Poslovni broj: P-2601/2019-49

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BŠ iz [adresa] Republike 38, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dubravki Glavan, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave dana 28. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Dubravke Glavan, odvjetnice iz Osijeka i zamjenika punomoćnika tuženika Nikole Erora, odvjetnika iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako su ništetne odredba članka 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu za kupnju motornih vozila broj 9011517274, sklopljenog između tužitelja BŠ iz [adresa] Republike 38, OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, ovjeren kod javnog bilježnika sve u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom ugovorne obveze promjenjiva, na osnovu jednostrane odluke banke, kao tuženika, kao i dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužiteljici BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati:

a) 867,64 € na ime razlike između iznosa plaćene i ugovorene kamate, po mjesecima i iznosima kako slijedi:

- na iznos od 4,45 € / 33,51 kn[1] sa dospijećem od 31.08.2007.

- na iznos od 4,46 € / 33,62 kn sa dospijećem od 30.09.2007.

- na iznos od 4,36 € / 32,87 kn sa dospijećem od 31.10.2007.

- na iznos od 4,47 € / 33,65 kn sa dospijećem od 30.11.2007.

- na iznos od 4,39 € / 33,10 kn sa dospijećem od 31.12.2007.

- na iznos od 4,53 € / 34,13 kn sa dospijećem od 31.01.2008.

- na iznos od 10,73 € / 80,81 kn sa dospijećem od 29.02.2008

- na iznos od 10,97 € / 82,66 kn sa dospijećem od 31.03.2008.

- na iznos od 10,70 € / 80,62 kn sa dospijećem od 30.04.2008.

- na iznos od 10,61 € / 79,97 kn sa dospijećem od 31.05.2008

- na iznos od 10,62 € / 80,01 kn sa dospijećem od 30.06.2008.

- na iznos od 10,65 € / 80,27 kn sa dospijećem od 31.07.2008.

- na iznos od 10,57 € / 79,65 kn sa dospijećem od 31.08.2008.

- na iznos od 10,57 € / 79,67 kn sa dospijećem od 30.09.2008

- na iznos od 11,14 € / 83,92 kn sa dospijećem od 31.10.2008.

- na iznos od 11,16 € / 84,05 kn sa dospijećem od 30.11.2008.

- na iznos od 11,25 € / 84,79 kn sa dospijećem od 31.12.2008.

- na iznos od 11,81 € / 88,97 kn sa dospijećem od 31.01.2009.

- na iznos od 11,56 € / 87,11 kn sa dospijećem od 28.02.2009.

- na iznos od 11,45 € / 86,30 kn sa dospijećem od 31.03.2009.

- na iznos od 11,56 € / 87,11 kn sa dospijećem od 30.04.2009.

- na iznos od 11,56 € / 87,13 kn sa dospijećem od 31.05.2009.

- na iznos od 11,38 € / 85,71 kn sa dospijećem od 30.06.2009

- na iznos od 11,45 € / 86,28 kn sa dospijećem od 31.07.2009.

- na iznos od 11,29 € / 85,08 kn sa dospijećem od 31.08.2009.

- na iznos od 11,41 € / 85,99 kn sa dospijećem od 30.09.2009.

- na iznos od 11,33 € / 85,36 kn sa dospijećem od 31.10.2009.

- na iznos od 11,48 € / 86,49 kn sa dospijećem od 30.11.2009.

- na iznos od 11,40 € / 85,90 kn sa dospijećem od 31.12.2009.

- na iznos od 11,70 € / 88,15 kn sa dospijećem od 31.01.2010.

- na iznos od 11,77 € / 88,70 kn sa dospijećem od 28.02.2010.

- na iznos od 11,96 € / 90,13 kn sa dospijećem od 31.03.2010.

- na iznos od 12,27 € / 92,45 kn sa dospijećem od 30.04.2010.

- na iznos od 12,29 € / 92,59 kn sa dospijećem od 31.05.2010.

- na iznos od 12,68 € / 95,53 kn sa dospijećem od 30.06.2010.

- na iznos od 12,79 € / 96,39 kn sa dospijećem od 31.07.2010

- na iznos od 13,25 € / 99,80 kn sa dospijećem od 31.08.2010.

- na iznos od 12,86 € / 96,88 kn sa dospijećem od 30.09.2010.

- na iznos od 13,00 € / 97,92 kn sa dospijećem od 31.10.2010.

- na iznos od 12,96 € / 97,63 kn sa dospijećem od 30.11.2010.

