijanu Muži kao sucu Pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Macanu, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika ĆT (HT), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Jošku Maliću, odvjetniku iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave 25. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tuženika te punomoćnika tuženika, zaključene u smislu odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 15. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e :

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik od mjeseca svibnja 2023. do 2. kolovoza 2023. smetao tužiteljicu u posjedu kuće i gospodarskih zgrada na adresi [adresa], sagrađenih na zk.č.br. 333/3 Oranica Kolnik u Topolju od 207 čhv, k. o. [katastarska općina], na način da je u tom vremenu na liniji koja dijeli zk.č.br. 334/10 Put u Velikogoričkoj ulici od 78 m2 k. o. [katastarska općina], koja je u suvlasništvu tuženika od zk čestice u vlasništvu tužiteljice (dijela zk.č.br. 333/3 k. o. [katastarska općina]) postavio betonski podest s metalnom ogradom u duljini od 9,40 m sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodetske struke ing .geodezije TT od 24. srpnja 2024. , te na taj način onemogućio tužiteljici pristup vozilom do njene kuće i gospodarskih zgrada sagrađenih na zk.č.br. 333/3 k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku da odmah uspostavi prijašnje posjedovno stanje

kakvo je bilo prije izvršenog smetanja, na način da ukloni metalnu ogradu s betonskim podestom izgrađenu na međi između gore dviju navedenih nekretnina te da nekretninu označenu kao zk.č.br. 333/3 Oranica Kolnik u Topolju od 207 čhv, k. o. [katastarska općina] i nekretninu označenu kao zk.č.br. 334/10 Put u Velikogoričkoj ulici od 78 m2 dovede u stanje u kakvom su bile prije izgradnje betonskog podesta i metalne ograde koja se nalazi na međi tih dviju nekretnina, omogući tužiteljici daljnji pristup njenoj kući bez ikakvog uznemiravanja i smetanja, a ujedno mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, uz prijetnju novčanom kaznom.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.079,55 eura u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.053,09 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke 15. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Gž-2092/2025-2 od 16. listopada 2025. (list 84-85 spisa) riješio da se žalba tuženika uvažava, ukida se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Psp-12/2023-20 od 28. kolovoza 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak, te da se trošak žalbe ostavlja za konačnu odluku.

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica i posjednica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica] oranica Kolnik u Topolju od 207 čhv. Navedena nekretnina odgovara nekretninama upisanim u posjedovni list br. 328 k. o. [katastarska općina], označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 576 m², oranica od 87 m² i k. č. br. [katastarska čestica] put (kolnik) od 83 m².

1.1. Tuženik je suvlasnik i suposjednik sa svojim bratom GT nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao zk čestica br. 334/10 put u [adresa] od 78 m². Navedena nekretnina odgovara nekretnini upisanoj u posjedovni list br. 406 k. o. [katastarska općina] označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] put (kolnik) od 78 m².

1.2. Dio nekretnine tužiteljice označene kao zk čestica br. 333/3 (i to dio od 83 m² koji je u katastru označen kao put) i nekretnine tuženika (zk čestica br. 334/10) u naravi čine jednu cjelinu (put) kojom stranke dolaze do svojih kuća sagrađenih na tim zk česticama.

1.3. Prednik tužiteljice (UT) još je 16. travnja 1981. sklopio ugovor s drugim vlasnicima međašnih nekretnina (uključujući i predmetnu nekretninu tuženika) kojim su potpisnici tog ugovora (uključujući i I. tuženika ĆT) utvrdili način korištenja puta kojim bi stranke osobno i vozili pristupile svojim kućama na predmetnim nekretninama.

1.4. Tužiteljica se osobno i preko njenih pravnih prednika služi dijelom nekretnine tuženika kao povlasnom nekretninom, nesmetano više od 40 godina. Ona nema drugi prikladan put kojim bi vozilom nesmetano pristupila svojoj kući i gospodarskim zgradama oko kuće, kao i drugoj građevinskoj parceli (trenutno vrt) koja se nalazi iza njene kuće.

1.5. Nadalje, navodi da je kuća tužiteljice sagrađena prije kuće tuženika, njena kuća sagrađena je tijekom 1981., a kuća tuženika tijekom 1983..

