Poslovni broj 19 P.672/2018-108

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Ani Srhoj, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Maja Krstović, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika - protutužitelja Vila Ljubica d.o.o., Riječka 14, Dubrovnik, OIB: 26134737897, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva te radi predaje u posjed, nakon javne i glavne rasprave, održane i zaključene 8. travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice te punomoćnika stranaka, 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik cjeline prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta vrt, površina 43m2, što je sve tuženi dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice uz istovremeni izbris tog prava sa imena tužitelja u cijelosti.

Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica zida ukupne dužine 36,41m izgrađenog na dijelu k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], sve kako je to prikazano na preglednom nacrtu izrađenom od sudskog vještaka Mijo Pendo 22.05.2024. godine kao prilog dopune nalaza istog vještaka za potrebe ovog postupka izrađenom dana 22.05.2024. godine, što je sve tuženi dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice uz istovremeni izbris tog prava sa imena tužitelja u cijelosti."

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženici u roku od 15 dana srušiti građevinu izgrađenu na zapadnom rubu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (s.i.) te je slobodnu od svojih stvari, otpadnog materijala i osoba predati tuženiku-protutužitelju u samostalan posjed.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev iz protutužbe koji glasi:

" Nalaže se tužiteljici-protutuženici u roku od 15 dana srušiti ogradni zid na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]".

IV. Nalaže se tužiteljici – protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 8.875,00 EUR , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zajedno sa svojim pravnim prednicima više od 25 godina zakoniti, istiniti i pošteni posjednik dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja prilazni put površine 54m2 koji vodi do č. zgr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice. Sporni prilazni put tužiteljice kao i ogradni zid koji ide uz taj put su izgrađeni negdje oko 1988. godine uz suglasnost vlasnika susjednih nekretnina koji se nisu bunili izgradnji puta i ogradnog zida. Nakon gradnje č. zgr. [katastarska čestica] i prilaznog puta č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužiteljica je kao investitor platila sve pripadajuće komunalne doprinose.

1.1. Tuženik je vlasnik susjedno položenih nekretnina, među kojima se nalazi č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je putem svog punomoćnika dana 21.03.2011. godine uputio dopis kojim tužiteljici osporava pravo vlasništva dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojeg ona kao prilazni put koristi već više od 25 godina. Tuženik je spornu nekretninu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otkupio od ZR. ŠR (kao pravna prednica tuženika) je prilikom ishođenja dozvole za gradnju svog kolskog prilaza na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], suglasila se s postojećim (tužiteljičinim) ogradnim zidom "… koji se prema prijedlogu parcelacije izdvaja iz građevne čestice predmetnog kolskog prilaza", pa se tužiteljica na ovo rješenje nije žalila. Dakle, čak i ŠR, kao pravna prednica tuženika je priznala tužiteljici vlasništvo spornog kolskog prilaza, pa je stoga tuženikovo sadašnje protivljenje očito neutemeljeno. Stoga tuženik od ZR nije mogao kupiti tužiteljičin kolski prilaz, jer je isti u vlasništvu tužiteljice kako temeljem građenja tako i temeljem dosjelosti. Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da je tužiteljica vlasnica dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja kolski put površine cca 54 m2, koji od [adresa] u [adresa] vodi preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno da je tužiteljica u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku upisana kao vlasnica čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je točno da je tuženik vlasnik i u zemljišnim knjigama upisan nositeljem prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da nije točno da je tužiteljica zakonit, istinit i pošten posjednik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u tužbi nije iznijela činjenice na okolnost kvalitete posjeda. Sasvim sigurno, tužiteljica nikad nije bila vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nikad nije stekla bilo kakvu ispravu kojom bi opravdala zakonitost posjeda dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i opravdala pravo na posjed stvari pa je znala i mogla znati da joj ne pripada pravo na posjed i najmanjeg dijela čest zem 869/3 k. o. [katastarska općina] i imala je dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed stvari. Isprave kojima tužiteljica predlaže utvrditi zakonitost, istinitost i poštenje posjeda čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu dokazi kojima se utvrđuju te činjenice.

2.1. Tužiteljica tvrdi su "sporni put" i ogradni zid uz put (tuženik pretpostavlja da je to predmet tužbe i tužbenog zahtjeva) izgrađeni "negdje 1988" uz suglasnost vlasnika susjednih nekretnina, koji se nisu bunili izgradnji zida, a ne dostavlja isprave niti predlaže svjedoke na okolnost da je zid izgrađen 1988. godine i da se vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tome nisu protivili, odnosno da je postojala suglasnost vlasnika o izgradnji put i zida na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, ističe kako tužiteljica nije platila komunalni doprinos na ime bespravne dogradnje i nadogradnje čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer joj nadogradnja nije odobrena na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ne poriče činjenicu da je zaključkom Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Klasa UP/I-350-06/93- 02/437 od 28.03.1996.g. ispravljena greška i dopunjeno rješenje od 21.07.1993.g. na način da se objekt izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] i zgr.795/2 k. o. [katastarska općina] zadržava u prostoru. Međutim, ujedno ističe kako tužiteljica nije uspjela legalizirati objekt temeljem Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje (NN 33/92) prema kojem je graditelj bio dužan ishoditi odobrenje za građenje prema odredbama posebnog propisa, u roku od pet godina od dana konačnosti rješenja o zadržavanju objekta u prostoru i po podmirenju naknade iz čl.7. tog zakona. Ističe da tužiteljica nije nikada ishodila odobrenje za građenje, niti je platila spomenutu naknadu po čl.7. gore citiranog propisa rješenje Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 21.srpnja 1993.g. i zaključak tog Ureda od 28.03.1996.g. smatra bez pravnog učinka.