- na iznos od 14,02 € / 105,60 kn sa dospijećem od 31.12.2010.

- na iznos od 13,55 € / 102,10 kn sa dospijećem od 31.01.2011.

- na iznos od 13,46 € / 101,39 kn sa dospijećem od 28.02.2011.

- na iznos od 13,87 € / 104,53 kn sa dospijećem od 31.03.2011

- na iznos od 13,45 € / 101,33 kn sa dospijećem od 30.04.2011.

- na iznos od 14,13 € / 106,47 kn sa dospijećem od 31.05.2011.

- na iznos od 14,42 € / 108,62 kn sa dospijećem od 30.06.2011.

- na iznos od 14,56 € / 109,77 kn sa dospijećem od 31.07.2011.

- na iznos od 14,47 € / 109,12 kn sa dospijećem od 31.08.2011.

- na iznos od 14,52 € / 109,37 kn sa dospijećem od 30.09.2011.

- na iznos od 14,23 € / 107,22 kn sa dospijećem od 31.10.2011.

- na iznos od 14,41 € / 108,60 kn sa dospijećem od 30.11.2011.

- na iznos od 14,40 € / 108,48 kn sa dospijećem od 31.12.2011.

- na iznos od 14,81 € / 111,56 kn sa dospijećem od 31.01.2012.

- na iznos od 14,88 € / 112,13 kn sa dospijećem od 29.02.2012.

- na iznos od 14,76 € / 111,17 kn sa dospijećem od 31.03.2012.

- na iznos od 14,76 € / 111,22 kn sa dospijećem od 30.04.2012.

- na iznos od 14,90 € / 112,27 kn sa dospijećem od 31.05.2012.

- na iznos od 14,88 € / 112,10 kn sa dospijećem od 30.06.2012.

- na iznos od 14,78 € / 1131,34kn sa dospijećem od 31.07.2012.

- na iznos od 14,74 € / 111,02 kn sa dospijećem od 31.08.2012.

- na iznos od 14,49 € / 109,22 kn sa dospijećem od 30.09.2012.

- na iznos od 14,79 € / 111,41 kn sa dospijećem od 31.10.2012.

- na iznos od 14,84€ / 111,82 kn sa dospijećem od 30.11.2012.

- na iznos od 14,76 / 111,23 kn sa dospijećem od 31.12.2012.

- na iznos od 14,48 € / 109,08 kn sa dospijećem od 31.01.2013.

- na iznos od 14,77 € / 111,25 kn sa dospijećem od 28.02.2013.

- na iznos od 14,77 € / 111,29 kn sa dospijećem od 31.03.2013.

- na iznos od 14,61 € / 110,08 kn sa dospijećem od 30.04.2013.

- na iznos od 14,31 € / 107,80 kn sa dospijećem od 30.05.2013.

- na iznos od 12,98 € / 97,83 kn sa dospijećem od 30.06.2013.,

sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, i to:

– do 31.07.2008. po stopi propisanoj Zakonom o kamatama i Uredbom (15%);

– od 01.08.2008. do 31.07.2015. po čl. 29. ZOO (eskontna stopa HNB uvećana za 5 postotnih poena);

– od 01.08.2015. do 31.12.2022. po čl. 29. ZOO (prosječna kamatna stopa na stanja kredita 1 god. odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima, uvećana za 3 postotna poena);

– od 01.01.2023. po čl. 29. st. 2. ZOO (kamatna stopa na posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećana za 3 postotna poena).

b) 2.025,63€ na ime razlike valutne klauzule po anuitetima, po mjesecima i iznosima kako slijedi:

- na iznos od 192,88 € / 1.453,23 kn sa dospijećem od 31.01.2009.

- na iznos od 8,87 € / 66,83 kn sa dospijećem od 28.02.2009.

- na iznos od 15,44 € / 116,34 kn sa dospijećem od 31.03.2009.

- na iznos od 6,50 € / 48,96 kn sa dospijećem od 30.04.2009.

- na iznos od 6,95 € / 52,35 kn sa dospijećem od 31.05.2009.

- na iznos od 5,09 € / 38,34 kn sa dospijećem od 30.06.2009

- na iznos od 6,53 € / 49,19 kn sa dospijećem od 31.07.2009.

- na iznos od 4,21 € / 31,71 kn sa dospijećem od 31.08.2009.

- na iznos od 6,17 € / 46,52 kn sa dospijećem od 30.09.2009.

- na iznos od 4,15 € / 31,27 kn sa dospijećem od 31.10.2009.