1.6. Također, ističe da tužiteljica da bi mogla pristupiti na svoju nekretninu, prije nego pristupi na nju i na dio predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika mora proći dijelovima nekretnina (puta) koji su u vlasništvu RT i C, a kako je to bilo ugovoreno navedenim ugovorom iz 1981. (čiji su potpisnici bili pravni prednici navedenih svjedoka).

1.7. Svi potpisnici navedenog ugovora pridržavali su se sklopljenog ugovora i stranke su (kao i njihovi susjedi RT i C) uredno pristupale svojim kućama koristeći jedan dio nekretnine tuženika (zk čestica br. 334/10) kao poslužnu nekretninu.

1.8. Stranke su pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici vodile spor pod brojem R1-2/2020 radi obnove međe na navedenim nekretninama pa je u tom postupka napravljen vještački nalaz kojim je utvrđena sporna međa između dviju nekretnina stranaka, kao i sporna površina koju je vještak u svojem nalazu omeđio linijama C -D- E-F-C površine 18 m², a koju površinu tužiteljica i njeni prednici već 40 godina koristi kako bi pristupila na svoju nekretninu. Time je na isti način riješen pristup nekretnini – kući tužiteljice, sukladno ranije navedenom ugovoru iz 1981., te je tako utvrđeno da tužiteljica može pristupati svojoj nekretnini koristeći jedan dio nekretnine u vlasništvu tuženika (zk čestica br. 334/10).

1.9. Tuženik je tijekom mjeseca svibnja i lipnja 2023. počeo osporavati tužiteljici pravo na posjed i prolaz preko dijela njegove čestice br. 334/10 k. o. [katastarska općina] na način da je na njoj, na liniji koja dijeli njihovu zk česticu od zk čestice u vlasništvu tužiteljice (dijela zk čestice br. 333/3, to jest k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) postavo betonski podest i drvene pregrade. Taj betonski podest postavljen je na liniji koja je u navedenom nalazu i mišljenju vještaka geodeta od 29. listopada 2021. označena kao linija koja spaja točke C i D.

1.10. Početkom kolovoza 2023. tuženik je produljio do tada bespravno sagrađen betonski podest te dovršio postavljanje limene ograde na tako produljen podest i na taj način onemogućio nesmetan pristup vozilima na nekretnine tužiteljice sagrađene na zk čestici br. 333/3 k. o. [katastarska općina] (kuća i gospodarske zgrade).

1.11. Tužiteljica je u više navrata tijekom gradnje navedene ograde kontaktirala tuženika, moleći ga da prestane s gradnje jer joj je onemogućen pristup kući s vozilom, ali je tuženik rekao tužiteljici kako je sve to, misleći na konkretan dio nekretnine na kojoj je vršio spornu gradnju, njegovo i da će on tu napraviti ogradu.

1.12. Na naprijed naveden i opisan način, tuženik je smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina te ne pristaje mirnim putem vratiti oduzeti posjed.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže da se isti odbije uz obvezu da tuženik naknadi tužiteljici parnične troškove.

2.1. Nadalje, navodi da je neosnovana i neistinita tvrdnja tužiteljice da se ona preko 40 godina nesmetano služi dijelom nekretnine tužitelja kako bi došla do svoje kuće, te da ona kao i njeni prednici nikada nisu bili u posjedu, a niti su se koristili nekretninom u suvlasništvu tuženika.

2.2. Također, tuženik ističe da tužiteljica nema pravo na posjedovnu zaštitu jer nikada nije ni bila posljednji posjednik dijela nekretnine.

2.3. Budući da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (posljednji miran posjed i smetanje), stoga tuženik smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ovosudni spis i to priložene fotografije (list 4-5 spisa), izvadak iz zk, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), izvadak iz zk, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa), ugovor od 16.4.1981. (list 9 spisa), rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu posl.br. R1-2/2020-17 od 21.10.2021. uz nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Tonija Terzića, ing. geodezije (list 10-15 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke ing .geodezije TT od 24.7.2024. (list 33-41 spisa), saslušani su kao stranke u postupku tužiteljica CT i tuženik ĆT te u svojstvu svjedoka RT, NT, ČT, HT, CTL i ŽT, na ročištu održanom 25. ožujka 2026. dopunski su saslušani tužiteljica CT, tuženik ĆT kao stranke u postupku te u svojstvu svjedoka dopunski su saslušani ŽT, HT, NT.

4. Tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice od 23. kolovoza 2023. koji je tužiteljica po punomoćniku na ročištu održanom 24. lipnja 2025. uredila u odnosu na točku 1. izreke na način kako je to navedeno u izreci navedene odluke u cijelosti je neosnovan.

5. Uvidom u ugovor od 16. travnja 1981. (list 9 spisa), utvrđeno je da je isti sastavljen 16. travnja 1981. između PT ĐT, Ć VT, UT i ĆT zbog odstupanja 1,5 metara svakog od njih na svojoj parceli radi pravljenja zajedničkog puta, navodeći da korištenje puta imaju svi iz ugovora u cijeloj njegovoj dužini.

6. Tužiteljica CT je iskazala da ostaje u cijelosti kod svih navoda navedenih u predmetnoj tužbi. Nadalje, iskazala je da je tuženik napravio spornu ogradu u ljeto 2023., da je prije toga molila tuženika da ne napravi tu ogradu jer je taj dio gdje je tuženik napravio ogradu zajednički put, a budući da su 1981. njen otac i još 4 susjeda dali svaki po metar i pol zemlje kako bi se napravio zajednički put, odnosno zajednički prolaz jer je bio cilj da to bude zajednički put tako da svi oni, to jest tužiteljica i susjedi i to ĆT, RT, PT mogu zajedno prolaziti tim putem do svojih nekretnina, navodeći da se njen otac zvao UT. Također je iskazala da je njena kuća sagrađena 1980., a kuća tuženika da se gradila od 1982. do 1984.. Nakon 1980. tužiteljica nije proširivala svoju kuću, navodeći da joj je veranda na kući zatvorena staklom, a vanjske dimenzije su ostale iste. Iza kuće se nalazi garaža i drvarnica. Sve dok nije sporni zidić napravljen, tužiteljica je normalno mogla dolaziti s automobilom do svoje garaže. Navodeći da sada ne može automobilom doći do svoje garaže na način da ispred kuće skrene lijevo te da prođe automobilom iza kuće. Nije joj poznato zbog čega je tuženik napravio i produžio tu ogradu iako ga je molila da to ne radi. Sada također ne može niti s manjim kamionom ili s nekim drugim vozilom dovesti drva za ogrjev u svoje dvorište, već ta drva moraju istovariti ispred kuće na cestu.

7. Tuženik ĆT je iskazao da je bio u dobrim odnosima s roditeljima tužiteljice dok nisu nastali sporovi oko ulaza u dvorište tužiteljice. Navodi da je do problema došlo kada je otac tužiteljice betonirao ogradu te da bi produžio ogradu, jednim dijelom je morao ući na tuženikovu nekretninu. Tu ogradu je srušila tužiteljičina majka, sada pok. H, a ona je srušila tu ogradu negdje pola godine prije nego što je tuženik napravio novu ogradu. Navodi da je otac tužiteljice proširio verandu na kući te da su nakon toga nastali problemi, a kasnije je njen otac zazidao zidić na međi, to jest postavio ogradu. Također, iskazuje da tužiteljica sada može doći svojim automobilom na parking koji se nalazi ispred kuće tužiteljice, ali ne može automobilom doći do svoje garaže. Nadalje, navodi da je on također potpisao ugovor 1981. prema kojem je on kao i ostali potpisnici, to jest susjedi trebali su svaki dati po 1,5 metara od svog zemljišta duž cijele nekretnine kako bi se napravio zajednički put za sve njih, ali taj ugovor nije ispoštovan i nije došlo do dogovora prema navedenom ugovoru.