2.2. Osporava poštenje tužiteljice kao osnov za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer smatra da iz sadržaja tužbe i dostavljenog dokaza (dopis odv. Poković od 22.02.2011.g.) jasno proizlazi da je tužiteljica znala da je došlo do prekoračenje granice odnosno da ista najkasnije od tog trenutka ima saznanje da joj pravo na posjed ne pripada. Navodi da je zid izgrađen u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i to neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu. Ističe da prije 08.listopada 1991.g. nije bilo zakonske mogućnosti stjecanja dosjelosti nekretnina koje su bile u režimu društvenog vlasništva pa stoga tužiteljica, obzirom da nije ni poštena, ne ispunjava zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Osim toga samim Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ČL.24) otklonjena je mogućnost stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu odnosno građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu. Isto tako navodi kako je pravni promet takvim zemljištem bio zabranjen i ništav. Zbog toga smatra da nema valjane pravne osnove ni mogućnosti da bivši stanari (nositelji prava korištenja stana) u zgradi izgrađenoj na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uopće budu ovlaštenici davanja bilo kakve suglasnosti za raspolaganje nekretninom u režimu društvenog vlasništva. Slijedom svega iznesenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Podneskom od 6. listopada 2011. tuženik je podnio protutužbu kao vlasnik č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojoj navodi da je tužiteljica u dužini istočne strane č. zem. [katastarska čestica] izgradila zid na zapadnom rubu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te rekonstruirala i nadogradila postojeći građevinski objekt (garažu) oznake 795/2 k. o. [katastarska općina] na način da je navedenom gradnjom prekoračila među i zaposjela dio zapadnog dijele čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Budući da je tužiteljica predmetni ogradni zid izgradila na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to za vrijeme dok je nekretnina 869/3 k. o. [katastarska općina] bila u režimu društvenog vlasništva, a svakako bez suglasnosti bivšeg nositelja prava korištenja nekretnina, tužiteljica ne može steći pravo vlasništva građenjem jer je to protivno čl.24-26. bivšeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Tužiteljica nije mogla steći niti dosjelošću pravo vlasništva jer je znala i mogla znati da gradi na tuđem zemljištu odnosno zemljištu u društvenom vlasništvu pa stoga nije bila poštena te ne ispunjava uvjete kakvoće posjeda. Obzirom na navedeno predlaže donošenje presude da se naloži tužiteljici-protutuženici srušiti ogradni zid u roku od 15 dana i građevinu izgrađenu na zapadnom rubu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je slobodnu od stvari i osoba predati tuženiku-protutužitelju u posjed. Podneskom od 26. kolovoza 2013. zahtjev je uskladio s činjenicom da je u međuvremenu došlo do cijepanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3.1. Tužiteljica se podneskom od 23. svibnja 2013. usprotivila zahtjevu iz protutužbe.

3. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao isprave iz spisa i to: rješenje za građenje Grada Dubrovnika, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnja Klasa: UP/I-361-03/10-06/007 od 20. srpnja 2010. (stranica 4—6 spisa), dopis odvjetnika Davora Pokovića od 22. ožujka 2011. upućen tuženiku (stranica 7 spisa), dopis tuženika od 21. ožujka 2011. (stranica 8 spisa),rješenje Grada Dubrovnika, Upravni odjel za komunalne djelatnosti i infrastrukturu od 2. prosinca 1996. godine (stranica 9-10 spisa), kopija kat. Plana (stranica 11, 36 spisa), rješenje Zavoda za katastar i geodetske poslove od 10. studenoga 1992. (stranica 12 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 13 spisa), zaključak DNŽ Ureda za prostorno uređenje, stambeno - komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 28. ožujka 1996. (stranica 14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 34 -35 spisa), pvojesni izvaka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (strania 40 spisa), uvjeti uređenja prostora Komiteta za komunalne i stambene poslove od 18. veljače 1988. (stranica 67, 164-165 spisa), građevinska dozvola od 29. kolovoza 1990. (stranica 68, 161 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 6. siječnja 1988. (stranica 69 spisa), rješenje ovog suda od 27. ožujka 1991. Z -75/90 (stranica 70 spisa), rješenje Zavoda za katastar i geodetske poslove od 10. studenoga 1992. (stranica 71 spisa), ugovor o darovanju između ER i ŽR (stranica 72 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta 15. listopada 2013. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Mladena Muhoberac (stranica 44 spisa), koji je u spis dostavio nalaz i mišljenje uz položajnu skicu i kopiju katastarskog plana (stranica 46-48 spisa) i dopunu nalaza i mišljenja od 9. svibnja 2014. (stranica 73 spisa) te je usmeno iznio nalaz i mišljenje (stranica 76-77 spisa), saslušao svjedoke TR (stranica 77-78 spisa), FR (stranica 78-79 spisa), saslušao parnične stranke (stranica 85-87 spisa).

4. Podneskom od 12. ožujka 2014. tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka te je zatražila donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužiteljica vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 43 m2 te da je tuženica dužna izdati tužiteljici ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Podneskom od 13. listopada 2014. tužiteljica usklađuje tužbeni zahtjev po usmeno iznesenom nalazu i mišljenju vještaka (stranica 83 spisa).

5. Presudom ovog suda od 22. siječnja 2015. poslovni broj P -607/11 odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Po žalbi tužiteljice, rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 26. srpnja 2017. ukinuta je presuda ovog suda od 22. siječnja 2015. poslovni broj P-607/11 te je predmet vraćen na ponovni postupak.

5.1. Drugostupanjski sud je prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica dosjelošću nije mogla steći pravo vlasništva predmetne nekretnine, a da je u ponovnom postupku potrebno ispitati stjecanje prava vlasništva građenjem, pozivajući se na stav odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008. da i kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva nije bilo prepreke stjecati pravo vlasništva građenjem sukladno pravnom pravilu paragrafa 418 OGZ-a, bilo sukladno odredbi članka 24. -26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, ovisno o vremenu građenja.

6. Tijekom ponovnog postupka, a po prijedlogu tužiteljice, pročitane su isprave – građevinska dozvola Komiteta za komunalne i stambene poslove izgradnju i prostorno uređenje od 24. listopada 1989. (stranica 176-177 spisa), Ugovor o građenju između Građevne radne organizacije Građevinar i ER od 3. listopada 1989. (stranica 179-181 spisa), Ugovor o građenju između građevnog poduzeća Građevinar i ER od 17. listopada 1990. (stranica 183 -185 spisa), izvaci iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine u k. o. [katastarska općina] (stranica 233-236 spisa), ponovno su saslušane parnične stranke (stranica 139-141 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Mijo Pendo (stranica 146 spisa), koji je u spis dostavio nalaz uz pregledni nacrt i fotografije (stranica 148-152 spisa) te je usmeno saslušan (stranica 219-220 spisa), dopuna nalaza vještaka uz pregledni nacrt od 24. svibnja 2024. (stranica 222 -223 spisa), dopuna nalaza vještaka od 5. ožujka 2025. (stranica 247 spisa), saslušani su svjedoci UR, ĐR, DR, ČR, CR, ĆR, AR (stranica 258-265 spisa).

7. Tužiteljica je rješenjem ovog suda od 4. veljače 2022. pozvana ispraviti i dopuniti tužbu te je podneskom od 17. veljače 2022. tužiteljica ispravila tužbu po nalogu suda i zatražila donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužiteljica vlasnica cjeline prava vlasništva kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženi dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice; kao i utvrditi da je tužiteljica vlasnica zida ukupne dužine 36,41 m, izgrađenog na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženi dužan trpjeti i priznati. Tužiteljica postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji se odnosi na drugi dio osnovnog zahtjeva, i to da se utvrdi da je vlasnica 1/2 dijela prava vlasništva zida izgrađenog na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.1. Sud je rješenjem donesenim na ročištu od 1. lipnja 2023. poslovni broj P - 672/2018-83 odbacio tužbu u točki I. i II. izreke eventualno kumuliranog zahtjeva.