- na iznos od 5,78 € / 43,56 kn sa dospijećem od 30.11.2009.

- na iznos od 5,03 € / 37,89 kn sa dospijećem od 31.12.2009.

- na iznos od 9,29 € / 69,97 kn sa dospijećem od 31.01.2010.

- na iznos od 11,34 € / 85,43 kn sa dospijećem od 28.02.2010.

- na iznos od 10,56 € / 79,57 kn sa dospijećem od 31.03.2010.

- na iznos od 13,12 € / 98,82 kn sa dospijećem od 30.04.2010.

- na iznos od 17,77 € / 133,87 kn sa dospijećem od 31.05.2010.

- na iznos od 18,52 € / 139,51 kn sa dospijećem od 30.06.2010.

- na iznos od 25,24 € / 190,16 kn sa dospijećem od 31.07.2010

- na iznos od 23,54 € / 177,38 kn sa dospijećem od 31.08.2010.

- na iznos od 28,33 € / 213,44 kn sa dospijećem od 31.10.2010

- na iznos od 29,81 € / 224,61 kn sa dospijećem od 30.11.2010.

- na iznos od 35,76 € / 269,43 kn sa dospijećem od 31.12.2010.

- na iznos od 39,06 € / 294,29 kn sa dospijećem od 31.01.2011.

- na iznos od 33,30 € / 250,90 kn sa dospijećem od 28.02.2011.

- na iznos od 37,43 € / 282,00 kn sa dospijećem od 31.03.2011.

- na iznos od 34,16 € / 257,41 kn sa dospijećem od 30.04.2011.

- na iznos od 40,54 € / 305,47 kn sa dospijećem od 31.05.2011.

- na iznos od 51,88 € / 390,90 kn sa dospijećem od 30.06.2011.

- na iznos od 58,59 € / 441,42 kn sa dospijećem od 31.07.2011.

- na iznos od 73,75 € / 555,68 kn sa dospijećem od 31.08.2011.

- na iznos od 54,39 € / 409,82 kn sa dospijećem od 30.09.2011.

- na iznos od 48,69 € / 366,89 kn sa dospijećem od 31.10.2011.

- na iznos od 47,92 € / 361,09 kn sa dospijećem od 30.11.2011.

- na iznos od 48,63 € / 366,42 kn sa dospijećem od 31.12.2011.

- na iznos od 54,49 € / 410,57 kn sa dospijećem od 31.01.2012.

- na iznos od 55,90 € / 421,15 kn sa dospijećem od 29.02.2012.

- na iznos od 55,26 € / 416,32 kn sa dospijećem od 31.03.2012.

- na iznos od 54,01 € / 406,92 kn sa dospijećem od 30.04.2012.

- na iznos od 54,94 € / 413,91 kn sa dospijećem od 31.05.2012.

- na iznos od 56,35 € / 424,56 kn sa dospijećem od 30.06.2012.

- na iznos od 54,58 € / 411,22 kn sa dospijećem od 31.07.2012.

- na iznos od 54,02 € / 407,01 kn sa dospijećem od 31.08.2012.

- na iznos od 50,25 € / 378,61 kn sa dospijećem od 30.09.2012.

- na iznos od 53,95 € / 406,45 kn sa dospijećem od 31.10.2012.

- na iznos od 55,17 € / 415,67 kn sa dospijećem od 30.11.2012.

- na iznos od 53,97 € / 406,63 kn sa dospijećem od 31.12.2012.

- na iznos od 54,59 € / 411,28 kn sa dospijećem od 31.01.2013.

- na iznos od 50,51 € / 380,59 kn sa dospijećem od 28.02.2013.

- na iznos od 51,99 € / 391,72 kn sa dospijećem od 31.03.2013.

- na iznos od 55,37 € / 417,19 kn sa dospijećem od 30.04.2013.

- na iznos od 49,98 € / 376,55 kn sa dospijećem od 31.05.2013.