8. Svjedok RT je iskazao da mu je poznato gdje se nalazi kuća tužiteljice CT te od tuženika ĆT, budući da i on ima kuću u neposrednoj blizini njihovih kuća, dodajući da je kuća CT sagrađena prije kuće ĆT. Poznato mu je da je tužiteljica ranije mogla normalno ulaziti automobilom u svoje dvorište, da je imala dovoljno širok ulaz u dvorište, budući da ranije sada postojeća betonska ograda nije bila napravljena po cijelom dužini kako je to sada, već je ranije betonska ograda bila kraća za 10 metara tako da se moglo normalno ulaziti s vozilom u dvorište tužiteljice. Navodi da je 1981. bio sačinjen pisani dogovor između VT, ĆT, ET i ĐT na način da će svatko dati po cijeloj dužini svoje čestice metar i pol za put za prolaz te da je na terenu tako i napravljeno, da je on također dao 2 metra širine za put te da nakon toga nije bilo nikakvih problema u vezi puta i prolaza vozilima, da su od kuće tužiteljice do glavne ceste betonirali put UT, ST i ĆT, a da je on dao novac za materijal za betoniranje, dodajući da je tužiteljica od 1981. pa sve dok nije napravljena ograda u produžetku 10 metara mogla normalno dolaziti automobilom u svoje dvorište i do svoje garaže, te da je cilj dogovora iz 1981. da svatko može doći vozilom do svoje kuće i ući vozilom u svoje dvorište.

9. Svjedok NT (sin tuženika) je iskazao, a nakon što mu predočena skica lica mjesta (list 38 spisa) da se na čestici 334/8 nalazi kuća od njegovog oca ,a na čestici 333/3 kuća od tužiteljice, odnosno susjede. Nadalje je iskazao da su ispočetka, to jest od 1983. kada se on uselio u kuću međusobni odnosi između njegovih roditelja i roditelja tužiteljice bili dobri i normalni, ali da su se nakon izvjesnog vremena njihovi međusobni odnosi poremetili ii nisu više bilo dobri kao ranije te da je dolazilo do nesuglasica zbog međe koje su bile između njegovog oca i majke tužiteljice u vezi toga kuda prolazi točno međa između njihovih nekretnina. Kada je došao živjeti u tu kuću, koliko se sjeća, kuća od tužiteljice većim dijelom je izgledala kao i sada s time da odmah nije bila napravljena sada postojeća veranda na kući tužiteljice, već su bile dvije ili tri stepenice na ulaz u kuću na mjestu gdje se sada nalazi veranda. Navodi da misli da tužiteljica kao i ranije dolazi s vozilom u svoje dvorište te da i sada kamionom može ući u dvorište i istovariti drva te da je ranije otac tužiteljice u dvorištu gdje je ranije bila garaža imao parkiran automobil. Također je iskazao da je unazad nekoliko godina njegov otac vodio sudski postupak radi uređenja međe te da nakon toga njegov otac ne razgovara s tužiteljicom, odnosno susjedom CT i njenom obitelji.

10. Svjedok ČT (suprug tužiteljice) je iskazao da se oženio s tužiteljicom 22. kolovoza 1987., a prije toga su dvije godine također živjeli zajedno, navodeći da je u kući koja se nalazi na adresi [adresa] živio 6 do 8 mjeseci, a nakon toga su otišli živjeti u podstanare. Navedena kuća koja je od njegovog tasta i punice ja sagrađena 1980., a veranda na istoj je napravljena 1987. na 1988. dok su drvarnice i garaža napravljene 1981. i 1982.. Također je iskazao da su imali pristup automobilom u dvorište tako da je napravljena garaža u dvorištu, u produžetku kuće gledajući s ceste. Poznato mu je da je 1981. sklopljen ugovor između ĆT, UT, VT i PT te da je ugovor ispoštovan na način da je svatko od njih dao 1,5 metara svoje čestice tako da su na taj način imali zajednički put i prolaz u svoja dvorišta koji dogovor je funkcionirao do 2023., navodeći da dok nije napravljen zidić u produžetku, da je vozilo koje je dovozilo drva za ogrjev moglo se navesti u dvorište tužiteljice i istovariti drva u blizini drvarnice, to jest da su vozila mogla prolaziti između napravljene verande na kući tužiteljice i tada postojećeg zidića, a da je ĆT (tuženik) navedeni zidić počeo produživati u srpnju 2023. te da su pitali tuženika više puta zašto to radi, a on im je odgovorio da oni ne razumiju neke stvari. Također je iskazao da je u više navrata sudjelovao u radovima nasipavanja tog zajedničkog prolaza te betoniranja istog, a to je radio zajedno s tastom, tuženikom te susjedom PT. Navodi da je taj zajednički put u katastru ucrtan i to jednim dijelom na nekretnini tuženika, a jednim dijelom na nekretnini tužiteljice. Iskazuje da se sada ne može vozilom doći do drvarnice i garaže tužiteljice.