7.2. Podneskom od 24. siječnja 2025., a obzirom je u međuvremenu stupila na snagu nova izmjera, tužiteljica je sukladno dopuni nalaza vještaka od 24. svibnja 2024. uredila tužbeni zahtjev te traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužiteljica vlasnica cjelina prava vlasništva kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženi dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice; kao i utvrditi da je tužiteljica vlasnica zida ukupne dužine 36,41 m, izgrađenog na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve kako je prikazano na preglednom nacrtu izrađenom od sudskog vještaka Mijo Pendo od 22. svibnja 2024., što je tuženi dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice. Tužiteljica postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji se odnosi na drugi dio osnovnog zahtjeva, i to da se utvrdi da je vlasnica 1/2 dijela prava vlasništva zida izgrađenog na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje njezina prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vrt površine 43 m2, po osnovi građenja; kao i zahtjev za utvrđenje da je vlasnica zida ukupne dužine 36,41 m, izgrađenog na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve kako je prikazano na preglednom nacrtu izrađenom od sudskog vještaka Mijo Pendo od 22. svibnja 2024.

9. Na temelju isprava iz spisa predmeta, utvrđenja s uviđaja na licu mjesta te nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka za geodeziju, nedvojbeno proizlazi kao utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da je u tijeku ovog postupka obnovljena dijelom obuhvaćenim 1 Zonom zemljišna knjiga za katastarsku općinu k. o. [katastarska općina] - Dubrovnik i stupila na snagu pod nazivom katastarska općina [katastarska općina], a nakon čega je,

- tužiteljica upisana kao vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (izvadak iz zemljišne knjige - stranica 235 spisa),

- tuženik upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (izvadak iz zemljišne knjige - stranica 233-234 spisa), uz napomenu da će obzirom se ovaj postupak vodio za vrijeme važenja stare izmjere, da je nalaz koji je predočavan svjedocima i strankama prilikom saslušanja bio po staroj izmjeri, sud u obrazloženju odluke koristiti podatke o broju kč. po staroj izmjeri,

- da je prije obnove zemljišne knjige za katastarsku općinu k. o. [katastarska općina] – Dubrovnik predmet spora kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vrt površine 43 m2 nosila zemljišnoknjižnu oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 43 m2 (dopuna nalaza i mišljenja od 24.5.2024. – stranica 222 spisa),

- da je prijavnim listom UP/I-932-07/12-02/55 formirana kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 43 m2 parcelacijom od nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nalaz i mišljenje vještaka Muhoberac od 9.12.2013. – stranica 46 spisa),

- da je nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem članka 22. Zakona o konfiskaciji i izvršenju konfiskacije te rješenja Kotarskog suda u Dubrovniku od 27. ožujka 1948. rješenjem Z-219/48 uknjižena kao općenarodna imovina , a rješenjem Z-70/64 organ upravljanja Općina Dubrovnik, dakle da je bila u režimu društvenog vlasništva (stranica 40 spisa),

- stoga je i predmet spora kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vrt površine 43 m2 ( po staroj izmjeri 869/46 k. o. [katastarska općina]), koja je nastala parcelacijom od čest. zem. [katastarska čestica] k.o.

Gruž bila u režimu društvenog vlasništva,

- da je tužiteljica stekla vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica] s okolnim vrtom i garažom (garaža kao vanknjižno vlasništvo) tj. čest. zem. [katastarska čestica] (parcela 638/1 novi premjer) u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] na adresi [adresa], na temelju ugovora o darovanju od 28. prosinca 1989. zaključenog s majkom ER (stranica 72 spisa), a koja je kupila predmetnu nekretninu 1987.,

- da je nekretnina 869/3 k. o. [katastarska općina] koja je bila u režimu društvenog vlasništva u povratu vraćena u vlasništvo prijašnjima vlasnicima obitelji ZR, od kojih je tuženik kupio istu,

- da je tužiteljica u razdoblju od 1988. do 1991. izgradila zid te rekonstruirala i nadogradila postojeći građevinski objekt (garažu) oznake 795/2 k. o. [katastarska općina] na način da je izgradnjom došlo do prekoračenja katastarske granice čime se građenjem ušlo u zapadni dio prijašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Sporno je je li tužiteljica tom gradnjom stekla pravo vlasništva i dijela zemljišta na kojem su objekti izgrađeni, a to je na predmetu spora - kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vrt površine 43 m2, koja je u vrijeme gradnje nesporno bila u režimu društvenog vlasništva, kao i je li stekla pravo vlasništva zida ukupne dužine 36,41 m, izgrađenog na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženica tvrdi da je nemoguće steći pravo vlasništva građenjem na nekretnini koja je u vrijeme započinjanja ili dovršetka radova građevine bila u režimu društvenog vlasništva.

11. Na okolnost identifikacije predmeta spora te utvrđenja koji je točno objekt izgrađen, provedena su dva uviđaja na licu mjesta, prvi uz sudjelovanje vještaka Mladena Muhoberac, a drugi uz sudjelovanje vještaka Mija Pendo.

11.1. Vještak Mladen Muhoberac je dao nalaz i mišljenje od 9. prosinca 2013. s položajnom skicom (stranica 47 spisa), na kojoj je prikazao katastarske granice, zgrade i zgrade na č.z. 869/46. Mišljenja je da zid koji je izgradila tužiteljica leži između čestica 869/46, 869/39 i dijelom 869/3 k. o. [katastarska općina]; crvenom bojom je označio granicu između nekretnina 869/46 i 869/39, a crna crta predstavlja debljinu zida.

11.2. Na uviđaju na licu mjesta održanom 14. lipnja 2019. uz sudjelovanje vještaka Mija Pendo pregledan je predmetni zid koji se nalazi između nekretnine koja u naravi predstavlja kuću tužiteljice s dvorištem s jedne strane te pristupnog puta koji vodi u gražu objekta izgrađenih zgrada investitora tuženika. Dostavlja nalaz i mišljenje od 23. rujna 2019. iz kojeg proizlazi da se predmetni betonski zid nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prijavnim listom UP/I 932-07/11-02/158 iz svibnja 2011. formira se č. zem. [katastarska čestica] i tada se uspostavlja granica između č. zem. [katastarska čestica] i to je rub zid i zid pripada u č. zem. [katastarska čestica] u dužini od 22,40 metara od sjeverne strane tj. od [adresa] Ž. Ostali dio zida (južni dio) ostaje u čest. zem. [katastarska čestica] u dužini od 14 metara. Ukupna dužina zida je 36,41 metara. Prijavnim listom UP/I-932-07/12- 02/55 formiraju se nove č. zem. gdje 869/3 mijenja oblik i postaje građevinska čestica, a dio koji ostaje od zida (zapadno) do granice č. zgr. [katastarska čestica] postaje čest. zem [katastarska čestica] površine 43 m2. Na čest. zem. [katastarska čestica] je na južnom dijelu dijelom izgrađena zgrada koja je izgrađena tako da je srušena č. zgr. [katastarska čestica] i izgrađena nova većih dimenzija i ona je dijelom na 869/46 u površini od 6 m2. Također je na č. zem. [katastarska čestica] izgrađen i pomoćni objekt koji je naslonjen na predmetni zid. Na čest. zem. [katastarska čestica] je izgrađena stambena zgrada. Dostavio je pregledni nacrt čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 149 spisa) i fotografije predmeta spora (stranica 150-152 spisa).