- na iznos od 51,08 € / 384,89 kn sa dospijećem od 30.06.2013.,

sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, prema istim stopama i razdobljima iz točke a) ovog stavka.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužiteljici BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana plati trošak prouzročen ovom parnicom u iznosu od 2.226,54 eura, zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO (MRO ECB + 3 postotna poena), računajući od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

IV. U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju motornih vozila broj 9011517274, kojim ugovorom je tuženik, kao kreditor, stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 18.566,59 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeći na dan korištenja kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti u roku od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 262,33 CHF, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja, zajedno s pripadajućim kamatama, koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,99% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva. Tužitelj je u cijelosti otplatio navedeni kredit, kako je i ugovoreno. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., kojom se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005., do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od pet godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovom posebnim postupcima, teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupno preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, a potvrđene presudom broj Pž-6632/2017, u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. travnja 2005., do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je na taj način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da je pravomoćnim presudama VTS RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008., te je tuženik sukladno članku 323. ZOO-a, tužitelju dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u svezi s člankom 1111., člankom 1115. i člankom 1046. ZOO-a. Odredbom čl. 502. c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a. st. 1. tog zakona, za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Prema članku 138. a. Zakona o zaštiti potrošača, sada članak 118., odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Kao posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, je anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet plaćen u kunama nepromjenjiva stavka otplatnog plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta, upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj nije u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev jer ne raspolaže potrebnom dokumentacijom, a tuženik je odbio tužiteljev zahtjev za izdavanjem dokumentacije, pa će tužitelj postaviti tužbeni zahtjev tek nakon pribave podataka od strane tuženika i provođenjem vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, sve sukladno članku 186. b. stavak 3. ZPP-a, te predlaže da sud obveže tuženika na dostavu navedene dokumentacije.

2. Tuženik se po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je isti pogrešno koncipiran na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Tuženik ukazuje i na to kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Tužitelj je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, onda se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Štoviše, tužitelj se svjesno odlučila za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sama ocijenio kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Dakle, iz takvog ponašanja tužitelja može se razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. U konkretnom slučaju, stranke su potpisom ugovora na jasan i nedvojben način izrazile svoju volju u pogledu promjenjive kamatne stope, kao i u pogledu valutne klauzule te je tužitelj time u cijelosti prihvatio sve rizike koji mogu utjecati na visinu anuiteta tijekom razdoblja korištenja kredita, a tužitelju su i prije samog zaključenja Ugovora o kreditu pružene sve informacije te je bio upoznat i s valutnom klauzulom i rizicima tečaja kao i promjene kamatne stope po kojem činjenice je potpuno neosnovano pozivanje tužitelja na nepoznavanje bilo kojeg segmenta predmetnog ugovornog odnosa. Ugovaranje valutne klauzule u potpunosti je zakonito, a sukladno članku 22. Zakona o obveznim odnosima, a tuženik nije mogao predvidjeti niti svjetsku krizu koja je nastupila, niti izvanredni porast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tužitelj je sklapanjem predmetnog ugovora pristao i na promjenjivu kamatnu stopu, a Zakon o zaštiti potrošača, a kasnije i Zakon o bankama i Zakon o kreditnim institucijama propisuju kriterije promjenjivosti kamatne stope, a tuženik je učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivim temeljem odluka nadležnih tijela banke". Iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48, koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13, te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda RH jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli Ugovor o kreditu. Konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je misao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Ni jedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi Zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Valutna klauzula je Zakonom izričito dopuštena klauzula te je očito kako je prilikom sklapanja spornog Ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženiku potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima kao i načelima hrvatskog pravnog poretka te nije ni na koji način počinio povredu koju mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije prilikom mijenjanja kamatne stope. Potraživanje tužitelja kao da je kamatna stopa trebala ostati fiksna negira i sama presuda na koju se poziva i to u dijelu rješenja kada VTS ukida presudu Trgovačkog suda u kojem se nalaže tuženicima da ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način da kamatna stopa bude fiksna i to u postotku koji je bio izražen u Ugovoru kao važeća stopa na dan sklapanja ugovora te očito da tužitelj nema pravo zahtijevati od suda da naloži tuženiku da na čitavo razdoblje trajanja Ugovora o kreditu zaračunava početnu kamatnu stopu. Tuženik ističe i prigovor zastare budući da pravo na povrat stečenog bez osnove dospijeva u trenutku stjecanja, odnosno u trenutku kada je plaćena rata kredita, međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o iznosima koje je tužitelj isplaćivao tuženiku sukcesivno, tada zastarni rok od 5 godina počinje teći za svaku od tih isplata od dana kada je nastupila i završava istekom 5 godina nakon toga. Zastara, a kako je to definirano člankom 241. Zakona o obveznim odnosima, prekida se jedino i isključivo radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom kojoj je svrha ostvarenje konkretne individualne tražbine vjerovnika. U konkretnom slučaju takva je radnja poduzeta nakon što je zastara već nastupila stoga je prigovor zastare u potpunosti osnovan. Tuženik se protivi provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, no ukoliko isto bude određeno, predlaže da vještak utvrdi kolika bi bila realna kamatna stopa odnosno povećanje iste, obzirom na sve kriterije koji su utjecali, odnosno mogli utjecati na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, u periodu otplate kredita, odnosno na troškove kredita. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj osporava sve navode iz istog, ističući kako tuženiku nitko ne osporava da je zakonom dozvoljeno ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, ali jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanja glavnice zbog povišenja tečaja CHF-a je odvelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama članka 81. stavak 1. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača/03, ništetan, a ništetan je i prema odredbi članka 322., članka 295. i članka 296. ZOO-a, a sukladno članku 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim, a koji iznos će se utvrditi vještačenjem. Protivi se prigovoru zastare, budući iz pravnog shvaćanja Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO- a/05, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena, ništetnost ugovora.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Izvadak iz računa po kreditu broj 9011517274, za 2006. godinu; Potvrdu o deponiranju originala knjižice vozila do konačne otplate kredita; račun Auto Viola za osobni automobil Peugot 206 Trendy, od 30. lipnja 2006.; otplatne planove; otplatnu tablicu s prikazanim efektivnim kamatnim stopama od 9. travnja 2006.; knjigovodstvenu karticu od 17. ožujka 2022.; pregled uplata po kreditu na dan 17. ožujka 2022.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting d.o.o. iz Osijeka i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 27. listopada 2022., te saslušao tužitelja na ročištu 19. rujna 2023.

5. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke od 27. listopada 2022., utvrđeno je da tužiteljica navodi da je dana 22. kolovoza 2006., kao Korisnik kredita sa tuženikom kao Kreditorom, zaključila Ugovor o kreditu broj: 9011517274, na iznos u visini od 18.566,56 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Banke za CHF, važećem na dan korištenja kredita. Prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, visina kamatne stope je iznosila 4,99% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa. lznos anuiteta je prema prvom otplatnom planu iznosio 262,33 CHF mjesečno. U spisu predmeta nema ugovora, a tuženik je dostavio dokumentaciju na listu 37 gdje navodi da je Ugovor zaključen dana 9. lipnja 2006., i da je kredit korišten dana 13. lipnja 2006. Srednji tečaj na dan 13. lipnja 2006., iznosi 4,664779 kn za 1 CHF, pa je visina anuiteta u kunama 262,33 CHF x 4,664779kn= 1.223,71 kn mjesečno. Promjena visine kamatnih stopa su do kolovoza 2007. godine iznosile 5,99% godišnje, do veljače 2008., iznosile 7,45% godišnje. Razlika koja je nastala promjenom visine kamatne stope iznosi 6.550,58 kn ili 869,42 eura. Tečajna razlika kao razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike iznosi 13.434,75 kuna ili 1.783,13 eura. Razlika anuiteta iznosi 19.985,33 kune ili 2.652,54 eura, i to je razlika između više i manje plaćenih iznosa. Zakonska zatezna kamata na iznos razlike anuiteta od dospijeća do 24. listopada 2022., iznosi 140.625,01 kunu ili 18.664,13 eura.

6. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 27. travnja 2026., na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 867,64 eura, na ime razlike između ugovorene i plaćene kamate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog do isplate i na ime tečajne razlike iznos od 2.025,63 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

7. Tijekom postupka tužitelj je u nekoliko navrata ispravljao tužbeni zahtjev, budući isti nije bio usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka, te je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 28. travnja 2026., na način pobliže opisan pod II. Izreke presude.

8. Tuženik po punomoćniku u cijelosti osporava nalaz i mišljenje vještaka, budući je zadatak vještaku bio utvrditi razliku preplaćenih kamata u slučaju da se kamatna stopa nije mijenjala, kao i preplatu kredita zbog promjene tečaja. Predmetni nalaz i mišljenje baziran je na pogrešnoj premisi kao da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj što nije bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu. Tuženik se protivi preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, te je na ročištu od 19. rujna 2023., odustao od prijedloga za saslušanjem osobnog bankara ZŠ.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, a primjedbe punomoćnika tuženika su pravne prirode.

