Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

Poslovni broj: Pp-1218/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Spomenki Zanjko Kolman, uz sudjelovanje Larise Hajdarović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ČD, zbog prekršaja iz čl. . 2. i st. 3. primjenom čl. . 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, povodom prigovora na obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec broj: Klasa: 211-07/25-4/57251, Ur. broj: 511-21-09-25-1 od 06. lipnja 2025., temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), u žurnom postupku dana 15. svibnja 2026. donio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenica: ČD, kći Č i B, rođ. Ć, rođena **.**.1979. u [adresa], po narodnosti D, državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa]., sa završenom sss, zaposlena, udana, majka četvoro djece, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, nije u drugom postupku,

- zastupana po branitelju Marku Jaklinu, odvjetniku iz Zagreba, Nežićeva 2/f

I. oslobađa se optužbe

što bi dana 22. svibnja 2025., u 14,03 sati, u Maloj Subotici, kolnikom Ulice A. Stepinca, upravljala osobnim automobilom marke "BMW", registarske oznake [registarska oznaka], iz smjera juga u smjeru sjevera, te je dolaskom do kbr. 30., obavljala skretanje u lijevo prema kolnom ulazu navedene kuće, a da se prije započinjanja te radnje nije uvjerila da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pritom računa o položaju vozila, te o smjeru i brzini kretanja, zbog čega je na stražnji lijevi bočni dio vozila naletio prednjim desnim dijelom osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je iza, upravljao BD, te bio u punoj fazi nepropisnog pretjecanja kolone vozila, a tom prilikom je na vozilima nastala materijalna šteta,

II. čime bi postupila suprotno odredbi čl. . 2. kažnjivo po čl. . 3. primjenom čl. . 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23 i 145/24.),

- jer nije dokazano da je počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret.

III. Temeljem čl. . 2. toč. 2.,3a. i 7. Prekršajnog zakona, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Postaja prometne policije Čakovec broj Klasa: 211-07/25-4/57251, Ur. broj: 511-21-09-25-1 od 06. lipnja 2025., izdala je temeljem čl. 239. u svezi sa čl. 234. Prekršajnog zakona obavezni prekršajni nalog kojim je okrivljenicu ČD, proglasila krivom i kaznila, radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Okrivljenica ČD, je putem branitelja na citirani obavezni prekršajni nalog podnijela pravovremeni prigovor, te je isti stavljen izvan snage i nastavljen je žurni postupak.

3. Okrivljenica ČD u obrani je iskazala da je kritične zgode upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] i kretala se ulicom A. Stepinca u Maloj Subotici. Imala je namjeru skrenuti na kolni ulaz jedne kuće. Usporavala je vožnju, provjerila situaciju i upalila lijevi pokazivač smjera. Provjeru je napravila pogledom u retrovizor i okrenula se da vidi "mrtvi kut". Nije vidjela vozila na lijevom dijelu kolnika iza sebe, a iz suprotnog smjera nije dolazilo drugo vozilo. U retrovizoru je vidjela da su se iza nje kretala druga vozila, bila je kolona od četiri vozila. Kolni ulaz na koji je imala namjeru skrenuti je širi, te je skretanje obavljala polako. Kad je prednjim dijelom svog vozila bila do nogostupa, osjetila je udarac u lijevi zadnji dio svog vozila. Udarac je bio takve siline da je njezino vozilo okrenuo u kontra smjer. Od udarca nije mogla otvoriti vrata na vozilu, te je izašla iz vozila sa suprotne strane, a to vozilo koje ju je udarilo, također se zaustavilo, nije bilo u voznom stanju. Od vozila koja su bila iza nje nitko nije ostao na mjestu događaja.

4. U dokaznom postupku ispitan je svjedok BD koji je iskazao da je kritične zgode upravljao osobnim automobilom i vraćao se s posla, te je u M. Subotici, išao pretjecati kolonu vozila, od tri auta. Nije siguran, misli da je gospođa bila prva u koloni i kad je vršio pretjecanje, dao je pokazivač smjera i krenuo pretjecati. Nije vidio gospođu, jer je ona vjerojatno sa trake po kojoj se kretala išla na rubnik. Kočio je, nije znao što napraviti, ali nije uspio, te je prednjim desnim dijelom svog auta udario u njezinu bočnu stranu. Bio je tamo tijekom očevida, a bila je nazočna i gospođa. Naveo je da je dobio kaznu za pretjecanje kolone vozila.

4.1. Svjedok BD izvršio je uvid u fotodokumentaciju i situacijski plan prometne nesreće, te naveo da na istoj vidi svoje vozilo i vozilo od gospođe, "katastrofa, ne znam što je to bilo, ona se okretala ili što". Nakon uvida u skicu prometne nesreće potvrdio je da je bilo tako kao što je nacrtano.

4.2. Na pitanja branitelja okrivljenice svjedok BD je odgovarao, kojom brzinom ste se vi kretali prije sudara, svjedok – nekih 70 – 80 km/h, možda 90 km/h, nisam se mogao brže voziti. Da li ste prije nego ste počeli pretjecanje vozili u koloni ili ste vozili u koloni i onda išli pretjecati, svjedok –kad sam došao do kolone onda sam išao u pretjecanje, to je bilo onaj drugi zavoj, na prvom raskrižju sam skretao u lijevo i morao sam polako voziti, nakon toga je cesta išla ravno onda sam vozio nešto brže. Da li ste se vozili istom brzinom kad ste "dohvatili" kolonu i kad ste pretjecali, svjedok – istom brzinom. Da li se u trenutku kontakta vozilo okrivljenice već nalazilo na pristupnom kolniku na koji je skretala, da li je već dijelom vozila bila na pristupnom kolniku na koji je skretala, svjedok – kad sam je ugledao ona je već prednjim dijelom bila na tome i ja nisam znao što napraviti, ona je već bila na polovici.

5. U dokaznom postupku ispitan je svjedok ĆD koji je iskazao da je obavljao tehnički dio očevida, fotografiranje i mjerenje mjesta događaja, te izrade skice prometne nesreće. Dolaskom na mjesto nesreće zatečena su vozila u prvobitnom položaju. Po kolniku je bilo tragova plastike i tekućine. Kolega je sa sudionicima obavio razgovor, a on je označio sve tragove i fotografirao, "stavio ih u mjerilo".

5.1. Na pitanja branitelja svjedok ĆD je odgovarao, da li ste vi stavili situacijski plan, svjedok – da. Na koji način ste utvrdili da je okrivljenica nepropisno skretala, svjedok – taj dio utvrđuje vođa očevidne ekipe.

6. U dokaznom postupku ispitan je svjedok DD koji je iskazao da je toga dana radio u svojstvu vođe očevidne ekipe, s kolegom krim tehničarom MD. Poslije 14,00 sati dobili su dojavu da je došlo do prometne nesreće u M. Subotici, a negdje oko 14,45 sati, došli su na mjesto događaja. Na mjestu događaja zatečena su dva vozila i oba vozača. Obavio je obavijesni razgovor sa oba vozača. Nakon obavljenog razgovora sa vozačima, s kolegom je prošao mjesto događaja, pogledao gdje su vozila, a dobio je informaciju da vozila nisu micana nakon nesreće. Pregledali su oštećenja na oba vozila. Provjerili su da li ima gdje neki video nadzor. Sudionici su upitani da li postoje neki svjedoci prometne nesreće, a odgovor je bio negativan. Bili su neki ljudi, ali je bila gužva jer je to bilo vrijeme odlaska s posla.

6.1. Na pitanja branitelja svjedok DD je odgovarao, na koji način ste utvrdili da bi okrivljenica nepropisno skretala u predmetnoj prometnoj situaciji, svjedok – po položaju oba vozila, po izjavi gđe ČD, utvrdio sam da je povrijedila odredbe čl. 43. gdje je obavljala radnju vozilom skretanja u lijevo na kolnik ulaz a da se prethodno nije uvjerila da to može učiniti na siguran način. Da li se utvrđivali tko je prvi započeo radnju, okrivljenica radnju skretanja u lijevo ili vozač BD pretjecanjem, svjedok - obzirom na izjavu g. LD, koji je naveo da je on pretjecao kolonu od 4 – 5 vozila, nedvojbeno je utvrđeno da je on prvi započeo radnju obzirom na put koji je on morao proći do gospođe, jer je bilo više vozila ispred njega. Da li ste vršili mjerenje te udaljenosti koju je on prošao, svjedok – nismo, jer to u danom trenutku nije bilo moguće. Da li osim iskaza drugog sudionika LD postoje neki drugi materijalni tragovi koji ukazuju tko je započeo radnju prvi, svjedok – materijalni tragovi na prometnoj traci, ne. Da li znate koje je ograničenje brzine tamo, svjedok – 50 km/h. Da li bi obzirom na vaše iskustvo do prometne nesreće došlo da vozač BD nije vršio nepropisno pretjecanje kolone, svjedok - to je hipotetsko pitanje, ali da je provjera bila u skladu sa svim propisima, do prometne nesreće ne bi došlo, odnosno da se prilikom skretanja provjerilo na onaj način na koji se treba provjeriti. Koliko vozila je bilo u koloni, svjedok – mogu samo reći kako je g. BD rekao, da je bilo 4 – 5 vozila, jer se gospođa nije mogla izjasniti, nije vidjela iza sebe. Da li vam je g. BD rekao kojom brzinom se kretao, svjedok – mislim da je rekao 70 – 80 km/h.