11.3. Vještak Mijo Pendo je usmeno iznio da ostaje kod nalaza i mišljenja od 23. rujna 2019. Stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je u dopuni nalaza od 24. svibnja 2024. (stranica 222 spisa) naveo da je u međuvremenu na snagu stupila nova izmjera k. o. [katastarska općina] za predmetne čestice koje su predmet spora i predmetne čestice koje su promijenile brojeve i katastarsku općinu. Naveo je da se zid nalazi na k. č. [katastarska čestica] (bivša 869/39 k. o. [katastarska općina]) k. o. [katastarska općina] u dužini od 22.40 m od sjeverne strane tj. od [adresa]. Ostali dio zida (južni dio) sada se nalazi na kat. Čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (bivša k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u dužini od 14m. Ukupna dužina zida je 36,41 metara. Bivša kat. Čest. [katastarska čestica] sada je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ona se nalazi zapadno od zida do granice k. č. [katastarska čestica] Dubrovnik nova (bivša č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i ima površinu od 43m2. Na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je izgrađena zgrada koja je dijelom na k. č. [katastarska čestica] u površini od 6m2. Vještak Mijo Pendo je u dopuni nalaza od 5. ožujka 2025. godine naveo da katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ranije je nosila k. č. [katastarska čestica] a greškom je na nalazu iz 2024. bila napisana 869/3. Magazin se nalazi na istoj poziciji kao i 2019. godine.

12. Na okolnost vremena gradnje i objekta građenja, pregledane su isprave iz spisa, saslušani su svjedoci TR (stranica 77-78 spisa), PR (stranica 78-79 spisa), UR, ĐR, DR, ČR, CR, ĆR, AR (stranica 258 -265 spisa), kao i parnične stranke.

12.1. Iz Ugovora o građenju između Građevne radne organizacije Građevinar i Kate ER od 3. listopada 1989. (stranica 179-181 spisa) i Ugovora o građenju između građevnog poduzeća Građevinar i ER od 17. listopada 1990. (stranica 183 - 185 spisa), proizlazi da je pravna prednica tužiteljice, zastupana po suprugu tužiteljice CR prvim ugovorom od 3. listopada 1989. naručila izvođenje radova na rekonstrukciji i adaptaciji obiteljske kuće u [adresa], a drugim od 17. listopada 1990. radove na izgradnji „kućice u dvorištu vile BR“, kao i građevinsko-zanatske radove vanjskog uređenja vile [adresa] u [adresa] od izvođača „Građevinar“.

12.2. Svjedok TR, poslovođa firme Građevinar“ je iskazao da su po angažmanu od strane tužiteljice, radovi izvršeni negdje u periodu od 1988.g. do 1990. ili 1991. i to ne samo na izgradnji spornog zida, nego i na radovima izgradnje potkrovlje na zgradi, okolnog uređenja, izrade prilaznih stuba i unutarnjeg uređenja, s tim da su prvo počeli radovi na potkrovlju, a naknadno je rađen zid. U odnosu na izgradnju zida, svjedok navodi da se radilo o suhozidu sa kamenim temeljima, koji je tom prilikom maknut te je na istom mjestu i temeljima ograđen danas postojeći zid. Navodi da prilikom izvedbe radova nitko od susjeda nije prigovarao te da su neki od susjeda čak i dobronamjerno dolazili i davali savjete oko izvedbe. Sječa se da je sa druge strane zida odnosno prema kući tužiteljice već tada postojalo zasađeno visoko raslinje. Također navodi da je u to vrijeme pored glavne zgrade na kojoj su vršeni radovi postojao i poseban objekt, koji je predstavljao garažu, s tim da je bio pozicioniran prema brdu " Z" na kojem su također vršeni radovi i to na dijelu fasade i stubišta.

12.3. Svjedok PR, neposredan susjed sa tužiteljicom, stanuje u [adresa] od 1963. je naveo da sporni zid na navedenom mjestu postoji od kada on zna za sebe, s tim da je adaptiran negdje oko 1990. godine i to od strane obitelji CR, na način da je na postojećim temeljima nadograđen, odnosno srušen prijašnji dio zida i nadograđen novi betonski, te da je povrh zida postavljena kamena klupica. Kada ga se pita da li se sjeća da li je tada od susjeda ikome smetalo što se zid radi odgovora da nije nikom smetalo obzirom da je taj zid oduvijek bio tamo, a da se sada nije diralo u granice, niti se zid proširivao.

12.4. Svjedoci UR, jetrva tužiteljice i ĐR, brat supruga tužiteljice, u bitnom su suglasno iskazali da su tužiteljica i njezin suprug angažirali firmu Građevinar koja je izvela radove gradnje predmetnog zida na predjelu gdje je prije bio suhozid koji je bio u ruševnom stanju, a to im je poznato iz neposrednog opažanja, a i jer je svjedok ĐR pomagao bratu u izgradnji. Svjedok ĐR iskazuje da su radovi počeli 1988., a završeni negdje prije rata 1990., što mu je poznato jer je u tom periodu tamo stanovao, i to od 1987. Oboje iskazuju da se nitko nije bunio gradnji zida, a ĐR je to poznato jer je u tom periodu tamo stanovao, a nakon preseljenja često dolazio, kao i jer poznaje sve susjede. Vlasnici susjedne nekretnine su bili Š i JR te ih je puno puta vidio da su prisutni dok se zid radio i nikad nisu imali nikakvih prigovora. Ni drugi susjedi nisu ništa prigovarali. Kada su im predočene fotografije sa stranice 150-152 sisa, potvrdili su da je na njima prikazan predmetni zid. Svjedok ĐR je naveo da se u tom periodu još izgradila plinska stanica-ostava i na preglednom nacrtu je pokazao da se radi o objektu prikazanom narančastom bojom koji se nalazi pretežitim dijelom na kčbr [katastarska čestica] (stara izmjera). Dodao je da su se na dijelu gdje su se nalazile garaže i magazini radila rekonstrukcija te da je i građen kat i potkrovlje te na preglednom nacrtu je pokazao da se radi o zgradi 795/2 (stara izmjera), a ni toj gradnji se nitko nije protivio. I svjedok ĆR, brat supruga tužiteljice je potvrdio naprijed navedene iskaze u bitnom dijelu, a o čemu ima neposredna saznanja. Radovi su trajali do ožujka ili travnja 1991. U tim radovima izvršena je rekonstrukcija cijele kuće te je napravljena nova kuća na dijelu gdje je bila garaža, izgrađen je zid prema strani Š i JR i to na dijelu gdje se prije nalazio suhozid koji je bi razrušen na nekoliko mjesta. Radovi su bili gotovi do početka rata. Nije vidio ni čuo da se itko protivio radovima gradnje. Jako dobro je poznavao vlasnike E i JR koje je viđao skoro svaki dan i nisu se nikada žalili ni nešto prigovorili ovim radovima. Ni drugi susjedi se nisu ničem protivili. Svjedoku je predočen pregledni nacrt sa stranice 149 spisa te je naveo da se radila rekonstrukcija zgrade koja je na skici označena brojem 795/1, da se radila rekonstrukcija zgrade koja je označena 795/2 tj da su se tu prije nalazile garaže, a onda se napravila kuća, da se izgradio zid koji je na nacrtu prikazan sivom bojom i da se u isto vrijeme kada je rađen zid izgradila plinara-ostava koja je na nacrtu prikazana narančastom bojom i na pretežitom dijelu se nalazi na čest 869/46, a radovi gradnje zgrade koja je na nacrtu prikazana kao 795/2 su radovi započeli 1988. ili 1989., a završeni 1990.