11. Svjedok HT (sin tuženika) je iskazao da su odnosi između njegovog oca, to jest tuženika i roditelja tužiteljice bili dobri sve do nije došlo do prijepora i spora oko prolaza vozilom u dvorište tužiteljice. U vrijeme kada su počeli ti njihovi međusobni prijepori i kada je došlo do spora, on je imao oko 10 godina, a to je bilo 1985. na 1986., navodi da je u to vrijeme napravljena veranda na kući tužiteljice. Poznato mu je da je njegov otac vodio sudski postupak radi uređenja međe te mu je poznato da tužiteljica želi da se sruši dio ograde jer da joj isti smeta za ulazak vozilom u njeno dvorište. Također zna da su tužiteljica i njen otac ranije automobilom dolazili do garaže i drvarnice u njihovom dvorištu, prolazeći vozilom dijelom preko nekretnine tuženika te da je tako bilo sve dok nije napravljena ograda u produžetku od strane tuženika. Također se sjeća da je prije više od 20 godina zajedno s ostalim susjedima navozio put i prolaz do njihovih nekretnina.

12. Svjedok CTL je iskazao da je on susjed tužiteljice CT, da je kupio svoju kuću od LT prije 6 godina i da je on također dao 1.5 metara svoje parcele za put koji ide do kuće tužiteljice te da je tužiteljica ispočetka otkako je on kupio svoju kuću mogla dolaziti tim putem automobilom i automobilom ulaziti u svoje dvorište do garaže sve dok njen susjed ĆT (tuženik) nije napravio ogradu. Navodi da mu je poznato sve u vezi tog puta, budući da je još njegov tata dok je bio živ bio svjedok za realizaciju tog puta, a tata se zvao ĆTL, dodajući da je kuća tužiteljice sagrađena negdje 1980. do 1982.. Također je iskazao da je s tužiteljicom samo susjed te da nisu prijatelji te da je s tuženikom također u normalnim, dobrim odnosima kao susjed te da se i s tuženikom pozdravi kada ga sretne isto kao i s tužiteljicom, dodajući da mu je poznato da sada tužiteljica i njena obitelj vozilom dođu samo ispred njihove kuće gdje se parkiraju, ali da zbog postavljene ograde koju je postavio tuženik, ne mogu ući u svoje dvorište vozilom. Nakon što mu je predočena skica lica mjesta, na istoj je pokazao da je od tužiteljice čestica 333/3, od tuženika čestica 334/8, da je njegova čestica 333/5, a da čestice 333/9 i 334/9 predstavljaju put na terenu.

13. Svjedok ŽT (sin tužiteljice) je iskazao da mu je poznato zbog čega se vodi ovaj spor budući da on stanuje u kući tužiteljice, tako da mu je poznato da je tuženik krajem srpnja ili početkom kolovoza 2023. sagradio spornu ogradu te da je to napravio iz razloga jer je rekao da je sve njegovo do kraja Sisačke ulice. Dok nije bila sagrađena ta sporna ograda, mogli su ulaziti vozilom u dvorište tužiteljice sve do garaže koja se nalazi u produžetku sve do kuće, a sada nakon što je napravljena ta sporna ograda, više ne mogu doći vozilom do garaže, već vozilo parkiraju ispred kuće tužiteljice gdje se nalazi septička jama, navodeći da je njihova kuća sagrađena 1980.-ih godina te da otkako on pamti, kuća uvijek izgleda te nije naknadno dograđivana.

14. Na ročištu održanom 25. ožujka 2026. dopunski je saslušana tužiteljica CT koja je iskazala da ostaje u cijelosti kod svog iskaza kojeg je dala na ročištu održanom 2. travnja 2025., dodajući da mijenja dio ranijeg iskaza na način da je točan datum kada je došlo do smetanja posjeda 29. srpnja 2023., a ne 23. srpnja 2023., te da kada je ranije iskazivala da je izjavila pogrešan datum.

14.1. Tuženik ĆT je prilikom dopunskog saslušanja iskazao da ostaje u cijelosti kod svojeg iskaza kojeg je dao tijekom ovog postupka na zapisnik s održanog ročišta od 2. travnja 2025..

14.2. Svjedok ŽT je prilikom dopunskog saslušanja iskazao da ostaje u cijelosti kod svog iskaza kojeg je dao na zapisnik s održanog ročišta od 24. lipnja 2025., dodajući da je tuženik izvodio radove krajem srpnja 2023. te da je temeljem fotografije koja je dostavljena u spis na današnjem ročištu utvrdio da je tuženik izvodio radove 29. srpnja 2023.. Također je iskazao da svojim vozilom može doći do svoje kuće i do ulaznih vrata kuće te da je unazad mjesec dana nabavio drva za ogrjev koja je istovario na svojoj nekretnini na dijelu na kojem se nalazi septička jama, a drva je dovezao manji kamion.

14.3. Svjedok NT je prilikom dopunskog saslušanja iskazao da ostaje u cijelosti kod svog iskaza kojeg je dao tijekom ovog postupka na ročištu održanom 30. siječnja 2025. te na upit punomoćnika tuženika je odgovorio da tužiteljica može svojim osobnim automobilom doći do ulaznih vrata kuće, ali ne može vozilom proći kraj verande kuće i provesti se u dvorište, te da tužiteljica može s vozilom proći sa stražnje strane kuće, dijelom koji nije asfaltiran i tim dijelom može doći automobilom u dvorište, kao i da se može vozilom parkirati na svojoj nekretnini ispred kuće.

15. Sud iskaze saslušanih svjedoka kao i tužiteljice te tuženika u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite budući da isti imaju neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku.

16. Stalni sudski vještak ing. geodezije TT u svom nalazu i mišljenju istaknuo je da je na uviđaj 26. lipnja 2024. pristupio vještačenju radi smetanja posjeda (utvrđenja mjesta prijepora), radi identifikacije nekretnina koje su predmet spora i to k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

16.1. Vještak nadalje navodi da nakon uvida u zemljišnu knjigu i katastar, da je navedena nekretnina upisana kako slijedi:

16.2. Predmetna zk. č. 333/3, oranica Kolnik u Topolju površine 207 čhv (745 m 2), upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a vlasnica je tužiteljica, upisana na sljedeći način: Talevski CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u dijelu 2/3 i Talevski Vesna, 018: 26041810796, [adresa] u dijelu 1/3 (prilog službeni izvadak iz zemljišne knjige).

16.3. Predmetna zk. č. 333/3 k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi odgovara k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u katastru.

16.4. Prema katastarskoj evidenciji, k. č. [katastarska čestica], Kolnik, oranica površine 87 m 2 te kuća i dvorište površine 576 m 2, ukupne površine 663 m 2 i k. č. [katastarska čestica], Kolnik, put površine 83 m 2, upisane su u posjedovni list br. 328 k. o. [katastarska općina], a kao posjednik je upisan UT, Filip, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu 1/1 (prilog službeni prijepis posjedovnog lista).

16.5. Predmetna zk. č. 334/10, u [adresa], put u [adresa] površine 78 m 2 , upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao suvlasnici su upisani tuženik; ĆT (HT), [adresa] u dijelu 1/2 i GT (HT), [adresa] u dijelu 1/2 (prilog službeni izvadak iz zemljišne knjige).

16.6. Prema katastarskoj evidenciji, k. č. [katastarska čestica], Kolnik, put površine 78 m 2 , upisana je u posjedovni list br. 406 k. o. [katastarska općina], a kao posjednici su upisani GT, HT, [adresa] u dijelu 1/2 i MT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu 1/2 (prilog službeni izvod iz posjedovnog lista).

16.7. Nakon uviđaja na licu mjesta dana 26. lipnja 2024. godine, identifikacije nekretnina te naknadnog izlaska na teren (o čemu su obaviješteni punomoćnici stranaka u postupku), kada je obavljena geodetska izmjera, vještak donosi sljedeći nalaz:

16.8. Na predmetnoj zk. č. 334/10, na međnoj liniji sa susjednom predmetnom zk. č. 333/3, postavljen je betonski temelj sa žičanom ogradom (označeno crvenom bojom), u produžetku betonsko-žičane ograde koja je nesporna i od prije postoji na terenu (označeno plavom bojom), a sve kako je prikazano na skici lica mjesta (zemljišnoknjižni plan) br. 1 u mjerilu 1 :500.

16.9. Novopostavljena betonsko-žičana ograda (označena crvenom bojom) se najprije proteže, u produžetku postojeće ograde (označena plavom bojom), u širini od 20 cm i duljine 4,15 m, a zatim se betonski parapet sužava, te širina iznosi 14,5 cm i duljine od 5,25 m, a sve kako je prikazano na skici lica mjesta (zemljišnoknjižni plan) br. 2 (detalj) u mjerilu 1:100.

16.10. Prilog ovom nalazu su i skica lica mjesta (zemljišnoknjižni plan) br. I preklopljena s DOF-om, skica lica mjesta (zemljišnoknjižni plan) br. 2 (detalj) preklopljena s DOF-om te fotografije lica mjesta.

17. Također nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ing. geodezije TT sud u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i valjan budući je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe.

18. Temeljem tako provedenih dokaza ovaj sud nalazi utvrđenim da tužbeni zahtjev tužiteljice od 23. kolovoza 2023. koji je u točki I. izreke uređen na ročištu održanom 24. lipnja 2025. u cijelosti je neosnovan.

19. Prema odredbi čl. 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja, kako je bilo u času smetanja, te zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće. Prema stavku 2. istog članka sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastavnom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

20. Člankom 10. stavak 5. Zakona o vlasništvu propisano je da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuje na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

21. Članak 10. stavak 6. Zakona o vlasništvu glasi: kada isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.

22. Iz navoda iz tužbe, kao i iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazi da se radi o zaštiti smetanja posjeda prava stvarne služnosti (puta) koji je u suposjedu stranaka i susjeda, pa stoga prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice radi smetanja posjeda treba primijeniti odredbe članka 21. i 22. Zakona o vlasništvu u svezi s člankom 10. stavak 5. i 6. Zakona o vlasništvu.

23. Također, imajući u vidu utvrđene činjenice, a što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka da je tužiteljica tužbu radi smetanja posjeda podnijela 23. kolovoza 2023., te je dajući svoj iskaz jasno i nedvosmisleno izjavila da je ograda napravljena 23. srpnja 2023. kada je zaliven beton za ogradu što proizlazi iz zapisnika od 2. travnja 2025. gdje je tužiteljica dala svoj iskaz, iako je tužiteljica prilikom dopunskog saslušanja na ročištu održanom 25. ožujka 2026. iskazala da je točan datum kada je došlo do smetanja posjeda 29. srpnja 2023., a ne 23. srpanj 2023., taj dio njenog iskaza sud smatra nevjerodostojnim i izmijenjenim kako bi tužba za smetanje posjeda bila pravodobna, odnosno podnesena u zakonskom roku, sukladno odredbi članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu. Iz navedenog proizlazi, a sukladno navedenim zakonskim odredbama da tužiteljica nije pravovremeno podnijela tužbu za zaštitu posjeda.

24. Iz provedenog postupka proizlazi da tužiteljica nije nikada bila u posljednjem mirnom posjedu u smislu odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tako da nije niti moglo doći do čina smetanja posjeda.

25. Sukladno naprijed navedenom, sud je odbio tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkama I., II. i III. izreke rješenja.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 7. točka 2.). Tuženiku su priznati sljedeći troškovi parničnog postupka: jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak (Psp-12/2023) u iznosu od 400,00 eura, sastav žalbe (Psp-12/2023) u iznosu od 200,00 eura, sudska pristojba na žalbu (Psp-12/2023) u iznosu od 53,09 eura, jednokratna nagrada (Psp-8/2025) u iznosu od 400,00 eura, tako da sveukupni trošak parničnog postupka iznosi 1.053,09 eura, a kako je to odlučeno u točki IV. izreke ovog rješenja.

Velika Gorica, 15. svibnja 2026.

Sudac

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana objave ove sudske odluke.