7. Sud je prihvatio prijedlog obrane okrivljenice te je provedeno prometno tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje prometa Stivenu Šijaku. Vještak je u sažetku nalaza i mišljenja naveo da nesreća predstavlja nalet osobnog vozila Opel u radnji pretjecanja na osobno vozilo BMW, u radnji skretanja u lijevo. Nesreća se dogodila u Maloj Subotici, Ulica A. Stepinca 30., dana 22.5.2025., oko 14:07 sati, kad su vremenski uvjeti bili dan, kiša, a vrsta i stanje kolnika asfalt, gladak, mokar. U nesreći su sudjelovali BD, kao vozač osobnog automobila, registarske oznake [registarska oznaka] i ČD, kao vozačica osobnog automobila BMW registarske oznake [registarska oznaka]. Ograničenje brzine je iznosilo 50 km/h. Mjesto primarnog naleta osobnog vozila Opel na osobno vozilo BMW se nalazi na oko 18,00 + 2,00 D od PTM. Vozilo Opel se je u trenutku nesreće nalazilo u zapadnoj prometnoj traci Ulice A. Stepinca, gdje se prednji desni gabarit vozila nalazio na oko 2,00 m, istočno od zapadnog ruba kolnika. Os vozila je bila usmjerena u desno za oko 30. Vozilo BMW se u trenutku primarnog kontakta nalazilo prednjim dijelom vozila na nogostupu, gdje se prednji lijevi istureni gabarit vozila nalazio na oko 0,8 m, zapadno od zapadnog ruba kolnika, a zadnjim u prolasku preko zapadne prometne trake Ulice A. Stepinca. Os vozila je ukošena u lijevo u odnosu na uzdužnu os kolnika za oko 450. Brzina kretanja vozila LD marke OPEL „Astra“ registarske oznake [registarska oznaka], u trenutku primarnog naleta je iznosila oko:18,75 m/s ili 67,5 km/h, a u trenutku reakcije kočenja je iznosila oko: 19,87 m/s ili 71,55 km/h. Brzina kretanja osobnog vozila ČD , marke BMW „320 d“ registarske oznake [registarska oznaka], boja vozila crna s efektom je u trenutku primarnog naleta iznosila oko: 2,29 m/s ili 8,27 km/h. Mjesto nesreće je ravan kolnik nakon blagog zavoja u lijevo i vidljivost na mjestu nesreće iznosi oko 150 m. Vozač je sa reakcijom kočenja započeo na oko 15,89 m, prije pojave tragova kočenja na kolniku. Vremenski je od njegova radnja kočenja trajala oko 0,20 s. Vozilo Opel je u bočnom pomaku u lijevo u izmicanju od srednje crte prošlo put od oko 3,1 m, za što mu je prostorno trebalo najmanje oko 53,16 m, kroz vrijeme od oko 2,68 s. Vremenski je ukupno radnja izmicanja i kočenja trajala najmanje 2,88 s. Vozačica ČD je u trenutku nesreće upravljala vozilom brzinom od oko 2,29 m/s ili 8,27 km/h, što odgovara brzini prilasku kolnom ulazu s spuštenim rubnim kamenom. Od srednje crte do dolaska do mjesta nesreće vozilo BMW je prošlo put od oko 5,5 m. Vremenski je ta radnja trajala oko 2,40 s. Za 2,40 s. se je vozilo Opel najmanje nalazilo na oko 47,72 m. udaljeno od mjesta nesreće i prednjim lijevim kotačem je prelazilo srednju crtu za oko 3,7 cm. Analiza pokazuje da je vozač BD reagirao kočenjem 1,4 sekunde nakon što je vozačica ČD krenula u radnju skretanja, što znači da je imao zakašnjenje u reakciji kočenja od najmanje 0,6 s. Pošto je udaljenost od 53,6 m. dovoljna za pretjecanje kolone od moguće oko 4 vozila, kao što je to utvrdila policijska ekipa za očevid, tehničkim putem nikako ne možemo dokazati da li je vozač BD uzimao veći put pretjecanja. Vozač BD je vršio pretjecanje sporije kolone vozila povećanom brzinom koja nije bila prilagođena kretanju u naseljenom mjestu. Tehničkim putem ne možemo dokazati da li je vozač BD imao uključen pokazivač smjera u radnji pretjecanja. Zaustavni put kočenjem za brzinu 19,87 m/s ili 71,55 km/h forsiranim kočenjem, u uvjetima kao u trenutku nesreće iznosi oko 40,26 m. Promet je u vrijeme nesreće bio normalan, i u trenutku nesreće nisu postojale zabilježene neke incidentne situacije koje bi posebno ometale vozače, te je samo pravilnim praćenjem prometne situacije, uočavanjem kolone vozila i prvog vozila u nizu koje je skretalo, i pravovremenom reakcijom kočenjem ili samo prikočivanjem, te odustajanjem od radnje pretjecanja vozač BD je mogao izbjeći nesreću. U trenutku nesreće skretajuće vozilo je imalo sasvim malu brzinu od oko 8,27 km/h, prilagođenu ulazu na prilazni put dvorištu, te su sva ostala vozila u nizu također usporavala iza vozila BMW, čime smo dobili prometnu situaciju gdje je brzina kolone određivala trenutačnu prometnu brzinu, i svi ostali vozači su se trebali kretati brzinom kolone, a ne neoprezno vršiti pretjecanje svih vozila u nizu. Uostalom, samo usporavanje vozila u koloni je predstavljalo upozorenje vozaču M da se u prednjem dijelu kolone događa neka moguća radnja u prometu. Vozačica ČD je u trenutku nesreće vršila radnju skretanja u lijevo. Tehničkim putem ne možemo dokazati da li je vozačica ČD imala uključen pokazivač smjera za skretanje u lijevo. Provjera pogledom u retrovizoru i okretom glave iznosi po 1,00 s. U trenutku vršenja posljednje provjere vozilo Opel je bilo najmanje u prolasku preko srednje crte za oko 3,7 cm, što je mali pomak i nije vidljiv u koloni vozila, a i može se shvatiti kao samo pregledavanje situacije približavanjem srednjoj crti, od strane drugog vozača u koloni, a i sukladno načelu povjerenja u prometu vozačica ni nije mogla očekivati pretjecanje spore kolone više vozila u nizu od strane posljednjeg vozila u nizu. Tako, obzirom na malu razliku u prostorno najmanjem vremenskom pomaku vozila Opel i vozila BMW od samo 0,48 s, a koja se nalazi unutar vremena provjere od 1,00 s, te kolonu vozila iza vozila vozačice ČD, prometno ne možemo govoriti o pogreški, ili nevršenju provjere od strane vozačice ČD. Naime, vozačica je bila dužna napraviti provjeru u retrovizoru i okretom glave osmotriti mrtvi kut prije skretanja, te u koliko je "školski" odradila ove provjere nikako nije mogla vidjeti ni vozilo Opel u potpunoj radnji pretjecanja, niti je isto vozilo moglo biti u mrtvom kutu.

8. Ovlašteni tužitelj dostavio je sudu očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, te naveo da je obavljenim očevidom na mjestu događaja prometne nesreće te obavljenim razgovorima sa sudionicima iste utvrđeno da je vozač BD upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom Ulice Alojzije Stepinca, iz smjera juga u smjeru sjevera, gdje je isti nepropisno pretjecao kolonu vozila, zbog čega je isti prekršajno prijavljen zbog počinjenog prekršaja iz članka 70. stavak 1. točka 1. kažnjivo po članku 70. stavak 3. primjenom članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te da je vozačica ČD upravljala osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom Ulice Alojzije Stepinca, iz smjera juga u smjeru sjevera, te je obavljala skretanje ulijevo prema kolnom ulazu kbr.30, a da se nije uvjerila da to može učiniti na siguran način, zbog čega je ista prekršajno prijavljena zbog počinjenog prekršaja iz članka 43. stavak 1. i 2. kažnjivo po članku 43. stavak 3. primjenom članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

8.1. Obavljenim očevidom na mjestu događaja pronađeni su tragovi stakla, laka i plastike otpali s oba vozila, tragovi kočenja lijevih kotača osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], dok su na vozilima pronađena mehanička oštećenja. Obavljenim razgovorom sa sudionicima prometne nesreće, pregledom mjesta događaja kao i oštećenja na vozilima utvrđeno je da su oba sudionika počinila gore navedene prometne prekršaje.

8.2. Nalazom vještaka nije moguće dokazati ako je vozač BD uzimao veći put pretjecanja. Ako je isti uzimao veći put pretjecanja onda nalaz vještaka nije vjerodostojan. Obzirom je reakcija kočenja vozača LD bila neposredno prije udara, dokazuje da se isti neposredno prije sudara nalazio u potpunosti na zapadnoj prometnoj traci i da je vozačica ČD poduzela propisanu provjeru prije skretanja, ista bi istoga vidjela. Obzirom vještak u nalazu ističe da u trenutku prometne nesreće nisu postojale zabilježene neke incidentne situacije koje bi posebno ometale vozače, istoga treba upoznati sa činjenicom da u kritično vrijeme veliki broj ljudi odlazi s posla iz poduzeća „Haix“ i svakodnevno je na istoj relaciji jako gust promet, a kolona vozila do semaforiziranog raskrižja ponekad zna biti poveća. Vozač BD naveo je da je pretjecao više vozila, moguće 4-5, a moguće i više od toga, ne može sa sigurnošću potvrditi, dok je vještak uzeo u obzir 4 vozila te tehnički nije moguće točno utvrditi koji je razmak bio između svakog vozila koje je isti pretjecao i gdje je točno BD započeo pretjecanje, dok je vozačica ČD izjavila da je nešto zaboravila te se trebala okrenuti kojom prilikom je izjavila da je dala lijevi pokazivač smjera, iz suprotnog smjera nije vozila te je započela skretanje, što ukazuje da ista uopće nije provjeravala stanje prometa iza sebe. Vještak navodi da je u trenutku vršenja posljednje provjere od strane vozačice ČD, vozilo LD, bilo najmanje u prolasku preko srednje crte za 3,7 cm. Smatramo da je ovo samo pretpostavka koju ističe vještak jer je tehnički nemoguće točno utvrditi gdje se nalazilo vozilo ĐD, a prethodno je i navedeno da vozačica ČD nije provjeravala promet iza sebe. Prometna nesreća dogodila se u vrijeme dok je bio dan, kolnik suh, dok je kiša počela padati nakon prometne nesreće te je u Zapisniku o očevidu konstatirano zatečeno stanje prilikom obavljanja očevida odnosno da je kolnik mokar. Smatramo da je tehnički nemoguće dokazati gdje se vozilo LD nalazilo odnosno činjenica da je reakcija istoga bila neposredno prije udara govori da se isti sa vozilom u potpunosti nalazio na zapadnoj prometnoj traci i da je vozačica ČD „školski“ obavila provjeru istoga bi vidjela i ne bi došlo do prometne nesreće te smatramo da su oba vozača odgovorna za istu. Mišljenja su da je nalaz vještaka previše subjektivan i površan te da isti prilikom donošenja nalaza nije imao potpune informacije.

8.3. Branitelj okrivljenice dostavio je sudu očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka u kojem je naveo da nemaju primjedba na isti. Iz nalaza i mišljenja razvidno je kako se u trenutku kada je okrivljenica započela radnju skretanja u lijevo i dolaskom svojim vozilom do mjesta prometne nesreće vozilo drugog sudionika, svjedoka LD, nalazilo na udaljenosti od najmanje 47,72 m, te je njegovo vozilo u tom trenutku prešlo središnju liniju, isključivo prednjim lijevim kotačem i to za samo 3,7 cm. Iz nalaza vještaka razvidno je kako pri utvrđenoj brzini drugog sudionika, svjedoka LD od 71,55 km/h zaustavni put iznosio 40,26 m, što sve ukazuje kako je isti imao dovoljno vremena izbjeći nalet na okrivljenicu, međutim isti je imao zakašnjenje u reakciji kočenja. Vještak u nalazu i mišljenju nadalje utvrđuje kako je promet u trenutku nesreće bio normalan, kako nisu postojale nikakve incidentne situacije koje bi omele sudionike prometne nesreće te kako je samo pravilnim praćenjem prometne situacije, uočavanjem kolone vozila i prvog vozila u nisu koje je skretalo te pravovremenom reakcijom kočenjem ili prikočavanjem, odnosno odustajanjem od radnje pretjecanja vozač ĐD morao izbjeći prometnu nesreću. Navodi i kako su svi ostali vozači trebali kretati brzino kolone, pa tako i vozač ĐD, budući da je usporavanje vozila u koloni, predstavljalo upozorenje vozaču L, budući je usporavanje vozila u koloni, predstavljalo upozorenje vozaču Đ da se u prednjem dijelu kolone događa neka moguća radnja u prometu. Vještak utvrđuje kako se radnja okrivljenice prometno ne može smatrati niti pogreškom, niti radnjom neizvršenja provjere prometne situacije, a sve iz razloga što se prilikom trenutka vršenja zadnje provjere od strane okrivljenice, vozilo vozača LD svojim prednjim lijevim kotačem nalazilo u prelasku preko središnje linije za samo 3,7 cm, a što je premali pomak da bi bio vidljiv u koloni vozila. Vještak u nalazu i mišljenju utvrđuje kako okrivljenica uvažavajući načelo povjerenja u prometu, nije niti mogla očekivati pretjecanje sporne kolone više vozila u nizu od strane posljednjeg vozila u koloni, vozača Pongraca, nije niti mogla vidjeti vozilo vozača Pongraca, u potpunoj radnji pretjecanja, niti joj se navedeno vozilo moglo nalaziti u mrtvom kutu. Budući je iz provedenog dokaznog postupka, iskaza okrivljenice, iskaza svjedoka, te nalaza i mišljenja vještaka, razvidno kako sve utvrđene činjenice ukazuju kako okrivljenica nije ostvarila obilježja prekršajnog djela koje joj je prekršajnim nalogom stavljen na teret, to je predložila da se donese presuda kojom se oslobađa od krivnje.

9. U postupku je ispitan vještak Stiven Šijak, koji je naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Na podnesak branitelja okrivljenice naveo je da je podnesak općenito napisan i potvrđuje nalaz i mišljenje, dok je na podnesak ovlaštenog tužitelja naveo da je cijeli nalaz i mišljenje napravljen u skladu s pravilima struke, te jasno popraćen matematičkim formulama. Suprotno tome podnesak tužitelja nije popraćen niti jednom formulom niti prometno obrazložen.

9.1. Na pitanja predstavnika tužitelja vještak Stiven Šijak je odgovarao, nastojimo dokazati da je do prometne nesreće došlo zbog nepropisnog skretanja okrivljenice. Vještak u nalazu i mišljenju naginje da bi uzrok nesreće bilo nepropisno pretjecanje kolone vozila. Spominju se čak četiri ili pet vozila. Za taj prekršaj je drugi vozač sankcioniran, ali ne i za izazivanje prometne nesreće, te da li može pojasniti za ovih 0,6 sekundi kašnjenja vozača, gdje bi bio primarni kontakt između vozila, da vozač Opela uopće nije reagirao kočenjem i izbjegavanjem sudara pomicanjem vozila u lijevo, da li to možete reći tehnički.

Branitelj okrivljenice protivio se tom pitanju, jer je hipotetsko, a vještak je odgovorio da uz vrijeme reakcije od 0,6 sekundi i odaziva kočionog sustava od 0,2 sekunde, ukupno vrijeme reakcije kočenja iznosilo 0,8 sekundi, dok je samo usporenje trajalo 0,2 sekunde, što je 1 sekunda. Vozačica je u skretanju prošla put od 2,40 sekundi, a vozač je u najkraćem izmicanju što je izračun temeljem pravila struke, prošao 2,68 sekundi, te ako oduzmemo od ovog vremena vrijeme reakcije i kočenja dobiti ćemo 0,6 sekundi. Da do kočenja nije došlo, znači, vozačica bi pomaknula svoje vozilo za 0,2 sekunde, što je minimalno vrijeme pomaka, a u tom slučaju, bi ovo pripremno vrijeme od 0,8 sekundi ostalo isto, no, ovako i onako u tom vremenu nije došlo do kočenja, već je kočenje ostvareno samo za 0,2 sekunde, dakle, sam nalet bi se dogodio nešto više stražnjem dijelu uz prostorno vremenski pomak od 0,2 sekunde.

Na pitanje predstavnika tužitelja, naveli ste da se ne može tehnički utvrditi da okrivljenica nije imala uključen pokazivač smjera za skretanje u lijevo, pojasnite zbog čega bi vozač Opela, trebao smatrati da će netko skrenuti u lijevo dok je on bio u fazi pretjecanja.

Branitelj okrivljenice protivio se navedenom pitanju ovlaštenog tužitelja.

Na pitanje predstavnika tužitelja, zbog čega je po vama došlo do reakcije kočenja vozača Opela, zašto je kočio, vještak je odgovorio - svaki prolazak srednje crte i ulazak u suprotni prometni tok izaziva reakciju drugog sudionika u prometu, pa tako i vozača pretjecajućeg vozila, koji je vršio pretjecanje kolone vozila, te uočio moguću opasnost ispred sebe.

Na pitanje predstavnika tužitelja da li je taj neposredni povod reakcije vozača Opela kočenjem pokušavanje izbjegavanja prometne nesreće, da li je povod njegov način vožnje ili početak skretanja BMW-a.

Branitelj okrivljenice protivio se postavljenom pitanju, nakon čega je predstavnik tužitelja naveo da pokušavaju dokazati da je vozač Opela bio na lijevoj prometnoj traci i da je reagirao kočenjem zbog nepropisnog skretanja vozačice, a vještak je odgovorio - njegova reakcija kočenja je svakako bježanje od moguće opasnosti izazvane skretanjem vozačice, dok se na opasku o nepropisnom skretanju vozačice očitujem tako da prostorno vremenska analiza jasno pokazuje da uz provjeru od 1 sekunde, vozač osobnog vozila Opel, još niti nije bio u pretjecanju.

Na pitanje predstavnika tužitelja, u ovoj prometnoj nesreći, koje vozilo je kojem vozilu presjeklo putanju kretanja i u kom trenutku, vještak odgovara: skretajuće vozilo presjeklo je putanju vozilu u pretjecanju, u trenutku 2,40 sekundi, što je prostorno vremenski pomak prelaska srednje crte.

Na pitanje predstavnika tužitelja, tko je u ovoj prometnoj nesreći stvorio opasnu situaciju, vještak odgovara - to je bio vozač pretjecajućeg vozila, koji je vidjevši ispred sebe sporiju kolonu vozila, koja se morala kretati brzinom skretajućeg vozila ili usporavati na tu brzinu, pretjecao za barem 50 km/h većom brzinom od skretajućeg vozila, te da suprotno mišljenju u trenutku nesreće ograničenje brzine je bilo svedeno na ono koje je stvarala kolona vozila, a svi ostali vozači su bili dužni usporiti na tu brzinu, ne pretjecati kolonu vozila, te čekati prometnu situaciju za daljnje nastavljanje vožnje. Jasno je da su u izračunu korišteni minimalni vremenski pomaci što odgovara pravilu struke, a sve ostalo dokazivanje mogućeg većeg prostornog pomaka pretjecajućeg vozila spada u domenu iskaza svjedoka ili snimke nadzornih kamera.

Na pitanje tužitelja, da li je potreba za reakcijom vozača Opela, nastala tek nakon što je vozilo BMW skrenulo u lijevo, vještak odgovara: apsolutno da, pošto do kolizije ne bi niti došlo da osobno vozilo BMW nije skretalo u lijevo.

10. U završnoj riječi branitelj okrivljenice je naveo da obzirom na izvedene dokaze okrivljenica smatra kako nema dokaza da bi okrivljenica počinila prekršaj koji joj se pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom stavlja na teret, odnosno, da bi poduzela radnju skretanja da se prethodno ne bi uvjerila da to može učiniti bez opasnosti. Također okrivljenica smatra kako provedeno prometno vještačenje potvrđuje njezinu obranu, da je prije samog skretanja obavila potrebne provjere, ali u tom trenutku još nije bilo vozila u fazi pretjecanja kolone, kako se to opisuje pobijanim nalogom, a sve obzirom je utvrđeno da se vozilo drugog sudionika u vrijeme obavljanja zadnje provjere nalazilo tek 3,7 cm preko srednje linije, što je premali pomak za percipiranje postojanja vozila u pretjecanju. Obzirom na navedeno okrivljenica moli sud za donošenje oslobađajuće presude.

10.1. Predstavnik tužitelja u završnoj riječi je naveo da zadnjim odgovornom vještaka, po njima vještak navodi da je do prometne nesreće došlo baš tim skretanjem u lijevo, jer ukoliko bi propustila vozilo koje pretječe do kolizije ne bi došlo. Obzirom je radnja skretanja u lijevo jedna od opasnijih radnji u prometu, jer osim što treba propustiti vozila iz suprotnog smjera, vozač se treba uvjeriti i da ga netko vozilo ne pretječe. Smatramo da okrivljenica nije poduzela sve radnje provjere, pogled u unutarnje vanjsko vozačko ogledalo, okret glave lijevo u natrag i davanje pokazivača smjera, za koji se nije moglo tehnički utvrditi da li je bio ili nije bio upaljen. U cijelosti ostajemo kod navoda optužnog akta.

11. U postupku je izvršen uvid u izvješće o počinjenom prekršaju od 18.10.2025., zapisnik o očevidu od 18.10.2025 i potvrdu Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, broj Klasa:740-04/25-02/175604 Ur. broj: 514-05-02-01-02-25-02 od 10.12.2025. o kažnjavanosti okrivljenice.

12. Nakon provedenog postupka, a na temelju provedenih dokaza, sud smatra da nije dokazano djelo prekršaja koje se okrivljenici stavlja na teret, radi čega je oslobođena od odgovornosti.

13. Odredbom čl. . 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Stavkom 2. određeno je da se prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač dužan uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Stavkom 3. propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura, kazniti će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka. Odredbom čl. . 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da za prekršaje iz ovoga Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos do 130,00 eura.

14. Okrivljenica ČD, ne smatra se krivom za prekršaj, a njezina obrana ističe da nalaz i mišljenje vještaka potvrđuje njezinu obranu da nije ostvarila obilježja prekršajnog djela koji joj se obaveznim prekršajnim nalogom stavlja na teret.

14.1. Ovlašteni tužitelj ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, smatraju da je previše subjektivan i površan te da isti prilikom donošenja nalaza nije imao potpune informacije. Prilikom ispitivanja vještaka predstavnik tužitelja je isticao da žele dokazati da je došlo prometne nesreće zbog nepropisnog skretanja okrivljenice jer je vještak odgovorio da do kolizije ne bi niti došlo da osobno vozilo BMW (okrivljenica) nije skretalo u lijevo.

14.2. Sud smatra odgovor vještaka točnim, kao i mišljenje tužitelja, ali u ovom postupku utvrđivalo se da li je vozač vozila Opel drugi sudionik prometne nesreće bio na lijevom dijelu kolnika (zbog pretjecanja) i vidljiv okrivljenici kad je poduzimala radnju skretanja ulijevo. Jednostavan odgovor ovlaštenom tužitelju je da do prometne nesreće također ne bi došlo da drugi vozač vozila Opel ne bi pretjecao.

14.3. Sud je nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet Stivena Šijaka, ocijenio vjerodostojnim, cijeneći objektivnost i nepristranosti istog, te činjenicu da je dan po najboljem znanju i iskustvu. U prilog navedenom govori i činjenica da je vještak mišljenje temeljio na skici i fotografijama lica mjesta nezgode, te oštećenjima na vozilima, a koja je dokumentacija ocijenjena vjerodostojnom, jer je izrađena od strane ovlaštenih službenih osoba Policijske uprave međimurske, a u postupku nisu pronađeni dokazi koji bi dovodili u sumnju njenu vjerodostojnost.

14.4. Unatoč tome što ovlašteni tužitelj ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, te ga je pokušao osporiti navodima u očitovanju i neposrednim ispitivanjem na ročištu, ali bez uspjeha, jer u konkretnom primjeru morao bi postojati izračun vremenskog kretanja vozila, brzine, udaljenosti i dr., što je moguće osporiti samo novim vještačenjem.

14.5. Sud nije smatrao potrebitim odrediti drugo vještačenje, jer prihvaća nalaz objektivnim, izrađen je na temelju provedenih dokaza, a ovlašteni tužitelj nije dostavio dokaz kojim bi osporio nalaz vještaka.

14.6. Sud je u dokaznom postupku ispitao okrivljenicu i svjedoka ĐD, vozača vozila Opel, drugog sudionika prometne nesreće. Pribavljen je Obavezni prekršajni nalog kojim je BD kažnjen za prekršaj iz čl. 70. st. 1. i st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

14.7. Okrivljenica u svojoj obrani tvrdi da je prije skretanja ulijevo izvršila sve provjere "po školski", da je usporavala vožnju, uključila pokazivač smjera, da nije vidjela vozilo na lijevom dijelu kolnika. Sud vjeruje okrivljenici da je postupila kako je opisala u svojoj obrani iz razloga što su se iza nje nalazila druga vozila, koja su reagirala primjereno nastaloj prometnoj situaciji, dakle usporavala vožnju, a sve zbog naznaka okrivljenice da ima namjeru skrenuti ulijevo.

14.8. Obrana okrivljenice podudara se sa nalazom vještaka u dijelu koji se odnosi na vidljivost vozila ĐD, u trenutku provjere okrivljenice.

14.9. Vještak je izračunao da se drugi sudionik prometne nesreće BD nalazilo najmanje na oko 47,72 m udaljeno od mjesta nesreće i prednjim lijevim kotačem je prelazilo srednju crtu za oko 3,7 cm. Navedeno prelaženje bijele isprekidane crte je zanemarivo kao što je pojasnio i nije vidljivo u koloni vozila, a i može se shvatiti kao samo pregledavanje situacije približavanjem srednjoj crti, od strane drugog vozača u koloni, a i sukladno načelu povjerenja u prometu vozačica nije mogla očekivati pretjecanje spore kolone više vozila u nizu od strane posljednjeg vozila u nizu. Svjedok BD je na pitanja branitelja okrivljenice odgovarao da se kretao brzinom nekih 70-80 km, možda 90 km, da se nije mogao voziti brže, da nije vidio okrivljenicu kad je išao pretjecati kolonu vozila, da se nije kretao u koloni, već je išao u pretjecanje kad je sustigao kolonu vozila. Nesporno je da je brzina na tom djelu ograničena na 50 km/h.

14.10. Nesporno je da do prometne nesreće ne bi došlo da okrivljenica nije skretala ulijevo i da drugi sudionik BD nije pretjecao kolonu vozila.

14.11. U ovom postupku je nesporno dokazano da okrivljenica nije odgovorna za izazivanje prometne nesreće, jer je prije samog skretanja ulijevo, dala naznake za skretanje, što su uvažila vozila koja su se kretala iza, a izvršila je provjeru prometne situacije prilikom skretanja, te nije vidjela vozilo drugog sudionika LD na lijevom dijelu kolnika, jer se još nije nalazio na lijevom dijelu, već je prednjim lijevim kotačem prelazilo srednju crtu za oko 3,7 cm, a što se ne može prihvatiti kao okolnost koja bi teretila okrivljenicu za nepropisno skretanje. Naime, unatoč tome što je drugi sudionik sustigavši kolonu vozila, poduzeo radnju pretjecanja mogao je spriječiti nastanak prometne nesreće kao što je naveo u nalazu vještak da je samo pravilnim praćenjem prometne situacije, uočavanjem kolone vozila i prvog vozila u nizu koje je skretalo, i pravovremenom reakcijom kočenjem ili samo prikočivanjem, te odustajanjem od radnje pretjecanja vozač BD je mogao izbjeći nesreću.

14.12. Sud smatra da su sve primjedbe ovlaštenog tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka neosnovane, jer je nema drugih dokaza koji bi na nesporan način dokazali da je upravo okrivljenica kritične zgode svojim načinom vožnje postupila protivno čl. 43. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je oslobođena prekršajne odgovornosti, temeljem članka čl. 182. točka 3. Prekršajnog zakona.

15. Okrivljenica je oslobođena optužbe, te trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

U Čakovcu, 15. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Larisa Hajdarović

Spomenka Zanjko Kolman

Uputa o pravu na žalbu: Temeljem čl.244. st. 3. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostavna naredba:

Okrivljenici,

Branitelju,

Tužitelju,

Za spis.