12.5. I svjedok DR, koja je u razdoblju od 1989. do 1994. stanovala odmah preko puta kuće tužiteljice je potvrdila da su predmetni zid gradili RR i njegova žena i da su angažirali građevinsku firmu za izvođenje radova, da se prije predmetnog zida ovdje nalazio suhozid i to između kuće tužiteljice i kuće JR te su na tom predjelu tužiteljica i njezin suprug podigli novi zid negdje 1990., 1991., što joj je poznato iz neposrednog opažanja. Nitko se nije protivio gradnji zida, a ne sjeća se je li se još nešto gradilo. Svjedok AR, koji je bio susjed tužiteljici do 1994. iskazuje da su tužiteljica i njezin muž radili radove rekonstrukcije postojeće kuće BR, da su iza iste bile garaža na kojima su napravili drugu kuću i da su napravili novi zid na dijelu gdje se nekada prije nalazio stari suhozid. Tog starog suhozida se sjeća još kao dijete i on se nalazio između ovih novih zgrada koje su napravljene i RR. Po njegovom sjećanju radovi su započeli 1988./89. i završeni su 1991./92. što on zna nitko se nikada nije bunio ni protivio izvedenim radovima gradnje. Poznato mu je da su u susjednoj Vili Ljubica tada živjeli Š i JR i oni se nisu protivili radovima gradnje, a nisu se protivili ni ostali susjedi. Svjedoku je predočena pregledni nacrt sa stranice 149 spisa, te je naveo da je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] mala kućica da se prije tu nalazila garaža koje je vjerojatno srušena a da su radovi izgradnje te kućice po njegovom sjećanju bili 1989/1990.

12.6. Svjedok ČR, neposredni susjed predmetnih nekretnine, Vile Ljubica i Vile Micika ima saznanje da se spor vodi zbog međe i suhozida koji je graničio između Vile Ljubica i Ville. Posjednica stare kuće LR je bila JR. Međa između ove dvije vile je bio stari suhozid, a tu su se nalazile stabla lovorika, šipci i dr. Krajem 80-ih ŽR i RR su otkupili Villu Micika i počeli su graditi zgradu prema parceli BR [adresa]. Radovi gradnje su po njegovom sjećanju trajali od kraja 80-ih , a misli da su do 1991. bili i gotovi, a to misli jer je tada bio rat i oni su imali sklonište u podrumu Ville Micika, dakle kuća je već bila izgrađena. Radila se rekonstrukcija Ville Micika na način da se napravila kuća umjesto nekih garaža koja se sastoji od prizemlja i dvije etaže. Posjednica susjedne Ville [adresa] su bile tete OR i tete IR, a poznavajući ih ne vjeruje da bi one dozvolile T da grade na zemljištu koje njima ne pripada. Nitko se nije bunio radovima koje su izvodili F. Naveo je da ako je kuća građena u periodu krajem 80-ih do 1991., da je u tom periodu obnavljan zid a to zna jer je vidio radnike, a ne zna čiji su radnici bili.

12.7. Svjedok CR, suprug tužiteljice je iskazao da je njegova punica 1987. kupila Villu Micika u ovakvom stanju odnosno s granicama kakve su i danas. Oko Ville Micika su se nalazili stari suhozidi. Kuća je prenesena na njegovu suprugu 1989. Oni su krenuli u radove gradnje i rekonstrukcije te im je tada angažirani građevinar savjetovao da na mjestu starih garaža i kokošinjca naprave novu kućicu te su tako i učinili. Radovi gradnje su bili u razdoblju od 1988./89. te su radovi gradnje kuće završeni u veljači 1991., a međe u travnju ili svibnju 1991. Oni su sagradili zid po starom suhozidu, dakle po istoj međi kako je i bila na način da je stari suhozid srušen te da je izbetoniran novi zid koji je malo viši nego što je bi prijašnji. Njihovi susjedi sa zapadne strane su bili Radulovići s južne strane Stupini, a s istočne strane Merčepi te se nitko od njih nikada nije bunio ni protivio radovima gradnje koje su izveli u tom periodu. Naknadno su išli raditi legalizaciju kuće i tada su doveli geodeta sada pok. U, a to je bilo 1994. godine i tada su saznali da je greškom upisan dio njihove čestice na Šikiće odnosno tada Općinu Dubrovnik. Susjedna nekretnina u kojoj su tada stanovali Đ je tijekom 90-ih u povratu vraćena u vlasništvo obitelji ZR. Kada je Gđa ZR u vlasništvo vraćena susjedna nekretnina, oni su se očitovali da je njihovo vlasništvo sve do zida iako je u katastru granica bila drugačije ucrtana. Gđa ZR im nije pravila nikakve probleme i na osnovu toga je izdana dozvola za pristupni put. Problemi su počeli nakon što je Villa Ljubica prodana novom vlasniku. Oni kao susjedi su bili suglasni da će dati suglasnost za put, ali da se ispoštuje njihov dogovor s gđom ZR. Međutim vlasnik Ville Ljubice im je počeo prijetiti sudom nakon čega su u dogovoru s njihovim tadašnjim odvjetnikom Damirom Pokovićem odlučili tužiti. Gđa ZR se nikada nije protivila ni osporavala njihovo vlasništvo do predmetnog zida. Dodaje da kada se radila parcelizacija nekretnina Ville Ljubica da su se oni protivili, držeći da je njihovo vlasništvo sve do predmetnog zida. Kada mu se predočavaju fotografije iz spisa navodi da je na fotografiji stranice 150 spisa prikazana kuća koju su izgradili, a da je na stranici 151 spisa prikazan zid koji su gradili. Na teren dok su gradili nije dolazila građevinska inspekcija, komunalni redari, niti je itko ikada pristupio pristupio. U vrijeme gradnje nisu bili svjesni greške u katastru o kojoj je iskazao, nego su to saznali kasnije. Po predočenom preglednom nacrtu sa stranice 149 spisa, svjedok je iskazao da se rekonstruirala zgr. 795/1, da zgr. 795/2 predstavlja novu izgrađenu kuću, pokazuje zid koji je u to vrijeme izgrađen na temeljima starog suhozida te je pokazao narančastom bojom prikazani prostor koji se pretežitim dijelom nalazi na kčbr [katastarska čestica] i naveo da je tu prostor za plinaru koji je napravljen u isto vrijeme kad i predmetni zid. 1994. je donesen zaključak da se zgrada zadržava u prostoru i da je ishodio rješenje o izvedenom stanju , međutim, da je tuženik od Grada Dubrovnika zatražio da se rješenje poništi jer se vodi predmetni postupak. Na daljnji upit je li nakon legalizacije utvrđena građevinska čestica, svjedok je odgovorio da nije, pojašnjavajući da je susjedno zemljište vraćeno u vlasništvo gđi ZR i da radi toga odnosno predmetnog spora nisu mogli ishoditi rješenja o građevinskoj čestici. Na preglednom nacrtu pokazao je zid koji je obojan na nacrtu sivom bojom te je naveo da vlasničke čine ne izvršavaju na česticama koje se nalaze iza zida, ističući da je njihovo zemljište ono do zida.

12.8. Tužiteljica ŽR saslušana kao parnična stranka u dva navrata, u bitnom je iskazala da otkada je njezina majka kupila predmetno zemljište tu je tada postojao zid, koji su samo nadozidali u visinu, te im nitko nikada od susjeda to nije osporavao. Navodi da nikada nije dolazila građevinska inspekcija prilikom gradnje ni magazina ni zida, te da se ni prilikom sadnje nije nikada nitko od susjeda bunio. Ne sjeća se kako je točno izgledao zid u trenutku kupnje, a zna da je bio međašni. Smatra da je dio čestice od nekih 50 m2 koji se nalazi unutar zida i koji je bio ograđen zidom je njihovo vlasništvo, obzirom je njezina majka 1987.g. kupila kuću, garažu, magazine i okolno zemljište koje je bilo ograđeno sa sve četiri strane suhozidom. Na temeljima tih suhozida oni su sagradili nove zidove, a sve u istim gabaritima u kojima su bili stari suhozidi. Te radove su započeli 1988.g. a završili su ih krajem 1990.g. Sve je radove izvodila firma Građevinar i to po svim temeljima koji su postojali na terenu. 1996.g. su ishodovali rješenje o zadržavanju u prostoru kuće koja je izgrađena na temeljima magazina i garaže. Smatrali su da se radi od administrativnoj pogrešci kada su ustanovili da se dio zemlje vodi na drugim vlasnicima, s obzirom da su taj dio zemlje uvijek smatrali njihovim vlasništvom i nesmetano ga koristili. Sve su posjedovali kako je posjedovao i prijašnji vlasnik od kojeg je njezina majka kupila navedene nekretnine. Prilikom obnove tih zidova i gradnje nitko im ništa nije osporavao. Radove su vršili temeljem dozvole za adaptaciju i rekonstrukciju postojećeg stanja. Nije se mogla izjasniti da li su tom dozvolom bili obuhvaćeni predmetni zidovi- suhozidi. Tužiteljica je navela da su radovi izvođeni vjerojatno sukladno sa dozvolom koju je ishodovala za rekonstrukciju i adaptaciju, a naknadno je tražila legalizaciju zgrade jer je tadašnji izvođač predložio da dodatno na izgrađenoj garaži i magazinu naprave kat i potkrovlje, što je učinjeno pa je za taj dio trebalo da bi zadržao u prostoru tražiti legalizaciju.

12.9. Zakonski zastupnik tuženika VR je iskazao da je sredinom 2010.g. kupio navedeno zemljište s poluprojektom u dobroj vjeri, nakon čega je na terenu po upozorenju projektanta utvrdio da sporni zid ne ide točno po granici parcele, već za nekih 50 m2 ulazi u parcelu koju je kupio. Pokušao se dogovoriti sa suprugom tužiteljice da otkupi predmetno zemljište po tržišnoj cijeni, što je on odbio. Prilikom kupnje Ville Ljubica je nekoliko puta bio na licu mjesta, a da tom prilikom nije znao da zid predstavlja granicu sa susjedom ŽR. Navodi niti da mu odvjetnica Maras, koja mu je pokazivala nekretninu, nije rekla da on sa druge strane zida ima dodatnih još 50 m2. Kada je ustanovio da zid pripada parceli koju je on kupio, nije pokrenuo postupak uređenja međa pred sudom, već pokrenuo postupak u kojem je parcelacijom izdvojio navedeni dio nekretnine. Prijašnja vlasnica ZR ga nije posebno obavijestila već je samo rekla da postoje neki mali neriješeni problemi sa susjedom. Na sastanku sa suprugom tužiteljice je tražio da mu plati cijenu predmetnog zemljišta, a da se on pozvao na dosjelost, da nema novaca i molio da se zid ne uklanja. Na mjestu gdje su danas izgrađene zgrade od strane SR stanovala je u kući gospođa pod imenom SR koja mu je jedne prigode jer je on to od nje tražio ispričala da je suprug tužiteljice ŽR dolazio nju pitati za dozvolu da li može graditi zid odnosno proširiti se na dio zemljišta sa zidom , a na što je ona rekla da je to zemljište društveno vlasništvo te da nije kompetentna o tome odlučivati. Nije mu rekla koje godine je ŽR od nje tražio tu dozvolu. Po jasnio je da je prilikom pregovara za gospođom ZR oko kupnje zemljišta s njene strane upoznat o manjim neriješenim odnosima sa susjedom, a da se radi o malom dijelu zemljišta koje je on prisvojio, ali da to ne utječe na preostali dio zemlje. A nakon toga je u konzultaciji sa projektantom i D s njihove strane obaviješten da će taj dio zemljište izuzeti i izdvojiti u drugu česticu kako ne bi imali problema. Prije kupnje je bio na licu mjesta te vidio kako izgleda zemljište kao i gdje stoji zid na tom zemljištu.

13. U odnosu na okolnost građenja, sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice ŽR kao istinite i vjerodostojne, obzirom su logični, životni, međusobno sukladni, a svi imaju neposredna saznanja o gradnji, te su u suglasnosti s materijalnim dokazima iz spisa predmeta. Svjedoci su suglasno iskazali o činjenicama tko je gradio, kada i koji je objekt izgrađen. Tako je na temelju istih i nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nedvojbeno utvrdio:

- da su tužiteljica i njezina obitelj kao naručitelji angažirali firmu "Građevinar" u listopadu 1989. radi izvođenja radove na rekonstrukciji i adaptaciji obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa] i izgradnje kućice u dvorištu Vile Micika kao i vanjskog uređenja;

- da su radovi izgradnje započeli u razdoblju 1988./1989., radovi gradnje kuće dovršeni u veljači 1991., a međa u travnju ili svibnju 1991. (pri čemu je sud u prvom redu za razdoblje točnog vremena izgradnje uzeo iskaz svjedoka CR koji je kao suprug tužiteljice vodio radove, a ostali saslušani svjedoci i tužiteljica potvrđuju njegov iskaz),

- da je sukladno nacrtu sa stranice 149 spisa utvrđeno da je rekonstruirana čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je na mjestu prijašnje garaže koja je srušena izgrađena nova zgrada većih dimenzija koja sada nosi oznaku čest. zgr. [katastarska čestica]; da je izgrađen zid koji je na nacrtu prikazan sivom bojom; kao i da je u isto vrijeme kada je izgrađen zid se izgradila plinara-ostava koja je na nacrtu prikazana narančastom bojom i na pretežitom dijelu se nalazi na čestici 869/46 k. o. [katastarska općina].

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mija Pendo, na koji stranke nisu imale prigovora te kojeg sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan jer je sačinjen u skladu s pravilima struke, proizlazi da se predmetni betonski zid dužine 36,41 m2 nalazi na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dio koji ostaje od zida (zapadno) do granice č. zgr. [katastarska čestica] je čest. zem. [katastarska čestica] površine 43 m2, a na južnom dijelu je izgrađena zgrada tako da je srušena čest. zgr. [katastarska čestica] i izgrađena nova većih dimenzija koja je dijelom na 869/46 u površini od 6 m2. Također je na č. zem. [katastarska čestica] izgrađen i pomoćni objekt koji je naslonjen na predmetni zid.

14. Dakle, na predmetu spora č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vrt površine 43 m2 po n.i.), koja je u vrijeme gradnje bila u režimu društvenog vlasništva, izgrađen je dio objekta čest. zgr. [katastarska čestica] u površini od 6 m2 i pomoćni objekt.

15. Pregledane su i isprave iz spisa, i to uvjeti uređenja prostora Komiteta za komunalne i stambene poslove od 18. veljače 1988. (stranica 67, 164 -165 spisa), građevinska dozvola od 29. kolovoza 1990. (stranica 68, 161 spisa), građevinska dozvola Komiteta za komunalne i stambene poslove izgradnju i prostorno uređenje od 24. listopada 1989. (stranica 176-177 spisa), temeljem kojih je utvrđeno da je pravnoj prednici tužiteljice ER **.**.1989. izdana građevinska dozvola za rekonstrukciju zgrade u [adresa] katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojoj je namjena stanovanje (odnosi se na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a 29. kolovoza 1990. građevinska dozvola kojom se odobrava rekonstrukcija (prenamjena) podruma i prizemlja zgrade označene sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u poslovnu prostoriju za ugostiteljstvo.

15.1. Pregledom zaključka Županije Dubrovačko - neretvanske, Ureda za prostorno uređenje, stambeno -komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša klasa: UP/I- 350-06/93-02/437 od 28. ožujka 1996. (stranica 14 spisa) utvrđeno je da je rješenjem tog Ureda od 21. srpnja 1993., a ovim zaključkom dopunjeno, te je određeno da objekt izgrađen u Dubrovniku na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se zadržava u prostoru.

16. Odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14; u daljem tekstu ZVSP), propisano je da stjecanje promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Budući da je pri tome odlučan trenutak kada je zgrada izgrađena, a u konkretnom slučaju utvrđeno je da je izgrađena 1991., sukladno čl. 388. st.2. ZV-a, imaju se primijeniti odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96., dalje: ZOVO) koji je bio na snazi u vrijeme izgradnje, međutim, niti jednom odredbom tog zakona, od onih odredbi kojima je bilo uređeno stjecanje vlasništva zemljišta i sagrađenog objekta građenjem na tuđem zemljištu u tri različite situacije (odredbe članka 24., članka 25. i članka 26. propisuje stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, tako što učinke navedene izgradnje razlikuje s obzirom na poštenje ili nepoštenje graditelja i vlasnika zemljišta: graditelj pošten, vlasnik nepošten - članak 24., graditelj nepošten, vlasnik pošten - članak 25. i graditelj pošten, vlasnik pošten - članak 26. ZOVO-a.) nije predviđala (dopuštala) mogućnost stjecanja vlasništva nekretnine građenjem na društvenom zemljištu.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci od 17. svibnja 2017. poslovni broj Rev-2350/2012-2 zauzeo pravno shvaćanje da se odredbe o stjecanju vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (čl. 24. - 26. mjerodavnog Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92) ne mogu primijeniti kada fizička osoba bez valjane osnove, odnosno akta o dodjeli nadležnog tijela gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu. Nadalje, VSRH je u svojoj presudi od 3. rujna 2019. poslovni broj Rev-3164/2016-2 ponovno izrazio navedeno pravno shvaćanje, pri tome analizirajući odredbe članaka 12., 24. – 26. ZOVO, navodeći da "niti jedna od odredaba ZOVO-a (kojima je bilo uređeno stjecanje vlasništva zemljišta i sagrađenog objekta građenjem na tuđem zemljištu u tri različite situacije: kada je graditelj bio pošten a vlasnik zemljišta nepošten; kada je graditelj bio nepošten a vlasnik zemljišta pošten; kad su pošteni bili i graditelj i vlasnik zemljišta) nije predviđala (dopuštala) mogućnost stjecanja vlasništva nekretnine građenjem na društvenom zemljištu ili građenjem uz tzv. prekoračenje međe - tako da se objekti sagrade prelazeći gradnjom među iz katastarskih operata i zalaženjem sa dijelom sagrađenih objekata u parcelu u društvenom vlasništvu. Kod toga je bilo irelevantno je li graditelj bio pošten ili nepošten, odnosno je li znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao - je li se vlasnik zemljišta tome odmah usprotivio: objekt građenja u smislu tih odredaba mogao je biti samo onaj na "zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva", odnosno "na zemljištu koje je u građanskom vlasništvu" - što je isključivalo zemljišta u društvenom vlasništvu. Time pravilnim valja prihvatiti pravno shvaćanje da građenjem na tuđem zemljištu - u društvenom vlasništvu, bez valjane osnove ili akta o dodjeli nadležnog tijela, u razdoblju važenja ZOVO -a i njegovih odredaba čl. 24. do 26. te odredbe čl. 12. stavak 1. fizička osoba nije mogla steći vlasništvo niti suvlasništvo objekta i tog tuđeg zemljišta (u društvenom vlasništvu) u dijelu na kojemu je objekt sagrađen." Vrhovni sud Republike Hrvatske u ovoj odluci razlikuje situaciju kada je graditelj fizička osoba gradio na zemljištu u društvenom vlasništvu u razdoblju primjene pravnih pravila OGZ-a i kada je sagrađeni objekt (a ne i zemljište) stekao na temelju toga pravnog pravila od situacije kada je građenje izvršeno za razdoblja važenja ZOVO-a, o čemu je riječ u konkretnom slučaju.

17.1. Slijedom iznesenog pravnog stajališta, ovaj sud utvrđuje da tužiteljica izgradnjom dijela građevinskog objekta (čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i pomoćnog objekta, bez obzira što u trenutku građenja nije znala da gradi na zemljištu koje nije njezino i što se toj gradnji nije nitko protivio, a što proizlazi iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka, uzimajući u obzir da niti jedna odredba ZOVO nije predviđala (dopuštala) mogućnost stjecanja vlasništva nekretnine građenjem na društvenom zemljištu ili građenjem uz tzv. prekoračenje međe - tako da se objekti sagrade prelazeći gradnjom među iz katastarskih operata i zalaženjem sa dijelom sagrađenih objekata u parcelu u društvenom vlasništvu, pri čemu je irelevantno je li graditelj bio pošten ili nepošten, nije stekla pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], onom dijelu koji se parcelacijom izdvojio u čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojem se nalaze izgrađeni dio objekta čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pomoćni objekt .

18. Nadalje, odredba članka 12. stavak 1. ZOVO propisuje da kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena, u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu upotrebu te zgrade dok ona postoji. Prema stanju spisa, pravna prednica tužiteljice nije imala izdanu građevinsku dozvolu radi izgradnje objekta koji je nosio zemljišnoknjižnu oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (gdje je srušena garaža i magazini i podignuta nova manja kuća), niti za izgradnju pomoćnog objekta koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naslonjen na zid. Naime, sama tužiteljica u iskazu navodi da su jer je tadašnji izvođač predložio da dodatno na izgrađenoj garaži i magazinu naprave kat i potkrovlje, što je učinjeno pa je za taj dio trebalo da bi zadržao u prostoru tražiti legalizaciju. Tužiteljica je ishodila zaključak Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Klasa UP/I-350-06/93-02/437 od 28.03.1996.g. kojim je ispravljena greška i dopunjeno rješenje od 21.07.1993.g. na način da se objekt izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] i zgr.795/2 k. o. [katastarska općina] zadržava u prostoru. Odredbom članka 6. Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje (Narodne novine broj 33/92) je propisano da je graditelj objekta dužan ishoditi odobrenje za građenje prema odredbama posebnog propisa, u roku od pet godina od dana konačnosti rješenja o zadržavanju objekta u prostoru i po podmirenju naknade za narušene vrijednosti i potencijal prostora. Svjedok CR je u svojem iskazu potvrdio da izgradnja ovih objekata nije legalizirana.

19. Stoga, kako u konkretnom slučaju, tužiteljica ne raspolaže aktom nadležnog tijela o dodjeli na korištenje građevinskog zemljišta radi izgradnje zgrade, dakle da nije imala valjanu osnovu graditi predmetnu nekretninu na zemljištu koje je bilo u društvenom vlasništvu, bilo je odlučno da dokaže da je uspješno proveden postupak legalizacije, što tužiteljica nije dokazala. Naime, odredbom članka 12. ZOVO, omogućeno je samo onim vlasnicima zgrada koje su izgrađene u skladu sa zakonom (što ovdje nije slučaj), stjecanje prava vlasništva na zemljištu na kojem je izgrađena zgrada, kao i zemljištu koje služi za redovitu uporabu te zgrade. Slijedom svega navedenog, kako nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta vrt, površina 43m2 (po staroj izmjeri čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

20. Sve navedeno vrijedi i za drugu točku tužbenog zahtjeva, upravljenu na stjecanje vlasništva zida ukupne dužine 36,41m izgrađenog na dijelu k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], pri čemu u odnosu na taj dio zahtjeva prvenstveno treba reći da zid po svojim osobinama nema sposobnost biti objektom stvarnog prava, u smislu odredbi članaka 2. i 9. ZVDSP.

21. U odnosu na zahtjev iz protutužbe (stranica 33 spisa) kojim tuženik – protutužitelj zahtijeva da se naloži tužiteljici-protutuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe srušiti ogradni zid na čest. zem. [katastarska čestica] i građevinu izgrađenu na zapadnom rubu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je slobodnu od svojih stvari, otpadnog materijala i osoba predati tuženiku-protutužitelju u samostalan posjed, treba reći da je zahtjev iz protutužbe valjalo djelomično prihvatiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke. Naime, tuženik-protutužitelj temelji svoj zahtjev na odredbi članka 161. i 162. ZVSP-a kojima je uređena prava vlasnička tužba. Tuženik – protutužitelj je dostavljenim izvatkom iz zemljišne knjige dokazao da je vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju tužiteljica – protutuženica nesporno drži u posjedu, dok tužiteljica – protutuženica nije dokazala postojanje prava koje je ovlašćuje na posjedovanje. Tuženik – protutužitelj ima pravni interes zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem bespravno sagrađenih građevina koje nisu potrebne za korištenje zemljišta u njegovom vlasništvu. Odnos stranaka se treba regulirati vlasničkom tužbom, a uspostava prijašnjeg stanja koju tuženik – protutužitelj zahtijeva (srušiti građevinu izgrađenu na zapadnom rubu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) je moguća i tuženik – protutužitelj ima pravo na uklanjanje tog dijela. Naime, tuženik – protutužitelj je vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (s.i.) i kao vlasnik ima pravo tražiti uklanjanje svega što se nalazi na njihovoj nekretnini pa time i pomoćnog objekta jer je uspostava prijašnjeg stanja u odnosu na građevinu tužiteljice moguća. Ovaj sud je stajališta da se na odnos između stranaka ne može primijeniti institut prekoračenja međe građenjem (kojeg ZOVO ni ne predviđa), a jer stranke nisu bile u odnosu koji regulira institut prekoračenja međe građenjem, obzirom je tuženik – protutužitelj stekao pravo vlasništva svoje nekretnine nakon izvršene gradnje. Pri tome, ovaj sud cijeni da tužiteljica u trenutku gradnje nije znala da gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu na kojem nema pravo korištenja, međutim, još 1994., kako to proizlazi iz iskaza CR, je saznala za katastarsku granicu i položaj izgrađenog objekta, a nikada nije pokrenula postupak uređenja međe niti rješavanja imovinskopravnih odnosa, do nastalog spora s tuženikom – protutužiteljem koji je temeljem kupoprodaje stekao vlasništvo kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa ju od trenutka podnošenja protutužbe drži nepoštenim posjednikom u odnosu na tuženika – protutužitelja koji traži predaju svoje stvari i uklanjanje svega što se nalazi na njegovoj nekretnini.

21.1. U preostalom dijelu, zahtjev iz protutužbe je neosnovan, i to u dijelu kojim se traži da tužiteljica – protutuženica sruši ogradni zid na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je na temelju nalaza i mišljenja utvrđeno da se ogradni zid ne nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već da se predmetni betonski zid nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po staroj izmjeri, u vlasništvu tuženika – protutuženika, radi čega zahtjev nije osnovan i valjalo je odlučiti kao pod točkom III. izreke.

22. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, te ih je sud odmjerio sukladno članku 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025 dalje u tekstu: Tarifa).

22.1. Kao potreban trošak tuženika - protutužitelja za vođenje parnice, sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu, podnesaka od 6.10.2011., 26.8.2013., 21.2.2014. (Tbr. 8. t. 1.), trošak zastupanja na ročištima od 10.9.2013., 15.10.2013., 28.4.2014., 2.10.2014., 10.12.2014., 17.1.2018., 28.9.2018., 20.3.2019., 1.6.2023. i 9.4.2026. (Tbr. 9. t. 1.) u iznosu od po 250 bodova za svaku navedenu radnju, trošak pristupa na ročište od 12.10.2023. (Tbr. 9.t.5.) u iznosu od 50 bodova, ukupno 3550 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 7.100,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 25% od 1.775 EUR, sveukupno iznosi 8.875,00 EUR. Slijedom navedenog, naloženo je tužiteljici - protutuženici naknaditi tuženiku- protutužitelju trošak postupka u iznosu od 8.875,00 EUR u roku od 15 dana (točka IV. izreke).

U Dubrovniku 15. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Srhoj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćnik tužitelja - protutuženika

2. punomoćnik tuženika - protutužitelja