10. Iz iskaza tužitelja sa ročišta od 19. rujna 2023., proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu sklopila 2006., s rokom otplate od 5 godina, u iznosu od oko 18.000,00 CHF, za kupnju osobnog automobila za vlastite potrebe, te u to vrijeme nije imala obrt ili firmu. Kredit je redovno osobno otplaćivala, te je isti u cijelosti otplaćen. Kredit je podigla u CHF-u jer joj ništa drugo nije niti bilo ponuđeno, bilo joj je bitno samo da kredit može otplaćivati, odnosno visina rate i rok otplate. Interesirala se i u drugim bankama za kreditne uvjete, no odlučila se podići kredit kod tuženika jer joj se u to vrijeme činilo kako je to najpovoljniji kredit. Ugovor o kreditu je bio unaprijed sastavljen i nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Ugovor je pročitala i razumjela u odnosu na visinu rate, iznos i rok otplate, a promjenjivu kamatnu stopu nije u potpunosti razumjela, niti joj je djelatnik banke na šalteru objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i na koji način se mijenja. Također djelatnik banke na šalteru joj nije objasnio što znači valutna klauzula i da tečaj CHF u odnosu na kunu može toliko porasti. Rata joj se znatno povećala te joj je postalo teško otplaćivati predmetni kredit. Nije se interesirala u banci zašto je došlo do povećanja kamatne stope, niti zašto joj je anuitet toliko porastao, niti je dobivala obavijesti o povećanju istih. Takav kredit nikada ne bi podigla da je znala da će joj se rata toliko povećati zbog promjene kamatne stope i rasta tečaja CHF-a u odnosu na kunu. Naime, kada je podizala kredit, plaću je mogla opteretiti 30%, no zbog povećanja rate kredita plaća joj je bila opterećena negdje oko 50%, vezano za tu ratu kredita. Nitko u banci joj nije rekao da će tečaj ostati nepromijenjen, te ranije nije imala nikakav kredit u kojemu je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Zna da se provjera tečaja može izvršiti u banci.

11. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, budući je dan uvjerljivo, logično, okolnosno i nije u suprotnosti sa izvedenim materijalnim dokazima.

12. Prigovor zastare je neosnovan, budući nije protekao zastarni rok od pet godina. Naime, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014. godine, u t. II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12, od 4. srpnja 2013. godine, u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih II-tuženik PBZ d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i II- tuženik u razdoblju od 1. studeni 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

13. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007., 125/2007., 79/2009.), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

14. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014.), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

16. Člankom 87. istog Zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

17. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

18. Člankom 323. stavak 1. istog Zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

19. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/14-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/2009., i 112/2012.) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

20. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

21. Sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sukladno članku 190. i članku 191. ZPP-a, budući je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i budući tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a prije provedenog vještačenja. Na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/24) održane 27. svibnja 2024., broj: Su-IV- 123/2024-5, zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz isti činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

22. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio dana 9. lipnja 2006., Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju motornih vozila broj 9011517274, na iznos od 18.566,59 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita 13. lipnja 2006., na rok otplate kredita od 84 mjeseca. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 262,33 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plasmana kredita, odnosno visina anuiteta je iznosila 1.223,71 kunu mjesečno, no tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, a srednji tečaj kreditora za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,664779 kuna za 1 CHF.

23. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

24. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

25. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnim dio odredbi iz članka 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu za kupnju motornih vozila broj 9011517274, koji je sklopljen dana 9. lipnja 2006., između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve pobliže opisano pod I. izreke presude, stoga odluka kao pod I. izreke presude, pa je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora.

26. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi, odnosno dijela odredbi, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a, pa je sud obvezao tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 2.893,27 eura, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve pobliže opisano pod II. izreke presude. Navedeni iznos predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,99% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, stoga odluka kao pod II. izreke presude.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. ZOO-a.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

29. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka od 25. srpnja 2022., 31. ožujka 2023., 29. studenog 2023., 12. travnja 2026., u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 25. rujna 2020., 1. rujna 2022., 21. listopada 2024., 16. travnja 2025., 10. srpnja 2025., i 28. travnja 2026., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, zastupanje na ročištima od 19. rujna 2023., i 10. rujna 20205., u iznosu od 100,00 eura za svako ročište, kao i trošak vještačenja u iznosu od 26,54 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.226,54 eura, stoga odluka kao pod III. Izreke presude.

30. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, budući tužitelj pristojbu nije platio, kao ni trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, budući je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/1995., 57/1996., 137/2002., 26/2003., 125/2011., 112/2012., 157/2013., 110/2015., 118/2018., 51/2023.), kao ni trošak sastava podneska od 31. ožujka 2023., u iznosu od 200,00 eura, stoga odluka kao pod IV. Izreke presude.

Osijek, 15. svibnja 2026.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika